Pozajmljeno sa: www.zeleznice.net/forum/viewtopic.php2p=1152...
Vladimiru Petroviću
ZVONO Bim Bim Bjež' Bludni Bloo. (Kočnica kriješti očajnički. Bloom maše bijeloorukavičenom redarskom rukom i brže - bolje odšepesa utrnulim nogama sa tračnica.) ....................................................................................... VOZAR Ej, posrani govnaru, 'oćeš da tučeš sve rekorde?......................................James Joyce, ULIKS, druga knjiga
Odmah je dojurio i taj tramvaj....počeo da urla i zvoni. ...noga je neumoljivo, kao po ledu, poletela po kamenu koji je bio nagnut ka šinama, druga noga mu se odbacila i Berlioz je odleteo pravo na šine. _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Tramvaj je prešao preko Berlioza, a pod metalnu ogradu Patrijaršijske aleje odleteo je na kaldrmu okrugao taman predmet. Otkotrljavši se odatle, on je počeo da odskače po popločanoj ulici. To je bila odsečena glava Berlioza. ....................................................................................... Mihail Bulgakov, MAJSTOR I MARGARITA, Glava treća, Sedmi dokaz ....................................................................................................................................................................... Tramvaj, šine, tračnice, kočnice, zvonjava, strah....smrt. Joyce i Bulgakov. ....................................................................................................................................................................... Bulgakovljev Berlioz je život završio sa pokaldrmikotrljajućomtramvajskimtočkomodsečenom glavom. To je posledica. Uzrok je nenadanoneočekivani (da li?) susret u Patrijaršijskoj aleji sa Sotonom. Bulgakov je elegantno i lako na samom početku romana eliminisao Berlioza, jer glavni junak MAJSTORA I MARGARITE je Đavo him self. U zemlji, državi, sistemu u kojem je Staljin BOG i SVEDRŽITELJ, čak i Sotona ima srce i dušu! Ako zanemarimo zajebavanje (opravdano) birokratije i l'art pour l'artističko iživljavanje nad bezmerno "gladnim" svega i svačega, od hrane do svilenih krpica i cipelica sa štiklom, sovjetskim pučankama i pučanima, Đavo, Sotona, je sledeći Hristove propovedi, glasao za ljubav. Nemoguće! Ne, sve je moguće. Berliozova smrt pod točkovima tramvaja je samo primeren dokaz Nevernom Tomi/Berliozu da se Đavo ne pretstavlja lažno, i ništa više.
Joyce-ov Bloom je, iako utrnulih nogu, uspeo da se ukloni sa tramvajskih tračnica. I tu je bilo i Boga i Đavola, Isusovaca, IRA-e....i naravno VOZARA koji ga je počastio psovkom. Bloom mora da dokonča taj beskrajno dug dan, svoju Odiseju, to putešestvije i lutanje, potucanje mentalno i fizičko, da prevali preko svojih pognutih sredovečnih leđa, Kirke, Dedaluse, Marion-e, Svodilje, Polifeme, sapune, Nausikaje, trojanske i dablinske konje, jagnjeće i svinjske nogice, Sinagoge, bubrege, Majku Crkvu, dijete još nerođeno koje je osjećalo radovanje, visit card-e na kojima ste mogli pročitati....štampano lijepim slovima u kurzivu: Malachi Mulligan, Oplođivač i Inkubist, kariku koju je tražio pokojni dovitljivi Darvin.... Ne, ne, Bloom nije mogao ni smeo biti žrtvovan pre nego, po želji Bogova, ne dovrši svoju Uliksijadu!....................................................................................................................................................................Dva
Dva ogromna čoveka, naizgled udaljeni milion svetlosnih godina, a bliski poimanjem sveta u kojem su živeli, mojim upriličavanjem, sreli su se na tramvajskim tračnicama/šinama. ............................................................................................................................................................................ P.S. Baš me briga da li je ovo pre mene iko, ikada, zapazio, opazio, povezao. ......................................................................................................................................................................... Ovo dodajem 7. Avgusta 2009 godine u 14 41 sati. Evo i Volođe Majakovskog iz zbirke Novi oblak u pantalonama: "Sa tramvajskeprugeinstinktivno sklanjam svoj životić krti."
Prethodno Joyce i Bulgakov a sada Joyce i Borges.
Stephen Dedalus: ..."Moram nabaviti naočari. Jučer sam ih razbio.Ima odtoga šesnaest godina." James Joyce: Ulysses (1952 godine)
"Tako je 1946, zahvaljujući dugotrajnoj čežnji, Pedro Damijani poginuo u porazu kod Masovera, koji se desio između zime i proleća 1904." Jorge Luis Borges: Jeretičke lekcije - Druga smrt (1956 godine)
Moć zapažanja umesto da mi sa godinama opada, izgleda da se izoštrila. Više puta sam čitao i jednog i drugog i trećeg...(omiljenog mi) pisca a tek sada u godinama u kojima sam, pronalazim zanimljive “podudarnosti” i samo njima svojstvene jezičkomentalne kalambure. Zadovoljan sam zbog toga.
Zato KNJIGU U ŠAKE, kako reče gospodin Nebojša Krstić.