Društvo| Nostalgija| Politika| Region| Život

Kusturica i Sidran, dva vjerna druga kao Pisonja i Zuga?

Neven Anđelić RSS / 26.04.2010. u 11:43

Sva pompa oko susreta Kusturice i Sidrana podstakla je i mene da se oglasim sa misljenjem prije desetak dana u sarajevskom Oslobodjenju. Ako vas zanima, moja osnovna opservacija je da obojica umjetnika vole da su bliski vlastima pokusavajuc zadrzati aureolu disidentstva. Almodovarova podrska spanskom sudiji Garzonu kojeg vlasti zele suspendovati me podsjetila na Kusturicu koji je postujuci spanskog reditelja i svrstavajuci se u antiglobaliste antiholivudske provenijencije morao primijetiti da Alomodovar ide na demonstracije protiv rezima i establismenta dok je Kusturica bio pored Kostunice i jos nekih. Duga je prica pa izvolite ako imate vremena....

reziser s gorice
reziser s gorice

pjesnik s vratnika
pjesnik s vratnika
Dva kultna lika sarajevske scene osamdesetih godina proslog vijeka, Pisonja i Zuga iz pjesme Zabranjenog pusenja, privlacili su simpatije i zbog odluke da idu do kraja, da kad "murija" blokira "cestu negdje kod Bradine", njih dvojica dodaju gas i polijecu ka sreci u dalekoj zemlji Safari. Dva tvorca "Dolly Bell" i "Oca" nisu pohitali ka imaginarnoj zemlji srece vec su je pokusali naci na ovom svijetu. Cinilo se dugo da je nasao svako svoju jer ih je potraga za ostvarenjem snova rastavila. Na gotovo opste iznenadjenje te pokoje razocarenje, goricki reziser i vratnicki pjesnik pokusavaju sa velikim zakasnjenjem krenuti putem Pisonje i Zuge.

 

Poput brojnih vrhunskih umjetnika, profesor Emir Kusturica i akademik Abdulah Sidran su nadrasli sopstvenu sredinu i nastavili svoje zivote van grada cije drustvo ih je uveliko formiralo prije nego sto su postali svjetski priznate velicine. Ironija je da su prerastanjem Sarajeva ova dvojica umjetnika zavrsili, barem za sada, u Gorazdu i na Mokroj Gori, sredinama koje se mogu odlikovati svakakvim interesantnim osobenostima ali ih se tesko zamislja kao kreativne oaze u koje hrle svjetski umjetnici u potrazi za inspiracijom i kreativnim mirom. Medjutim postoji i neka kosmicka pravda da su obojica zavrsila negdje u slivu rijeke Drine kojom su obojica donekle opsjednuta vec nekoliko desetljeca tokom kojih su visekratno najavljivali zajednicki rad na filmu o cupriji preko te rijeke. Vjerovatno su tu pronasli srecu koja je, ocito, bila nepotpuna do uspostave medjusobnog kontakta. Da li su danas prijatelji ili ne manje je vazno od cinjenice da su se vratili jedan drugom jer ih povezuje vise slicnosti nego sto su toga bili svjesni skoro punih dvadeset godina.


Obojica vole bliskost s vlascu. Iako se ova potreba poznavanja ljudi iz politickog vrha moze ciniti apsurdnom na prvi pogled jer obojicu istovremeno odlikuje disidentstvo i to ne latentno nego otvoreno i cesto vrlo hrabro, ona je prisutna tokom najuzvisenijih dijelova njihovih karijera kada im, sa strane gledajuci, nije bila potrebna potpora vlasti. Dok niti jedan nije predvodio konspirativne pokrete protiv ma kakvog vladajuceg rezima obojica su pruzala javnu podrsku ostvarenjima osnovnih ljudskih prava ugnjetenih oponenata rezima.

 

Sidran je gotovo redovno predsjedavao ili barem ucestvovao na tribinama kojima se izrazavala podrska pokojem nesretnom pjesniku "kojega ubi prejaka rijec" ili pak ozbiljnim urotnicima kojima je bilo zabranjeno ili barem potiho uskraceno pravo na javnu misao. Kada se u ljeto 1990. godine okupila mala skupina naizgled ambicioznih umjetnika pokusavajuci osnovati neko udruzenje s muslimanskom tradicijom u osnovi clanstva, Sidran je ucestvovao na skupu bas kao i na brojnim drugim koji su bili bez nacionalnih osnova dok je Kusturica, ne pridruzujuci se osnivacima, pojavio se u hodnicima ispred omanje sale gdje se skup odrzao. Mnogo vaznije nacionalne organizacije ubrzo su osnovane, vecina njih na nacionalistickoj osnovi, ali led su probijali upravo ljudi poput Abdulaha Sidrana koji je zborio i Emira Kusturice koji je, ovom prilikom, poput manekena pojavom doprinosio osvajanju jos jedne slobode. Ovakve epizode iz zivota ovih umjetnika cesto se zaboravljaju prilikom iskonskih nagona javnosti, ili barem njenog glasnog dijela, da se obracuna s likom i djelom bilo jednog bilo drugog, a od nedavno mozda i obojice odjednom.


Dok se Sidran sa skupinom liberalnih mislilaca bavio osnivanjem Udruzenja za jugoslavensku demokratsku inicijativu koja se prva pojavila kao nenacionalisticka alternativa vladajucoj ideologiji, Kusturica je u brojnim intervjuima kritikovao elitu na vlasti ali joj se ipak donekle poklonio primivsi na kraju Nagradu AVNOJ-a kada su svi ocekivali da ce je odbiti. Njegov kasniji opis osam sivih ljudi, slicnih jedan drugome a pri tome potpuno bezlicnih sublimirao je nekompetentnost tadasnje vlasti i neophodnost radikalnih promjena za koje nije bilo licnosti koja bi ih povela i provela. Sudeci po javnim istupima s kraja osamdesetih cini se da su obojica prepoznala Slobodana Milosevica kao licnost koja ce uzburkati kolotecinu u politickom vrhu i omoguciti promjene.


Zacudjujuce je da umjetnici sa izostrenim culom za opazanje nisu mogli primijetiti da promjene koje predvodi "vozd" nisu nimalo u smjeru za koji su se njih dvojica zalagala. Jos jedna zanimljiva karakteristika njihove politicke ideologije je solidarnost i ljevica u inostranstvu a kod kuce ocijukanje s desnicom. Moguce je zapaziti da im to domace prodavanje dusa zarad minornih beneficija izgleda poravnato medjunarodnim angazmanom na suprotnom kraju politickog spektruma. Humanizam su dokazali, pored ostalog, organizovanjem mitinga i prikupljanja pomoci za podrsku narodu Rumunije koji je upravo krajem 1989. godine uspio rijesiti se bracnog para Ceausescu. Tog zaista hladnog sarajevskog popodneva manje od stotinu ljudi zastalo je ispred katedrale da cuje govore vodecih liberalnih intelektualaca dok je od prikupljene pomoci tesko ijedna rumunjska porodica mogla prezimiti. Sjecam se da sam tada preuzeo hiljadu njemackih maraka iz kafica Mese Bazdarevica, prikupljeno je jos ponesto novca i stare robe ali su gradjani glavnog bosanskohercegovackog grada pokazala skoro pa potpunu ignoranciju prema tudjoj muci tu u susjedstvu. Razocarani Kusturica, grijuci se poslije neuspjesne akcije solidarnosti, ponudio je gorki opis: "Sarajlija, to je krizanac pacova i misa". Psihoanaliticari bi s naknadnim znanjem vjerovatno sada potrazili korijene razocarenja slavnog rezisera svojim sugradjanima i protumacili njegove kasnije politicke poteze. Medjutim tada je to bila mozda najglasnije izgovorena misao generalnog razocarenja u hladna srca svojih sugradjana male grupe ljudi koja je pokusala nesto humano uraditi s nadom da bi i neka politicka poruka mogla biti poslana onima na vlasti. Abdulah Sidran, Zdravko Grebo, Stevan Tontic¸Gajo Sekulic, Veso Djorem, Nijaz Skenderagic,.. sve su to imena ljudi koji su se borili za principe i takodje su bili vidno razocarani zbog inertnosti Sarajlija.


Istovremeno je zapocela uspjesna ekonomska i monetarna reforma Ante Markovica koji je postao univerzalno popularna licnost u Bosni i Hercegovini. Prilikom otvaranja Doma pisaca u Sarajevu na Djurdjevdan 1990. godine, upravo Kusturica iznosi ideju kako sprijeciti raspad domovine i krvoprolice: organizovati najveci miting ikada u sarajevskom predgradju Butmiru. To je mogao biti odgovor na Gazimestan i Milosevicev nagovjestaj da "ni oruzane bitke nisu iskljucene" i ratoborne istupe vodecih hadezeovaca u Hrvatskoj poput Sime Djodana koji je je naznacio "hrvatsku pusku na hrvatskom ramenu". Kusturicin scenarij ukljucivao je samo jednog politicara na tom mitingu - Antu Markovica koji bi sjedio u prvom redu dok bi na bini, pored ostalih, nastupalo Bijelo dugme. Goran Bregovic je naime, cuvsi ideju, rekao "za takvo nesto ja okupljam dugme". Ova recenica je izgovorena desetak godina prije nego sto su reunioni svjetskih grupa postali dio show-businessa i prije trijumfalnog povratka Bregovica u rodni grad. Vec sutradan je postalo jasno da zapravo nece biti nista od ponovnog okupljanja dugmeta kao ni od mitinga ali ce se oformiti politicka partija u narodu uskoro prepoznatljiva kao reformisti.


Estradno krilo ove politicke grupacije je bilo vrlo agilno i nadasve uticajno. Javne polemike o buducem uredjenju zemlje, da li kao konfederacija ili federacija, odrazile su se i na stavove ljudi unutar reformista. Todor Dutina, jos jedan iz plejade sarajevskog pjesnistva, zagovarao je kantonizaciju Bosne i Hercegovine u jednom tesktu u Borbi. Kusturica ga je izveo u hodnik partijskih prostorija te bucno nastojao ubijediti u stupidnost kantonizirajucih ideja. Kod prisutnih u susjednim prostorijama pojavila se briga za fizicki opstanak i integritet Dutine. Neki drugi Kusturicini neistomisljenici jos u gore prosli.


Papir s potpisima sedamnaestorice utemeljitelja ove partije Kusturica nije potpisao iako je on bio jedan od kljucnih ljudi za formiranje partije te je odrzao nekoliko zapaljivih govora poput onog u Mostaru na tada Velezovom stadionu. Sidran je bio tih u nastupu ali skoro jednako utjecajan te svakako bitan posto je respektom koji je uzivao privukao i neke druge ljude. Vjeorovatno su tada bili na svojem vrhuncu barem sto se tice postovanja lokalnih poklonika. U sjecanju mi je ucrtan dogadjaj iz Semizovca kada je Kusturica poveo nekoliko nas da igramo fudbal u njegovoj kuci u Visokom. Lokalna kafana, krcata ljudima a gotovo bez zena prvo je zanijemila kada je ugledala slavnog rezisera, a potom se prolomio aplauz. Bilo mu je drago kao sto mu je godilo kada je svojedobno u Kragujevcu predstavljen kao "prvak sveta u filmu". Male sredine su voljele obojicu ovih umjetnika. Goran Saric je dirljivo opisao svoju odanost Sidranu i njegovom djelu naglasivsi pjesnikov znacaj za duh kulturnih pregalaca u provinciji.


Idila bosanske provincije i dvojice svjetskih umjetnika prekinuta je u predizborno doba 1990. kada je casopis "Vox" koji je kratko trajao ali ostavivsi traga da ga se i u haskom tribunalu spominje, objavio skandalozne crtice o zivotima i Sidrana i Kusturice. Prvom su zamjerili visinu, tacnije njen nedostatak, opisujuci da Avdo kada ne moze da spava "onda ustane pa sece ispod kreveta". Kusturicu su "obradili" analizirajuci zenu koju voli i navodeci razne pricice o paru. Moguce je ustanoviti pocetke rasizma u bosanskohercegovackim medijima upravo u ovom periodu i nekoliko brojeva ovog lista gdje se ljude kritikuje zbog njihove visine ili nacije. Alija Izetbegovic upitan za komentar o "Voxu" naveo je da je za njega to "duhoviti omladinski casopis". Kusturica mu je, ocito je, zamjerio a Sidran, pokazace se, nije. Medjutim ocito je obojici bilo zamjereno u osvjestenim muslimanskim krugovima sto se prema ocekivanjima ne opredjeljuju nacionalno ili vjerski.


Dok reziser nije bio kandidat niti na jednoj listi, pjesnik je bio favorit da bude izabran u republicku skupstinu ispred grada Sarajeva. Barem su tako smatrali sarajevski mediji koji su i tada bili potpuno sarajevocentricni sto ih je onemogucavalo u realnom sagledavanju situacije. Porazili su ga i i SDS-ov i SDA-ov kandidat Naim Kadic koji je i odnio ukupnu pobjedu te ce odigrati i znacajnu ulogu u kasnijim dogadjajima. Avdo je ostao u Sarajevu, radio s Ademirom Kenovicem na scenariju za "Praznik u Sarajevu" koji je na kraju snimio, danas nazalost pokojni, Benjamin Filipovic, a Emir se vratio u Pariz gdje je podnio zahtjev za drzavljanstvo. Umjetnicki deklarisuci se za jugoslavenstvo on je ipak razumno smatrao da s tim pasosem nece vidjeti previse svijeta. Mozda posljednji pokusaj uticanja na bosanskohercegovacku politiku bio je Kusturicino nastojanje da poveze Aliju Izetbegovica i Slobodana Milosevica putem Alijinog sina Bakira.


Pocetak rata oznacio je kraj lijepog i prosperitetnog perioda za obojicu ljudi. Materijalno bogatstvo su u medjuvremenu obojica uvecali ali im je kretanje postalo ograniceno te nisu nadasve obozavani u malim sredinama dok su se drustva u velikim gradovima opredijelila po principu svako za svoje. Sarajevo je tako postalo Sidranovo dok je Kusturica izabrao Beograd. Pocetkom rata, dok je jos boravio u Parizu, razgovarao sam s Kusturicom u nekoliko navrata, razmjenjivali smo poglede, ja sam opisivao situaciju u gradu a on mi je davao carte blanche na moje tlapnje o jugoslavenstvu i peticijama za mir. Kasnije bih citao agencijske vijesti u kojima on iznosi drugacije recenice od onih koje su se mogle cuti telefonom. Nisam vise razgovarao s reziserom.

 

Danas ovo sve apsurdno zvuci ali svi ti dogadjaji su bili prije katastrofe i hiljada mrtvih. Ne znam sta su tada razgovarali telefonom Sidran i Kusturica¸ne znam ni da li sam Sidrana to ikada i upitao. On je tokom opsade prvo prilicno oskudjevao u neophodnim namirnicama da bi se kasnije ispostavilo da ta oskudica i nije bila tako losa. U doba kada su Sarajevom gospodarili medjusobno sukobljeni komandanti lokalnih jedinica i provodjena je difrenecijacija po kojoj se nije moglo biti za vise od jednog gospodara zivota, Sidran pise tekst u Oslobodjenju u kojem navodi da su svi dobri; Juka jer donosi sigare, jedan Celo pice a drugi Celo hranu, i tako je izredao skoro sve komandante u gradu. Cini mi se da su tada obojica umjetnika, svako na svojoj strani, izgubili kontakt s narodom koji im je bio neophodan upravo zbog njihove umjetnosti.


Posljednji put sam sa Sidranom razgovarao potkraj te godine. Pitao me je zasto ne pisem a ja sam, izbjegavajuci dugacak odgovor koji bi u osnovi znacio da ne mogu nigdje objaviti, rekao da ne smijem od nekih ljudi, misleci upravo na one koje je on glorifikovao u svom tekstu u Oslobodjenju. Avdo me, ocito je, nije shvatio i uputio mi je najljepsu ikada izgovorenu kritiku, onako pjesnicki pomalo i prijetnju: "Nemoj, molim te, nemoj mi iz srca ici kao sto mi je Stevan nedavno otisao". Pomenuti Stevan Tontic otisao je iz Avdinog srca tako sto je nakon visekratnog maltretiranja od raznoraznih lokalnih uniformisanih lica te svakodnevne artiljerijske baraze sa srpskih polozaja jednostavno napustio grad. Avdo to tada nije mogao shvatiti. Izgleda da mu se Stevan u medjuvremenu vratio u srce sto je jako lijepo saznati.


Dok se Kusturica pokusavao oporaviti od americkog filmskog neuspjeha, Sidran je morao prezivljavati u opkoljenom Sarajevu. Vlasti su trazile i gradile legitimitet upravo na podrsci uglednih ljudi poput Sidrana. Vjerovatno je tako nastala i pjesma o Hasetu Ferhatovicu u kojoj pjesnik poredi fudbalskog velikana s politickim vodjom muslimana Izetbegovicem. U jednom stihu Avdo se pita "pa ima li kome da Aljo nije valjo" odmah nudeci odgovor da "ako se polako razmisli, lijepo i natenane, mozda bi se i njem moglo naci neke mane". Sidran je previdio da su Ferhatovica postovali i Zeljini navijaci i da je pjesma barem formalno naslovljena Hasetu a velica se neko drugi kojeg nimalo nisu postovali njegovi protivnici.


Slican odnos uspostavio je i Kusturica rezirajuci film "Underground" po knjizi Dusana Kovacevica. Zlatna palma koja je uslijedila i polemika o (ne)dobronamjernosti filma previdjela je nekonzistentnost filmskih likova s onima iz knjige. Janez i Mustafa su samim svojim imenima metafora za Slovenca i Bosnjaka i njihovi likovi su razradjeni i znacajni u Kovacevicevoj knjizi. Ekranizacija knjige je tezak posao, uostalom zato i nema jos uvijek "Na Drini cuprije", i mora se odstupiti od sadrzaja ali ostaviti ova dva lika u filmu sa kratkom rolom u kojoj je samo jasno da je Janez supak a Mustafa i glup i supak bilo je jako podlo i moglo je izvuci zplauz kod publike u beogradskom Domu sindikata koja posjecuje kulturne priredbe samo kada nastupa Brena i kada Kusta ima novi film.


Nekada politicki istomisljenici pokazali su da su zapravo isti u odnosu prema vlasti ali su sada imali razlicite vlasti i valjalo se dodvoriti. Kusturici je trebao i finansijer sto je drzavna televizija Srbije uz jos neke drzavne organe rado podrzala. Jed koji je Kusturica ucestalo pokazivao prema Sarajevu uzvracan je gotovo uniformnim prezirom prema odrodu. Mozda je jedina istina da koliko god reziser patio za rodnim gradom, toliko je i sarajevska sredina patila zbog Kusturicinog izbora. Dokaz ovoj tvrdnji je nemoguc ali ponovno prihvatanje i oprost "neposlusnim sinovima" poput Bregovica i drugim koji su karijeru nastavili u Beogradu te istovremene ratoborne izjave o sada vodecem srbijanskom reziseru neminovno vode ka takvom zakljucku. Posljednje mjesto u Sarajevu gdje lik Emira Kusturice ima pocasno mjesto je kafana Setaliste gdje njegova fotografija stoji izlozena skupa s jos dvadesetak likova koji su ovom mjestu dali kultni status.


Pokusano je i nipodastavanje njegovog djela tvrdnjama da je glavna zasluga za uspjeh filmova bila u scenariju a ne reziji. Mozda bi se ovaj argument, koji je sasvim ozbiljno iznosen u vodecim sarajevskim medijima i odrzao da Danis Tanovic nije dobio Oskara pa je najednom shvaceno da moze Sarajevo i bez Kusturice i da ima mozda i slavnijeg rezisera. Narednu veliku nagradu izdanku sarajevske akademije, Kusturica vise nije mogao podnijeti prostacki aludirajuci na neuobicajenost imena Jasmile Zbanic. Zapravo je otkrio sopstvenu patnju za gradom iz kojeg je potekao. Tokom vremena pokusavao je naci razloge za kritiku Sarajeva, opravdane i neopravdane, poput nemogucnosti da sahrani oca u gradu prenebregavajuci cinjenicu da je upravo strana u ratu s kojom je on blizak i na cijoj je zapravo strani ta koja je opkolila grad i ne omogucava niti ulaz ni izlaz iz grada. Iznenadjujuci previd za covjeka sirokih pogleda i velikih znanja.


Osim Sarajeva, Kusturica se posebno obrusio na Sidrana detaljno opisujuci u beogradskom Ninu novcane problem svog nekadasnjeg scenariste i nipodastavajuci njegove umjetnicke vrline. Najavio je i skoro izlazecu knjigu o istoj temi- Sarajevu, ali se ona ni vise od deset godina kasnije nije pojavila. Sidran je, s druge strane, tokom rata napisao neku alegoriju o reziseru Panteliji u Beogradu apostrofirajuci da se pravi Emir zapravo bori na Zuci sto je vise govorilo o pjesnikovom povrijedjenom srcu i zelji kako bi volio da bude nego sto je moglo biti protumaceno uvredljivo.


Srz problema izmedju Sarajeva i Kusturice je sto se ne moze prihvatiti da je on EMIR odlucio stati na stranu Srba. U doba kada gotovo svi Bosnjaci deklarativno slijede islam, jedan Emir se krsti u pravoslavnom hramu sto je izgleda neoprostivo za sredinu u kojoj se vjera smatra datim a ne stecenim identitetom. Zbog toga je Goran bio lako prihvacen ponovno u Sarajevu dok Emir mozda nikada nece biti jer od njega se najvise moglo ocekivati da ostane ateista a krscanstvo je nespojivo. U ovakvim odnosima jedna grupa ljudi iskazuje sopstveno nerazumjevanje. Naime, navodno liberalni autori u javnosti se ironicno doticu Nemanje te zlurado navode ime rezisera ne shvatajuci da zapravo isticu sopstvenu ogranicenost. Zasto Emir Kusturica ne bi mogao biti pravoslavni krscanin? Nemanja mu je krsno ime i apsolutno, osim osnovne agencijske vijesti o cinu krstenja klipana od pedesetak godina, nema potrebe ga spominjati u bilo kojem kontekstu osim ako se ne pise podrobna biografija. Kada je Cassius Clay promijenio ime u Muhammad Ali, bijeli rasisti su nastavili ga zvati Clay sto navodi da zapravo nacionalisti, oni otvoreni ali i pratajeni navodni liberali, Kusturicu imenuju Nemanjom. Njemu je ime ostalo Emir a dok god se svim krscanima ne navodi u tekstovima krsno ime koja je potreba za pominjanjem Nemanje osim iskazivanja sopstvenih predrasuda?


Ovakav pristup skrece paznju s ozbiljnog problema koji Emir Kusturica ima. Nakon u najmanju ruku asikovanja s Milosevicem, kratkog kosovskog flerta s Kostunicom, Kusturica se neuspjesno iskazao kao stihoklepac suflirajuci svom omiljenom pjevacu Neletu Karajlicu stihove o Radovanu Karadzicu. Ovdje nije vise u pitanju reziserov odnos s rodnim gradom kojeg je cetiri godine bombardovala vojska pod komandom lika iz stiha. Kusturica pretendujuci da bude dio globalne svijesti, avangarde ljudskosti ne bi smio ni pomisliti da spomene Karadzica u bilo kojem kontekstu na koncertima svog orkestra. Kada u Argentini spominju Karadzica na koncertu, poruka je zapravo upucena u Bosnu i Hercegovinu jer ih Argentinci sigurno ne razumiju i nista im ne znace rijeci "Ko ne voli Radovana ne vidio Djurdjevdana". Kod "kuce" te rijeci bole. Bolile bi bilo gdje kada bi ih se razumjelo ali Kusturica kada prica o svjetskoj politici voli spominjati Pancha Villu, Che Guevaru, Maradonu, deklarisati se kao anti-mondijalista i anti-sorosevac ignorisuci cinjenicu da su ljudi koje on smatra sorosevcima cesto i antiglobalisti. Bez obzira na ocite praznine u ideoloskoj nadgradnji Kusturica je morao spoznati razlike izmedju bacanja mamca bivsim sugradjanima i deklarisanog neukusa spominjanjem mracnjaka iz istorije juznih Slavena. Slijedeci ovaj usud, njegova No Smoking Orchestra mogla bi nastupati zajedno s Markom Perkovicem Thompsonom koji takodje rado spominje ljude slicnih karakternih crta Karadzicu poput Ante Pavelica i Maksa Luburica.


Kada bi neko zapjevusio pjesme o ovim zlocincima Kusturicinim rodjacima, Babicima iz okoline Bilece, vjerovatno ne bi uspio i zavrsiti pjesmu jer su jame u Koritima blizu a sjecanja svjeza. Sta onda mogu misliti o Kustirucinim scenskim nastupima njegovi rodjaci iz Sarajeva, Travnika ili Brckog? Stoga nije "Arizona Dream" najnizi dio Kustine karijere vec njegova svjetska turneja s pratecim orkestrom koji je, ironije li, uglavnom sastavljen odl judi koji su nekada voljeli Sarajevo.


Svoje umjetnicke uspone i padove imao je i Sidran od kojih je najsvjeziji sukob sa Strankom demokratske akcije ciju je listu predvodio na proslim izborima za Opstinu Centar u Sarajevu. Razocaran esdeaovovskim izvrtanjem dogovora da ce biti delegiran i u Skupstinu grada sto bi mu donijelo dupli honorar, Sidran je napustio clanstvo u ovom klubu i odlucio djelovati samostalno istovremeno tuzeci lokalne vlasti zbog nedodjeljivanja novca za obilazak izborne baze. Pjesnik koji je prije dvadesetak godina branio politicke neistomisljenike zbog principa odbacio je sve principe zarad odbornickog pausala zaboravivsi da kao stanovnik Gorazda tesko moze predstavljati zitelje sarajevske opstine Centar. Deklarativno velicajuci reisa u nekoliko javnih istupa, Sidran se suzdrzao od preciznog odredjivanja kritike i zbog preglasnog oglasavanja s lokalne minareti koje mu ne dozvoljava da spava iako je gledaocima bilo sasvim jasno o cemu je pjesnik govorio.


Izgleda da su obojica umjetnika ostali bez politickih patrona jer Kusturicin Kostunica je u opziciji u Srbiji dok je SDA izigrala Sidrana u Sarajevu pa su se napokon sjetili jedan drugog. Mozda bude neka korist od svega, ona ljudska jer pomirenje je uzvisena pojava. Umjetnicke zenite izgleda da su obojica prosli te ostaju samo moguce neke individualne koristi i za jednog i za drugog da si otvore sredine koje su dvadesetak godina zatvorene za onog drugog. Sidran u Beogradu, desilo se vec mada ne pompezno. Kusturica u Sarajevu, to bi vec bila vijest. A mozda su precijenili sopstvene moci i uticaje jer Kusturica i Sidran, za razliku od Pisonje i Zuge, uvijek su igrali za raju ali nisu zanemarivali taktiku. Raju su u medjuvremenu izgubili a da li im moze pomoci taktika da izbjegnu sudbinu nizerazrednog Vratnika? 

Atačmenti



Komentari (57)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

buba_truba buba_truba 12:00 26.04.2010

Mora li elaborat?

Dvojica bivših prijatelja (i saradnika, a što da ne?!) rešila da obnove prijateljstvo (a i saradnju - zašto da ne?), da pokopaju sujete, da oproste, da se izdignu... I šta sad? Ne valja?!


ivana23 ivana23 12:20 26.04.2010

***

Sidran u Beogradu, desilo se vec mada ne pompezno. Kusturica u Sarajevu, to bi vec bila vijest.


Režiser Emir Kusturica i scenarista Abdulah Sidran sastali su se dva puta u proteklih sedam dana, piše sarajevski sedmičnik "Slobodna Bosna" u novom broju.

U magazinu se navodi da je prvi susret bio u Goraždu krajem prošle sedmice, gdje je Sidrana posjetio Kusturica.

Samo tri dana kasnije, Sidran je uzvratio posjetu Mokroj Gori i Kustruričinom Drvengradu.



Izvor
Neven Anđelić Neven Anđelić 12:22 26.04.2010

Re: ***

sidran je bio sam u beogradu. ne govorim o njihovim uzajamnim susretima vec da je pjesnik posjetio beograd a reziser jos uvijek nije bio u sarajevu.
wukadin wukadin 12:26 26.04.2010

Re: ***

Pa?!
Mozda i to dodje na dnevni red.
A mozda i ne.
Reziser je odrastao u Sarajevu, ergo ima neko "svoje" Sarajevo, kao i Momo Kapor.
Znam da liberalisti to ne mogu da shvate. Zato nisu liberalni (oni koji stvarno prihvataju razlicito) nego liberalisti (pristalice jedne ideologije, jednog -izma sa svojim ogranicenjima).
ivana23 ivana23 12:28 26.04.2010

Re: ***

Nevene, mozda bi ti bilo interesantno da pogledas emisiju Antonele Riha (22. apr 2010.)

Raspakivanje
Neven Anđelić Neven Anđelić 12:44 26.04.2010

Re: ***

hvala. cuo sam o toj emisiji ali nisam je vidio.
krkar krkar 12:47 26.04.2010

Re: ***

Neven Anđelić
sidran je bio sam u beogradu. ne govorim o njihovim uzajamnim susretima vec da je pjesnik posjetio beograd a reziser jos uvijek nije bio u sarajevu.


Gledao sam emisiju iako nisam hteo. U stvari, žena je gledala, ja prvo slušao napola, pa sve više...

Bilo mi je muka. Od Kusturice koji "kao neće" a likuje što mu je osiromašeni i zaboravljeni Sidran došao na noge i Sidrana koji je skočio u usta samom sebi na sve načine. Baš mi je bilo muka. Sidrana mi je bilo i žao.

Komentarisaću tvoj tekst kad stignem ljudski da ga pročitam, sad nemam kad, samo sam protrčao
wukadin wukadin 14:52 26.04.2010

Re: ***

Baš mi je bilo muka.


Znaci da je bila dobra emisija.
Uzivao sam i tada gledajuci, mada sam prekidao zbog prenosa u kojem je Liverpul gubio. Sad mi je jos vise milo, em drago...
mikimedic mikimedic 16:04 26.04.2010

Re: ***

Znaci da je bila dobra emisija.


wukadin wukadin 12:33 26.04.2010

Drugovi Almodovar i Kusta

Almodovarova podrska spanskom sudiji Garzonu kojeg vlasti zele suspendovati me podsjetila na Kusturicu koji je postujuci spanskog reditelja i svrstavajuci se u antiglobaliste antiholivudske provenijencije morao primijetiti da Alomodovar ide na demonstracije protiv rezima i establismenta dok je Kusturica bio pored Kostunice i jos nekih. Duga je prica pa izvolite ako imate vremena....


Almodovar živi u zemlji koja je članica NATO i EU, u obe bar druga liga (da ne objašnjavam, neki kažu da ih ima četiri), ergo građani pripadaju sigurno "zlatnoj milijardi", a njen establišment je neki deo svetske vlasti (ili bar establišmenta).
Podrška Kusturice Koštunici, a na osnovu onoga što je pričao mislim da i on tako gleda, je ekvivalent podrške nekog bolivijskog ili venecuelanskog umetnika Evu ili Ugu. Dakle, to je podrška nekome ko jeste na vlasti u svojoj zemlji, ali je stao protiv globalne vlasti. Što je Koštunica uradio tog februara, što nije morao da radi (mogao je da drži fotelju uz DS) i što je platio na kraju gubitkom vlasti.
Dakle, Kustina podrška je podrška buntovniku, uz to i akt elementarnog patriotizma u trenutku kada se vrši kvazi-pravno nasilje priznavanjem secesije dela teritorije.
Neven Anđelić Neven Anđelić 12:47 26.04.2010

Re: Drugovi Almodovar i Kusta

tako vjerovatno i on sam sebi objasnjava. vise je tu problema s takvim nacinom razmisljanja. prvo, kostunica je dobar desnicar sto se kosi s buntom. mozda je i kusturica sa desnice ali onda ne moze malo maradona, malo castro, malo Ugo, a kod kuce Kostunica i stihoklepanje o mladicu i gotovini.
plus: mozemo li reci da bi srpski ekvivalent franca bio milosevic. almodovar je bio previse mali da se bori protiv franca ali uporno demonstrira protiv ostataka frankistickih institucija u spaniji. kusta nije demonstrirao protiv milosevica, a s kostunicom je zajedno mitingovao. bila spanija u eu ili nato to nema veze u licnim opredjeljenjima prema vlastima u zemlji.
wukadin wukadin 14:50 26.04.2010

Re: Drugovi Almodovar i Kusta

kostunica je dobar desnicar sto se kosi s buntom.


kako? zasto?
stvarno ne osecam potrebu da ti objasnjavam da nije tako...
ili mozda hoces imena poznatih "narodnih neprijatelja", kako ih je krstio komunisticki rezim. neke od njih bi ti verovatno smatrao desnicarima, sto je inace relativna kategorija.

mozda je i kusturica sa desnice ali onda ne moze malo maradona, malo castro, malo Ugo, a kod kuce Kostunica i stihoklepanje o mladicu i gotovini.


sto da ne moze?
globalisti su naterali na zblizavanje svakog ko je protiv.
meni je za neke stvari gotivan comski, za neke bjukenen - recimo sto se tice amerike.
pre bushove intervencije u iraku nije bilo al kaide, i vorovatno su oni to znali, iako su pricali suprotno. sad je ima. oni su otvorili pandorinu kutiju. prema tome i nespojivo je spojivo.

almodovar je bio previse mali da se bori protiv franca ali uporno demonstrira protiv ostataka frankistickih institucija u spaniji.


samo me zanima je li podrzao caveza kad je ovaj dosao u sukop sa huanom karlosom. pominjao je tada partido popular, koja jeste neki recidiv...

kusta nije demonstrirao protiv milosevica, a s kostunicom je zajedno mitingovao.


opet ista prica o buntovnistvu. milosevica je onda "ceo svet" (citaj> ta evroatlanska milijarda) napao. bas i nije buntovno duvati u istu tikvu sa najbogatijim i najmocnijim ljudima.
milosevicu sada mogu da zamerim samo dve stvari - sto je kukurikao pre vremena i sto neke stvari nije zavrsio brzo i do kraja. ono prvo je i sam platio.

bandi fornoski bandi fornoski 17:29 26.04.2010

Re: Drugovi Almodovar i Kusta

wukadin
milosevicu sada mogu da zamerim samo dve stvari - sto je kukurikao pre vremena i sto neke stvari nije zavrsio brzo i do kraja. ono prvo je i sam platio.


Ma da, neki su preživeli taj Slobin plemeniti napor. E, što se tebe nisu setili da angažuju, ti bi sve završio diskretno, brzo i temeljno. Swiftly, and with style!
Filip Mladenović Filip Mladenović 02:15 27.04.2010

Re: Drugovi Almodovar i Kusta

wukadin
kostunica je dobar desnicar sto se kosi s buntom.kako? zasto?stvarno ne osecam potrebu da ti objasnjavam da nije tako...ili mozda hoces imena poznatih "narodnih neprijatelja", kako ih je krstio komunisticki rezim. neke od njih bi ti verovatno smatrao desnicarima, sto je inace relativna kategorija.
mozda je i kusturica sa desnice ali onda ne moze malo maradona, malo castro, malo Ugo, a kod kuce Kostunica i stihoklepanje o mladicu i gotovini.sto da ne moze?globalisti su naterali na zblizavanje svakog ko je protiv.meni je za neke stvari gotivan comski, za neke bjukenen - recimo sto se tice amerike.pre bushove intervencije u iraku nije bilo al kaide, i vorovatno su oni to znali, iako su pricali suprotno. sad je ima. oni su otvorili pandorinu kutiju. prema tome i nespojivo je spojivo.
almodovar je bio previse mali da se bori protiv franca ali uporno demonstrira protiv ostataka frankistickih institucija u spaniji.samo me zanima je li podrzao caveza kad je ovaj dosao u sukop sa huanom karlosom. pominjao je tada partido popular, koja jeste neki recidiv...
kusta nije demonstrirao protiv milosevica, a s kostunicom je zajedno mitingovao.opet ista prica o buntovnistvu. milosevica je onda "ceo svet" (citaj> ta evroatlanska milijarda) napao. bas i nije buntovno duvati u istu tikvu sa najbogatijim i najmocnijim ljudima. milosevicu sada mogu da zamerim samo dve stvari - sto je kukurikao pre vremena i sto neke stvari nije zavrsio brzo i do kraja. ono prvo je i sam platio.


Milošević nije kukurikao, već je svojom nacional-socijalističkom politikom proizveo kuknjavu širom Balkana. Jedinu stvar koju je trebalo da završi brzo i do kraja jeste onaj miting na Ušću, u novembru 1988. godine. Sve posle toga su bili njegovi ratni zločini, kriminal, pljačka i nemoral!
wukadin wukadin 07:54 27.04.2010

Re: Drugovi Almodovar i Kusta

E, što se tebe nisu setili da angažuju, ti bi sve završio diskretno, brzo i temeljno.


Pa jes sto nisu... Evo preporucio sam te.
Jesen 1991. JNA drzi kasarnu Marsal Tito u Zagrebu, aerodrom Pleso, a front je 40km daleko. EEZ daje fore do 15. januara da se resi situacija. Prilika se sama nudila.
I nisam ja nesto boleciv prema Cobetu. Da se razumemo, samo za tu propustenu sansu je zasluzio svoju sudbinu.
wukadin wukadin 07:55 27.04.2010

Re: Drugovi Almodovar i Kusta

već je svojom nacional-socijalističkom politikom proizveo kuknjavu širom Balkana


Da li si svestan da ovakvim izjavama podizes Milosevica u svojim ocima.
I ne samo mojim...
Filip2412 Filip2412 16:24 28.04.2010

Re: Drugovi Almodovar i Kusta

bas i nije buntovno duvati u istu tikvu sa najbogatijim i najmocnijim ljudima.
naravski, najzgodnije je duvati u istu tikvu sa lokalnom vlascu, od koje najvise i zavisis

Zavisno od ugla gledanja svako je buntovnik, pa i George W Bush se verbalnom akrobatikom moze definisati kao veliki buntovnik.

Ne vidim kako mozes na lokalu podrzavati totalitarnog nacionalistu koji pre svega nije dozvoljavao slobodu govora a u isto vreme se baviti bilo kakvom umetnoscu. Posebno je nemoralno & besmisleno s obzirom na to da Kusta slavu i finansijsku dobit duguje mrskom mu zapadu. Tako da sve to njihovo buntovnistvo mogu da si lepo zabiju u ..pe i Sidran i Kusta.
samodakazemnesto samodakazemnesto 12:46 26.04.2010

trziste

diktira pravila igre.

49 41 49 41 13:56 26.04.2010

"Ujeli ga za srce",

a, to mnogo boli i dugo traje!

Rece:
-Winston Churchill za Tita
-Mesa Selimovic ostavi u amanet; "da, se nijedno njegovo delo ne stampa pod bibliografijom - knjizevnom ostavstinom Bosne i Hercegovine".

Andric rece:

"Bosna je svetkovina za oko i bol za dusu".

-kome mermerni spomenik pored cuprije "krhnuse" u komade; pre nego i iko zapuca

NE TREPNU nit' se "OGLASI"!

Cuprija, koja telali celom svetu da tamo i negde postoji neka Bosna - ponosna.
ed_novipazar ed_novipazar 07:13 27.04.2010

Nije baš

Srz problema izmedju Sarajeva i Kusturice je sto se ne moze prihvatiti da je on EMIR odlucio stati na stranu Srba. U doba kada gotovo svi Bosnjaci deklarativno slijede islam, jedan Emir se krsti u pravoslavnom hramu sto je izgleda neoprostivo za sredinu u kojoj se vjera smatra datim a ne stecenim identitetom. Zbog toga je Goran bio lako prihvacen ponovno u Sarajevu dok Emir mozda nikada nece biti jer od njega se najvise moglo ocekivati da ostane ateista a krscanstvo je nespojivo.

Pomalo sam iznenadjen da i ti Nevene odnos Sarajeva prema Kusturici tumačiš netolerancijom. Daleko od toga da je to problem. Kusturica je svoje četništvo pokazao još na samom početku rata. Muhamed Gafić, pripadnik specijalne policije je u svojoj knjizi "Sarajevski rulet" prenio svoj telefonski razgovor sa Emirom Kusturicom dok je ovaj bio u Parizu. Ako se dobro sjećam detalja (davno sam čitao) Emir je htio razgovarati s Kemom Ademovićem (jednim od čuvenih komandanata sarajevskih specijalaca, pored Dragana Vikića). Pošto ga nije našao razgovarao je sa Gafićem. Ovaj se očajnički borio da informacije o srpskom bombardovanju Sarajeva plasira do Emirovih moždanih vijuga. On je međutim ostao gluh. I na te informacije i na cjelokupnu sarajevsku tragediju koja će uslijediti. Svakako, Emirovo krštenje izaziva nagon za povraćanjem ali ne zato jer je "promjenio vjeru" već zato što je svoje identificiranje sa fašističkom politikom Slobodana Miloševića zaokružio nečim što bi u osnovi trebalo značiti moralni preporod. Obzirom da je to dvoje nespojivo jedini logičan zaključak je da Emirovom licemjerstvu i pokvarenosti nema kraja. Takvu moralnu nakazu niko normalan i moralan ne želi u svojoj blizini. A pogotovu ne neko na čiju se muku on popišao.

Za razliku od njega, ne čudi me da je Goran Bregović dobrodošao jer se koliko ja znam, nikada o Sarajevo nije ogriješio.
mostarac mostarac 09:01 27.04.2010

Re: Nije baš

Svakako, Emirovo krštenje izaziva nagon za povraćanjem

E to je to sto tebe pece i boli Ed. To.
To mu oprostiti ne mozete.
Neven Anđelić Neven Anđelić 09:10 27.04.2010

Re: Nije baš

cuj ed,
ocito mislimo vrlo razlicito o nekim stvarima. to je, naravno, prihvatljivo. neke cinjenice medjutim ne stoje. bregovica sam uzeo samo za primjer nekoga ko je takodje velika zvijezda, iz sarajeva a proveo ratne godine u beogradu. nije li i on zasvirao u beogradu za milosevica kada je bilo bombardovanje. naravno, on te poneki kriticar ce reci da nije za milosevica vec za narod srbije koji trpi bombardovanje. medjutim isto tako je odbio da svira za sarajevo rijecima nece da svira za aliju. nema dosljednosti. ako bi drugi koncert bio za aliju, onda je onaj prvi bio za milosevica. bregovic je bio puno mudriji u svojim izjavama i dakako da nisu dva covjeka ista ali mislim da ces prihvatiti da ima i da je bilo ljudi koji su puno gore zborili o sarajevu pa su u medjuvremenu prosetali ferhadijom. konacno ratni zlocinac momcilo krajisnik je odmah poslije rata i radio u sarajevu - clan predsjednistva. nijedan incident se nije desio a za emirovo pojavljivanje nisam siguran.
krstenje emira je njegova privatna stvar. samo on nije proomijenio vjeru jer nije bio vjernik. stoga je samo primio vjeru. njegov izbor i ja to ne bih dovodio u vezu s milosevicem jer, konacno, nije milosevic bio vjernik. ja se slazem da se vjera i nacionalizam kod nas cesto poistovjecuju, cesto s pravom, ali nije neophodan znak jednakosti izmedju njih. stoga kusturicin izbor pravoslavlja jeste privatna stvar i volja, osjecaj i ako ga neko zlonamjerno naziva nemanja to vise govori o onome koji ga tako zove i iskaz je netolerancije upravo zato sto je kod nas to neuobicajeno. u sarajevu upravo navodno liberalni mislioci ucestalo spominju nemanju. ono sto mu se moze spominjati je milosevic, kostunica... to je isto privatni izbor ali ima direktne posljedice prema ljudima koje on poznaje... kada spominjemo sarajevo i netoleranciju prema kusturici, vjerovatno znas da ima dobar broj ljudi u sarajevu koji su postali muslimani zadrzavsi svoja imena koja su im roditelji dali i koja nisu nimalo muslimanska. jos nisam vidio nigdje u medijima ili javnim izjavama da se bilo koga od njih naziva muhamed ili nekim tradicionalnim muslimanskim imenom, cak se i ne spominje taj detalj sto je sasvim u redu jer je vjera privatna stvar. isto to pravo ima i kusturica. o njegovoj politici vec moze se pricati i prigovarati....
ed_novipazar ed_novipazar 09:11 27.04.2010

Re: Nije baš

mostarac

E to je to sto tebe pece i boli Ed.

Niti me pece, niti me boli. A ako skupis hrabrosti i procitas do kraja sta sam napisao, mozda tebe zaboli.
wukadin wukadin 09:50 27.04.2010

Re: Nije baš

mostarac
Svakako, Emirovo krštenje izaziva nagon za povraćanjem

E to je to sto tebe pece i boli Ed. To.
To mu oprostiti ne mozete.


xe-xe-xe


p.s. Ede, mozda nije mesto ali nesto me zanima - kakav je tvoj stav prema inicijativa Dodika da skupstina BiH deklaracijom osudi genocid nad Jermenima. Uradile su to neke eur-atlanske zemlje, a BiH tezi tim integracijama
ed_novipazar ed_novipazar 10:13 27.04.2010

Re: Nije baš

Neven Anđelić

bregovica sam uzeo samo za primjer nekoga ko je takodje velika zvijezda, iz sarajeva a proveo ratne godine u beogradu. nije li i on zasvirao u beogradu za milosevica kada je bilo bombardovanje. naravno, on te poneki kriticar ce reci da nije za milosevica vec za narod srbije koji trpi bombardovanje. medjutim isto tako je odbio da svira za sarajevo rijecima nece da svira za aliju. nema dosljednosti.

More bit da nije dosljedan ali ipak mislim da je njegov odnos prema tadasnjim zbivanjima daleko prihvatljiviji od Kusturicinog. Cak i za Sarajlije.

krstenje emira je njegova privatna stvar.

Jeste privatna. Mislim trebala bi biti, mada se sam Emir Kusturica potrudio da bude i javna stvar. Ali nije u tome fazon. Ja sam podvukao da je nespojivo biti toliko nemoralan i biti uz Milosevica a istovremeno napraviti tako krupan korak i prihvatiti jedan skup etickih i moralnih vrijednosti. To je klasicno licemjerstvo. Svaki pripadnik krscanstva bi ga se prije trebao zasramiti nego biti ponosan sa njime.
wukadin wukadin 10:41 27.04.2010

Re: Nije baš

Ja sam podvukao da je nespojivo biti toliko nemoralan i biti uz Milosevica a istovremeno napraviti tako krupan korak i prihvatiti jedan skup etickih i moralnih vrijednosti. To je klasicno licemjerstvo. Svaki pripadnik krscanstva bi ga se prije trebao zasramiti nego biti ponosan sa njime.


Mozda je Emir-Nemanja Milosevicu hriscanski oprostio. Zasto bi to bilo nemoguce?!
Uzgred, objasni mi frazu "biti uz Milosevica"... konkretno me zanima da li to ciljas na oblasti u domenu Haskog tribunala i eventualnih lustracionih komisija kojih hvala Bogu do sada nije bilo, a najverovatnije ih nece ni biti.
Kraja Kraja 10:42 27.04.2010

...ede...

...zaplices se bez ikakve potrebe...kratki su zivoti "pripadnika krscanstva" da bi se zasramljivali za svaku protuvu koja se zove krscaninom...lepo ti rekli ljudi da je to NJEGOVA privatna stvar ....
blogovatelj blogovatelj 17:43 27.04.2010

Re: Nije baš

E to je to sto tebe pece i boli Ed. To.
To mu oprostiti ne mozete.


U nekom intervjuu (mislim za Njujork Tajms, ali nisam siguran) je na pitanje zasto se krstio rekao sledece - da ne ostavim traga sumnje o svom poreklu.

To je ono za sta je Kusta smogao hrabrosti, a Ed nije.
Ed ne shvata da krstenje ne moze biti cin povezan sa ma kojim i ma kakvim predsednikom republike.
Ed ne razume...
Filip2412 Filip2412 16:32 28.04.2010

Re: Nije baš

Za razliku od njega, ne čudi me da je Goran Bregović dobrodošao jer se koliko ja znam, nikada o Sarajevo nije ogriješio.
A pa Brega je mnogo iskusniji folirant od Kuste i Sidrana, Brega uvek igra na siguricu.

PRVI put kada je on podrzavo demonstracije protiv Milosevica (nakon 5 Oktobra) svima je bilo jasno da je Sloba pao. Ljudi su se zezali, eno brege podrzava demonstrante - znaci Sloba pada - zna se da Brega uvek igra na siguricu.

with all respect, mnogo mi se vise dopadaju ljudi kao Sidran & Kusta koji iako ego manijaci ipak ponekad rizikuju da imaju svoje misljenje pa makar ono bilo i pogresno.

Brega preferira tudje misljenje, ono koje je u trenutku ispravno... a slican odnos ima i prema muzici.
Neven Anđelić Neven Anđelić 18:05 28.04.2010

Re: Nije baš

prije cetiri-pet godina sjedi drustvo u sarajevu - kafic nostalgija - i poce prica o beogradskom ogranku nekadasnje sarajevske estrade. ne spominjem imena ljudi posto su javne licnosti ali zakljucak je bio: brega je doajen, mozak operacije poput svercerskih lanaca kod prodaje cigareta kod kojih glavni baja ugovara posao i kkod njega je sve pod kontrolom iako on nikada direktno ne dotice svojim prstima robu. kusta je kao mag koji prodaje cijele slepere cigara na pijaci na Stupu (predgradje Sarajeva) gdje se velika lova obrce ali i direktno ucestvuje u procesu. Nele je poput tip koji prodaje steke cigara po manjim sarajevskim pijacama nakon sto ih mag raspodjeli. ova analogija je bila zanimljiva nakon koje case vina ali vidim da postoje takva i slicna misljenja.
Doctor Wu Doctor Wu 18:13 28.04.2010

Re: Nije baš

PRVI put kada je on podrzavo demonstracije protiv Milosevica (nakon 5 Oktobra) svima je bilo jasno da je Sloba pao. Ljudi su se zezali, eno brege podrzava demonstrante - znaci Sloba pada - zna se da Brega uvek igra na siguricu.

with all respect, mnogo mi se vise dopadaju ljudi kao Sidran & Kusta koji iako ego manijaci ipak ponekad rizikuju da imaju svoje misljenje pa makar ono bilo i pogresno.

Brega preferira tudje misljenje, ono koje je u trenutku ispravno... a slican odnos ima i prema muzici.

Ti zimu 1996./97. ocigledno nisi proveo u Beogradu.
blogovatelj blogovatelj 20:52 28.04.2010

Re: Nije baš

brega je doajen


kusta je kao mag koji prodaje cijele slepere


Nele je poput tip koji prodaje steke cigara po manjim sarajevskim pijacama



A Zdravko Colic?
Neven Anđelić Neven Anđelić 22:28 28.04.2010

Re: Nije baš

cola je zivio u beogradu vec odavno i bio je vrlo pazljiv, kao i danas, da ne daje nikakve politicke izjave. o svima samo lijepo. stoga nije zapravo ni spomenut u toj prici.
krkar krkar 11:58 27.04.2010

Četnik u ime Jugoslavije

Nikako da stignem da pošteno odgovorim ali sad već moram.

Kad se već upoređuju ljudi - zašto ne uporediti Kusturicu sa Neletom? I Nele je izišao iz Sarajeva na početku rata ali mu to dan-danas niko normalan ne uzima za zlo i ne prebacuje. Iz nekoliko razloga: prvo, čisto ljudski. Nele je tada imao bebu i potpuno je ljudski da mu prvo razmišljanje bude o sigurnosti deteta. Ali Nele time nije trgovao. Drugo je upravo što Nele nije ničim trgovao, odlazak iz Sarajeva je njegova lična tragedija (ne u smislu da ostanak ne bi bio tragedija već u životnom i ličnom smislu. Za razliku od Kuste Nele to nije nikada poricao niti imao porebu da se prebacuje u neki drugi kod). I treće, Nele se nije ogrešio ni o Sarajevo, ni o Sarajlije, ni o svoju raju. Otišao - nije od toga pravio ni priču ni politiku niti na tome pisao poene.

Kusturica se pokazao kao politički glup i kao nečovek. Politički glup jer nije shvatio da jedne Jugoslavije u kojoj ni on niti bilo ko drugi nije morao da se izjašnjava više nema. Nije je bilo još od 1991. a možda ni od pre toga. Ali Kusturica je tu svoju frustraciju za izgubljenom Jugoslavijom politički projicirao na Aliju (što je politički glupo i slepo samo po sebi, ako postoji jedan krivac onda je to nesumnjivo Milošević). Pa je potom od mržnje prema Aliji toliko prolupao da je Sarajlije kojima su povazdan granate padale na glavu ubeđivao da je za to kriv Alija, u trenutku kad većini njih nije nimalo bilo bitno da se bave analizom i genezom nego samo da prestanu da ih ubijaju s brda svakodnevno.

Kusturica nije bio u Sarajevu kad je gorela Vijećnica, nije bio u Sarajevu kad je sa brda isključena voda i struja, kad je evakuisano porodilište koje je bilo pod stalnom direktnom vatrom (valjda nije na brdu bilo nikog ko je znao da je to porodilište - hajte, molim vas!). Za svo to vreme Kusturica je Sarajlije ubeđivao da on iz Pariza a kasnije i Beograda bolje vidi šta se njima dešava i bolje zna kako im je.

Pokazalo se da je sva Kusturicina filmska suptilnost (dok je bilo) samo površinska, samo uzgredna manifestacija njegove ličnosti koja je u suštini udbaška i netolerantna a pri svemu tome sebična i bez imalo empatije. Kusturica je radi svojih snova o sopstvenoj veličini prodao sve što ga je činilo rajom, sve zbog čega je u Sarajevu bio ono što je bio i zbog čega je prihvaćen kako je prihvaćen. Posle Sarajeva Kusturica nikad više nije bio raja, ne zato što toga u Srbiji nema (ima na drugi način), već zato što iz pozicije u koju je sam sebe, svesno i voljno, doveo ne možeš steći prijatelje koji ne kalkulišu. Verujem da je Kusturica toga svestan, da kad pogleda oko sebe u trenucima iskrenosti prema samom sebi vidi da nema nikog ko bi mu bio prijatelj i da nije snimio ni jedan film, da nije bio politička zakrpa mnogim režimima i da nije postao prvi postmoderni srbijanski feudalac.

Kusturicino ponemanjenje samo je spoljna manifestacija tog njegovog unutrašnjeg sukoba i to ne Muratovog sina sa Koštunicinim Umetnikom nego Kuste-koji-je-bio-raja sa Kustom-koji-nikad-više-neće-biti-raja. To za nas ostale nikakve veze sa verom nema (ako ima i za njega samog ali ne bih da mu opovrgavam mogućnost da je u tome našao nešto iskreno za sebe).

Meni bi najbolji epilog fame o Kusturici bio kad bi on hteo da ode u Sarajevo i da mu se tamo desi da iz svake kafane u koju on uđe svi bez reči - izađu. Bez reči, bez buke, pompe i gužve. Da pređu na drugu stranu ulice, izađu iz tramvaja...

Nažalost, sve i da Kusturica ode u Sarajevo to se neće desiti jer je Sarajevo sistematski papanizovano a hvalabogu ima i dovoljno političara i njihovih sluga koji bi već našli interes u nekakvom angažmanu po tom pitanju.
Kraja Kraja 12:13 27.04.2010

...krkar...

Meni bi najbolji epilog fame o ........ bio kad bi on hteo da ode u ....... i da mu se tamo desi da iz svake kafane u koju on uđe svi bez reči - izađu. Bez reči, bez buke, pompe i gužve. Da pređu na drugu stranu ulice, izađu iz tramvaja...


...moj zivotni (nedosanjani) san o mnogim likovima u politici....a i sire....
Neven Anđelić Neven Anđelić 12:32 27.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

izlazak sutke iz kafane je sasvim legitiman oblik iskazivanja misljenja i ideja ti je originalna. ne moraju to ni svi uraditi ali gesta bi bila znacajna. samo nasilje je nesto cemu se ja protivim i osnovna stvar o nekom izdavanju prava ko moze gdje otici. svako ima pravo da ide gdjegod zeli i niko nema pravo da mu cini bilo sta lose osim ghandijevskih iskaza nesimpatija koje si lijepo opisao..
jedino mislim da si pogrijesio oko neleta. sto bi se reklo novojezikom, zar nije on glasnogovornik kuste. ako je kusta toliko los ne moze nele biti dobar ili opravdan. stihove rime koje je mozda kusta izmislio izgovarao je (i) nele. karadzic, mladic, to su likovi koji se ne smiju spominjati na koncertima. mislim da se tu ne slazemo. no, i nele treba biti u mogucnosti da putuje gdjegod zeli. meni je zao sto ga nema u sarajevu. mislim da niko ne treba zasluzivati nesto posebno da bi dosao u bilo koji grad a ljudi sami trebaju sagledati da li ce im biti prijatno ili ne.
krkar krkar 12:59 27.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

jedino mislim da si pogrijesio oko neleta. sto bi se reklo novojezikom, zar nije on glasnogovornik kuste. ako je kusta toliko los ne moze nele biti dobar ili opravdan. stihove rime koje je mozda kusta izmislio izgovarao je (i) nele. karadzic,


Ne pratim baš toliko stvari pa mi je možda nešto i promaklo. Znam za ko ne voli Mladić Rašu popušio kitu našu ali pojma nisam imao da je tu Nele upetljan.

Ja Neleta generalno doživljavam kao glasnogovornika poluumivenog Kuste, nisam primetio da je baš zagovarao ono ekstremno. Ali, ne pratim detaljno, možda mi jeste promaklo.

Doduše, za mene je ovaj Nele samo prazna ljuštura. Pa šta god da iz nje odjekuje nije mi preterano bitno.
blogovatelj blogovatelj 17:48 27.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

to su likovi koji se ne smiju spominjati na koncertima.


Ti se zalazes za zabranu slobode govora?
Da se vratimo u osamdesete, pa da onda sve nanovo opet prolazimo?
Neven Anđelić Neven Anđelić 18:21 27.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

zakonodavstvo u razlicitim zemljama liberalne demokratije nema jeedinstveni stav o velicanju nacizma ili politickih organizacioja fasisticke ideologije. negdje kao u njemackoj je ta aktivnost zabranjena a negdje kao u francuskoj ili americi je zakonodavac blazi. dakle negdje se moze velicati fasizam a negdje se zbog toga ide uzatvor. zakonodavci, drzavem a i ljudi imaju razlicite stavove da li nesto zabraniti da bi se omogucila sloboda ostalima. ja dok ne stojim na stavovima zabrane zadrzavam pravo prezira prema velicanju fasizma i javnog izrazavanja takvog svojeg stava. i zaljenja sto ljudi cija sam djela cijenio odrastajuci i obrazujuci se ulaze u tu teritoriju.
kako bi u kragujevcu ili kraljevu djelovalo da se zapjeva lili marlen?
ivana23 ivana23 19:04 27.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

Neven Anđelić
zakonodavstvo u razlicitim zemljama liberalne demokratije nema jeedinstveni stav o velicanju nacizma ili politickih organizacioja fasisticke ideologije. negdje kao u njemackoj je ta aktivnost zabranjena...


Na minhenskom kolodvoru tako smo prenoćili u Burger Kingu, jer su sva kakva, takva mjesta za sjesti već bila zauzeta kad je vlak iz Düsseldorfa stigao u nedjelju oko dva sata ujutro. Tih pet sati bili su pravo mrcvarenje, a umor je učinio svoje i razdražio cijelu grupu. Srećom, tek su pojedinci reagirali bijesno, a većina se histerično šalila. Pored prizemljenih putnika, kolodvorom su se šetali i navijači Bayerna, koji je ovog vikenda ugostio Hannover te grupice skinheadsa koje su vrijeme ubijale pivom i plašile goste kolodvora izvikivanjem nacističkih pozdrava.

Nismo vidjeli nikakvu posebnu reakciju policije i osiguranja na skinheadse, ali je zato kolodvorsko osiguranje uredno budilo premorene putnike koji je umor srušio u san. Spavanje je, izgleda, puno veći problem od nacističkih pozdrava.


Novi List, Rijeka - zadnja dva pasusa
Neven Anđelić Neven Anđelić 22:23 27.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

policija je cesto rasisticka i izgleda da je to svojstveno za ovu silu bez obzira na naciju. sudski, medjutim, nacisticki se ne moze organizovati pa su bili poznati slucajevi da nacisticke organizacije iz njemacke, njenog zapadnog dijela, organizuju sastanke u susjednoj francuskoj. to je ta razlika. britanski profesor koji je negirao holokaust odrobijao je zbog toga u austriji. razlicito se primjenjuje princip slobode govora. ja mu prilazim s licnim moralnim stavovima i smatram da ako neko zeli biti pozitivac ne bi smio simpatizirati krajnje desne ideologije kao ni krajnje lijeve. a da su nasi ljudi okusili njemacko-austrijske policijske akcije samo zbog svog porijekla je tacno i prica je puno.
blogovatelj blogovatelj 02:42 28.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

zakonodavstvo u razlicitim zemljama liberalne demokratije nema jeedinstveni stav o velicanju nacizma ili politickih organizacioja fasisticke ideologije


Srpska vlast nikada nije bila fasisticka, sem za vreme drugog svetskog rata.
Vlast S. Milosevica jeste bila diktatorska ali ne fasisticka. Jeste gusio prava manjina, ali poredjenje sa fasistima je nemoguce.
Da je Srbija za vreme Milosevica bila fasisticka danas ne bi bilo zivog muslimana u Sandzaku. Kao sto ti je poznato, muslimani jos uvek zive tamo.
Za razliku od Sarajeva, gde je pojam Srbin nesto endemsko.
Ja iz toga zakljucujem da u Sarajevu postoji fasisticka vlast i da bi tamo moralo biti zabranjeno javno pominjanje Alije Izetbegovica i ostalih zlikovaca.
Kao sto vidis, Srbija je sada slobodna zemlja sa slobodom govora. Rec ne ubija nikada, a ljudi mogu da slobodno pricaju u slobodnoj zemlji.
A bas bih voleo da znam postoji li neki Bosanski sajt ovako posecen, gde Srbi, ona sacica preostalih, smeju da pisu sta pozele, a da ih neko ne prikolje u tamnom vijlajetu?
Mislim da ne postoji, a ako gresim, reci mi koji je to sajt.
Doctor Wu Doctor Wu 06:17 28.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

Vlast S. Milosevica jeste bila diktatorska ali ne fasisticka. Jeste gusio prava manjina, ali poredjenje sa fasistima je nemoguce.

Bio je jedan kratak period tokom 1992. i 1993. kada je Milosevicev rezim zaista bio fasisticki. To je bilo u vreme kad su otpustali neSrbe iz vojske i sa VMA, ili muzicke urednike zbog toga sto bi na radiju pustili Arsena Dedica, po novinama su harali ljudi poput Dragosa Kalajicha, Studio B je pustao propagandne spotove Arkanovih tigrova... Pre i posle toga Milosevicev rezim je bio izrazito jugoslovenski, oko njega je bilo i Hrvata (Stambuk, mislim i onaj mali Percevic) i Muslimana (na pr. Marijin nesudjeni zet, Tahir Hasanovic, par JUL-ovaca) i Slovenaca (ovo cak i Krkan moze potvrditi) i Albanaca (Rahman Morina) i Madjara (Mihalj Kertes). Pa nije li pre Sente Milosevicev telohranitelj bio i jedan Naser Oric? U periodu od 1987.- 1989. i Goran Milic je bio clan Milosevicevske propagandne masine, a posle februara 1994., kada su Karadzic i Plavsicka odbili da potpisu onaj grcki plan i omoguce Milosevicu pristup novim kreditima IMF-a, kao i tokom Oluje, godinu dana kasnije, Milosevicev rezim je imao elemente izrazito antisrpske politike (potpuna blokada na Drini koja je jednom prilikom dovela i do smrti beba u banjaluckoj bolnici, proganjanja politickog establishmenta tada jos nepostojece Republike Srpske, mahinacije sa vodjstvom Srpske Krajine, dovodjenje provereno komunistickih kadrova, kao sto je, na primer, Dragec).

Sto se tice odnosa prema manjinama, ne mislim da je njima u uslovima blokade bilo ista gore nego pripadnicima vecinske nacije. Osim u vec pomenutom periodu 1992./93.
Neven Anđelić Neven Anđelić 16:30 28.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

ima doktor wu analizu vlasti u srbiji. medjutim ja sam bio konkretan, da ne sirimo temu na srbiju i vlast u njoj tokom milosevica, navodeci mladica i karadzica. rezultati njihove vlasti na teritorijama kojima su gospodaril isu vidljivi te sasvim utemeljeno me smeta da neko pomislja da je dobra sala rimovati njihova imena. malo je neukusno u najmanju ruku. moralno neprihvatljivo....
blogovatelj blogovatelj 21:00 28.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

Bio je jedan kratak period tokom 1992. i 1993. kada je Milosevicev rezim zaista bio fasisticki. To je bilo u vreme kad su otpustali neSrbe iz vojske i sa VMA,


U pravu si, bilo je toga i pre i posle, samo u manjoj meri nego u doba hiperinflacije.
Licno sam radio u skoli gde covek koji je bio po nacionalnosti Madjar nije mogao da postane direktor skole.
To je uvek opravdavano nepripadanju SPS-u, nikada mu nije direktno receno da je njegova nacionalna pripadnost uzrok neizbora.
Ali nije bilo sistematskog ubijanja drzavljana sopstvene zemlje, na to sam mislio.
blogovatelj blogovatelj 21:04 28.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

malo je neukusno u najmanju ruku


I ja mislim da nije bas ukusno, ali cinjenica je da su Kusta i Nele umetnici i kao takvi zele da izazovu sok malogradjana.
Mislim da su tim stihovima takodje odradili posao.
Neven Anđelić Neven Anđelić 22:31 28.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

jesu kao seljak koji dodje na terazije pa se popisa tamo negdje pored moskve. malogradjani ostanu sokirani a on se bas lijepo osjeca kako im je sve pokazao.
blogovatelj blogovatelj 02:29 29.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

jesu kao seljak koji dodje na terazije pa se popisa tamo negdje pored moskve. malogradjani ostanu sokirani a on se bas lijepo osjeca kako im je sve pokazao.


Nele je slicne stvari radio i sredinom osamdesetih, kada mu je "crkao Marsal" ali pretpostavljam da ti je to tada bilo simpaticno.
Sada, kada cetvrt veka kasnije radi isto, tj pravi zajebanciju sa bivsim vodjom, tebi to ne odgovara i smatras odvratnim.
A meni opet smesno
On je u oba slucaja testirao duzinu fitilja onih cije misljenje se ne podudara sa njegovim. I u oba slucaja vidi se da je fitilj dovoljno kratak da izazove momentalnu eksploziju.

Opet mi pada na pamet Metalika.

Open your mind for a different view and nothing else matters.

Kad vecina stanovnistva u Bosni ovo shvati, Bosna ce prestati da bude bure baruta. Do tada, ne bih voleo da sam u tvojoj kozi, niti drugih zitelja Bosne.
Jer vi sami uvek pripremate teren za derbi. A kad do derbija dodje, cudite se kako se to uvek vama desi.
Neven Anđelić Neven Anđelić 11:20 29.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

kada je "crk'o marshall' marsalu je bilo 88 godina i umro je prirodnom smrcu nakon sto je proveo prilicno lijep zivot. stoga mladic'karadzic stihovi u kojima ih velica/brani i dosjetka o titu u kojoj ga ismijava nikako nisu ista stvar. isto bi bilo da je informbirovcima ili disidentima koji su proveli godine po zatvorima porucio koji stih o titu. vidis li razliku sada. u prvom slucaju on se ruga titu koji je nekima bio dobar a nekima los a u drugom malim ljudima zrtvama mladica i karadzica. zamisli da je tebe roknuo alija ili neko slican, a onda neki pjevac se malo zeza i izaziva establishment sa stihovima u prilog aliji. ti bi rekao bravo majstore i bilo bi ti smijesno. podjela je jesi covjek ili nisi a misljenja mogu biti razlicita samo neke granice se postavljaju i to cini civilizaciju. u protivnom bismo i pedofile podrzavali jer izazivaju establishment. ne bi ti bilo smijesno.
blogovatelj blogovatelj 16:20 29.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

u prvom slucaju on se ruga titu koji je nekima bio dobar a nekima los


I Dabic Rasa je nekima bio dobar, a nekima los.
Tebi je bio los i razumljivo je sto se zbog toga bunis. Idi pitaj one u Bratuncu jel valjao Dabic Rasa.
Ne kaze se dzabe da sto batina po tudjoj guzici nije puno.
Neven Anđelić Neven Anđelić 20:09 29.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

sada dodaj da je hitler nekima bio dobar. razumijem da me pokusavas provocirati ali ako imas humanosti razmisli. ako nemas, bolje stani jer nema smisla takvo relativiziranje zlocina. moze se biti nacionalista i bez podrzavanja zlocina. to nije obavezno ni lose....
blogovatelj blogovatelj 06:19 30.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

sada dodaj da je hitler nekima bio dobar. razumijem da me pokusavas provocirati ali ako imas humanosti razmisli. ako nemas, bolje stani jer nema smisla takvo relativiziranje zlocina. moze se biti nacionalista i bez podrzavanja zlocina. to nije obavezno ni lose....


No man is an island, entire of itself...any man's death diminishes me, because I am involved in mankind; and therefore never send to know for whom the bell tolls; it tolls for thee."

Don Dzon napisao, a tako pocinje Hemingvejev roman "Za kim zvono zvoni"

Na zalost i Hitler je nekima bio dobar.
Evo Firercica konacno u zatvoru u Srbiji. I previse je Firercica po svetu. Svuda.
Ne relativiziram i ne provociram.
Samo pisem ono sto mislim.
Relativizacija je kada neko osudjuje genocid u Srebrenici a ne shvata da su Srebrenicani pre toga po kraju klali malo vise nego sto je neophodno.
Svako zlo radja novo zlo.
Zato sam se i odselio sa Balkana. Ja i stotine hiljada drugih. Ne zelim da mi deca tamo rastu.
Vama stvarno zelim sve najbolje, ali vidim da u Bosni nema razuma. Nije to vezano ni za kakve entitete. Isti ste i vi u Sarajevu i oni u Banjaluci.
Ovi sto su dobili rat, kao da im to nije dovoljno, teraju i dalje kao da rat uveliko traje. Umesto da malo spuste loptu i igraju pasove po zemlji i smireno, oni igraju za raju a zanemaruju taktiku. Znas i sam da to vodi ka nizerazrednom Vratniku, a nikako u Ligu sampiona.
A ovi sto su izgubili igraju istu igru kao sto je Alija igrao pre rata, moze im se. Ako su Muslimani mogli da izadju iz SFRJ jer im nije bila dobra i postanu Bosnjaci, ko moze da ubedi Dodika da republikosrpskijanci ne mogu da izadju iz Bosne i postanu Srbi. I oni imaju pravo na samoopredeljenje. Do otcepljenja, kao sto se to nasali Drug Stari sa nama.
Sve je spremno za derbi.
A sta ces ti kad se interesi Amera, Rusa i Nemaca budu poklopili pa se dosete da bi mogli da drasticno povecaju izvoz oruzja na Balkan?
Ja ti ne bih u kozi bio, niti tvojoj, niti bilo cijoj tamo. A taj dan nije sve dalji, on se uvek priblizava.
Ako ste se vekovima tukli oko svega i svacega, sa kojim pravom mozes da tvrdis da se necete posibati u narednih dvadeset godina?
Da zakljucim. Ne znam da li ti ovo izgleda kao provokacija, ali kao sto je bilo nenormalno i nezamislivo pre dvadesetpet godina da Bosna bude drzava, moze se svasta desiti i u narednih cetvrt veka. Kazem ti, ja sam se zbog toga upisao u stranku Vukova sa Ontarija. I ponavljam ti, moze ti ovo zvucati kao provokacija, ali veruj mi da nije. Ovo su samo i jedino moja razmisljanja.
Sto rece Andric - Na Balkanu je u svakom trenutku moguce sve.
Neven Anđelić Neven Anđelić 09:08 30.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

sada si iznosio stavove obrazlozeno ali u nekoliko prethodnih navrata je bilo neukusno. ovaj puta nije provokacija i cijenim sto si napisao. drzi se ontarija kao sto se ja drzim londona.....
blogovatelj blogovatelj 16:28 30.04.2010

Re: Četnik u ime Jugoslavije

sada si iznosio stavove obrazlozeno ali u nekoliko prethodnih navrata je bilo neukusno. ovaj puta nije provokacija i cijenim sto si napisao. drzi se ontarija kao sto se ja drzim londona.....



Nisam bio neukusan, nego me mrzi da svaki cas ovde ne blogu obrazlazem neke stvari za koje mislim da su normalnom coveku lako vidljive.
Ima puno ljudi ovde kojima nemam snage da objasnjavam, ili pak ne zelim da objasnjavam, jer nisu zasluzili.
Pitao si me na nekom blogu pre, da li sam promenio misljenje o tebi, a ja tada jos uvek nisam imao formirano misljenje.
Sada imam, vidim da se oko nekih stvari ne slazem sa tobom, ali isto tako vidim da si neko sa kim moze normalno da se prica. Sto je od krucijalne vaznosti ako sa nekim komuniciras uz pomoc bloga.
Nisam znao da zivis u Londonu.
Znaci ipak shvatio si sve ovo i bez mog pisanja
Doctor Wu Doctor Wu 23:07 27.04.2010

Stvarno ne vidim sta je to

Kusturica uradio drugacije u odnosu na nekog Mirka Kovaca ili Srdzu Popovicha tokom bombardovanja Beograda i Novog Sada, na primer. Jednostavno je odabrao stranu i ne vidim nikakav problem u tome, zasto je potrebno ga pozivati i prozivati? Nikog nije ubio, odrastao je covek, ume (ili bi bar trebalo da ume) da razmislja o posledicama svog ponasanja i pricanja, nije maloumnik.

Generalno, uopste ne kapiram zasto su bitni politicki stavovi, na primer, neke Biljane Srbljanovic, nekog Kusturice, navedenog Kovaca, nekog Sidrana ili nekog Serbedzije (koji je skoro tu aktivno agitovao za onog ustasu u najavi, a sve pod izgovorom da su oni, zaboga, veliki prijatelji). Nisu dvorski umetnici, bar trenutno (iako su svo troje imali spellove kad su ih izdrzavali bilo Milosevic, bilo Tudjman bilo Izetbegovic) imaju svoje karijere i dela. Sta me se tice sta o svom dozivljaju sveta imaju da kazu oni koji tri blage veze nemaju o tome kako taj svet funkcionise? Kusturica je jos tu najmanje izgubljen slucaj.
Neven Anđelić Neven Anđelić 22:36 28.04.2010

Re: Stvarno ne vidim sta je to

ipak je cinjenica da brojni, ako ne svi, rezimi vole da im istaknuti umjetnici budu u blizini. pokazano kroz istoriju ali i sada sirom planete. ja mislim da su medju tim istaknutim umjetnicima izdigli se oni koji nisu prihvatili tu politicko-sociolosku igru ili pak jesu ali svrstavajuci se protiv populistickih rezima koji su ucestalo cinili zlocine jal protiv svog ili okolnih naroda.
Doctor Wu Doctor Wu 22:55 28.04.2010

Re: Stvarno ne vidim sta je to

Neven Anđelić
ipak je cinjenica da brojni, ako ne svi, rezimi vole da im istaknuti umjetnici budu u blizini. pokazano kroz istoriju ali i sada sirom planete. ja mislim da su medju tim istaknutim umjetnicima izdigli se oni koji nisu prihvatili tu politicko-sociolosku igru ili pak jesu ali svrstavajuci se protiv populistickih rezima koji su ucestalo cinili zlocine jal protiv svog ili okolnih naroda.

Da, ali to bezumnost teze po kojoj su neciji politicki stavovi manje ili vise ispravni samo zato sto je taj neko umetnik ne cini nista manjom. Kao sto ni umetnika nista boljim ne cini njegov eventualno politicki korektni angazman. Mislim, u nekom razvijenom drustvu razumnih jedinki koje umeju da artikulisu sopstvene izraze nema nikakve veze da li ovaj ili onaj umetnik u dobrim odnosima sa ovim ili onim politicarom.

A to da li se umetnik u gradjanskom ratu stavio na jednu ili drugu stranu, to je slozeno pitanje i o njemu ne bi trebalo tek tako olako davati sudove kao sto se sudovi ne mogu davati o tome da li je i zasto je jednom Kusturici bilo vaznije sta ce reci jedan Bogdan Tirnanic nego citava sarajevska kasaba. To je, jednostavno, bio njegov sistem vrednosti.

Arhiva