Moja predstojeća izložba slika zvaće se POREKLO SVETA. Zašto, zbog čega...evo vam objašnjenje:
Dvadeset sedmo pismo Tabukiju
Dragi Antonio,
Iako preterujem citirajući ipak mi je drago što su vam „legle“ Hajneove reči: „Cenzori nisu morali da zabrane knjigu, ionako bi se čitala.“ Od Adama i Eve pa naovamo, milijarde su čeznule za „zabranjenim voćem“.
Dopisujemo se (vašom ljubaznošću) već godinu dana, jadam vam se, pomažete mi i savetujete me, često, imam utisak, preterujući u usvajanju ili razumevanju pojedinih mojih stavova ali da ne „davim“, dopisivanje s vama mi je život učinilo zanimljivijim i rekao bih nekako svrsishodnijim.
U već pominjanoj knjizi koja je kod nas izdata pod nazivom : SVAKIM ČASOM SVE JE MANjE VREMENA, u priči REKA, naišao sam na briljantnu minijaturu :
„...a onda široka stidnica,koja se poput kakvog malog stabla pruža sve do početka stomaka.“ Nešto kasnije : „da (je) tvoja pukotina.......zaista jedan mogući
put povratka zaboravljenim davninama, početku sveta kako bi rekao onaj
promućurni slikar.“
Povodom prethodnog najpre bih da razrešim jedno, nazovimo ga, tehničko pitanje. Naime, kod nas je Kurbeova slika (nastala 1866 god.) poznata pod nazivom POREKLO SVETA. U originalu slika nosi naslov: L’ORIGINE DU MONDE. U Francuskom jeziku značenja origine su: postanak, nastajanje, geneza, poreklo, početak, koren...znači može se reći i početak ali priznaćete da je velika i kvalitativna razlika između početka i porekla. Skloniji sam POREKLU.
Pre dosta godina, Olga Božiković je u Kulturnom dodatku Politike objavila tekst sa nadnaslovom : Umetnički skandal ili... i velikim naslovom KO SE BOJI GISTAVA KURBEA.
U tekstu objašnjava da je u Le Nouvel Observateur Filip Soler objavio članak
pod tim naslovom. Božićkovićeva piše dalje: “Najnoviji roman francuskog pisca
Žaka Anrika VEČITA OBOŽAVANJA uznemirio je lažnu čednost i policijske
duhove.... oslanjajući se na antipornografski član novog krivičnog zakona, knjiga se osuđuje što na koricama izdanja nosi reprodukciju upravo dela POREKLO SVETA. Tu reprodukciju objavljuje i Le Nouvel Observateur. Zanimnjivo i značajno je da je slika posle dugog prelaženja iz ruke u ruku dospela do svog poslednjeg vlasnika, Lakana. Zašto Soler smatra da je Žak Lakan (1901-1981) „pravo odredište“ za Kurbeovu sliku? Verovatno zbog stava ovog istaknutog psihijatra i psihoanalitičara o „evidentnoj ulozi totalne slike ljudskog tela kao posrednika i o značaju sopstvenog tela – zarad uspostavljanja čovekovog identiteta.“ Božićkovićeva svoj tekst završava rečima : “Svaka stvar dođe na svoje mesto. Uostalom, obavestili su me u poverenju da Vatikan mašta o tome da nabavi POREKLO SVETA.Zbilja,ko se danas boji Gistava Kurbea?“
Ovo ispade više od rešavanja tehničkog pitanja ali se nadam da će vas zanimati.
Pišete/kažete :“tvoja pukotina...“. I Lorens Darel u svom ALEKSANDRIJSKOM
KVARTETU, na jednom mestu kaže : “grimizna pukotina.“
Pukotina, raspuklina, prorez, rupa/rupica...ne, ne odgovara mi ni jedan od tih izraza, reči su zaista jalove da opišu taj veličanstveni deo ženskog tela!
Danilo Kiš je u svom prevodu/prepevu francuske erotske poezije u knjizi pod naslovom BORDEL MUZA, koristio i ovakve nazive: MALJAVA ŠPILJA, NEKTARA ZDENAC,BREŽULJAK OBRASTO MAHOVINOM MEKOM,PRESEČEN GRIMIZNIM KONČIĆEM KO REKOM, pa zatim BRIJANICE,KUDRAVICE,NA BRADICE,NA LOKNICE, STRIŽANICE, PUNAŠNICE,
MALKO POHOTNICE,LAKOMICE, a onda i on (D.K.) PUKOTINA...., pa BRAZDA, CICA-MACA STRASNA, ČUDESNA USTA...
ONA zaslužuje da se sve vreme sveta provede u nalaženju, nadevanju, čak
izmišljanju imena, naziva!
Očekujući odgovor, vaš M.P.