(PU-,ŽIVO-)TOPIS
Kao sunce u Londonu
Kao kiša u Las Vegasu
Kao kompas u Amsterdamu
Kao Njujork u Vašingtonu
Kao labelo u Budimpešti
Kao osmeh u Moskvi
Kao saputnik u Barseloni
Uvek mi nešto fali
(Ivan Andonov)
Ne zbog Caneta i njegog neumesnog pokušaja kritike o kojem se već pisalo, već zbog prepune sale Rexa i ljudi koji su došli na Pesničenje da bi slušali mlade (i starije) i neafirmisane (i nešto afirmisanije) pesnike, još prošle nedelje sam hteo da napišem blog o pesničkim večerima. Iako sam možda diletant kada je u pitanju poezija, moram priznati da me je oduševilo kada sam prvi put krajem marta otišao na Pesničenje. Oduševilo me je to što veče poezije napuni salu i nekako mi to daje nadu da u ovom gradu (zemlji) dobre stvari mogu da prođu, doduše uz dobru volju i upornost organizatora. Ipak izgleda da je to jedini način da se afirmiše kultura i svaralaštvo u našoj zemlji.
Ovo je negde na početku Pesničenja(3), kako su ga predstavili u emisiji Marka Žvaka
Krajem marta održano je 16. po redu Pesničenje, a jedan od organizatora je imao zapažen nastup:
Više linkova možete pogledati na njihovom sajtu www.pesnicenje.org/ ili naći sami (YouTube). Naravno nije svaki pesnik Bodler, ali i dosadno bi bilo da su svi isti?
Pesničenje se održava svake poslednje subote u mesecu u REX-u, a od novca prikupljenog od ulaznica organizatori finansiraju zbirke poezije koje, zatim, besplatno dele sledećeg meseca.
Nadam se da se vidimo tamo!