Odluka suda u slučaju javnog pozivanja na lični i profesionalni linč Brankice Stanković ponovo vraća točak borbe protiv nasilja unazad !
Naše društvo, u celini, veoma slabo reaguje na pretnje pojedincima koji profesionalno obavljaju svoj posao. Samo se podrazumeva da je to nešto ružno, ali aktivnih reakcija nema. Ogromna većina sramotno drži pognutu glavu i „gleda svoja posla" !
Ovakvim slučajevima sam bio svedok, više puta. Skoro uvek ista (ne)reakcija. Mogu misliti kako se oseća neko koga je društvo postavilo u poziciju u kakvoj je danas Brankica Stanković! Činjenica da mora da je čuva policija jeste sramota za sve nas.
Naprosto, nasilje je nešto što je, ako ne poželjno, a ono makar uobičajeno. Stoga su reakcije okoline, kao i reakcije onih koji formalno treba da reaguju, po pravilu mlake i - u krajnjoj liniji - svode se na što manje međusobno zameranje. A onaj... - pa, ko ga je bio po ušima da čačka po stvarima za koje unapred zna da mogu da budu rizične !
U takvom ambijentu su, naravno, grupe podivljalih „navijačkih grupa", kao i druge strukture i pojedinci koji su više van nego unutar zakona - dodatno osokoljeni da vrše otvorene pretnje.
E, pa, dobro - ako je sve to tako, u stilu one fotografije gore, i u stilu opšte tolerancije prema svim vrstama baraba i nasilnika, onda da se ovde stavi jedan veliki povez preko očiju, da ne vidimo šta se dešava, ali i da nas ne vide !