Društvo| In memoriam| Ljudska prava| Politika| Život

Bez dobrog naslova

jaksa scekic RSS / 20.04.2010. u 13:17

Znamo se od petog osnovne. Od pocetka u V/3 , iz OS Aleksa Santic pa do kraja. Sedeli  u klupi, delili tajne, zadatke, salili se, tugovali i veselili, patili . Proslavljali prva zaposlenja, decije rodjendane.Nedelja uvece se znalo. Kod nje kuci,gledanje "Kapelskih kresova" , zajedno sa Veljkom I Ines, Alekom,Nadom i Jejom.

Bili su to veseli dani.

Zajedno smo polagali prijemni na Pravnom fakultetu. Nismo bili odlikasi, i smejali se  kako smo bili uvek dobri, cak ni vrlo dobri.

bilja.jpg

Bilja je bila cudo, strasna energija, pravicna do bola, po cenu samounistenja.

Putanja od kuce do skole se znala, ja sam kretao od Cvijiceve, pa kod Tasmajdanskog parka, eto i nje.

I tako toliko godina.

Nisam imao sestru, nije bilo ni potrebe.

Imao sam Bilju. 

I dalje nemam  sestru, a sad ni Bilju.

Bedak

PS: Komentari kod Coleta, ja nema volje, hocu da budem malo sam



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana