Ovo je već mučno. Imamo još jednu radnu grupu za prevazilaženje krize. Arčimo pare na sve strane. Subvencionišemo propala predueća, propale projekte sa kreditima za likvidnost. Davimo se u monopolima. Subvencionišemo sve moguće vrste kredita i sipamo novac u džepove banaka. Imamo viškove zaposlenih na svakom koraku. I naše rešenje je radna grupa sa sve monopolistima i sindikatima.
Jedan predlog u dobrom pravcu: smanjiti poresko opterećenje na zarade. Od ministarke finansija.
Ostalo perpetuum mobile: smanjiti poreze, povećati plate, ne otpuštati višak, veći profit za preduzeća i više radnih mesta i privilegije za najveće poslodavce i ...
- Srbija ima 7.400.000 stanovnika.
- Srbija ima 1.650.000 penzionera, a samo 1.200.000 ljudi sa 65 godina ili starijih. Veliki broj "penzionera", onih između 55 i 65 godina starosti, radi.
- Srbija ima samo 1.700.000 mlađih od 19 godina.
- U Srbiji ima 1.850.000 zaposlenih. Od zaposlenih više od pola radi za državu, direktno ili indirektno.
- Šta radi i od čega živi 2.200.000 ljudi koji nisu zaposleni, koji imaju više od 19 godina i nisu penzioneri?
Glavni izvori finansiranja nabrekle države i armije penzionera su:
- Porez na potrošnju (PDV, akcize, carine) - 4.8 milijarde evra
- Porez na rad (porez na dohodak, doprinosi) - 4.5 milijardi evra
- Neporeski prihodi (razne takse) - 1.3 milijarde evra
U 2009.godine skupili smo 11.5 milijardi evra, a potrošili 12.6 milijardi. Nedostaje nam 1.1 milijarda.
Porez na imovinu je zanemarljiv. Kako za fizička, tako i za pravna lica. Oko 160 miliona evra u 2009.godini.
Porez na profit je zanemarljiv. Oko 300 miliona evra u 2009.godini.
Centralni društveni problem je partijska "demokratija" sa sve blanko ostavkama. Pitanje svih pitanja je finansiranje stranke, njene kadrovske strukture i naredni izbori. Njen rezultat je negativna selekcija. Njen rezultat je odsustvo reformi. Rezultat našeg izbornog sistema je pat. Nije ni remi. Pat.
Negativna selekcija je oterala pristojne ljude. Ljude koji znaju i rade svoj posao. Niko ne zna svoj posao. Svi moraju nekoga da pitaju. Pa se zakoni ne primenjuju.
Centralni ekonomski problem u Srbiji je zapošljavanje. Nova radna mesta. Izgubili smo 200.000 radnih mesta u poslednjih 18 meseci. Gde su otišli ti ljudi i šta jedu?
To nas dovodi do sive ekonomije i njenog glavnog uzroka: nerazumnog poreskog sistema i neodrživog penzionog sistema. Nerazumno visok porez na rad (porez na dohodak i svi doprinosi) znači: zapošljavati je skupo.
Da bi zaposlili nekoga i dali mu minimalnu platu od 16.000 dinara, državi treba platiti još 10.000 dinara. Znači ukupan trošak za poslodavca je 26.000 dinara. To nije razumno.
Recimo da imate malo preduzeće sa 10 zaposlenih. Za minimalne plate godišnje morate da izdvojite 1.920.000 dinara. Državi morate da uplatite još 1.200.000 dinara. Znači da vaše malo preduzeće samo za plate mora da izdvoji 3.120.000 dinara godišnje. Sa druge strane, ako vaše jednočlano malo preduzeće ima 3.120.000 profita godišnje, porez na profit je 10% ili 312.000 dinara. Zašto davimo preduzeće troškovima za rad (država traži 1.200.000 dinara da bi ljudi bili zaposleni), a puštamo ga da plaća minimalan porez na profit? Zar ne bi trebalo da bude obratno? Da zapošljavanje bude jeftino, a da naplaćujemo kada neko napravi profit?
Ovo je direktan uzrok sive ekonomije. Ljudi ne plaćaju nerazumne poreze i nemoguće ih je naterati. Ljudi koji rade u sivoj ekonomiji plaćaju samo porez na promet (PDV, akcize i carine). Ne plaćaju porez na rad, a poreza na imovinu i nema.
Zašto svi vlasnici preduzeća sebi isplaćuju minimalne plate? Zato što sebi isplaćuju "dividende". Uz porez na profit od 10%, ovo je lepota. A dodatni benefit je da prihodi od dividendi ne ulaze u godišnji prihod građana. Zato i imamo samo 19.000 ljudi koji plaćaju godišnji porez na dohodak građana.
Zašto su porezi na imovinu toliko mali? Zato što za fizička lica imamo i oslobođenje za članove domaćinstva i za amortizaciju. I zato što se za pravna lica kao osnovica koristi KNJIGOVODSTVENA VREDNOST imovine. Na primer, za propala društvena preduzeća koja imaju ruinirane nekretnine na najboljim lokacijama, porez na imovinu je 0, jer je knjigovodstvena vrednost imovine 0. Za one koji kupe takvo društveno preduzeće, porez je i dalje 0. A da vas podsetim, od poreza na imovinu se grade lokalni putevi, i škole, i ... On je prihod lokalne samouprave.
Imamo 1.650.000 penzionera i godišnji trošak od 4 milijarde evra. Od ukupno 11.5 milijardi evra koje smo u 2009.godini skupili od privrede, 4 milijarde smo potrošili na penzije. Penzioni sistem je neodrživ i traži korenitu reformu. Penzije ne treba smanjiti, sistem treba reformisati tako da za 20 godina, udeo penzija u bruto društvenom proizvodu drastično padne. Kako?
Ako uvedemo socijalne penzije i kažemo da ljudi stariji od 65 godina dobijaju penziju koja je dovoljna za život . To ima Kanada. I košta mnogo manje od današnjeg sistema. U narednih 20 godina, prepolovili bi trošak penzija. Ovakva reforma ne bi dirala u prava ljudi koji su već u penziji. Njima bi se penzija obračunavala po istoj formuli kao i danas. Za nekoga ko bi otišao u penziju za 5 godina, penzija bi se računala kao kombinacija godina radnog staža pre reforme (za puni radni vek to bi bilo 35 godina) i 5 godina po novom sistemu. Time ne bi dirali u stečena prava.
Spirala smrti naše privrede je:
nerazuman penzioni sistem -> traži nerazuma poreski sistem i nerazumne poreze na rad -> znači skupo zapošljavanje -> proizvodi beg privrede u sivu ekonomiju -> dovodi do smanjenja broja zaposlenih -> uzrokuje smanjenje prihoda od poreza na rad koji finansira nerazuman penzioni sistem
Reformišite penzioni sistem.
Smanjite poreze na rad (ne samo porez na dohodak, već i doprinose).
Zakrpite rupe u porezu na imovinu.
A možete i da nastavite sa subvencionisanjem svega i svačega i da oformite još 10 radnih grupa. I da svi zajedno držimo fige.