Ljubav| Zdravlje| Životinjski svet

ZLATNI KOKER, ARKA, CHIARA

mikele9 RSS / 28.03.2010. u 00:49

132199.jpg

 

Prošle godine, avgust mesec, hoću da pređem Bulevar na tz nedozvoljenom mestu, van pešačkog prelaza, jer vidim kako sa travnjaka na kolovoz bezbrižno, zaneto i blentavo, istrčava zlatni Koker Španijel. Zovem ga, vičem, uspeo je da pređe tri trake i našao se na tramvajskim šinama koje dele Bulevar. Spremam se da odem do njega i da ga pokupim ali on nastavlja svoj put zanesen, ko zna gde su mu misli odlutale. Vidim, čujem udarac, njegov skik, očešala ga jedna Škoda i nastavila dalje. Na Bulevaru haos! Svi jure kao da im kuća nedajbože gori, kao da im od brzine život zavisi! Vidim ga kako ustaje, otresa se, dobro je, živ je! Kročim na kolovoz ali manijaci zuje oko mene, nema šanse da pređem do njega. Vičem mu: ostani tu, čekaj, sedi, već se izbezumljujem! Ne gledajući ni levo ni desno već negde gde samo on vidi to što vidi, nastavlja da ide po kolovozu. Tras! Ogroman džip zatamnjenih stakala ga odbacuje  uz stravičan zvuk, desetak metara i ne smanjujući brzinu gubi se u daljini. Kraj!

Na Bulevaru semafor zaustavio saobraćaj, potrčim, leži mrtav, iz ustiju već počela da curi krv. Sagnem se i podignem ga u naručje, pređem ulicu i položim ga nežno na travu. Da nije bilo tankog mlaza krvi, izgledao bi kao da je zaspao. Čučnem i mazeći mu lepu glavu, zaplačem. Onda popizdim i onako plačući i čučeći počnem da psujem i bogoradam! Jebem vas idioti, imecili odvratni, vama ni ljudski život ništa ne znači, crkli....dabogda se zakucao i glavu slomio pederčino zadrigla....Dugo nisam mogao da se odvojim od njega. Vlasnika, vlasnice, ni traga. Odlunjao zabivši nos u zemlju, cunjao i pravo u smrt!

Onda neminovnost: Arka! moja, naša Arka, ista kao on, zlatna Koker Španijelka, „Engleska Lady“ kako je zvala moja žena. Umrla je od raka 6.septembra 2000-te godine, kao da je sad bilo! Imala je dve godine kada je drugarica mog sina dovela u našu kuću, na dan, dva, samo da joj nađem udomljenje. Ostala je kod nas sve do smrti. Vratim se kući, na fotelji sklupčano zlatnobraon stvorenje, gleda me pravo u oči upitnim, zabrinutim, nesigurnim pogledom. „Vidi kako je slatka, da je uzmemo...“, u glas žena i sin? Ja malo popio pre toga, počnem da serem kao: „Pre svega morate da znate da je pas u kući obaveza, ’ajde za klopu ali neko mora da ga izvodi i šeta bar dva puta dnevno a ja...“Nju“, kaže moja žena. „Šta nju?“ „Pa ona je devojčica, rekla sam ti “, smeši se moja žena a sin seo na fotelju i mazi je po glavici. Ona i dalje pravo u oči! „Dobro“, kao prelomim ja a već se zaljubljujem u „nju“. Trepne ona svojim kokerskim okicama, sve razumela ali i dalje nesigurna.Čika Mikele, javlja se Hana drugarica koja je dovela, ona se baš napatila, prvo su se razveli....pa onda je bila....ovi poslednji su je držali vezanu na terasi“, reč joj reč sustiže, brza, šuška...

Dugo, bogami skoro mesec dana, nije mogla da poveruje da je našla dom, jedva da je nešto i jela a kretanje je svela na minimum. I stalno me pratila pogledom. Onda je jednom izvedem, poneo produžni ali shvatim ne treba, ide mi uz nogu, podigla glavu, vrti onim kratežom od repića i gleda me zahvalno i zaljubljeno. Meni suze na oči! Nikada je nisam vodio na produžnom, čemu, bila je pametnica i odlično smo se razumeli. Znali smo da izluđujemo zaludne penzionere koje su žene izbacile iz kuće da im ne smetaju, padali su u nesvest kada joj npr kažem: „Arka idemo desno“ i ona krene desno bez trenutka kolebanja. Ono Engleska Lady moje žene, je bila nepatvorena istina. Ponašanje, kao da je Kraljica Elizabeta učila etikeciji! Imala je samo jednu manu, bila je preko svake mere alava. Koliko puta sam, a pazio i stražario pogledom, morao da joj čupam iz usta komad bačene smrdljive ribe, koricu tvrdog hleba koju su uplašene vrane ispustile, bilo šta što joj je izgledalo jestivo. Ma, to i nije neka mana, plašio sam se da se ne otruje. A bilo je toga, mislim trovanja kuca, u mom kraju!

U to doba u krugu od kilometar a sve zgrada do zgrade, osim avlijanera, samo smo naša drugarica i mi imali psa (ružno mi zvuči, bolje prijatelja) i to još „U STANU!“ Imao je i jedan komšija, ulaz do našeg, Maksa (takođe zlatnog) Kokera, koga su otrovali „ljubitelji higijene“, prvi susjedi! Ali manimo se higijeničara i njihovih cipela koje ostavljahu pred vratima na otiraču. Arku sam vodio sa sobom ma gde krenuo, u samoposlugu, na pijacu, u šetnju, na pecanje...e to nije baš volela. Ustvari nije volela vrućinu za razliku od mene, vukla se bezvoljno, nalazeći i najmanju tračicu senke/hladovine. Sve nas je naravno volela na drugačiji način ali volela nas je isto kao mi nju. Moju ženu je obožavala, čim bi ova sela, odmah bi joj se uvaljivala u krilo i prosto prela od zadovoljstva. Moj sin i ona su imali neki svoj odnos, igrali su se zajedno, mazili, prvih dana njenog boravka u našoj kući, njegovu sobu je izabrala kao svoj kutak, svoje sklonište. Tako je i završila, pred smrt se zavukla kod njega i zatvorila krug.

Što se tiče druženja, bila je izbirljiva, kako sa psima tako i sa ljudima. Ovo sa psima mi je bilo kao da ponovo gledam Diznijeve Mazu i Lunju. Mogao je da nam u susret ide najlepši Koker, šampion sveta, čudo od psa, Arka ne bi okrenula glavu! Dočim, kada bi naleteli na nekog ranama izbrazdanog i razbarušenog džukca, obloženog u dijapazonu od čičaka do krpelja i buva, e to je bilo za stati i gledati. Ljude je osećala na dva kilometra! Neki su mogli da joj se umiljavaju dok ih snaga ne izda ali ona ič! Retki su bili oni kojima je sama prilazila i po pravilu i meni su odgovarali.

Krajem osamdesetih doseliše se u naš ulaz nove komšije. Otac, majka, dve ćerke i sin. Deca, lepi k’o lutke, ljubazni, veseli, cvrkuću. Otac visok preko dva metra, Durmitorac, više vitak nego mršav, kratko podšišana kosa, uredno vojnički podkresani brkovi, Major u Gardijskoj brigadi ali nekakav snishodljiv stav pri susretima. Činilo mi se da želi da bude manji od makovog zrna. Prefriganci iz Kućnog saveta uvališe mu da skuplja pare za čistačicu. Kad začujem tiho grebuckanje po vratima, nikad nije zvonio, znam da je on. Izvinite komšija, previja se u struku da bi bio što niži i neprimetniji, došao sam da... Bilo mi ga je žao i to kažem ženi. Ma šta ima da ga žališ (nepogrešiva ženska intuicija!) kaže ona, što se ne isprsi vidi koliki je...i ko zna šta ti takav misli! Njegova žena je bila običan „blečak“, izraz mog kuma Sarajlije. Jednom sam ostao zatečen kada je uperivši prst u mene, rođacima rekla: On je slikar! Osetio sam se kao da sam u najmanju ruku Kljunar australijski! Drug Major je za Arku uvek nalazio neku prikladnu rečenicu tipa: Lijepo pašče...viđi kako pametno gleda...umije li stojat na zadnje noge...! Pokušao je nekoliko puta čučnuvši da je pomazi ali Arka bi se potmulo režeći povukla iza mene. Počeše ratovi, poče i potraja bombardovanje Vukovara  i mi na TV Dnevniku...koga, njega! U maskirnoj uniformi, petokraka na titovki, dernja se na inostranog Crvenokrstaša: Ovo je moja zemlja, nećeš ti mene naređivat što ću činjet... i sve tako. Ne možemo da prepoznamo onog tihogrebućeg po vratima!  Porodični standard počeo naglo da im skače. Žena na pijacu u jednoj bundi, do samoposluge u drugoj, kad krene da se prošeta, treća bunda, broj im se ne zna! A super kvalitet, ništa imitacija.

Ja sa Gradimirom na pecanje, Obedska bara u planu, poranili oko trojke, prije zore i bijela dana, idemo Draganinim Renoom četvorkom. Stavljamo mi pribor u kola kad kamiončina tik do nas i neki luksuzni auto, Volvo, BMV, ne sećam se. Iz njih izlazi drug, sada već Pukovnik i obraća se vojnicima koji su poiskakali iz kamiona: Pažljivo iznosite slike i namještaj, osjetljivo je to, nemoj da bi što ogrebali... Nas dvojica u Reno i fiju, nisam mogao da ga gledam! Dolazio je kući s vremena na vreme da se zapere i promeni veš. Ceo ulaz mu se klanjao i sklanjao s puta. Povedem Arku u zajedničku šetnju i pošto je lift bio pokvaren krenemo stepeništem. Arka mi briše za sprat kad čujem psovku i Arkin skik! Jebem ti džukele, što ne drže kozu ili ovcu pa da imaju neke vajde. Drug Pukovnik him self! Stižem i pitam ga zašto je šutira? A to je ono tvoje pašče, nijesam ga prepozna’, i da ti pošteno velim, krv se lije za slobodu a ti  svoje prkno pomjeraš samo trčeći za tim paščetom. Đe ti je osjećaj patriotizma, pušku u ruke i brani otadžbinu. Video sam kako je ti braniš, odgovorim mu prolazeći, pa nešto ne bih da je branim s tobom. Što, nastavi on, ja sam ti tamo đe je najžešće, zuji mi povazdan oko ušiju ka’ rojevi pčela...

Ubrzo se odselio, čuo sam na Dedinje a kasnije su ga sklonili u Podgoricu gde je dobio Generalski čin. Kada je krenula jurnjava za njim e da bi ga isporučili Hagu, zaricao se: Neće me se živog dočepat, radije ću sam sebe presudit! Znao sam sada i ja, ne samo moja žena, da neće. Nije zaslužio i previše sam mu vremena posvetio ali me sinoć Bojan podsetio na njega komentarišući na mom blogu KOMŠIJA, pa mu rekoh da ću ga ubaciti ovde, kad ga već nisam uvrstio u blog.

Arka je volela našu kumu, našu drugaricu Gordanu, moju sestru Kaću i sestričnu Bojanu, kumića Sašu. Da, volela je i Hanu koja je i dovela kod nas ali je istovremeno i malo zazirala kada bi ova došla, kao, neće valjda opet da me negde vodi?! A naprosto je obožavala dečake, drugare mog sina. I oni nju, pravili su joj Natalnu kartu, dnevni, mesečni i godišnji horoskop...ludilo. Vodali su je sa sobom, otimali je jedan od drugoga, mazili je, hranili svakakvim glupostima koje pas ne sme da jede, grisinima, kolačima, keksom, čipsom... Mene je ono kako bi se to reklo i volela i poštovala, nešto kao vođu, gazdu...ne to je ipak bilo više od toga, znala je da mi zaspe i u krilu dok je vrhovima prstiju češkam oko ušiju ili ispod vrata. Imala je u mene beskrajno poverenje.

Dobro se sećam, idemo ona i ja, trčkara ispred mene metar, metar i po i svaki čas se okreće da vidi da li sam tu, ja zevam okolo kad u magnovenju vidim a tada su bili u modi, jednog ogromnog, puca od zategnutih mišića, Pit Bul Terijera koji razjapljenih čeljusti samo što joj ne odgrize glavu! Reagujem munjevito, punim volejom opalim Pita u stomak i odbacim ga dva metra od nje. Š’a ga udaraš pička ti materina, drekne dripac, vrat mu debeo k’o stablo osrednjeg Hrasta, zlatna lančina sa krstom od bar pola kile šeta mu po nabildovanim grudima, o’š da ja tebe... Ja pravo na njega, Arka se sakrila iza mojih leđa: Slušaj bre idiote, sjebaću ja tebe, nije džukac kriv što si mu ti gazda, glavu ću da ti otkinem, zgaziću te k’o govno... načisto sam popizdeo. Ko zna kako sam izgledao i na šta sam ličio, dripac se vidljivo usrao, prišao Bulu, privezao ga i zbrisao psujući, sada već iz pristojne daljine.

Okrenuo sam se, Arka me gledala verovali vi meni ili ne, sa zahvalnošću u svojim obešenim očima. Čučnuo sam i poljubio je a ona me liznula po obrazu. I inače kada joj neka osoba ili situacija nije prijala, privijala bi se uz mene, dizala glavu i kao da mi je govorila: oslobodi me ovoga molim te.

2000-te godine sam završavao slike velikih dimenzija za zakazanu izložbu u Podgorici i nisam se mnogo bavio ni Arkom ali ni ostalima. Jednom kada sam pravio pauzu i pio kafu sa ženom, Arka joj je bila u krilu, ona me pitala: Jesi li video ovo? Okrenula je Arku na leđa i oboje smo videli veliko zadebljanje na njenom stomaku. Odmah sam je uzeo u naručje i onako umazan bojama, odneo kod veterinara. Čovek je pogledao: Tumor i to veliki. Zakazali smo operaciju za tri dana. Dok je operacija trajala, bio sam napolju i pušio jednu za drugom. Posle nekih dva sata, veterinar je izašao i rekao mi da je izvadio sve što je mogao i da će poslati isečak na analizu, mada...klimao je glavom. Uzeo sam Arku svu u zavojima i gazama i krenuo kući. Ljubio sam je i tepao joj. Posle dva dana javio mi se telefonom: Na žalost, tumor je maligni i zahvatio je verovatno mnogo više nego što sam ja mogao da vidim i očistim.

Jedva sam uspeo da progovorim: I koliko će...? Dva, tri meseca, možda i više...

ne znam, ona je osim tumora zdrava. Vodio, nosio sam je na previjanje ali rane nisu zarastale, meso je trulilo. Međutim naša ljubimica je imala apetit kao i uvek, trčkarala je i začikavala nas. Posle Podgorice, preneo sam slike u Kotor i u julu otvorio ranije dogovorenu izložbu. Arka je ostala s našim sinom. U Beograd smo se vratili početkom avgusta. Arki je bilo loše, jedva se vukla, otvorene rane i pored čišćenja i previjanja, sin je uredno vodio, počele su da zaudaraju, izgubila je apetit i vreme je uglavnom provodila sćućurena u najtamnijem ćošku sobe našeg sina. Umirala nam je pred očima, bilo je strašno gledati njenu agoniju.

Pročitao sam ovo što sam napisao sinu i on mi je rekao: Sećaš li se kako nas je pogledom prosto molila da joj skratimo muke! Kako da se ne sećam. Kada više nije ustajala iz ćoška, prestala je da jede i pije, iz nje je cureo gnoj, doneli smo odluku da je ja odnesem na Veterinarski da je „uspavaju“. Tri dana sam se samomučio, nisam imao snage za taj poduhvat, srce mi se cepalo! Četvrtog dana sam je uvio u ćebe, izašao na ulicu i prvim taksijem čiji je vlasnik pristao da nas poveze, otišao na Veterinarski. Poljubio sam je pre nego što joj je tehničar dao inekciju, liznula me i pogledala mirno i sabrano kao da mi zahvaljuje. Poljubio sam je i pomazio i kada je „zaspala“, ležala je opuštena kao da spava dubokim snom i...da li je istina ili je to moj rastuženi mozak iskonstruisao, nije više zaudarala! Skinuo sam joj s vrata niklovanu ogrlicu koju je volela da nosi, pogledao je još jednom i izašao. Celim putem do kuće suze su mi klizile niz obraze. Često je pominjemo, pričamo o njoj, prisećamo se njenih „nestašluka“, tvrdoglavosti kada nešto ni po koju cenu nije htela da uradi....i iako je skoro 10 godina prošlo od njene smrti, Arka je i dalje prisutna, živi u nama.

Kuća nam je odjednom postala prazna, tiha i sumorna. Onda je moja žena rekla: Ja moram da imam kucu, ne mogu više ovako! Nisam još prežalio Arku, rekao sam. Nikada i nećeš, nisam ni ja, pitaj M. (našeg sina) kako je njemu. Neću Kokera, neću da me podseća na nju...Arka je bila jedna! Dogovorila se preko naše drugarice Ljilje sa nekim ljudima koji su parili svoju Maltezerku, da joj sačuvaju jednu ženkicu.

pupjf3.jpg

 Pošto hronično kuburimo s lovom, dogovor je bio, oni nama kucu a mi njima moju sliku po izboru. I 24.jula 2001 godine, Ljilja dovodi ženu i čoveka koji u naručju nosi malu belu pufnicu koja radoznalim crnim okicama snima situaciju.

Izvodimo ih na terasu, posluženje, čovek se prihvatio čaše, žena kaže: U početku će tugovati za nama ali će se vremenom navići, ne brinite to je uobičajeno. Pufnica, pahuljica već trčkara terasom, njuška, ispituje, dolazi do nas i počinje da vuče, cima pertle mojih Starki. Zaljubljujem se bez predumišljaja u nju. Moja žena je gleda s obožavanjem. Čoveku legla prepečenica koju sam doneo iz nekog manastira, samo doliva, njegova žena priča, ne slušam je, pojma nemam o čemu, iznosim tri slike i ona, jeb’o te, kao da je kustos u MOMI, bira najbolju, tek se vratila s velike izložbe, a kao medicinska sestra! Nije mi žao, samo: idite već jednom ako boga znate! I ona, pahuljica isto to želi, osećam, vidim, pokazuje, ne ferma ih uopšte. Jedva nekako odoše, na vratima ponovo: tugovaće malo...

Ma šta mi napriča! I mi i ona, moja žena joj je odmah dala ime: Chiara, ostadosmo sami na radost i opće veselje svih ponaosob! Svi đuture nismo mogli da dočekamo da odu. Tugovanje!, idite molim vas, prazna slama. Malo kao sneg belo stvorenjce sa tri crne tačkice, oči i njuškica, živahno, veselo, razdragano, odmah ukapiralo: sve ovo je moje! Terasa velika, prostrana, 14 x 7 metara, za nju malecku prostor ihahaj. Uspem da je ulovim, stisnem je uz grudi i poljubim u glavicu: pa ona miriše kao beba, kažem ženi. Odmah smo se fotografisali s njom, jednu fotku nosim i danas u novčaniku, nije bila veća od dva moja dlana, Naš sin je stavio u džep od duksa, skoro mi je poklonio tu fotografiju, viri joj samo glavica i dve malene šapice. Mangup je i lukavica, pametna da ne poveruješ, moraš dobro da paziš na reči koje ćeš izreći, uz nju sam najbolje ukapirao ono: Ispeci pa reci!  A kad te ufiksira pogledom, ne znaš kud ćeš sa sobom. Kada joj nešto treba...nestane vode u čančetu, klopa, hoće na terasu da piški ili već šta ne, traži, zahteva, za svaku potrebu drugačije. Spava između žene i mene, upočetku sam se bojao da je ne zgnječim ali ne, ona sačeka da se namestimo, izokrećemo, isprevrćemo i onda se uglavi. A voli da spava, da dremucka kad god joj se ukaže prilika, i to na mom ili ženinom jastuku.

Čim sednem za komp eto nje, ako je zanet ne primetim, čujem tiho: mmmmm...

Podignem je i smestim u krilo. Levu ruku ne koristim pri pisanju, na nju položi glavu, kucam samo desnom, ume i da zaspe. Evo to se upravo sad dešava. Pokušala je to i sa mojom ženom: Mnogo te je Mikele razmazio, vidiš da radim ozbiljne stvari, moram da budem koncentrisana, posle ćemo se maziti... Razumela, prihvatila, šta se može! Sina bez prekida začikava i tera da se igraju već tradicionalnih igara, npr, on joj šutira tenisku lopticu a ona nikad ne omane, brani kao Peter Čeh ili Van Der Sar! Onda razvlače neku staru čarapu, čvrsto je zagrize a sin je držeći drugi kraj, vrti po parketu. Uživancija! Laje, ljuti se kad ustane da negde ode pa makar da popije vodu. Hrabra je i srčana, bez straha prilazi grdosijama od pasa, Dogama, Šarplanincima, Njufaundlenderima....i ženi i meni je ostalo žao što nismo imali pri sebi fotoaparat kad smo jednom naleteli na magarca koji je pasao. Chiara mu je prišla onim, kako ga ja zovem, manekenskim hodom, približila njuškicu njegovoj njuški, omirisali se, pozdravili, on ostao da pase a ona veselo napred.

Vratimo se iz šetnje, ona pravo na krevet, vidim nešto malo, sitno, crnkasto ali mnogobrojno skakuće i zavlači se u njenu belu dlaku! U početku desetak a za nekoliko dana milion buva! Pitam veterinarku, tu mi blizu, koje sredstvo da upotrebim...Nikakvo sredstvo, izričito sam protiv hemije, oštetićete joj kožu, uzmite pincetu i ubijajte buve, to vam je i zanimacija i istrebićete ih a njoj nećete nauditi. Prihvatim se ja pincete, počnem od glave, ušiju, vrata pa preko leđa ka repu i pozadini. Buvoubica! Spljeskam dvesta, trista a njih još više, jebi ga, gnjide i ne vidiš a kamo li da ih odstraniš. Onda nam neko savetuje da kupimo Front Line. Skupo ali efikasno, posle nekoliko dana je očetkamo i okupamo, kao nova!

Za razliku od Arke, Chiara je ekstroverna, voli da se druži i mazi i sa nepoznatima...ustvari neće ni ona sa svakim, nepogrešivo nanjuši prave osobe.

A onda legne na leđa izloži svoj ružičasti bebeći stomačić i kao da kaže: Šta čekaš, mazi me. A da vam je da čujete njeno dobermansko lajanje kad u hodniku oseti neko muvanje! Odmah znam da je neko nepoznat i ne mnogo prijatan, Jehovini svedoci, prosjaci, trgovci tricama i usisivačima, bili jednom i Mormoni....Postalo je uobičajeno da prijatelji kada se sretnemo u gradu ili razgovaramo telefonom, pozdravljajući se s nama obavezno kažu: I pozdravite i pomazite Chiaru. Chiara je naša radost, naša maza, naš prijatelj, naš lek protiv depresije i ponekadnog beznađa...



Komentari (108)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Unfuckable Unfuckable 01:22 28.03.2010

ako su

Labradori zakon (a jesu)
Kokeri ga, naravno, krše.
Uvek i svuda.
Samo toliko mogu da kažem, za sada.
mirelarado mirelarado 01:29 28.03.2010

Re: ako su

Unfuckable
Labradori zakon (a jesu)



ana_radmilovic ana_radmilovic 07:03 28.03.2010

Re: ako su

Unfuckable
Labradori zakon (a jesu)
Kokeri ga, naravno, krše.

i vučjaci,
ko moj lepi i pametni oro... bio je neverovatna osoba, a najludja od svega bila je njegova stras' da nadje najveću granu, po mogućstvu deblo, i ide ulicom (jako ponosan) sa tim čudom koje je veće od njega u zubima, tumačeći iznenadjenost prolaznika ovim komičnim prizorom valjda kao diveljenje njegovom ulovu.
išao je svuda sa nama a najviše je voleo da se vozi kolima pa je tako umeo da uskoči i u auto nepoznatih ljudi, ako otvore vrata u nezgodnom trenutku, tj kada on prolazi pored.
mislim da uopšte nije bio svestan svoje veličine jer mi je skakao u krilo kao neko štene i uvredjeno cvileo kada pokušam da mu objasnim da je malo težak za to.
divna osoba, posle njega sam ostala neizlečivo zaljubljena u vučjake.
mikele9 mikele9 12:06 28.03.2010

Re: ako su

Unfuckable, mirelarado
Labradori zakon (a jesu)


www.bigdogboutique.com/ProductCart/pc/viewPrd...

Ništa protiv, dapače! Uostalom, svi su oni meni zakon, malopre sam popričao sa tri tz lutalice, avlijanera, opružili se na suncu i uživaju.
mikele9 mikele9 12:15 28.03.2010

Re: ako su

Moj prvi kuca je bi Vučjak, pa onda Balkanski gonič a onda je ćale doneo bebu Šarplaninca (4 meseca) koji je posle kratkog vremena porastao i bio veličine junca.
Sve sam ih voleo kao i ove gore pomenute ali i sve ostale koje sam sreo u životu.
Hana, drugarica mog sina koja nam je dovela Arku, imala je ženku Bob Tejla koju je nazvala Žoli Pep. Žoli je od svojih bebećih dana obožavala moju ženu i redovno joj se uvaljivala u krilo. To je bilo za gledati! Moja žena malecka, ne vidim je od Žoli ali ljubav je bila ljubav i to obostrana.
ana_radmilovic ana_radmilovic 13:22 28.03.2010

Re: ako su

mikele9
a onda je ćale doneo bebu Šarplaninca.

ako ikada budem imala kuću i nešto bašte - šarplaninac! definitivno.
mikele9 mikele9 13:31 28.03.2010

Re: ako su

ako ikada budem imala kuću i nešto bašte - šarplaninac! definitivno.

Kao što rekoh svi su mi dragi ali Šarplaninac je čudo od psa!!!! Mog Šarka smo jahali, uprezali u sanke, igrali se s njim, prevrtali...obožavali ga. Ali sam u to vreme imao ogromno dvorište, mogao je da trči po ceo dan.

www.redorbit.com/.../arplaninac/3524/index.html
blogovatelj blogovatelj 13:54 28.03.2010

Re: ako su

Kao što rekoh svi su mi dragi ali Šarplaninac je čudo od psa!!!! Mog Šarka smo jahali, uprezali u sanke, igrali se s njim, prevrtali...obožavali ga. Ali sam u to vreme imao ogromno dvorište, mogao je da trči po ceo dan


Moja majka imala je kao dete u selu u Makedoniji Šarplaninca. Znači sa pedigreom, nije baš sa Šare, ali nije ni mnogo daleko .
Kaže da su ga jahali od kuće do škole. Bilo je njih šestoro braće i sestara, i uvek po par njih koji su išli u seosku četvorogodišnju školu. Pošto su bili jedno drugom do uveta, kad neko od dece završi školu, taman drugom dodje vreme da u nju krene. Tako da je psu bilo sudjeno da godinama, dok je fizički bio sposoban, isporučuje po par dece u školu.
A od kuće do škole imali su par kilometara. Tako da je on odnosio jedno dete, onda se tih par kilometara vraćao, pa nosio sledeće.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 14:22 28.03.2010

Nemački ovčari su zakon

ovo je moj pas
mikele9 mikele9 15:26 28.03.2010

Re: Nemački ovčari su zakon

Vesna Knežević Ćosić
Nemački ovčari su zakon
ovo je moj pas

Ma lutka neopisiva! Nek ti je žv, zdrav i veseo i ti i tvoji s njim!
P.S. Moram da napomenem da ja nisam adresa za to koja kuca/rasa je zakon. Već sam napisao da su svi oni za mene zakon, i mace i ptice i konji i....
mikele9 mikele9 15:39 28.03.2010

Re: ako su

Tako da je on odnosio jedno dete, onda se tih par kilometara vraćao, pa nosio sledeće.

Koju oni radost nose sobom i dele je neštedimice. Prijatelji do groba!
mirelarado mirelarado 15:43 28.03.2010

Re: Nemački ovčari su zakon

mikele9
Već sam napisao da su svi oni za mene zakon, i mace i ptice i konji i....


Сви су они дивна створења. Ево га и мој лаба:


mikele9 mikele9 18:50 28.03.2010

Re: Nemački ovčari su zakon

Сви су они дивна створења. Ево га и мој лаба:

Најдивнија! Волиш их они воле тебе, иако имају своју вољу и своју памет/ум имају и непресушну потребу да те мазе и да буду мажени. Разумем зашто си подржала Унфа, зато сам вам и "поклонио" ону фотографију. А твој лаба, дајбоже да поживи дуго а да се не мучи. Помази га и кажи да је то од мене.
Vera Johnson Vera Johnson 18:40 01.04.2010

Re: Nemački ovčari su zakon

slatkish
mirelarado mirelarado 01:27 28.03.2010

Пси и људи

О сваком псу који постане члан неке срећне породице могу се исприповедити или написати дивне, топле, веома посебне приче, каква је и ова о Арки и Кјари.
Наш пас нам је донео много радости и ведрине, ћерка је одрасла с њим, уз њега смо научили да се може и мора шетати и по киши, и на -15, док кошава бије у леђа, али смо сазнали и какав је осећај кад те неко увек и безусловно воли. Сада му је готово једанаест година, примећујем да се спорије креће, више спава, примећујем да стари. Даље се не усуђујем да мислим...

А бивши комшија? Далеко му лепа кућа.
Unfuckable Unfuckable 01:32 28.03.2010

Re: Пси и људи

& patetični moroni, na žalost - u svakoj dobroj priči i njih mora biti:
Pitam veterinarku...Nikakvo sredstvo, izričito sam protiv hemije, oštetićete joj kožu,

Onda nam neko savetuje da kupimo Front Line... posle nekoliko dana je očetkamo i okupamo, kao nova!
mikele9 mikele9 12:22 28.03.2010

Re: Пси и људи

Сада му је готово једанаест година, примећујем да се спорије креће, више спава, примећујем да стари. Даље се не усуђујем да мислим...

Туга преголема! Унутарњим очима и даље видим своју Арку, наш растанак, као да се сад дешава а прошло је десет година.
А бивши комшија? Далеко му лепа кућа.

Врло далеко, очи га моје никад не виделе!
mikele9 mikele9 12:26 28.03.2010

Re: Пси и људи

Re: Пси и људи
& patetični moroni, na žalost - u svakoj dobroj priči i njih mora biti:

Priča ne bi bila dobra bez ufuravanja patetičara i moroničara, svojim prisustvom je jačaju i podcrtavaju.
Unfuckable Unfuckable 13:08 28.03.2010

Re: Пси и људи

odnosilo se na spomenutu "veterinarku", ili - da se slikovitije izrazim - na njenu ispraznu, beskorisnu, netačnu ali popularnu frazu kojom onima koji u tom trenutku ne mućnu glavom, prodaje testise umesto renesa
Dobro nije prepisala beli luk nesrećnom psiću, demagog (demagoškinja?)
mikele9 mikele9 13:22 28.03.2010

Re: Пси и људи

odnosilo se na spomenutu "veterinarku"
Dobro nije prepisala beli luk nesrećnom psiću, demagog (demagoškinja?)

Yes, I understand you, but i meni bilo žao da ovo maleno (leži mi u krilu i opet kucam jednim prstom) pahuljasto stvorenje posipam koječim pa se svojevoljno priključih moroničarima. Ali samo jedan dan jer shvatih nesvrsishodnost i glupost saveta.
P.S. Glede belog luka, stvar ne bi funkcionisala, beži od njega kao od pokojnog
Toze ali kada je u pitanju šargarepa, ne mož' da veruješ koliko može da pojede. Svežu obožava.
Unfuckable Unfuckable 13:44 28.03.2010

Re: Пси и људи

pa to je "nanošenje pomoći" ili kako narod voli da kaže - "mali saveti - nikakva pomoć": znaš, i česmovača ume da bude štetna, kao i aspirin koji ponekad moramo da popijemo.
Ali, kada se saberu i oduzmu svi rizici i sekundarne komplikacije koje buve umeju da naprave, onda je izbor savršeno jasan, čak i prosečnom posmatraču a ne verziranom kučkaru u šta sebe nadmeno ubrajam . Tako da je taj njen "savet" jedno obično tupavo lamentiranje nad sopstvenim velikim neznanjem i nesposobnošću da preuzme odgovornost, i to u momentu dok je problem relativno mali.

Šargarepu vole iz prostog razloga što je - slatka.
I pas je čovek, voli slatko
mikele9 mikele9 14:17 28.03.2010

Re: Пси и људи

verziranom kučkaru u šta sebe nadmeno ubrajam

E pade mi kamen sa srca Dr Unf! Nema te sile koja bi me naterala da se nekom drugom obratim ako dođe (nedajbože) do kakvih problema. Unapred zahvalan i srećan što je u ovoj i ovakvoj sredini uspeo da opstane stručnjak verzirani kučkar! Ne odaj tajnu svog opstanka nikome. Ko god ovde nešto zna, štrči, pa oni krenu u podrezivanje.
I pas je čovek, voli slatko

Često i više od toga. "Pas, kako to zvuči gordo" by Gaksim Morki
myredneckself myredneckself 15:02 28.03.2010

Re: Пси и људи

ali kada je u pitanju šargarepa, ne mož' da veruješ koliko može da pojede.

naša Mala jede sve vrste sirovog povrća i voća, a posebno voli kad B. gleda TV i secka i gricka šargarepu i kelerabu, pa jedno parče njoj, jedno njemu.
kajsije, (imamo u bašti) jede prvih dana, posle izgustira valjda, pa pređe na maline, a lubenice što voli! prošlog leta, kad mi se u jednom ćošku bašte "primio" moj početnički čeri paradajz...skoro sav je bio njen, mi ga samo koštali. skontala da sme, i svog ga "obrala". deset punih, ušla u jedanaestu, matorka moja. mirela, i ja ne smem dalje.
Unfuckable Unfuckable 15:09 28.03.2010

Re: Пси и људи

malo uvežbavane logike i sasvim neskrivena sklonost ka posmatranju i zapitkivanju autoriteta i "autoriteta", od najmlađih dana (a sa psima sam od svoje 8. godine) jako i veoma pomažu u razbucavanju nepotrebnih mistifikacija kojima su sklone neznalice goreopisanog tipa a kojih ima u svakoj profesiji, ali samo u nekim njihovo delanje mnogo i veoma ume da zaboli -
tako da to "dr" možeš slobodno da okačiš kokeru o rep :
jednom kučkar - uvek kučkar
mariopan mariopan 15:11 28.03.2010

Re: Пси и људи

Ali, kada se saberu i oduzmu svi rizici i sekundarne komplikacije koje buve umeju da naprave, onda je izbor savršeno jasan, čak i prosečnom posmatraču a ne verziranom kučkaru u šta sebe

U pravu si, ne samo buve već i krpelji. Moj mali je uginuo od krpeljske groznice, ujeo ga je baš zaraženi krpelj, što je najgora bolest od koje mogu da se razbole. Postoji lek ako se primeti na vreme, ja primetila, vidi se po očima, kao da su malo crvene i krmeljive, odnesem kod veterinara a on kaže da je to konjuktivitis i da mu kapi za oči. Ja mu ukapavala četiri dana i za toliko smo zakasnili sa terapijom što je na kraju bilo fatalno.. Lečili smo ga nedelju dana, dolazio drugi veterinar svaki dan kući da mu daje lekove i infuzije i ništa nije pomoglo.

Pišem ovo da bi svi koji ne znaju obratili pažnju na oči ...jer kada je počeo da piški tamno braon mokraću to je već bila žutica, zahvatila celo telo i tada je već bilo kasno.

Zaštita od krpelja i buva, i ako ima neke štetne efekte, mnogo je veća korist jer život spašava.
mikele9 mikele9 15:33 28.03.2010

Re: Пси и људи

jednom kučkar - uvek kučkar

Potpisujem 2.000.000.000 puta!
(a sa psima sam od svoje 8. godine) jako i veoma pomažu u razbucavanju nepotrebnih mistifikacija

Isto! Dobro brišem ono Dr.
mikele9 mikele9 15:46 28.03.2010

Re: Пси и људи

naša Mala jede sve vrste sirovog povrća i voća, a posebno voli kad B. gleda TV i secka i gricka šargarepu i kelerabu, pa jedno parče njoj, jedno njemu.
kajsije, (imamo u bašti) jede prvih dana, posle izgustira valjda, pa pređe na maline, a lubenice što voli! prošlog leta, kad mi se u jednom ćošku bašte "primio" moj početnički čeri paradajz...skoro sav je bio njen, mi ga samo koštali. skontala da sme, i svog ga "obrala". deset punih, ušla u jedanaestu, matorka moja. mirela, i ja ne smem dalje.

I naša Chiara pored šargarepe voli da jede jabuke, šljive, grožđe (moram da izvadim semenke!), kajsije...moraću da joj ponudim čeri da vidim reakciju.
Malena, pufnasta, vesela, trčkarajuća i lajuća a bogami i ona je već matorka, 1. juna će napuniti 9 godina. Ne smem ni da mislim...!
mikele9 mikele9 15:50 28.03.2010

Re: Пси и људи

U pravu si, ne samo buve već i krpelji.

Krpelji su pošast, posebno oni koji su zaraženi Lajmskom groznicom. Meni je jedan drugar umro od toga, nije obraćao pažnju a kad jeste, bilo je već kasno.
Prošle godine je bilo krpelja na sve strane, padali su s grana, ja sam Chiari pronašao jednog koji je doleteo, vetar ga doneo, na terasu!
Unfuckable Unfuckable 17:05 28.03.2010

Re: "Umetnici"

eto klasičnog dokaza kako rutina i nadmenost - ubiju. Ja verujem u to da "ko radi taj i greši" ali ovo nije greška već - diletantizam:
Dotičnom Umetniku, o kom ne bih trošio previše reči, na pamet nije palo da primeni ono što su ga zasigurno uporno učili i, osim očiju, pogleda još po nešto tj da izvrši običan, najprostiji klinički jebeni pregled i gurne toplomer tamo gde treba, pa bi mu povišena temperatura, koja se javlja čim krvni parazit kog je krpelj uneo počne da "radi", uz povezivanje sa "konjuktivitom" a i uz podatak da se radi o dobu godine kada je pojava krpelja učestala (to zovu inače - epizootološka situacija, sve sam se rapitao!) moglo dati sasvim jasnu ideju da se radi o jebenoj piroplazmozi (krpeljskoj groznici)kao i to šta bi trebalo da uradi, a ne da prepisuje idiotske kapi za oči.

Otuda, od takvih "Umetnika" onda ljudi idu okolo sa idejom da je Piroplazmoza najteža bolest koja može da zadesi psa, što uopšte nije tačno, dakle - daleko je od toga, jeste da ima težak tok, ali je laka za rešiti ako se dejstvuje na vreme:

Piroplazmoza jeste brza, podmukla i teška bolest, radi se o parazitu koji "stanuje" u krpelju i ubodom ulazi u krvotok, gde želi da napravi haos razarajući crvena krvna zrnca, koja inače služe kao transporter kiseonika.

Dobra vest je da od momenta kada parazit uđe u svoju "jurišnu prostoriju" (krvotok) vrlo jasno vidimo da sa psom nešto nije kako treba: neveseo je, teško ustaje, leluja na nogama, nema apetit a pogled mu je mutan ili staklast - sve su to posledice povišene temperature i dejstva parazita.
Negde 3-4. dana kada su eritrociti u tolikoj meri razoreni a životinja posledično iznemogla, menja se boja mokraće u boju "pivske flaše" i tada je i detetu jasno da je minut do 12, ali lekovi (postoji specifičan koji se daje) i tada mogu da pomognu. Nekada se čak daje i transfuzija krvi, da se brzo i efikasno nadomesti gubitak eritrocita, jer, bazično, životinja ima problem sa kiseonikom i guši se u stvari. Žutica koja je primetna kao i karakteristična boja mokraće potiču od hemoglobina koji je "izašao" iz rasturenih eritrocita.

Bilo kome ko ima 3 daske u glavi, ako vidi psa u rano proleće, posle par lepših dana, sa simptomima da "nešto nije u redu" i zamagljenim pogledom, mora da padne na pamet da izmeri jebenu temperaturu, jer to je nešto što bi svako trebalo da zna da mora da uradi, kao što taksista kaže "dobar dan" i uključi taksimetar, i da samo poveže 2 i 2.

Uostalom, taj lek se nekada daje i kao preventiva, ako vet nije siguran da li je u pitanju piroplazmoza ili ne, što opet neki drugi Umetnici iz te branše koriste da lože narod kako "vakcinišu protiv krpeljske groznice" otimajući im pare lažima i puneći džepove na strahu vlasnika i želji da zaštite ljubimca.
Bilo kako bilo - piroplazmoza je rešiva, a neznalice, lopovi i lenčuge su od nje napravile mit, da bi pokrile svoje nedelanje

(*ebo sam im kevu,a ?)
mariopan mariopan 17:24 28.03.2010

Re: "Umetnici"

Unfuckable

Tačno si opisao sve što se i događalo. Najviše sebe okrivljujem jer sam videla na vreme i odvela ga u grad kolima (vozila me drugarica jer ja nemam kola), kao taj je najbolji veterinar u gradu, sve sam se snašla da ga što pre pregleda a on kreten nije video. Bio je kraj jeseni, ono mali lepih dana izammilo i krpelje i eto nesreće.

Drugi veterinar je odmah počeo sa lečenjem (ali to je bilo četvrtog dana) a bila sam u vezi i sa Nikvet blogerom, tek da proverim da li i ovaj dobro radi, više nikome nisam verovala , i dobru je terapiju davao, samo mali je bio već jako bolestan, imao je epileptične napade na dva tri minuta, stradao je nervni sistem a onda se gasilo i sve drugo. Bilo je strašno videti. Ipak mi smo nastavili da se borimo. On nije izdržao a veterinar koji ga je lečio nije ni naplatio svoj rad (još uvek) mada sam srela njegovu ženu i rekla joj da on ipak dođe, radio je, dolazio svaki dan, spasavao ga je i treba da naplati. bez obzira na ishod. Ali ovaj nije došao - eto.

Dobro je da si sve o toj bolesti napisao jer leka ima i leči se samo ako se na vreme ode do PRAVOG veterinara.

(*ebo sam im kevu,a ?)


Nego šta si, hvala ti što jesi, i ja sam sto puta.
Prvog dana kada je ovaj drugi rekao da je piroplazmoza ja sam na internetu sve pročitala o tome i znala sam da će biti teško, ni živa nisam bila. Evo ti si bolje opisao sve simptome nego što je kreten naučio za nekoliko godina studija.
Unfuckable Unfuckable 17:30 28.03.2010

Re: "Umetnici"

nema tu tvoje krivice: ti si uradila sve što je trebalo i odvela ga kod stručnjaka kome je neko dao diplomu i licencu da se bavi tim poslom, i potpisao mu u indexu da je odslušao i položio sve predmete, pa i tu famoznu "Kliničku dijagnostiku"
Nikom na čelu ne piše da je neznalica ili lenčuga koja je polagala preko veze.


ps: heh, pa i ja pomalo čitam
mikele9 mikele9 18:59 28.03.2010

Re: "Umetnici"

Evo ti si bolje opisao sve simptome nego što je kreten naučio za nekoliko godina studija.

Nikom na čelu ne piše da je neznalica ili lenčuga koja je polagala preko veze.

(*ebo sam im kevu,a ?)

Jesi vala i zahvaljum ti se na tome.
A od onog iznad što napisaste mariopan i ti, nema ni stepenik do vršilaca vlasti u ovoj opustošenoj državi! Samotrolujem se, a?
nikvet pn nikvet pn 20:47 28.03.2010

Re: "Umetnici"

Uhuh, ajd sad lepo da zatvorimo Vet fax; kog vraga veterinari kad imamo internet ?
mariopan mariopan 07:06 29.03.2010

Re: "Umetnici"

nikvet pn
Uhuh, ajd sad lepo da zatvorimo Vet fax; kog vraga veterinari kad imamo internet ?

Ma nije to, nego ima ih stvarno da ne paze.
Imao moj mali alergiju na ujed buve i ospe se crvenim tačkicama po stomaku pa se češe..pozovem veterinara i on mu da neke dve inekcije. Mali je tako počeo da povraća da je za jedno popodne malaksao totalno. Pozovem ja njega ponovo, dođe on i da mu još neku inekciju i mali prestane da povraća...sve to mi je naplatio papreno, nije mi dao račun pa da vidim šta je to od lekova dobio..ma dobro samo kad smo ga spasli.

Tek sada kada se nasmrt razboleo od ovog drugog veterinara čujem da taj što je bio kod mene nije završio vet fakultet nego je pomoćnik kod pravog veterinara, i pošto je on primio poziv on je došao, uradio šta je uradio i pare stavio u svoj dzep a veterinaru za koga radi nije ni rekao da je negde bio. To nam je komšija iz ulice iza naše pa je to bilo lako saznati. To kasnije čujem i od komšinice koja je sve to saznala tek kada su joj uginule dve mačke koje je taj nadri vet "lečio". Eto šta se sve radi.
Unfuckable Unfuckable 10:16 29.03.2010

Re: "Umetnici"

Uhuh, ajd sad lepo da zatvorimo Vet fax; kog vraga veterinari kad imamo internet ?

Nikako.
Samo da taj Vet fax malo pripazi kome daje diplomu, za početak - a oni tamo vrlo dobro znaju ko im je i kako prolazio ispite, dakle ništa to nije bolje ili lošije nego na ostalim fakultetima.
U svakoj branši ima neznalica, napisah već to, ali samo u nekim branšama štetno dejstvo tih neznalica itekako ume da zaboli.

Država bi takođe trebalo (ok, znam da je ovo najsmešniji deo) nekom regulativom da se pozabavi gubicima koje može da nanese nesavesno lečenje životinje od strane veterinara. Naravno da je to za sada utopija, kada za takav delikt ni lekari koji "leče" ljude ne odgovaraju ili odgovaraju sporadično.
A kod nas je domaća životinja koja nije "ekonomski značajna" nešto što se tretira kao "baci, pa kupi drugu", na žalost bez sagledavanja njene stvarne vrednosti za vlasnika koji je ima i kome je ona bukvalno - član porodice.
nikvet pn nikvet pn 10:25 29.03.2010

Re: "Umetnici"

Eto šta se sve radi.

Zašto bi veterinarska struka bila mimo cele države ?
Ipak ima i dobrih vesti. Po novom proEU vet zakonu iz 2005 urađena je privatizacija i formirana Veterinarska Komora. U čemu je fora ? Pa u tome što su svi veterinari ove države sada privatnici ( ko vlasnik, ko deoničar, ko zaposleni ) i nema više države majke državnicima a maćehe starim privatnicima. Počelo surovo tržište pa ko pretekne. Komora je tu moderator i zaštitnik klijenta i doktora; garant da se radi po stručnim uzusima. Pacijenta štiti zakon o dobrobiti životinja.
Naravno da je ovo Srbija, da sve to ide traljavo uz miniranja, ali je temelj svakako dobar. Sad bar ima elemenata da tržišna selekcija obavi svoje pa da se poverenje povrati. Da dovedete ljubimca veterinaru koji je prošao ozbiljnu tržišnu i stručnu selekciju; da svi znamo da postoji letva ispod koje se ne može.
Inače, kad mi bude zatrebao asistent ne brinem, eto Unfa
mikele9 mikele9 10:30 29.03.2010

Re: "Umetnici"

član porodice.

O tome i pričamo. Ponavljam: rod rođeni!

www.petlvr.com/blog/tag/of/sr/
Unfuckable Unfuckable 10:55 29.03.2010

Re: "Umetnici"

u Beogradu je "klijentima" nešto lakše, jer postoji klinika na fakultetu (mada, i tamo je lutrija i zavisi na koga ćeš naleteti), zatim ambulanta u 29.novembra i još gomila malih klinika koje su se opredelile isključivo za lečenje malih (kućnih) životinja, pa im je jako bitno kakvu će uslugu pružiti.
Osim toga, zbog urbanog načina života, tj odsustva poljoprivrede, glavna klijentela i jesu male životinje i ambulante su orijentisane u tom pravcu.

Ali, kako je u unutrašnjosti nekome ko ima psa i kome taj pas znači nešto više od pukog Culeta koji će da laje u avliji i čuva bembaru - u unutrašnjosti gde se vrednost životinje još uvek meri samo količinom kilograma ili litara koje ta životinja može da isporuči - to mogu samo da zamislim.
nikvet pn nikvet pn 13:08 29.03.2010

Re: "Umetnici"

Unfuckable
u unutrašnjosti gde se vrednost životinje još uvek meri samo količinom kilograma ili litara koje ta životinja može da isporuči - to mogu samo da zamislim.

Ajd da pomognem - zamisli prvo profil kučemrzitelja. Onog fundamentalnog prostaka. I sad - takav tip ode u Švabiju na arbajt. Prođe par godina i desi se čudo : postane ponosni vlasnik psa ! Ej ! Onakav rasni ništak koji je ritao pse ulicom sad bi ubio za svog ljubimca. Kako to Švaba uspe da preobrati ostaje misterija; skidam kapu.
Onda slika : zaustavlja se besan mercedes sred sela i izlazi krasan maltezer. Udahne seoske miomirise i obeznani se od sreće; faca ko dete u Diznilendu. Dok se skockana gazdarica pozdravlja s rodbinom on jedva prelomi gde će pre da jurne : u svinjac, kokošar ili u prvo blato. Rezultat je uvek isti. Zaduvana gazdarica vadi ga umazanog a presrećnog, vrišti na nemačkom a komšike : ju ju al se profinila, otkako seca tu džukelu ne pcuje više po srpski ...
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 03:21 28.03.2010

Ta divna stvorenja

Mikele, divan zapis. Rasplaka me kokerka i sve sam sa strahom citala nastavak o ovoj beloj tufnici. Ja sam u zivotu uvek imala zivotinje, kucice, dzukce-mesance koji su nas nalazili. Razne macke, sve od reda ranjene, napacene.... Sada imamo samo jednu macku, lici na moj avatar.
dragonKa dragonKa 03:41 28.03.2010

Re: Ta divna stvorenja

Rasplaka me čoveče, u ove kasne / rane sate. Odoh da spavam, a moja prijateljica, žitni terijer, će jutrom da uskoči na krevet i sačeka prve trenutke budjenja svesti, da počne da mljacka i traži doručak :) Posle ćemo u šetnju. Divni su prijatelji. Psi :)
mikele9 mikele9 12:31 28.03.2010

Re: Ta divna stvorenja

Jelena Pavlović
Rasplaka me kokerka i sve sam sa strahom citala nastavak o ovoj beloj tufnici.

Iz teksta si videla da ni ja nisam imun na suze. A tufnica, pufnica, pahuljica, leži pored mene, nije mi u krilu pa tako mogu da kuckam sa dva prsta.
Imao sam i ja (davno, davno) svog Cicka, mačora divljaka koji je išao za mnom kao veran pas, kad bismo došli do prelaza peo se na moje rame, vodao sam ga po gradu, na Terazijama smo šezdesetih bili senzacija ranga Jovana Bulja.
mikele9 mikele9 12:39 28.03.2010

Re: Ta divna stvorenja

dragonKa
Rasplaka me čoveče, u ove kasne / rane sate. Odoh da spavam, a moja prijateljica, žitni terijer, će jutrom da uskoči na krevet i sačeka prve trenutke budjenja svesti, da počne da mljacka i traži doručak :) Posle ćemo u šetnju. Divni su prijatelji. Psi :)

Pozdravi prijateljicu od mene i pomazi je a onda u šetnju i uživajte!
Bili Piton Bili Piton 14:46 28.03.2010

Re: Ta divna stvorenja

dragonKa
Rasplaka me čoveče, u ove kasne / rane sate.


I mene skoro, bas sam se raznezio, mnogo lep blog
mikele9 mikele9 15:53 28.03.2010

Re: Ta divna stvorenja

I mene skoro, bas sam se raznezio, mnogo lep blog

Hvala Bili! Od srca je napisan.
Vera Johnson Vera Johnson 04:07 28.03.2010

eh

mikele, naplakah se sita uz ovu tvoju pricu.

kad sam se (onomad) udala, mom muzu je iz prvog braka ostao samo jedan zlatni koker spanijel (engleske provenijencije) te sam mu ja bila "maceha". zvao se flint. lepseg i boljeg kokera u zivotu nisam videla (nije sto je moj :) ). bio je nezan, neizbezan, ma savrsen. poziveo nam je 16 godina a onda smo morali da ga uspavamo, sto je meni jako tesko palo. u ta doba nije bilo hrane za pse. "maceha" mu je kuvala chorbice, pilece i govedje...

odjednom nije bilo nikoga da mi greje noge, da mi se "uvaljuje" u krilo, da me mazi i pazi. kad smo dobili bebu, flint je uglavnom cuvao bebicu. nije bilo problema ako muz, mama ili ja udjemo u bebinu sobu, aliiiii, ako neko "nepoznat" naidje tu je vec bilo problema.

bebica porasla, rodila se i druga... a onda je nas flint otisao :(

hocemo li dugog psa? ne! ne dolazi u obzir! ja nisam prebolela svoje "pastorce". prva "bebica", muska trazi psa. pobogu, svi imaju psa samo on nema...

u to doba je moja mama zivela sa nama, te moj muz objasni svom sinu da baka ne moze da izadje na kraj s psima, te dok je baka ziva necemo zbavljati novog psa. baka nas sve prevari i umre...

tatin sin, naravno, pritisne roditelje te tako zbavimo drugog zlatnog, engleskog kokera po imenu archibald.

dodje vreme seliti se za ameriku. komsiluk i familija se raspituju kome cemo ostaviti psa?! nismo ga nikome ostavili. dosao je ovde sa nama, da bi, kad je napunio 11 godina bio ukraden. bio je to (takodje) prelep pas. nije imao tako dobru narav kao flint, ali.. ako sam legla na kauc ili na pod, setanja po toj sobi nije bilo. cuvao me je kao da sam crown jewel :) to se odnosilo i na ukucane, ne samo na nepoznate, pa vi vidite.

opet prodje par godinica.... sad mladja "beba" trazi psa. opet ja necu, nisam prebolela archija... tja... mezdutim, zivotne prilike se promenile, mladja "beba" zaradjuje i u stanju je da sama sebi kupi psa, koga ce, naravno, ona sama paziti, maziti, hraniti i izdrzavati...

mladja "beba" upravo zavrsava fakultet, radi, ima decka, nema vremena, a ja imam unucicu. cokoladnu labradorku po imenu maddie. maddie je 14. marta napunila 5 godina. iduce godine ce dobiti "brata" ili "sestru". nikad vise necu dozvoliti sebi da budem devastirana zato sto sam izgubila psa. naci ce se u kuci jos jedan da me utesi.

unfuck, ti jesi u pravu. labradori JESU zakon. bez obzira koliko sam volela svoja dva kokera.
mikele9 mikele9 12:47 28.03.2010

Re: eh

Vera Johnson
eh
mikele, naplakah se sita uz ovu tvoju pricu.

bio je nezan, neizbezan, ma savrsen. poziveo nam je 16 godina a onda smo morali da ga uspavamo, sto je meni jako tesko palo. u ta doba nije bilo hrane za pse. "maceha" mu je kuvala chorbice, pilece i govedje..

Sećam se dobro tih vremena, naša Arka je jela poparu i kačamak, malo zamašćeno. Ni mi se nismo bolje hranili. Moj sin i danas voli kad mu napravim poparu.
Inače, koliko god da požive, kada odu izgubiš rod rođeni!
Vera Johnson Vera Johnson 18:44 01.04.2010

Re: eh

mikele9
Inače, koliko god da požive, kada odu izgubiš rod rođeni!



sushta istina.
dirtyharry dirtyharry 08:22 28.03.2010

...

mikele9
Ogroman džip zatamnjenih stakala ga odbacuje uz stravičan zvuk, desetak metara i ne smanjujući brzinu gubi se u daljini. Jebem vas idioti, imecili odvratni, vama ni ljudski život ništa ne znači, crkli....dabogda se zakucao i glavu slomio pederčino zadrigla....

Dešavalo mi se isto više puta.



Inače krivo mi je sada ovde što ne mogu da čuvam ništa, ni psa ni mačku jer po ceo dan nisam u kući, ali ako se nekad nešto promeni...
mikele9 mikele9 12:52 28.03.2010

Re: ...

Dešavalo mi se isto više puta.

Zaista, u zemlji/državi u kojoj i ljudski život malo vredi, niko ne brine za ili o životinjama.
Inače krivo mi je sada ovde što ne mogu da čuvam ništa, ni psa ni mačku jer po ceo dan nisam u kući, ali ako se nekad nešto promeni...

Bitno je da ih voliš prijatelju Harry, kada ih sretneš, pomazi ih, kaži im nešto lepo, osmehni im se...razumeju odlično.
dirtyharry dirtyharry 17:42 28.03.2010

Re: ...

mikele9
Bitno je da ih voliš prijatelju Harry, kada ih sretneš, pomazi ih, kaži im nešto lepo, osmehni im se...razumeju odlično.

Naravno. Imam kući na selu par komada, nažalost ih ne viđam često.

Inače evo za tebe jedna pseća mudrost:

"PRIHVATI SVAKU STRESNU SITUACIJU KAO PAS:
AKO TO NE MOŽEŠ POJESTI ILI SE TIME IGRATI -
POPIŠAJ SE NA TO I KRENI DALJE..."



Probao, radi
mikele9 mikele9 19:02 28.03.2010

Re: ...

"PRIHVATI SVAKU STRESNU SITUACIJU KAO PAS:
AKO TO NE MOŽEŠ POJESTI ILI SE TIME IGRATI -
POPIŠAJ SE NA TO I KRENI DALJE..."
Probao, radi

Trenutno počinjem da živim sledeći ovu pseću mudrost!
ssvetlana92 ssvetlana92 10:42 28.03.2010

Snimljeno po istinitom dogadjaju..

Hvala Mikele na tvojoj priči.
mikele9 mikele9 12:59 28.03.2010

Re: Snimljeno po istinitom dogadjaju..

ssvetlana92
Hvala Mikele na tvojoj priči.

Snimljeno po istinitom dogadjaju..

Naježio sam se! I setio da sam kao klinac u Politikinim zabavniku kod Riplija čitao o psu
koji se godinama nije micao sa groba svog gazde. Hranili su ga čuvari groblja i oni koji su došli da posete grobove svojih bližnjih.
stefan.hauzer stefan.hauzer 11:30 28.03.2010

frau Helga

Proslo leto,nasao sam malo kuce,izgubljeno,uplaseno,mis'im da je tad imalo oko 2-3 nedelje...pokupio i odneo kuci.Jadno, bilo je puno buva,oprasio sam je,cak joj napravio kucicu(posto sam svako leto na selu,lako je)...Mada je Bukefal,moj rotvajler,bio u pocetku ljubomoran na to kuce i stalno ga zadirkivao...ono je neprestano lajalo,skicalo i tako posto je zensko,a tada sam slucajno na TV gledao,po ko zna koji put,seriju ˝Alo,Alo˝,ime joj se samo nadenulo,frau Helga(vristajuca Nemica)...
Inace,Helga je neka mesavina,svih mogucih vrsta pasa,al' sto ces...bila je mala,izgubljena,uplasena,a meni je omogucila da ucinim jedno dobro delo(fale mi jos dva i da budem proglasen za sveca,blizim se )...

Please allow me to introduce myself...


mikele9 mikele9 13:02 28.03.2010

Re: frau Helga

fale mi jos dva i da budem proglasen za sveca

Ne fale ti dragi prijatelju Stefane, već si Svetac! Pozdravi mi Bukefalosa i Helgicu.
mariopan mariopan 13:27 28.03.2010

Re: frau Helga

Tako si me rastužio pričom..još nisam prebolela Pile moje. Bio nam je sve, radost, razbibriga i lek za mog bolesnog muža. Tvradim da mu je produžio život za bar nekoliko godina. Umiljato, blesavo i veselo - ne može čovek da se ne nasmeje ako ga samo pogleda. Zato je kod nas uvek bilo veselo,bili smo raspoloženi i nasmejani.

Sada mi je kuća prazna, nema moje male maze da mi se uvali u krilo kada kuckam na kompu. Da jurca dvorištem kao pomahnitao od radosti, brz kao zec, i ličio je na zeca kada tako udari u trk. Bio je čistunac, ako ulepi šapicu u čičak, eto njega, šepa na tri noge i a onu ulepljenu drži visoko i dok ne očetkamo čičak ne mrda.

I ja sam morala da pazim šta govorim jer je sve znao. Kada ga kupam pa završim imala sam običaj da kažem "e, sad je gotovo" on tog momenta iskače iz kade a ja ga hvatam peškirom i umotavam. Bio je mali i jako je ličio na tvoju pufnicu.....elem, jednom me zove ćerka na telefon a ja joj govorim da kupam kuče i da me zove kasnije , jer skoro je gotovo a mali hop pa napolje iz kade sa pet litara vode u krznu, koje je otresao svuda gde je stigao.

Umeo je da donese činiju ako je gladan, a ako mu dam baš nešto što voli (kuvanu piletinu) onda je činiju nosio ceo dan svuda zamnom, spusti je meni pred noge i značajno me pogleda. Uvek mi je skidao levu papuču sa noge, ne ižvaće je baš mnogo ali onda se trudi da mi je ponovo vrati na nogu, stavi je preko noge a ona padne, on je opet podigne pa mi je nazuva da bi opet mogao da je vuče i skine - ma blesa mali, toliko mi nedostaje.

Ako nije dobar i dosađuje nekome, vežem ga na povodac pa zakačim na kvaku od vrata. Mogao je to da otkači kad god hoće ali on sedne uvređeno, okrene mi leđa i neće da priča samnom, samo se povremeno okrene da proveri da li ja vidim da je on meni okrenuo leđa i da je uvređen? Sav je bio sladak, zlato moje malo, i ne mogu drugo kuče ni da pogledam. Nisam ja za to. Vežem se toliko da žalim kao da mi je umro neko najrođeniji, duša me boli za njim.

A ti uživaj, slatko ti to malo čupavo, isti moj mali, zlato moje. Kada naučim da stavljam slike na komp staviću neku njegovu, samo da vidiš kako je bio šećer od kučeta.
mikele9 mikele9 14:07 28.03.2010

Za mariopan

Tako si me rastužio pričom..još nisam prebolela Pile moje. Bio nam je sve, radost, razbibriga i lek za mog bolesnog muža. Tvradim da mu je produžio život za bar nekoliko godina. Umiljato, blesavo i veselo - ne može čovek da se ne nasmeje ako ga samo pogleda. Zato je kod nas uvek bilo veselo,bili smo raspoloženi i nasmejani.

Slatka i draga moja, zato sam i rekao: rod rođeni! A kako osete kad nekom nije dobro, odmah se priviju uz njega, ližu ga, greju svojim telima...
gotovo

Moja Chiara kad mi izleti idemo odmah trči do vrata, to znači idemo u provod, u šetnju. Pazim ali desi mi se ponekad da zaboravim i ona bude strašno razočarana kad od idenja ne bude ništa.
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 15:03 28.03.2010

Re: Za mariopan

Zbog takve ljubavi prema svom labradoru, nemoci pred velikim gubitkom, jos uvek posle dvadeset i pet godina nemam psa. Sebicno lisih svoju decu ... Ne mogu ni da pisem...
Iako dadoh preporuku za tekst, morala sam i ovako da se javim.
mikele9 mikele9 15:58 28.03.2010

Re: Za mariopan

Zbog takve ljubavi prema svom labradoru, nemoci pred velikim gubitkom, jos uvek posle dvadeset i pet godina nemam psa. Sebicno lisih svoju decu ... Ne mogu ni da pisem...
Iako dadoh preporuku za tekst, morala sam i ovako da se javim.

Vladimirova ljubimica Isidora Sekulić napisa (citiram po sećanju): Čovek koga vole životinje i deca, zasigurno je dobar čovek. A ja bih dopunio: Čovek (žena, muškarac, dete) koji voli životinje, takođe može biti dobar čovek.
mariopan mariopan 16:51 28.03.2010

Re: Za mariopan

dusanovaiivanovamama
Zbog takve ljubavi prema svom labradoru, nemoci pred velikim gubitkom, jos uvek posle dvadeset i pet godina nemam psa. Sebicno lisih svoju decu ... Ne mogu ni da pisem...
Iako dadoh preporuku za tekst, morala sam i ovako da se javim.

Hvala draga na razumevanju, i ja to ne mogu.
Vodila me ćerka, namerno, kao u kupovinu pa pored prodavnice životinja sada dok sam bila u Atini. I Pile moje je bio odande donesen, pa ona da me uteši već pitala da li imaju takvo štene , i oni imaju, zato me je vodila. Nije mi rekla zašto, samo je rekla da idemo nešto da kupimo.

U izlogu kučići mali, ne zna se koje je slađe, Jedan mali se razigrao što ga gledamo kroz izlog pa dovukao parče iseckane novine (na tome leže) i doneo mi do stakla, kao da kaže "Vidi teto kako sam dobar" - a ja se rasplakala i pobegla. Nije to isto.
Posle, kada treba da odem do supermarketa ja prelazim ulicu, pogibeljno, i idem drugom stranom, samo da ih ne vidim.
kageba kageba 15:04 28.03.2010

Jebem vas idioti, imecili odvratni,

Ovo nisam u stanju da izgovorim, pa zato citiram kao poruku svim onim provincijalcima koji su naselili gradove, sa zaostalim kompleksima seoskog života. Kompleks je simbolizovan u javnim osudama i komentarima u vezi "držanja" psa u stanu.
Nikada nisam doživela toliko uvreda,ničim izazvanih, kao kada sam šetala mog kokera. Još me je više bolelo to što je on bio potpuno zbunjen pojedinim nastupima ljudi na ulici.
Kada mu neko kaže:"marš" (omiljena reč provincijalaca za rasterivanje pasa), ja obavezno kažem: On svašta razume, ali tu reč nema u svom rečniku.
Ni mog kokera više nema. Zahvalna sam mu za sve što mi je pružio u životu, a to je mnogo, mnogo više, nego što sam ja njemu. Nije mi žao što sam brinula o njemu, ništa mi nije bilo teško za njega da uradim. Mnogo mi teže pada to što ga više nema i što sam svesna toga da mi nikada niko kao on neće pružiti toliko pažnje i ljubavi.Izgubila sam mog najboljeg druga.
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:23 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

pa zato citiram kao poruku svim onim provincijalcima koji su naselili gradove, sa zaostalim kompleksima seoskog života.


Relax,take it easy...
Ima nas,koji smo dosli sa sela u grad,ali ako se neko ponasa,provincijalski...to je pokupljeno u gradovima,pogotovo s' ponasanjem prema zivotinjama. Koliko znam,na selu se zivotinje postuju,neguju i vole,a u gradovima?
Sto se tice ponasanja,tj. kulture ponasanja,to se vidi kad udjes u ucionicu neke srednje skole,gde vidis ponasanje deteta sa sela i deteta sa grada.
Bili Piton Bili Piton 15:55 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,


Eh a da samo znate kako ovde paze na ljubimce....psi se ladno (i naravno besplatno) voze u javnom prevozu. Psi-vodici tretiraju se kao svete krave (i treba) - cesto se kaze da Britanci vise vole svoje ljubimce od svoje dece (i katkad se cini da je to zbilja tako)....
mikele9 mikele9 16:01 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

kageba stefan.hauzer

I ja sam svašta doživljavao sa svojim kucama ali zar nije odavno poznato da je PROVINCIJA STANJE DUHA?
stefan.hauzer stefan.hauzer 16:11 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

Zato,ja ne pisem o provinciji,vec o kulturi ponasanja,koja se kod nas ˝urbanizovala˝ u pogresnom smeru,a to nije poteklo sa sela,vec iz kuće.
Unfuckable Unfuckable 17:13 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

cesto se kaze da Britanci vise vole svoje ljubimce od svoje dece (i katkad se cini da je to zbilja tako)....

U Rusiji je slična situacija, tačnije u bivšem Lenjingradu, gde su psi izdignuti na nivo "svetih krava" i smeju bukvalno svuda da ulaze.
To je svojevrsna zahvalnica i sećanje na II svetski rat i opsadu Grada, kada su mnogi psi, silom prilika bili ubijeni i pojedeni od strane svojih očajem izbezumljenih sugrađana.

Inače, meni se u Britaniji mnogo dopada ona "Policija za ljubimce" koja odvali drakonsku kaznu pa čak i zabranu držanja vlasniku koji se neadekvatno brine o životinji.
Bili Piton Bili Piton 17:26 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

Unfuckable


Inače, meni se u Britaniji mnogo dopada ona "Policija za ljubimce" koja odvali drakonsku kaznu pa čak i zabranu držanja vlasniku koji se neadekvatno brine o životinji.


To su cesto vrlo tuzne situacije jer ponekad ne znas kome je pre potrebna pomoc, vlasniku ili zivotinji. Kao za pakost, desava se da ljudi koji nisu u stanju da se brinu ni sami o sebi zive okruzeni nepodnosljivim brojem raznoraznih zivuljki koje takodje pate ziveci u haosu, gladi i skorenoj prljavstini. Obicno se u takvim slucajevima zivotinje oduzmu vlasniku i odlaze u sklonista za napustene ljubimce gde se neguju i gde ih je moguce usvojiti.
Unfuckable Unfuckable 17:34 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

video sam negde da pišu kaznu vlasniku ako na životinji nađu prerasle nokte, i oduševio se
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 17:37 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

kageba
Ovo nisam u stanju da izgovorim, pa zato citiram kao poruku svim onim provincijalcima koji su naselili gradove, sa zaostalim kompleksima seoskog života. Kompleks je simbolizovan u javnim osudama i komentarima u vezi "držanja" psa u stanu.
Nikada nisam doživela toliko uvreda,ničim izazvanih, kao kada sam šetala mog kokera. Još me je više bolelo to što je on bio potpuno zbunjen pojedinim nastupima ljudi na ulici.
Kada mu neko kaže:"marš" (omiljena reč provincijalaca za rasterivanje pasa), ja obavezno kažem: On svašta razume, ali tu reč nema u svom rečniku.
Ni mog kokera više nema. Zahvalna sam mu za sve što mi je pružio u životu, a to je mnogo, mnogo više, nego što sam ja njemu. Nije mi žao što sam brinula o njemu, ništa mi nije bilo teško za njega da uradim. Mnogo mi teže pada to što ga više nema i što sam svesna toga da mi nikada niko kao on neće pružiti toliko pažnje i ljubavi.Izgubila sam mog najboljeg druga.


Kao devojcica imala sam psa Zucu, avlijanera. Setali smo se po Cuburi i svi su ga znali. Zuca je imao drugara Dzekija, rasnog psa, ali slicnog po velicini i izgledu. U kraju je ziveo neki idiot koji je radio kao kelner u jednoj od lokalnih kafana i svaki put kada bi prosao pored Zuce i mene, dobacio bi nam po nesto uvredljivo. Ja sam Zuleta pustala na nekom poljancetu, kada sam bila sigurna da nema nikoga u okolini i on bi sam njuskao levo, desno. Jedanput se na nasem poljancetu nasao i Dzeki sa gazdom koji je stajao po strani pa je izgledalo da je Dzeki sam. Idiot kelner je prolazio pored poljanceta i videvsi Dzekija kako njuska, ne kapirajuci da je Dzekijev gazda u blizini, a valjda misleci da je to moj Zuca, pocne da se dere i da vredja jadno kuce. Gazda je polako prisao razjarenom kelneru i sa par samara ga osvestio, dobro je da ga nije onesvestio. Od tada je kelner postao nezainteresovan za kucice na poljancetu. Ja sam tada imala 12,13 godina i po neka budala bi mi, izmedju ostalog, dobacila kako bi bilo bolje da setam decu, umesto "dzukele."
mikele9 mikele9 19:15 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

Ja sam tada imala 12,13 godina i po neka budala bi mi, izmedju ostalog, dobacila kako bi bilo bolje da setam decu, umesto "dzukele."

Zato ja pišem da krivica nije do Turaka, Eskima, Novozelanđana, Sinhaleza i malenih Bušmana, ne bre, to je u genima praznoglavih dripaca i dripkinja ovdašnjih.
A to za decu, skoro čuh kako iza mojih leđa reče jedan takav svom sušetaču. Vratim ti se ja kako me bog dao blesavog i kažem mu: Hteo ja ali moje dete ima 33 godine i kaže ima svoja posla. Donja vilica mu se nađe negde oko kolena. Kreten! Ubeđen sam da šutne ili bar mršne svako ciganče koje mu priđe pružajući ruku. Ljubitelji dece! Mamu im...ma šta je njihova mama kriva. A možda i jeste?!
Bili Piton Bili Piton 19:40 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

mikele9
Vratim ti se ja kako me bog dao blesavog i kažem mu: Hteo ja ali moje dete ima 33 godine i kaže ima svoja posla.


LOOOL, kakvo savrseno spustanje
mikele9 mikele9 19:54 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

LOOOL, kakvo savrseno spustanje

Dragi moj Bili, žena me za 34 godine braka uvek grdila ali ja ponekad ne mogu da odolim a da se ne zaje..vam s budalama. Sad se setih, iako trolujem, za vreme bombardovanja žena i ja krenuli u šetnju sa Arkom na Savu i dođemo do crnog Duda.
Ja navalim da njupam dudinke a jedan čovek iz grupe koja je prolazila pored nas mi reče: Gospodine, nemojte to da jedete, ozračeno je uranijumom... Ja mu kao glumac na šlagvort iz taka odgovorim: Moja žena obožava da joj svetlim u krevetu!
Naturalmente, moja žena je već bila zbrisala.
Bili Piton Bili Piton 20:04 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

mikele9
Moja žena obožava da joj svetlim u krevetu!


Koji si ludjak
mikele9 mikele9 20:26 28.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

Koji si ludjak

Kaj da ti velim!
nikvet pn nikvet pn 21:34 28.03.2010

Re: eh

nikad vise necu dozvoliti sebi da budem devastirana zato sto sam izgubila psa. naci ce se u kuci jos jedan da me utesi.

Oni su takva droga da dozivotno ne mozes da se skines.
mikele9 mikele9 22:50 28.03.2010

Re: eh

Oni su takva droga da dozivotno ne mozes da se skines.

Doživotna ovisnost i to sa divnim posledicama.
Vera Johnson Vera Johnson 00:50 29.03.2010

Re: eh

s te droge se nikad necu "skinuti".
nikvet pn nikvet pn 13:45 29.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

Unfuckable
video sam negde da pišu kaznu vlasniku ako na životinji nađu prerasle nokte, i oduševio se

U Srbiji vanzemaljci čine mi se realniji.
Unfuckable Unfuckable 14:11 29.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

U Srbiji vanzemaljci čine mi se realniji.

izvinjavam se, ne kapiram komentar
nikvet pn nikvet pn 17:20 29.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

Zamisli vest br.1 :
Sleteli vanzemaljci kod Donje Mutnice.
Zvuči ludo, jelda. I vest br 2 :
Komunalni policajac kaznio M.M. iz Gornje Mutnice zbog preraslih noktiju njegovog jork-terijera.
Priznaj da ovo zvuči luđe.
Unfuckable Unfuckable 18:23 29.03.2010

Re: Jebem vas idioti, imecili odvratni,

kapiram
mada, konkretno - ti prerasli nokti su daleko češći kod pasa u gradovima, zbog oskudnog kretanja, verovatno (što je pomalo u koliziji s teorijom da beton sasvim dobro "troši" višak) - onda tek možemo sklopiti sliku koliko je to njihovo kretanje u stvari - oskudno.
Ima tu još gomila nekijh sasvim zanimljivih stvari: poznato je da prosečna krava na farmi prepešači za svog života u proseku 200 metara, recimo (za nekih 7-8-10 godina). E sada se neki baja dosetio da proveri da li kravice koje pusti malo u ispust ili na neko livadicu daju više mleka i - zamisli - skroz se zaprepastio kada je uporedio rezultate, došavši do zaklučka da srećna kravica daje više mleka, kvalitetnijeg pritom. Dakle, Kolumbo je ništa naspram ovoga!

Nemam iluzija da će se tu nešto mnogo i brzo promeniti, ali već sam Zakon o dobrobiti životinja (ok, nisam ga čitao, ali naslov obećava) tj njegova primena - jer, nemamo mi problem sa zakonima koliko sa primenom - mislim da je korak u dobrom pravcu.
Uostalom, nekog Baju iz neke vukohebine jesu sad skoro kaznili za zlostavljanje životinje, eto lepih vesti
samodakazemnesto samodakazemnesto 22:45 28.03.2010

ufff

mikele,brateprijatelju,pa bas si me rasplakao!
zadnjim atomima snage i pri zdravosubjektivnoj svesti izjavljujem WESTIE RULES!
mikele9 mikele9 23:00 28.03.2010

Re: ufff

samodakazemnesto
mikele,brateprijatelju,pa bas si me rasplakao!
zadnjim atomima snage i pri zdravosubjektivnoj svesti izjavljujem WESTIE RULES!

Nisam imao tu nameru, morao sam da odužim dug prema svojim ali i svim drugim, kako reče Mirela, divnim stvorenjima.

www.elibar.net/auction_details.php?name=Davor...
Vera Johnson Vera Johnson 00:38 29.03.2010

moja lepa devojcica



evo foto moje unuchice, svi mi kazu da lici na mene moje oci pozelene kad sam besna, njene kad je.... e, necu vam kasti
Vera Johnson Vera Johnson 01:05 29.03.2010

moja unucica



nije ona bas ni tako "opasna i zla". i ona je nezna i neizbezna, samo je velika devojcica
mariopan mariopan 07:16 29.03.2010

Re: moja unucica

Vera Johnson

Kakva lepotica
mikele9 mikele9 10:06 29.03.2010

Re: moja unucica

Vera Johnson
moja unucica
nije ona bas ni tako "opasna i zla". i ona je nezna i neizbezna, samo je velika devojcica

Pa šta da ti kažem, osmeh mi od uva do uva...neizbežan!
Vera Johnson Vera Johnson 18:51 01.04.2010

Re: moja unucica

hvala, hvla
Jelica Greganović Jelica Greganović 09:39 29.03.2010

Ma, svi su oni zakon,

ali naš Ikar Varvarin je Ustav nije što je naš, nego što je lep i pametan. I zato što ima uši ko bućkice, trbu svilenu i oči okrugle pametne. I što voli vetar, jer tad jurca suvo lišće. Zato što nam spava u naručju kao beba i sad kod mene dok kucam, sklupčan kao guseničica. Zato što sluša svoju gazdaricu-boginju Princezu i čim mu vikne "mac, mac" Ikar pseći verno se lepi za njenu nogu i ne odmačinje. Zato što hrabro laje na svaki šušanj u hodniku i spreman je da nas brani do poslednje kapi tuđe krvi svojom dušicom pudlovskom. A, njuščica mu je mokra čokoladna bombona, ona crna sa 90% prave čokolade. I jezik roza, jedino što se na njemu vidi...Šta bi mi bez Ikija.
mikele9 mikele9 10:21 29.03.2010

Re: Ma, svi su oni zakon,

ali naš Ikar Varvarin je Ustav

Kapu skidam za Ustav! That is the spirit!
A, njuščica mu je mokra čokoladna bombona, ona crnasa 90% prave čokolade. I jezik roza, jedino što se na njemu vidi...Šta bi mi bez Ikija.

Momentalno pišem Nobelovom komitetu, odeljku za književnost!
Pa to samo mi kučkari možemo! A oni, Ikarus the Barbarian, Unučica, Chiara, Laba...svi brate sestro, svi oni to zaslužuju! Radost par excelance!
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:38 29.03.2010

Re: Ma, svi su oni zakon,

Hvala

I ne samo oni, tu su i boginje, koje nikada nisu zaboravile da su to nekada bile - mačke. Oko boga Ra. One čiju ljubav moraš teškom mukom da zaslužiš, a slobodu ni po koju cenu ne prodaju. Jedne, jedine.


mikele9 mikele9 12:06 29.03.2010

Re: Ma, svi su oni zakon,

I ne samo oni, tu su i boginje, koje nikada nisu zaboravile da su to nekada bile - mačke. Oko boga Ra. One čiju ljubav moraš teškom mukom da zaslužiš, a slobodu ni po koju cenu ne prodaju. Jedne, jedine.

U sridu!, što bi rekao Bojan. Vidi je, kao Kraljica Elizabeta kad obilazi počasnu četu gardista sa onim međeđim šubarama.

www.glasistre.hr/svijet/vijest/111989
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:25 29.03.2010

Re: Ma, svi su oni zakon,

ali Bastet je jedna, boginja žena

mikele9 mikele9 14:33 29.03.2010

Re: Ma, svi su oni zakon,

Evo ti jedna današnja Bastet sa boginjicama i bogčićima.

www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?f=41...
mikele9 mikele9 14:46 29.03.2010

Re: Ma, svi su oni zakon,


www.film.hr/vijest.php?tekst_id=149

Sirotani! Oboje nesrećni a opet srećni što imaju jedno drugo!
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:43 29.03.2010

Mikele,

hvala
mikele9 mikele9 20:15 29.03.2010

Re: Mikele,

Jelica Greganović
Mikele,
hvala

Vazda Welcome!

Evo kako kuca i maca zajedno odgajaju svoje mlade.

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:21 29.03.2010

Dobre mame












mikele9 mikele9 12:27 30.03.2010

Re: Dobre mame

Dobre mame

Divno za videti. Ima...ili bivalo je toga i kod ljudi ali danas sve manje, u tragovima, što bi rekli hemičari. Radmila mi pričala da su joj dojke zagnojile kada je mene dojila (bila mlada nije znala a nije imao ni ko da je posavetuje da se izmuzuje) pa me je dojila njena drugarica koja je dobila bebu dvadeset dana pre mog rođenja. Imao sam dakle i pomajku.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana