Igranka u Kosovskoj Mitrovici u ovom trenutku :)
Nikada nisam bila na Kosovu. Nisam imala mnogo prilike da u medijima čujem ljude sa Kosova koji govore o tome šta misle, rade, žele, osećaju... a da nije naglašeno da su Srbi. Večeras sam recimo imala priliku da na RTS 2 čujem mnoge ljude sa Kosova, da čujem kako žive, kako se muče, šta žele, ali je debelo podvučeno šta su svi ovi ljudi po nacionalnosti. Šta mislite šta su? Zapamtila sam posebno jednog učitelja koji dolazi u jedno zabačeno i izolovano selo da podučava decu, kako kaže, o tome šta je srpstvo. Da nisam radila posao koji sam radila i sa ljudima sa kojima sam radila, verovatno uopšte nikada u životu ne bih imala priliku da čujem šta Albanci misle, rade, žele, osećaju... Postoje kontakti, postoje arhive, postoje prijateljstva. Postoje razni ljudi. A neki su svih ovih godina osluškivali šta građani Kosova imaju da kažu bez obzira šta su po nacionalnosti.
U kompjuteru imam dokumentarac o Kosovu u kom autor, moj prijatelj, Dušan Petrović kaže:
"Da biste imali potpunu sliku Kosova danas morali biste poslušati bar dva miliona priča. I pored svega, a to novinske priče i televizijske kamere retko beleže, iza ovih zidova vri život koji se svim silama trudi da bude normalan."
Petrit Selimi u istom dokumentarcu kaže:
"Kada god bih na primer išao u Beograd na aerodrom, sastanak ili neki seminar u Srbiji, uvek je postojala neka vrsta iznenađenja, šoka. Ti si Albanac? Kako onda znaš toliko o stripovima, kako to da znaš ko je Korto Maltese, kako znaš toliko stvari o muzici? To je zato što su imali drugačiju predstavu o Albancima. Očekivali su ono što inače nazivaju "Šiptarima". Takvo viđenje stvari mora da prestane... Isto tako mi Albanci obično mislimo da su svi Srbi koljači sa dugim četničkim bradama. Ta predrasuda isto tako mora biti promenjena."
Za kraj citiram ono što je Don Luš Đerđi rekao predstavnicima medija:
"Dobro otišli su Srbi. Je l Kosovo raj? Nije. E sad treba naći krivca. Sad treba naći krivca u međunarodnoj zajednici ili nekog drugog, ali nikad ja nisam kriv. Sredstva javnog priopćivanja imaju tu moć odgojnu osvješćivanja. Da ljudi prihvate napokon sami sebe i sa svim onim što je dobro i sa svim onim što je zlo. Jer postoji odgovornost i suodgovornost. Svi smo mi suodgovorni za sve ovo što se događalo i što se događa.