No, ništa od toga! Sestre Bogavac (Drama Mental Studio) smislile su nešto drugo, pop hip hop kabare, sa zadnjeg sedišta taksi vozila. Pet trash priča, nabildovanih slam ekscesnim detaljima, psovkama i lokalnim žargonom za genitalije, u bukvalnom i prenosnom značenju, dalo je grupni portret ovdašnje autodestruktivne trainspotting mladeži, bez identiteta ili u traganju za njim u kome se se posebno istakli sjajni glumački pasaži Jelene Ilić u priči »Voliš li da se jebeš više nego ja«
Dve gospodje iza mene, užasnute nedoličnim rečima koje su kao kokice sa vrelog tiganja iskakale sa stejdza, posle mapetovskog gundjanja i kratkog domundjavanja, izašle su na pola izvodjenja »Fake porno«, potpuno nesvesne da ih na ulicama Beograda čeka lice u ogledalu predstave.
I dok je sa scene prštao entuzijazam, a konobari vešto klizili kroz gužvanjac, iz zvučnika su curile sentiš stvari Gabi Novak i Lole Novaković, omiljena mjuza Taksiste, koji se loži na lake note šezdesetih i povezuje omnibus priče u celinu, slušajuci vaginalne ispovesti putnica na sicu svoje krntije. Svetac i čistunac po opredelenju, on vozi i komentariše svoje mušterije u povremeno neopravdano dugačkim monolozima i balavi na Lolu i »Ti nisi dosao«, hit Zagrebackog festivala zabavne muzike iz 62. koji matorije generacije pamte po uplakanoj pevačici, a cinici po karikaturama pobednice sa lavorom punim suza.
Suze su, prema ondašnjim vestima sa estrade bile prave, a uzrok pevačicina zaljubljenost u pevača poznatog po hitovima »Pusti neka suze teku« i »Ko te ljubi dok sam ja na straži«. Potpuno predan moralisanju, ophrvan drugom ljubimicom, Gabi Novak (»Gazi dragi srce moje«, »Odlaze dečaci, a vraćaju se ljudi«), Taksista polako prestaje da bude samo klišetirana veza izmedju priča i prerasta u simbol balkanskog kućnog nasilnika i zlostavljača, tipa »ja te hranim, ja te bijem«.
Ne kažem da bi bio bolji da je slušao Boba Dilana ("Don't Think Twice, It's All Right«, iste godine), mada intimno mislim da, gledano iz ugla mentalnog zdravlja, kada je muzika u pitanju, izbor izmedju protestnih balada i muzičkih šecernih vodica ne ostavlja mesto za dilemu.
Maska dobroćudnog noćnog radnika koji daje popust nervno labilnim putnicima spada i dok se njegov lik raspada, publika otkriva da ovaj fan umilnih šlagera hrani svoju ženu parizerom izmedju dve porcije batina i da suštinske razlike medju balkanskim mačo zlotvorima nema, te da samo količina ispoljavanja javne bahatosti varira.
Stav da su sve žene kurve, definitivna je konstanta domaćeg seksističkog trilera koji se odmotava uživo, uvaljan u hipokriziju. Ništa čudno za ambijent u kome je standard folklorna sentenca »ko se voli, taj se bije«, status sponzoruše devojački san i vrhunac uspeha, a socijalno ponašanje se svodi na ko će koga da zavrne i ispali, kako su nam to u ovoj svojoj »gistrifikaciji« lepo objasnile Jelana i Milena Bogavac. Bravo cure!
ps: ovaj blog sam objavila pre tri godine, 16. aprila 2007, bio je moj prvi blog na ovom blogomestu. sta se od tada promenilo? uh, mnogo toga, ali, sestre bogavac su i dalje super cure, ko ne veruje, nek cita minjin blog šetnja sa dinosaurusom:)