ima jedno dve tri nedelje, ne izlazim iz stana osim da kupim neke ogromne neprirodne jagode, boks mekog marlbora (ne smem da napišem koliko kutija ode dnevno), novine izbegavam, jedem samo špagete (to me ne mrzi da napravim) , pijem neznamnijakoliko litara koka kole dnevno, mutim kafu za kafom.... kroz prozor sunce, ispred kuće blato, kafić u komšiluku nezanimljiv već mesecima, ljubazni prodavci, komšinica mi gleda u šolju, uvek neki susret, glas, dobitak, put...
i mislim samo jednu misao "da se ide"
onda neko organizuje promociju moje - zoranove knjige "zalažem se za laž" i ja pristanem.
ne da bih reklamirala knjigu, knjiga je proizvod na kojem je zaradila izdavačka kuća VBZ, koja je (tako kažu) izdala 16.000 primeraka, stavila knjigu na trafike da se tamo prodaje 2 meseca, pa onda u knjižare, i isplatila mi do sada, prilikom potpisivanja nesrećnog ugovora, NEVEROVATNIH 500 evra (od kojih treba da im vratim valjda 18%, al da ne ulazim u detalje)
račun ove izdavačke kuće svako malo blokiran, adresa svako malo neka druga, moj se umorni advokat mesecima dopisuje sa njima, ja mu kažem "uzalud" on mi kaže "pa mora tako", ja tražila da mi bar vrate fotografije (naše, porodične, šta će im to?) - oni kažu "nema kod nas fotografija"... nestale netragom, kao i novac od knjige...
ne idem ja , dakle, ništa da reklamiram - idem da se sretnem sa ljudima, da se prošetam nekim ulicama, idem da dobijem honorar za promociju (verovali ili ne, veći od zarade na mojoj - zoranovoj knjizi) idem da jedem kamenice u "bevandi" i da razmislim.
neki kažu - napravi monografiju o zoranu (ove godine je 25 god od kako je umro) . ja kažem, u pravu ste, on je jedini glumac koji nema pravu, lepu monografiju, onda kažu - nadji sponzore. ne umem da tražim sponzore. ja i dalje mislim da je to neka sramota, ideš tako okolo i žickaš pare. onda kažem, ne usudjujem se da ulazim u posao koji se zove "zoran radmilović" jer se plašim za svoj krhki nervni sistem. nisam racionalna, sve me pogadja, uzmem pa plačem...
ne usudjujem se, objašnjavam ja mojim savetodavcima glede monografije, nemam herca, neka mene na kosovu, neka me u tri lepe (ko da ja ne znam da to što radim ne služi ničemu) pa budem već smislila nešto, izvlačim se, lažem.
elem, promocija bi trebalo da bude 16 aprila, obavestiću i gde ako sidjem s uma pa poželim da reklamiram.
dolazim da vidim, da prošetam, da popričam, da razmislim da li da ostanem/vratim se u beograd ili da se možda vratim/ostanem na kosovu, ali ovaj put idem u prištinu, prave dobar esspreso. a i pričali su mi oni koji su bili da je ono albansko more lepo (i blizu mi je i jeftino je) kažu stene ko u dalmaciji, možeš skakat na glavu do mile volje... ima neki grad na obali i rekao mi enver petrovci da će da me vodi tamo u pozorište... što da ne?