Imam zadovoljstvo da najavim da će se u izdanju Protestantskog teološkog fakulteta u Novom Sadu, Centra za empirijska istraživanja religije a pod pokroviteljstvom Ministarstva vera Republike Srbije u prodaji uskoro naći moja knjiga pod nazivom "Uvod u teološku antropologiju". Posebnu zahvalnost dugujem Ministarstvu vera bez čije pomoći ova knjiga ne bi ugledala svetlost dana. Recezenti knjige su univerzitetski profesori iz oblasti antropologije, sociologije i psihologije.
U nastavku vam prenosim neke odlomke iz uvoda i zaključka knjige:
U knjizi će biti predstavljeni odgovori na ključna antropološka pitanja koja se tiču porekla, prirode i smisla postojanja ljudskog bića - onako kako ih shvata teološka antropologija. Ovo istraživanje je značajno, jer kao antropološki diskurs predstavlja doprinos daljem upoznavanju ljuskog bića, njegove egzistencije, i sistematizovanju teoloških argumenata suprostavljajući ih savremenim egzistencijalističko - materijalističkim filosofskim konceptima. Takođe, treba napomenuti da postoji potreba za nastavnim štivom koje će predstaviti osnovne elemente teološke antropologije komparativnom metodom koja bi obuhvatila istočnu i zapadnu teološku i filosofsku misao. Ovo istraživanje ne predstavlja kritički osvrt, već težnju za što sveobuhvatnijim pregledom oblasti i pojmova obuhvaćenih predmetom izučavanja teološke antropologije.
U cilju posvećivanja ovog naučnoistraživačkog rada studentima teologije i drugih srodnih humanističkih nauka, neophodno je navesti definicije opšte antropologije i predstaviti njene grane. Takođe, elaboriraće se ključna pitanja kojima se bavi teološka antropologija (ona se tiču porekla, prirode i smisla postojanja ljudskog bića) i ponudiće se odgovor na njih uz pomoć komparativne analize istočne i zapadne teološke i filosofske misli. Ova studija interdiciplinarnog karaktera se bavi sledećim teološko - antropološkim terminima: čovek, lik, (slika, ikona, imago Dei), priroda, podobije, oboženje i posvećenje. Takođe, bavi se i međusobnim odnosima ovih termina sagledavajući ih iz ugla pravoslavne, rimokatoličke i protestanske tradicije.
Kako na najbolji način rezimirati ono što predstavlja predmet vekovnog naučnog diskursa, centar svih filosofskih čuđenja i bogoslovskih rasprava, osnovu metafizike, početak i kraj svih pitanja? Šta je ljudsko biće i kuda ono ide? „Istinu o čoveku ne možemo iscrpsti znanjem o njemu, možemo samo da je doživimo na osnovu našeg razmišljanja i delanja. Čovek je po principu više od onoga što je kadar da zna o sebi." Uistinu, mera svega nije čovek, kako je to svojevremeno tvrdila klasična helenska misao, jer uzimajući u obzir teološko - antropološku refleksiju i teologiju uopšte, njegova spoznaja može biti potpuna tek u perspektivi eshatona.
Sagledavajući poreklo ljudskog bića u odnosu na teološku antropologiju, dolazimo do zaključka da je čovek mnogo više od karike u lancu evolutivnog poretka prirode, više od razumne životinje i biološkog egzemplara, kako ga moderna nauka po svojoj redukcionističkoj inerciji definiše. Naprotiv, ljudsko biće predstavlja vrhunac u poretku Božijeg stvaranja koji nosi u sebi lik Onoga koji ga je stvorio.