Vest da će Beograd za dve godine na Adi ciganliji, preko puta nudističke plaže, dobiti crkvu u obliku broda dočekala me je u tuđini, gde svaka vest o pravoslavlju i srpstvu za mene ima i te kako veliku vrednost.
Dok sam protiv svoje volje bio zarobljen na aerodromu u Frankfurtu, preko mailing liste „Pravoslavlje über alles" dobio sam vest o izgradnji crkve na vodi. Sveštenik Slavko Božić se požalio javnosti da u Beogradu, kao i u celoj Srbiji, nema više slobodnog zemljišta za izgradnju pravoslavnih objekata, ali da je tim pravoslavnih stručnjaka za urbanizam i građevinarstvo našlo rešenje za ovaj problem.
- Kao što znate, projekat „Gde god slobodno mesto nađeš ti crkvu posadi" priveden je kraju jer slobodnog mesta više nema, a kako i dalje postoji ogromna potreba za novim pravoslavnim hramovima mi smo unajmili tim pravoslavnih stručnjaka da nam pomognu da rešimo ovaj problem. Posle više meseci rada oni su došli do rešenja za naš problem. Gradićemo crkve na vodi, - izjavio je Božić na konferenciji za štampu.
Kako je Božić naglasio, ovaj pravoslavni Titanik biće jedinstven u svetu i značajan za turizam grada Beograda i nudizam Ade ciganlije.
- Ceo svet zna da smo mi Srbi jedinstveni, tako da je ovaj ovo samo još jedan primer naše jedinstvenosti, - objasnio je sveštenik.
Prvobitno je planirano da se crkva gradi od sibirskog kedra iz Rusije, ali je gradonačelnik Đilas uslovio podršku ovom projektu samo ako se crkva bude gradila od beogradskih platana. Izgradnja ovog hrama koštaće oko pola miliona evra.
Dok sam čitao ovu vest srce mi je igralo od radosti, ali okolina frankfurtskog aerodroma me je podstakla da razmišljam u drugom smeru. Kao što je poznato u Srbiji pravoslavni objekti niču kao pečurke posle kiše, tako da je za očekivati da kroz koju godinu nećemo imati ni slobodnog vodenog prostora. Zato treba unapred razmišljati o novim alternativnim načinima izgradnje. Aerodrom i avioni su mi dali novu jedinstvenu ideju i odmah sam počeo da pišem pismo Sinodu Srpske pravoslavne crkve. Moja nova ideja je projekat sa radnim nazivom „Luftcrkve". Kao što i samo ime kaže u pitanju su nebeske crkve, odnosno leteće.
Svi dobro znamo da su Srbi nebeski narod i zato je preporučljivo da na tom prostoru imamo i crkve. U pitanju su crkve na mlazni pogon koje bi letele iznad Srbije, tako da bi vernici i fizički bili bliži bogu. Spuštale bi se na zemlju samo da pokupe gorivo i vernike, jer se liturgije održavaju samo u vazduhu. Pored verske, ove crkve bi imale i turističku funkcije jer bi bile jedinstvene u svetu.
Nažalost, prirodne nepogode, vulkani i padovi aviona ne idu u prilog mojoj ideji, ali se nadam da će tehnologija napredovati i da će uz božju pomoć projekat „Luftcrkve" biti realizovan.
Pravoslavlje ili smrt,
Predrag M. Azdejković