Biz| Društvo

Ponovo u Boru

UKinSerbia RSS / 12.04.2010. u 15:12


Prvi put sam bio u Boru pre oko od trideset i nešto godina na đačkoj ekskurziji. Dobro se sećam lepog i modernog grada, gigantskih žutih kamiona, učitelja koji nam je pričao da je to najveći i najbogatiji rudnik bakra na svetu i rasadnik bratstva i jedinstva. U svakom slučaju rudarski raj na zemlji gde svi zaposleni imaju stan, odlične plate, besplatna letovanja, topli obrok... i siguran sam da nas nisu lagali. Posle toga smo se još divili Đerdapu i turbinama i, sve u svemu bila je to jedna veoma lepa ekskurzija (ove danas nisu ni blizu tome), tokom koje smo se uverili u "snagu našeg društva i ekonomije". Za decu u osnovnoj školi to je bilo (hmm)..veoma interesantno i poučno.

Drugi put sam bio u Boru pre nekoliko dana. Bio sam u poseti nekima od korisnika projekta koji finansira Odeljenja za međunarodni razvoj (DFID), u kome radim. Projekat je sproveden zajedno sa Ministarstvom za zapošljavanje, sa ciljem da se stvore mehanizmi koji bi pomogli nezaposlenima da se prekvalifikuju i otpočnu, samostalno, neki novi posao.

Ovog puta Bor uopšte nije ličio na Bor koga se ja sećam sa ekskurzije (doduše i fotografije koje sam napravio Smenom 8 pre toliko godina su sada izbledele, tako da je moguće da sam i ja ponešto zaboravio). Današnji Bor je tužan grad i to se vidi na svakom koraku. Ljudi sa kojima sam pričao su bili bez trunke optimizma. Samo nekoliko detalja: početkom devedesetih Bor je imao oko 60,000 stanovnika, a Rudarsko Topioničarski Basen oko 24,000 zaposlenih. Sada grad ima oko 40,000 stanovnika a RTB oko 4,500 zaposlenih koji i nemaju baš previše posla, pa je njihova sudbina neizvesna. Prema podacima službe za zapošljavanje na posao čeka oko 6,000 radnika. Šta se u međuvremenu desilo? Gde su nestali zaposleni i stanovnici? Neki su se odselili, penzionisali ili otvorili privatne radnje. Čuo sam različita objašnjenja i teorije zašto se to desilo, ali mi je najupečatljivija bila priča predsednika kućnog saveta jedne trošne desetospratnice na čiji vrh sam se popeo da bih video panoramu grada: "Da ti ja kažem, ovde više ničeg nema, mislim u rudniku, to ti je bre sve iskopano samo neće da kažu. To su znali i pre 30 godina samo se pravili ludi, odgovaralo im da prave radnički raj, a šta će da bude za 50 godina, e to nikog nije bilo briga". Doduše ima i onih drugih koji tvrde da rudnik nije još ni načet i da prava eksploatacija tek predstoji. Neki za sve krive propalu privatizaciju. Ko zna šta je istina. Ipak ostaje činjenica da se danas u Boru vrlo,vrlo teško živi, da posla nema, da je vazduh katastrofalno zagađen, da mladi nemaju nikakvu perspektivu, da je narkomanija u porastu...

U svemu tome mi je bilo drago da sam razgovarao sa nekoliko korisnika našeg projekta koji su uspeli da, uz našu pomoć, prebrode početnu krizu zbog gubitka posla i da započnu privatni posao od koga mogu da prehrane porodice. Na pitanje da li je bolje bilo u rudniku ili sada kada su svoje gazde, bilo da je to kozmetički salon ili zanatska radnja, svi do jednog su odgovorili isto: u rudniku je bilo bolje, jer je tamo za nas neko odlučivao, a ovde sve moramo sami, ali čovek se na sve navikne pa ćemo i mi. Neki su bili iskreni (vlasnica kozmetičkog salona, 28 godina radnog staža u RTB na poslovima administracije) i rekli da im pored sigurnosti koju su imali u zlatna vremena rudnika, najviše nedostaje jutarnja kafa sa koleginicama... pa dobro i to je gubitak.


Siniša Biljman
DFID



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Jukie Jukie 16:10 12.04.2010

Offtopic

Nas su vodili na rekreativnu nastavu na Rudnik u drugom razredu, pa smo išli i u pravi rudnik-rudnik, ne samo planinu Rudnik (tj. nisu nas vodili u jamu, samo smo ušli u zgradu i videli gomilu rudara kako prolaze i rudarska odela kako vise na nekoj mašini i ona ih nosi preko ogromne hale, i onda su nam nešto upoređivali kako mi imamo ormariće za odeću u hotelu a rudarska odela tako vise u vazduhu).

Sve u svemu, vrlo uspešna ekskurzija, igrali smo se na snegu prve nedelje, druge nedelje je došlo proleće pa smo se igrali po pašnjaku i brali visibabe i sl.; posetili smo Takovo pa su nam dali slatke paketiće, posetili smo Dečje novine pa su nam dali paketiće časopisa.

A za topli obrok, sećam se da nam u udžbeniku iz poznavanja društva pisalo da postoji neka firma (ne sećam se imena) gde postoji radnički restoran gde "jedan obrok košta jedan dinar". Od vremena štampanja knjige je već bila neka inflacija (cigaret žvaka je koštala dinar) pa je to izgledalo strašno čudno i neverovatno.
mariopan mariopan 22:29 12.04.2010

Re: Offtopic

Da bi pokrenuo neki privatan biznis čovek mora da ima i okruženje u kome to može sa nekom perspektivom da radi.
Ako pruža usluge - mora da ima korisnike te usluge koji to mogu i žele da plate.
U jednom tako siromašnom gradu ta kozmetičarka se neće leba najesti, za koju godinu i ona će na biro ili u penziju. Ako je siromašan grad siromašni su i njegovi žitelji pa se usluge frizera i kozmatičaara prve skidaju sa liste neophodnih za život porodice.
Osim što pomažete tako što stvarate "mehanizme" da li dajete i neki novac ili su neki krediti u pitanju i do kog iznosa idu? Zanima me kakav biznis sa tim može da se pokrene i da li neko od toga može da živi - recimo jedna porodica?
mariopan mariopan 08:10 13.04.2010

Re: Offtopic

Imam utisak da sam sama u tuđoj kući jer je domaćin zbrisao i ostavio goste da se sami snađu, neprijatan osećaj..
Atomski mrav Atomski mrav 09:36 13.04.2010

Re: Offtopic

Standardno za "UK in Serbia" postove...
mariopan mariopan 09:44 13.04.2010

Re: Offtopic

Atomski mrav
Standardno za "UK in Serbia" postove...

Onda znači da mi kao gosti nismo poželjni jer nas niko ne zarezuje...ok, ne dođem drugi put ni da čitam.
Atomski mrav Atomski mrav 10:03 13.04.2010

Re: Offtopic

Pa ne bih rekao da nas baš "ne zarezuju", već ne prate baš redovno komentate. Često se jave kasnije i onda odgovore na više pitanja odjednom (ako ih ima). Ne budi na kraj srca.
UKinSerbia UKinSerbia 15:57 13.04.2010

Re: Offtopic

Hvala Atomski na objašnjenju.

Zaista uvek čitamo sve komentare i trudimo se da uvek odgovorimo. Zbog nekih tehničkih i manje tehničkih detalja, na blogu organizacije kakva je ambasada, nije uvek moguće biti online 24 časa i u trenutku odgovarati na pitanja i komentare. Trudimo se da to popravimo, ali se i nadamo da je bitnije to što smo otvoreni za razgovor na sve teme.

UKinSerbia
mariopan mariopan 20:36 13.04.2010

Re: Offtopic

Hvala na odgovoru.

Niste mi odogovrili na pitanje da li ta pomoć koju vi pružate može jednoj porodici da osigura opstanak? Bar posao koji bi za njih značio opstanak?

Ne znam na koji način radite to što radite, da li je u pitanju samo obuka ili i novčana pomoć (krediti i slično)..i koliko je to korisno na terenu, ljudima kojima pomažete?
Hvala na odgovoru.
UKinSerbia UKinSerbia 10:01 14.04.2010

Re: Offtopic

Mariopan, hvala na strpljenju. Kolega Biljman je morao hitno da otputuje i zbog toga nije bio u mogućnosti odmah da odgovori na postavljena pitanja. Nadamo se da će pomoći ove dodatne informacije. UKinSerbia

Program koji je DFID podržavao u periodu od 2004.-2007. imao je za cilj da doprinese daljem razvoju tržišta rada i unapređenju politika zapošljavanja u Srbiji. Rad Nacionalnih službi za zapošljavanje jeste unapređen: razvijeni su novi modeli i programi zapošljavanja, organizovani sajmovi za zapošljavanje, virtuelna preduzeća, obuke za pronalaženje zaposlenja, kao i programi prekvalifikacije radnika.

Program prekvalifikacije ima svoje uspešne primere u Boru. Vlasnica kozmetičkog salona je učestvovala u ovom programu i svoju otpremninu je iskoristila za otvaranje salona.I pored teške ekonomske situacije u Boru ima dovoljno klijenata i zadovoljna je i svojim poslom i zaradom .

DFID

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana