Gost autor| Mediji| Politika| Život

Je li to čovečanski?

Bojan Budimac RSS / 30.03.2010. u 21:28

Dva puta do sada sam objavljivao kolumne Orhana Kemala Džengiza. On je predstavnik liberalnog-sekularnog dela turskog novinarstva. Pre više nedelja sam hteo da predstavim jednim tekstom predstavnika konzervativno-religioznog dela. Međutim, iz "tehničkih razloga" nisam bio online nedelju dana, a taj tekst Mustafe Akjola je u međuvremenu izgubio nešto od aktuelnosti [da se ne baci, prevod sam objavio na privatnom blogu]. Dobivši dozvolu da propagiram njegove tekstove, objavljujem jedan dragulj, koji mi je svojevremeno promakao jer sam u vreme njegovog objavljivanja bio u Srbiji.

No, prvo neku reč o Mustafi Akjolu. On je kolumnista srednje generacije [sada mu je 38 godina] za Hurijet dejli njuz i bloger na sopstvenom blogu The White Path. Baš kao i Džengiz Čandar, koga sam svojevremeno pominjao, Akjol je takođe neka vrsta smokvinog lista Doan medija grupi [obojica su štampani samo na engleskom], kojim ta kuća pokriva svoje jednoumlje. Za razliku od Čandara, koji je predstavnik sekularno-liberalnog dela novinarske scene, Mustafa je, kako već rekoh, predstavnik religiozno-konzervativnog dela.

Tekstovi Mustafe Akjola su objavljivani u: The Washington Post, The Wall Street Journal, International Herald Tribune, Newsweek, The American Interest, First Things, The Weekly Standard, The Washington Times, The American Enterprise Magazine, National Review Online, The Forward, Tech Central Station, FrontPage Magazine i IslamOnline.

Kao što se može videti, vrlo šaren izbor publikacija od kojih su čak neke megafoni američkih neokonzervativaca. U svakom slučaju Mustafa Akjol mora biti zanimljiv autor kada ga i prvosveštenik islamofobije, Danijel Pajps, citira i uvažava.

Ah da, skoro da zaboravim. Mustafino prezime, Akyol, na turskom znači bela staza, otud i ime bloga.

***

Zašto je tako lako uvrediti Ataturka?

[Prvobitno objavljeno u Hurriyet Daily News, 23. decembra 2009.]

Ako želite da vidite nešto zaista čudno o Turskoj ovih dana obratite pažnju na nedavno otvoren "uvreda Ataturka" proces pokrenut protiv Džana Dundara [Can Dündar].

Gospodin Dundar je poznati intelektualac. On piše kolumnu za dnevnik Milijet, etablirane centar-levo novine i vodi TV emisiju na NTV, kanalu političkog centra. On je sekularni demokrata i sigurno spada u poštovaoce Mustafe Kemala Ataturka, kuma turskog sekularizma.

Pre nekoliko godina Dundar je napravio dokumantarac o Ataturku "Sarı Zeybek" [žuti Zejbek, zejbek vrsta folklornog plesa, prim. prev]. Svi Kemalisti su voleli taj film, jer to je bila jedna veoma emotivna pohvala Suprim Lidera. Film je bio prikazivan đacima u školama širom zemlje, a Dundar je primao pohvale sa svih strana.

Ti prsti dostojni obožavanja [Those adorable fingers]

Ohrabren tim uspehom Dundar je pre dve godine odlučio da napravi drugi dokumentarac o Ataturku. Kancelarija Generalštaba, kojoj se ideja dopala, je otvorila privatne arhive ekskluzivno za Dundara, a on je vredno radio da se domogne manje poznatih činjenica o nacionalnom heroju. "želim da nađem pravog Ataturka," rekao u jednom intervjuu. "želim da pokažem ljudsko biće."

Ah, trebalo je da bude pametniji. Kada je njegov dokumentarac "Mustafa" izašao, pre godinu dana, bio je suočen sa oštrim kritikama koje nije očekivao. Uskoro je, jedan od njegovih kritičara, Ali Berham Šahbudak, predsednik Kemalističke nevladine organizacije, tužio gospodina Dundara za "uvredu Ataturka," ozbiljan zločin u Turskoj. Dokumentarac, kaže gospodin Šahbudak, "nagriza poštovanje prema Ataturku, time slabi nacionalne vrednosti i zbog toga otvara put destrukciji Turske."

Prvo je sud odbacio optužbe. Međutim, onda je viši sud, onaj u Sindžanu, Ankara, intervenisao i otvorio put za suđenje Dundaru. Sada će gospodin Dundar najverovatnije biti suđen, a kazna može biti do sedam godina zatvora.

Ali šta je za ime sveta tako "uvredljivo" u tom filmu?

Pa, dobili smo odgovor od "stručnog svedoka" koga je tužilac pozvao da svedoči: Profesora Ahmeta Mumdžua sa Baškent pravnog fakulteta, još jednog strasnog Kemaliste. On je ubrzo priložio sudu izveštaj o filmu, a to je obavezno štivo [must-read].

Dozvolite mi da vam dam nekoliko detalja:

- Dundarov film pominje aferu koju je mladi Kemal imao sa izvesnom Madam Korinom, pa kaže, "Mustafa je proveo noć u njenom zagrljaju." Ovo je, prema Mumdžuu, namerno izabran detalj da prikaže Suprim Lidera kao nemoralnu osobu.

- Dundarov film pominje da je mladi Kemal "upoznao žene i alkohol tokom njegovih godina u ratnoj akademiji." Profesor Mumdžu nalazi i da je to uvredljivo. "Zašto se te teme pominju," pita se on u izveštaju, "a ne Ataturkova ljubav prema knjigama i njegov brilijantni francuski?"

- U filmu se kaže da se mladi Kemal "osećao usamljnim i melanholičnim" tokom njegovih dana u Sofiji, gde je bio vojni ataše pre Velikog rata. "Kako se tako ogromna harizma mogla osećati usamljeno," zamera Profesor Mumdžu i nalazi još jednu uvredu Suprim Lidera.

- Film takođe govori da "Mustafa nije mogao da spava u mraku." To, kao što možete pretpostaviti je, prema Profesoru Mumdžuu, još jedna uvreda. "Ovim," piše on, "je Ataturk prikazan kao plašljivi komandir."

Mnogo je drugih detalja u filmu, koji su samo činjenice o Ataturkovom životu, koje Profesor Mumdžu u svom izveštaju smatra uvredama. Daću vam samo još jednu njegovu tačku, koja je pravi dragulj. On piše:

"U sceni u kojoj je Ataturkov rukopis animiran ruka koja drži pero ne liči na Ataturkovu. On je imao duge elegantne ruke, a prsti u sceni su debeli i kratki."

Zaista... Ne šalim se, ne preterujem ili pogrešno prevodim... Naš zvanični stručni svedok, u svoj svojoj ozbiljnosti, veruje da je Ataturk uvređen zato što ti njegovi lepi prsti nisu adekvatno predstavljeni pred kamerom.

Graničenje sa ludilom

Ako ste stranac, možda vam se ovo učini teško za poverovati. Međutim, za nas Turke to je business as usual. To je samo deo našeg nacionalnog ludila.

Svi smo odrasli davanjem zakletvi na vernost Ataturkovoj personi. Svi smo počinjali svaku nedelju škole zahvaljujući se Suprim Lideru "što nam je dao taj dan." Na časovima su nas učili da je svaka stvar koju je uradio bila apsolutno dobra. Naša jedina misija, govorili su nam, je da se borimo za njegove ciljeve i protiv njegovih "unutrašnjih i spoljašnjih neprijatelja." Mi obilazimo u gomilama Ataturkov hram, pitamo za njegovu pomoć i vođstvo. "Pusti nas u taj grob," neki od nas recituju poznatu pesmu, "a ti Oče, molim te ustani [da spaseš naciju]!"

Mi, drugim rečima, živimo u jednom od poslednjih režima na svetu baziranih na kultu ličnosti. Prevazilazi ga samo Severna Koreja.

Tu leži odgovor na pitanje iz naslova. Lako je "uvrediti" Ataturka zato što smo ga pretvorili u nadljudsku figuru besprekorne lepote, mudrosti i vrline. [I ne zaboravite te prste dostojne obožavanja]

Sve što je potrebno da uradite da bi ga "uvredili" je da pokažete pravog, ljudskog Ataturka, koji je bio veliki čovek sa mnogo velikih neuspeha i grešaka.

 

*************************************

Beleške na margini

Film "Mustafa" je svojevremeno reklamiran na sva zvona... Ups! Ovde nema zvona... Jedan od posebno isticanih kvaliteta(?) u reklamama je bila originalna(?) muzika Gorana Bregovića. U prvih nekoliko dana su zabeležene rekordne posete bioskopima, da bi posle prvih kritika euforija brzo opala. Ja ga nisam gledao u bioskopu, nego sam ga skinuo sa torenta. Sve što "ekspertski svedok" navodi kao uvrede u filmu deluje ljudski [dakle, nije mi strano], a naročito poroci.

***

"Ekspertski svedok" pominje Kemalovu ljubav prema knjigama. Nikad neću zaboraviti nekog profa, koga sam gledao ovde na TV-u, delovao je kao ozbiljan čovek, koji je ravno u kameru sa sve straight face "naučno dokazivao" da je Ataturk pročitao najmanje 10.000 knjiga. Hmmm, teorijski moguće, pod uslovom da je skoro pola svog kratkog [57 godina] života čitao po knjigu dnevno. Što je, priznaćete, teško za poverovati uz sve državničke poslove koje je obavljao, o litri rakije dnevno, da ne pričamo. Kad smo već kod te flajke, ovde će vas Kemalisti sa isto tako straight face ubeđivati da njegova ciroza jetre nije bila izazvana alkoholom, nego sekiracijom i brigom za narod [doživeo lično, nekoliko puta].

***

 atamount.10387.jpg

Fotka koju sam okačio takođe potiče iz Akjolove kolumne iz Hurijet-a, samo su pretumbavali arhivu, pa teksta ima, a fotke nema, ali je na njegovom blogu netaknuta. Prevodim meni omiljeni deo sa originalnim podnaslovom:

The Druid-like Festival

Dnevnik Milijet, mejnstrim novine, izveštavaju o ovome sa naslovom "Ataturkovo čudo primećeno u Damalu" - bez navodnika na reči "čudo". Piše:

"Ataturkova silueta se još jednom pojavila u okolini Damala. Posetioci koji su došli da vide ovu veličanstvenu siluetu nisu mogli da sakriju strahopoštovanje pred ovim prirodnim događajem. Lokalno stanovnišvo ga slavi sviranjem bubnjeva i zurli. Posetioci igraju "halaj" [folklorni ples], a deca pevaju, "Turska je sekularna i ostaće sekularna."

***

Upravo čitam jednu studiju sociologa i novinara Alija Bajramolua, "Modernost ne toleriše sujeverje," religiozni i sekularni u procesu demokratizacije. Studija pokazuje, logično, da dva bloka nisu monolitna i da postoji veliko preklapanje u Weltanschauung-u mekih [većinskih] krila tih blokova. Kao izvrsna ilustracija za to mogu poslužiti poslednje rečenice iz jednog Akjolovog članka svojevremeno objavljenog u NYT [New York Times] - Konačno rešenje će naravno doći kada Turci shvate da su svi građani - bilo da se pokrivaju maramama, nose krstove ili mini suknje - jednaki. Naša presumnjičava republika će biti mnogo sigurnija i opuštenija kada ih bude tako tretirala. Bez ikakve sumnje pomenuta krila pomenutih blokova bi se složila sa citiranim.


 

Atačmenti

Tagovi



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

background noise background noise 21:43 30.03.2010

1

1

no comment
mikele9 mikele9 22:24 30.03.2010

Silueta

"Ataturkova silueta se još jednom pojavila u okolini Damala.

On je imao duge elegantne ruke, a prsti u sceni su debeli i kratki."

Graničenje sa ludilom

Svaki narod ima svog Ataturka
mostarac mostarac 22:25 30.03.2010

Hm

Nisam znao da je toliki kult licnosti Ataturka u Turskoj.
I to toliki vremenski period!
Nas najveci sin naroda i narodnosti na vrhu svoje popularnosti nije ni primirisao Ataturku.
Bojan Budimac Bojan Budimac 22:32 30.03.2010

Re: Hm

Nisam znao da je toliki kult licnosti Ataturka u Turskoj.
I to toliki vremenski period!

Tek od nedavno na novčanicama ima i drugih istorijskih ličnosti na "B strani"[naravno, Ataturk je na svakoj još uvek na "A strani"]
Goran Vučković Goran Vučković 22:34 30.03.2010

Re: Hm

Nas najveci sin naroda i narodnosti na vrhu svoje popularnosti nije ni primirisao Ataturku.

Gyre Gyre 19:37 01.04.2010

Re: Hm

Tek od nedavno na novčanicama ima i drugih istorijskih ličnosti na "B strani"[naravno, Ataturk je na svakoj još uvek na "A strani"]

Znam, ja se slogirao septembra na (naravno) Ataturk aerodromu kad sam shvatio da novcanice nisu onako ogromantne ko sto su bile i da ima tu i drugih glava osim presvete Kemalove:)
mladen.mladen mladen.mladen 00:07 31.03.2010

...

tražio sam citat kundere o heroju češke nacije iz WWII, nešto kao "državi nije bio potreban živi heroj već neki koji se može okačiti u školama".. mislim da je Šala.. nije paralela ali princip je kao.. ali sam naišao mnogo brže na ovaj..

"Dogs are our link to paradise. They don't know evil or jealousy or discontent. To sit with a dog on a hillside on a glorious afternoon is to be back in Eden, where doing nothing was not boring--it was peace."
— Milan Kundera

,)))
Domazet Domazet 00:52 31.03.2010

Pa shta se chudish...

...pa ja bar polovinu ovdashnjih blogera vidim kako za dvadesetak godina sude zbog uvrede Djindjica. To pod uslovom da se domognu prilike. Nisu tu Turci nishta drugachiji od Srba. Shto kazhe moj Erchan, 'Pet stotina godina se hushkali i bushkali protiv Imperije, skroz na skroz ste nas pokvarili...'
blogovatelj blogovatelj 05:41 31.03.2010

Re: Pa shta se chudish...

pa ja bar polovinu ovdashnjih blogera vidim kako za dvadesetak godina sude zbog uvrede Djindjica. To pod uslovom da se domognu prilike


Sad sam hteo o tome da napisem nesto, ali preduhitrio si me.
Takvih likova u istoriji Srbije bilo je oduvek.
Eno u sred centra Kragujevca stoji spomenik srpskoj gluposti, tj mesto odakle je krenula prva stafeta. Ni dan danas mi nije jasno kako stoji i kako ga niko nije srusio do sada. nadam se i da ce ostati kao spomenik uvlakacima iz srca Sumadije.

ana_radmilovic ana_radmilovic 06:00 31.03.2010

Re: Pa shta se chudish...

blogovatelj
spomenik uvlakacima



spomenik mnogouvaženoj osobini u nas, koja može da bude i solidno radno mesto.
Goran Vučković Goran Vučković 08:59 31.03.2010

Baciće se tako neki lik...

Ni dan danas mi nije jasno kako stoji i kako ga niko nije srusio do sada.

Ima onaj vic kad se Amerikanac vozi taksijem ulicama Rima i vidi statuu Benita Musolinija. I onda kaže: "pa Musolini je bio fašista i diktator - zašto niste srušili ovaj spomenik?". A taksista odgovara "da smo rušili spomenike svim našim diktatorima, ne bi mnogo spomenika ostalo".

Kad se ruši spomenik koji su drugi sagradili, sve jedno je kome je sagrađen spomenik, rekao bih.
Sepulturero Sepulturero 10:49 31.03.2010

Re: Pa shta se chudish...

Овај споменик никако не би требало да се уклони јер сведочи о једном одређеном добу. Тако је онда било и не можемо то да избришемо.
blogovatelj blogovatelj 02:33 01.04.2010

Re: Pa shta se chudish...

Овај споменик никако не би требало да се уклони јер сведочи о једном одређеном добу. Тако је онда било и не можемо то да избришемо.


Naravno da ne treba srusiti. Nisam ni rekao da treba.
blogovatelj blogovatelj 05:53 31.03.2010

Razni pogledi na svet

Ataturkova silueta se još jednom pojavila u okolini Damala. Posetioci koji su došli da vide ovu veličanstvenu siluetu nisu mogli da sakriju strahopoštovanje pred ovim prirodnim događajem


A meni se sve nekako u pozadini siluete prividja ogroman zenski polni organ. Ne znam da li ludim ili ne?
jinks jinks 08:40 31.03.2010

Da li je

Ataturk imao porodicu.

P.S.

U jednom od aktuelnih blogova receno je da je u Turskoj jos uvek ziv i jak janicarski lobi. Kako je to moguce?
antioksidant antioksidant 08:43 31.03.2010

Re: Da li je

U jednom od aktuelnih blogova receno je da je u Turskoj jos uvek ziv i jak janicarski lobi. Kako je to moguce?

to se misli na grupu obozavaoca srpskog pevaca cuneta gojkovica
Bojan Budimac Bojan Budimac 09:11 31.03.2010

Re: Da li je

jinks
Ataturk imao porodicu.

P.S.

U jednom od aktuelnih blogova receno je da je u Turskoj jos uvek ziv i jak janicarski lobi. Kako je to moguce?

Nije. Bio je oženjen jedno vreme, vrlo zanimljivom i obrazovanom ženom Latife. Svoje dece nije imao, ali je imao nekoliko usvojenika. Najpoznatija od njih je Sabiha Gokčen, koja je posle školovanja u Sovjetskom savezu postala prva žena vojni pilot u svetu. Međunarodni aerodrom na azijskoj strani Istanbula je dobio ime po njoj [onaj na evropskoj nosi, naravno, njegovo ime].

Janičarski lobi treba uzeti uslovno. Naime, posle ukidanja devširme sistema regrutovanja i slabljenjem ekonomske moći carstva janičari su dobili prava da se žene, poseduju imovinu itd. Njihovi sinovi su obično nastavljali janičarsku karijeru i kad se danas kaže janičarski lobi misli se na porodice koje su se uspele na društvenoj lestvici tada i opstale posle revolucije.
Sepulturero Sepulturero 10:51 31.03.2010

Re: Da li je

Ту скоро сам негде прочитао одбрану јаничарског система али нисам довољно обратио пажњу. Да ли ви можете нешто да пронађете са тим у вези?
Bojan Budimac Bojan Budimac 11:00 31.03.2010

Re: Da li je

Sepulturero
Ту скоро сам негде прочитао одбрану јаничарског система али нисам довољно обратио пажњу. Да ли ви можете нешто да пронађете са тим у вези?

Pa, ako misliš na ovaj moj dugački komentar kod Jelice, moram da kažem da to nije odbrana tog sistema, nego pokušaj da se da i druga tačka gledanja na to, uz dodatak nekih [valjda] činjenica. Dakle, samo pokušaj da se na to ne gleda crno-belo i da se ne primenjuju današnji aršini za ocenjivanje tog sistema [koji iz današnje perspektive, fakat, jeste užasan].

P.S. Možemo biti na "blogersko ti"
jinks jinks 11:38 31.03.2010

Re: Da li je

Da li moze jedan istorijski trol. Naime, kroz istoriju se, laicki, moze steci utisak da je osmanska (ne znam koliko i turska) spoljna politika bila izuzetno bliska sa britanskom spoljnom politikom, pogotovo iz doba britanskog imperijalizma. Do te mere da je malte ne svaki osmanski neprijatelj bio proglasavan za britanskog neprijatelja (eto i sta su napravili od nesretnog grofa Vlada :), iako su cak ratovali tokom I sv. rata na Galipolju.

Kako se ovaj odnos moze protumaciti sa stanovista medjunarnodne politike? Da li se radi o odbrani puteva prema tadasnjim brit. kolonijama, ili je nesto trece u pitanju.
Bojan Budimac Bojan Budimac 12:12 31.03.2010

Re: Da li je


Kako se ovaj odnos moze protumaciti sa stanovista medjunarnodne politike?

Najkraće rečeno ravnoteža velikih sila. Osmanska imperija je doživela vrhunac u XVII veku, a održavana je na "veštačkim plućima" sve do početka dvadesetog, pre svega zahvaljujući Britaniji i Francuskoj, kojima je služila kao protivteža, Nemačkoj, Habsburškoj, Ruskoj i [kasnije] Austrougarskoj imperiji.

Mislim da to nema veze sa putevima ka britanskim kolonijama jer oni su bili vodeni.
blogovatelj blogovatelj 02:39 01.04.2010

Re: Da li je

U jednom od aktuelnih blogova receno je da je u Turskoj jos uvek ziv i jak janicarski lobi. Kako je to moguce?


Ne znam da li je jak, ali genetika je cudo.
Na slici je turski kosarkaski reprezentativac Mehmet Okur.



Ako on nema srpski DNK mozete komotno da me zovete Haralampije. Pogledajte mu samo crte lica. U Torontu sam upoznao coveka poreklom iz Like koji kao da mu je brat blizanac. Covek je Srbin naravno.
Bojan Budimac Bojan Budimac 09:13 01.04.2010

Re: Da li je

Haralampije nisam baš siguran da se poreklo obavezno mora videti na fizionomiji. Ogromna predsrasuda je da su [svi] Turci tamnog tena, crnokosi, crnooki, niski i brkati.


Kad je reč o turskoj košarci, reprezentativac Mirsad Turkdžan je zaista naše gore list -- Novopazarac.
marco_de.manccini marco_de.manccini 13:01 01.04.2010

Re: Da li je

Ako on nema srpski DNK ... sam upoznao coveka poreklom iz Like koji kao da mu je brat blizanac.

а ко ће га знати. можда тај човек из Лике има турски ДНА.
Gyre Gyre 19:31 01.04.2010

Re: Da li je

а ко ће га знати. можда тај човек из Лике има турски ДНА.

Bas tako, u zapadnoj Turkoj ljudi fizioloski mahom lice na nas balkance (Srbe, Bugare, itd.) Da li svi oni imaju nas DNK? Ili je obratno? Cini mi se da su oni bili najveca svetska imperija nekih 600 godina, dok su Srbi bili rastrkani u par nesloznih plemena. Ko je tu kome prenosio DNK?:)
omega68 omega68 00:11 02.04.2010

Re: Da li je

можда тај човек из Лике има турски ДНА.

Nema
godec godec 10:09 31.03.2010

Да га није било...

да ли га је требало измислити?

Имајући у виду све лажи које су данас третиране као историјске чињенице, можда Ататурк није ни постојао. Лично мислим да га је створио Никола Пашић и српска обавештајна служба да са Младотурцима ослаби Болесника пре Првог балканског рата? Ионако је нешто сумњиво турског порекла ако се суди по боји очију.

“Breme slobode suviše je teško za čovekova nejaka pleća. Ljudi nisu na visini duhovnih podviga i zato Ататурк uzima na sebe da popravi Божју grešku i da im obezbedi ono što jedino odgovara njihovoj porodici-sreću dobro nahranjenog stada”.

Да ли мислиш да је боље да га није било и да не постоји култ његове личности?
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:33 31.03.2010

Re: Да га није било...

Ионако је нешто сумњиво турског порекла ако се суди по боји очију.

Ovo samo pokazuje predrasudu [rasističku?] i nepoznavanje kako Turci izgledaju, 'oće to malo. Možda ni Mehmed osvajač nije bio Turčin s obzirom da je po opisima savremenika imao "čelično plave oči i smeđe-crvenkastu kosu".
Да ли мислиш да је боље да га није било и да не постоји култ његове личности?

Pa nije pokojni Ataturk odgovoran za kult ličnosti koji se napravio oko njega i koji se zloupotrebljava do dana današnjeg [opšte mesto kultova ličnosti].
jamari jamari 11:25 31.03.2010

kema

Pre dve godine sam bila u Istanbulu i stekla sliku o poštovanju lika i dela Ataturka (kome su čak i moji prijatelji na privremenom radu u Turskoj tepali Kema). Od tada povremeno razmišljam o ovoj temi i pratim šta se događa...

Hmmm...ako zaobiđemo brojne, često potpuno blesave, predrasude našeg naroda o Turcima i Turskoj, došla sam do zaključka da koliko god eksploatisan i u sumnjive svrhe korišćen, Ataturk predstavlja simbol moderne Turske. Strah da će bilo kakve kritike na njegov račun (pa bili to i prsitići) ohrabriti ekstremne grupe da deluju na bilo koji način, doveo je do druge vrste ekstremizma.

Na kraju, ovde zaista banalno zvuči pitanje prstića i da li se povatao sa nekom ženskom,ali meni deluje kao da je to za neke pitanje života i smrti... Kritičko mišljenje, večita enigma za mene...

Hvala na novim informacijama i preporuka!!!
Bojan Budimac Bojan Budimac 11:47 31.03.2010

Re: kema

Turskoj, došla sam do zaključka da koliko god eksploatisan i u sumnjive svrhe korišćen, Ataturk predstavlja simbol moderne Turske.

Nije problem u simbolu, problem je u državnoj ideologiji, koja ne dozvoljava zemlji da se demokratski razvija, a kult ličnosti joj je samo nuspojava.
Strah da će bilo kakve kritike na njegov račun (pa bili to i prsitići) ohrabriti ekstremne grupe da deluju na bilo koji način, doveo je do druge vrste ekstremizma.

Taj strah, koji ja posle deset godina života ovde i pažljivog posmatranja političke scene nalazim potpuno neosnovanim, upravo raspiruju [odnosno pokušavaju da raspiruju, to im sve manje polazi za rukom] "čuvari lika i dela", ne zbog lika i dela nego zbog svojih pozicija, koje im usled demokratizacije polako izmiču.
jamari jamari 14:36 31.03.2010

Re: kema


Hvala na dodatnim razjašnjenjima! Mene su neki ubeđivali da to što ja vidim u Istanbulu je samo tu i možda u Ankari, a da veliki deo Turske nema pojma o demokratizaciji i da je upravo neprirodno veličanje Ataturka jedino što održava stabilnost zemlje...

Upravo zbog toga smatram tvoje blogove i komentare dragocenim za razumevanje situacije...
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:56 01.04.2010

Bog je bog

Islamisti u Turskoj ne daju na Alaha, sekularisti na Mustafu.
Bog je bog, a vernici vernici, nema tu razlike, sem imena.
Bojan Budimac Bojan Budimac 17:00 01.04.2010

Re: Bog je bog

Vojislav Stojković
Islamisti u Turskoj ne daju na Alaha, sekularisti na Mustafu.
Bog je bog, a vernici vernici, nema tu razlike, sem imena.

a deca pevaju, "Turska je sekularna i ostaće sekularna."
Gyre Gyre 19:25 01.04.2010

Sekiracija

Kad smo već kod te flajke, ovde će vas Kemalisti sa isto tako straight face ubeđivati da njegova ciroza jetre nije bila izazvana alkoholom, nego sekiracijom i brigom za narod [doživeo lično, nekoliko puta].


E, majke mi, kad su mi to prijatelji u Turskoj prvi put rekli (sve zdravi, pravi, mladi, pametni studenti) nisam izdrzao a da se ne valjam od smeha ispred njih. "Pa Turska je jedina zemlja gde sekiracija moze da izazove cirozu," kroz smeh bih im rekao, dok su me gledali kao da nisam normalan jer tvrdim da zemlja nije okrugla. "A 1l vodke za dorucak i 1l raki-ja za veceru nisu uopste pomogli tu cirozicu:)"
Od svih prijatelja samo je jedan od bio spreman da prizna da Tataturk nije bas bio svetac, ali i on onako, po malo sa strahom, kao da prica nesto mnooogo lose, nesto poput onog eseja Bernarda Shaw-a gde pise kako svi intelektualci u njegovo vreme prestaju da veruju u boga, ali ni jedan se ne usudjuje da kaze da bog vaistinu ne postoji, jer ih je ipak, strah od groma.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana