Аutor: Rodoljub Šabić
"Hit" pričom o otkrivanju narko kartela braće Šarić i informacijama o fantastičnom bogatstvu vođa kartela, dodatno su aktuelizovane i inače prisutne sumnje da je naš proces privatizacije, uređen i vođen tako da pruža velike šanse za "pranje" prljavog novca.
Pa se oglasila i Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma, (organ zvučnog imena o čijim aktivnostima se inače upadljivo malo zna), i "potvrdio" da se u Srbiji na razne načine ali mahom kroz privatizaciju, "opere", preko milijardusedamstomiliona evra godišnje. Četvrtina ukupnog državnog budžeta.!
Pa je usledila zvanična izjava Agencije za privatizaciju kojom je javnost obaveštena da ta Agencija toj Upravi za sprečavanje pranja novca godinama dostavlja "gomilu" zahteva za proveru podataka o sumnjivim klijentima i transakcijama ali, praktično, bez ikakvog efekta. Zapravo, povratnu informaciju dobila je samo jednom iako je Upravi dostavila, kažu, slovom i brojem-(1769), hiljadusedamstošezdesetdevet zahteva!
Pa je Uprava za sprečavanje pranja novca "odgovorila" tako što je saopštila da od jula 2008. ona, od Agencije za privatizaciju, nije dobila nijedan zahtev za proveru. Agencija, kažu, u tom periodu nije ni jednom izrazila sumnju u poreklo novca ili kredibilitet nekog učesnika u privatizaciji. A ukupno, od aprila 2002. do danas Agencija je Upravi podnela slovom i brojem - (2) dva zahteva!!
Pa je "niska bisera", nastavljena još jednim. Novim javnim saopštenjem Agencija za privatizaciju je još jednom potvrdila da je Upravi za sprečavanje pranja novca poslala 1769 zahteva a poslednji od njih, bukvalno pre nekoliko dana.
Zar nije nedopustivo čak i našu, na svašta naviknutu javnost, suočavati sa ovakvim, doslovno tragikomičnim, "visokim stepenom saglasnosti" dva organa vlasti? Hoće li se, posle toga, ispostaviti da je "najbolje" da se na stvar "stavi tačka". Da "ostavimo iza sebe" takve "sitnice" kao što je (ne)postojanje 1767 zahteva za proveru "mutnih" lica i transakcija. Da se ne zapitamo ko je za to odgovoran, da se bavimo "ozbiljnijim" stvarima a ne "lovom na veštice".
S tim u vezi, indikativno je da su sasvim izostale čak i spekulacije o "krivcu", da baš niko nije ni pomenut. Čak ni nedavno "osumnjičeni" za sličnu stvar, ("nestanak" zahteva za pristup informacijama u slučaju - Visoki savet sudstva vs. Društvo sudija Srbije), famozni Pera pisar iz pisarnice. I on se ovaj put "izvukao". Bar za sada.
P.S. Skoro deceniju, od 2002., kod nas se "gradi" mehanizam za sprečavanje pranja novca. On je normativno čak i preterano "uređen". A logistički, materijalno i finansijski podržan je tako da nije nimalo jeftin, naprotiv. A rezultat - procesuirano je možda desetak, a pravnosnažno okončano jedan ili dva slučaja. Dobar povod za razmišljanje na, nekim funkcionerima, omiljenu temu o "našim visokim administrativnim kapacitetima."