Literatura

Velika Anica

vladimir petrovic RSS / 18.02.2010. u 17:12

                                                                 Po Platonu, eros ne počiva toliko u onome koji je  lep,

             već u onome ko tu lepotu opaža

Helenizam je, kao što se zna, veoma širok pojam. Kada sam nedavno naišao na jedan članak u kome se govori da neka helenistička učenja i mitovi «zrače univerzalnu mudrost koja sudbinu sveta poistovećuje sa slobodom ličnosti da sama izabere i svoju ljubav i svoju smrt» setio sam se jedne od onih veličanstvenih dama iz poznate trijade «najumnijih žena koje je Srpstvo ikada imalo» (dr Isidora Sekulić, dr Anica Savić-Rebac i dr Ksenija Atanasijević, redosled nije bitan).

O Isidori Sekulić, za koju je Borislav Mihajlović Mihiz rekao da je bila «prvi i poslednji naš enciklopedist», već sam pisao ranije, a primetno je da se, povremeno, kada želim da sebe što adekvatnije objasnim drugima, ali i sebi samome, služim njenim stavovima i mišljenjima, jer me oni nadahnjuju. Danas ću govoriti o Anici.

Anica Savić-Rebac (1892-1953) svakako pripada najzanimljivijim pojavama našeg naučno-kulturnog života u razdoblju izmedju dva svetska rata, kao i u deceniji neposredno posle Drugog svetskog rata. Tome treba pridodati i prilično neobičan način na koji je živela, ali i umrla. U velikom stilu, a opet, skromno. 

Bila je književnica, filološkinja, prevoditeljka, istoričarka filozofije, proučavateljka helenske kulture, univerzitetska profesorka. Rodjena u Novom Sadu, živela je tamo do udaje, da bi zatim prešla u Beograd. 

Bila je, dakle, prvenstveno - Novosadjanka. Svako onaj koji shvata šta Matica Srpska znači za Novi Sad i za sveukupno Srpstvo može razumeti u kakvoj se srpskoj atmosferi rodila i rasla Anica, jedino dete Matičinog sekretara g. Milana Savića, koji je, takodje, bio pisac i prevodilac, urednik i saradnik mnogih književnih časopisa. A zahvaljujući ocu, Anica je imala priliku da još u detinjstvu bude u dodiru sa redovnim gostima roditeljskog doma - književnicima, slikarima i drugim školovanim ljudima tog vremena. Medju njima, najprisutniji su bili Laza Kostić, Jovan Jovanović Zmaj, Simo Matavulj i Uroš Predić.

Kao devojčica, Anica je pokazivala veliku naklonost prema učenju klasičnih i modernih jezika; već sa dvanaest godina imala je prve objavljene prevode. Najpre, bio je to njen prevod jednog poglavlja iz 'Manfreda', od Bajrona (Byron), a sledili su prevodi P. B. Šelija (Shelley) i E. Verherena (Verhaeren). U časopisu 'Brankovo kolo' izašle su njene pesme 'Pan' i 'Renesans' kada je imala samo četrnaest godina. Ceo Novi Sad govorio je o njenom daru i inteligenciji i tome da čita i piše na nemačkom, engleskom, francuskom, latinskom, grčkom...', zabeležio je Milan Kašanin. A pesnik Laza Kostić, čija je Anica bila ljubimica, ovako je doživeo njene prve pesme: ‘Kad pogledam one svoje prvence - a bio sam tri-četiri godine stariji od nje - čisto bih sve bacio k vragu'. Slikar Uroš Predić govorio je kako je ‘sa divljenjem, ali i sa nekim neizvesnim nemirom pročitao Aničin sastav o renesansi', dodajući začudjeno: ‘To je suviše za jedno dete'. Pisala je tada i drame inspirisane antičkim likovima: 'Nijova', 'Elektra' i 'Poslednja sveštenica Palade Atene'. Sve u svemu, videlo se da je Anica, u svom ranom devojaštvu, uživala veliku podršku porodičnih prijatelja, koji su izražavali divljenje prema njenom pesničkom i spisateljskom talentu, kao i vrsnom prevodilačkom radu, divljenje koje je prevazilazilo kurtoaziju.

Aničina obdarenost za strane jezike usmeriće je prema studijama klasične filologije, na Bečkom univerzitetu. Tamo se preselila, zajedno sa roditeljima, te je imala običaj da kaže: ‘Moj dobri otac, Milan Savić, otišao je zarad mog talenta u Beč isto kao što se Horacijev otac preselio u Rim - zbog Horacija'. Studirala je kod poznatog profesora Ludviga Radermahera, koji je istinski razumevao njene ‘olimpijske zanose i hiperborejska interesovanja', mudro je usmeravajući u njenim helenističkim istraživanjima (sa prof. Radermaherom ostaće Anica u vezi do njegove smrti, 1952. godine). Usled izbijanja Prvog svetskog rata, kada je bila pri kraju studija, nije stigla da diplomira, pošto je morala napustiti Beč, tako da je nešto kasnije diplomirala na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Nakon diplomiranja, Anica je počela posećivati, mada ne previše često, beogradske književne skupove, na kojima je sretala Isidoru Sekulić, Ivu Andrića, Stanislava Vinavera, Miloša Crnjanskog, Desanku Maksimović i druge. Ima priča, sa elementima trivijalnosti, o zaljubljenosti Crnjanskog u Anicu. Tako se ukazuje da joj je Crnjanski slao topla pisma, u kojima nije previše krio svoja osećanja. Posvetio je Anici pesmu "Reljef sa likom Danta", iz "Lirike Itake" (što je Aničinog oca jako razljutilo, jer je samu pesmu smatrao - prostom), ali je romansa izmedju Anice i Crnjanskog - izostala. Uvredjen zbog odbijanja, Crnjanski, koji je bio poznat po plahoj naravi i poganom jeziku, što ga je sporadično činilo grubim i nekulturnim, hteo je nauditi Anici. Prema navodima Ljiljane Vuletić, koja je pisala monografiju o Anici Savić-Rebac, Crnjanski je tom prilikom "povukao jedan vanredno ružni gest, koji je bio prevashodno plod povredjene muške sujete, a  koji ne umanjuje veličinu njegovog književnog dela", te je izdavaču za koga se govorilo da će štampati Aničinu zbirku pesama, napisao pismo sledeće sadržine: „Gdja Savić je pesnička duša nema sumnje - ali ovo je slaba zbirka - i nema je smisla izdavati. To je i mišljenje Andrićevo". Pritom je Crnjanski molio izdavača da to ostane „medju nama".  Bilo kako bilo, Anica je zbirku ‘Večeri na moru' objavila kasnije, a ne zna se da li je ikada saznala za „preporuku" Crnjanskog. S druge strane, zabeležena je i jedna zanimljiva Aničina izjava o Crnjanskom, za čije razumevanje je potrebno poznavati Šekspira: 'Ukratko, Crnjanski je jedan koji je hteo da bude Arijel, kad ne bi tako često hteo da bude Kaliban. No, arijelski element će, nadajmo se, preovladati' (Arijel je dobri, a Kaliban zli duh u Šekspirovoj «Buri»).

Naslovnu stranu zbirke pesama 'Večeri na moru' uradio je Uroš Predić. Zbirka, ipak, nije privukla veću pažnju kritike. Lucidnom Milanu Kašaninu, koji je priznavao pesnikinji nespornu intelektualnu snagu, zasmetao je njen - «preterani intelektualizam». S druge strane, nešto kasnije, Miodrag Pavlović, Nada Popović-Perišić, Svetlana Slapšak i drugi o tim Aničinim pesmama pisali su mnogo izbalansiranije u odnosu na Kašanina.

Anica se, u 29. godini, udala za Hasana Rebca, činovnika Ministarstva vera Kraljevine SHS. Hasan je bio rodom iz Mostara i izjašnjavao se kao "Srbin muslimanske vere", kako je to bilo uobičajeno za to vreme. Iako su na prvi pogled Anica i Hasan bili sušte suprotnosti, te je ta njena odluka o braku mnoge iznenadila, ima pouzdanih dokaza da je njihova ljubav bila duboka i trajna, da je ništa nije moglo ugroziti. Sa svoje strane, Hasan je važio ne samo za jednog od najobrazovanijih muslimana tog doba u Jugoslaviji, već i za naočitog muškarca (nije uzaludno nosio ime Hasan, u značenju «lep», što dolazi od arapskog ‘حسن'). Bilo kako bilo, Anici je Hasan umnogome ovaploćivao «ahilejsku uzvišenost i heperborejsku nedokučivost», figuru iz njenih platonskih snova.

Mada je u jednom periodu njenog života poezija bila veliki izazov, te je nagonila da se koleba da li da se posveti literaturi ili nauci, Anica se ipak opredelila za ovo drugo. Naime, kao odličnu poznavateljku antičkih i modernih evropskih književnosti, nju je najviše interesovalo ono što se može naučno istraživati, a to su ideje i motivi, pa je u tom smislu najviše pažnje posvećivala saznajnoj dimenziji umetničkog dela. Tako je Anica, tragajući za potvrdama o kontinuitetu u razvoju evropske kulture od antike do modernog doba, u svojim esejima,  uzimala književno delo kao gradju za istoriju ideja, ali pri tome nije zapostavljala ni estetsko-formalnu stranu književnog dela kao umetničke tvorevine.  A već se bila celim svojim bićem posvetila helenizmu. Ona beleži: «Helenski genije je tvorac najvišeg tipa čoveka i najpotpunijeg, do sada, kosmosa». Doprinos Aničin u proučavanju helenske filozofije, istorije i kulture, prema mnogim ocenama, može se meriti sa doprinosima najpoznatijih helenista Milana Budimira i Miloša N. Djurića.

Medjutim, nakon Drugog svetskog rata, Anica je ostala po strani, pošto nije inklinirala postojećim poljima moći (priča se da je, intimno, preferirala tzv. engleski socijalizam nad marksizmom-lenjinizmom). Ipak, nove vlasti su, na predlog profesora Milana Budimira, učenu Anicu postavile najpre za vanrednu profesorku Beogradskog univerziteta, za predmet «Istorija rimske književnosti i latinski jezik», mada će njena ukupna akademska karijera dugo biti (prilično) ignorisana.

Britansko-irska književnica Rebeka Vest (Rebecca West), u svom izvanrednom putopisu iz Jugoslavije izmedju dva svetska rata, pod nazivom „Crno jagnje i sivi soko" (Black Lamb and Grey Falcon), posvećuje jedno nadahnuto poglavlje Anici i Hasanu (koji su u to vreme radili i živeli u Skoplju), dajući im imena Milica i Mehmed. Rebeka Vest je bila oduševljena susretom sa njima i doživljavala ih je ‘kao stubove civilizacije, stubove na kojima počiva kuća koja nam je neophodna da se u nju sklonimo ukoliko ne želimo da nas vetrovi prirode oduvaju'. (Pratilac autorke Rebeke Vest, i odličan tumač balkanskih prilika, bio je Stanislav Vinaver, kome je u knjizi dato ime Konstantin).

Već svojom disertacijom «Pretplatonovska erotologija» Anica je sebi stavila za cilj da sagleda ideje Erosa, prvenstveno preko postojećih književnih izvora. Pritom, imala je u vidu Platonovo shvatanje Erosa, kao posrednika izmedju čulnog sveta i sveta ideja. Išla je, naravno, dalje od toga razradjujući Platonovog Erosa kao Boga ljubavi, do hrišćanskog shvatanja mistične ljubavi, na način na koji je to iznosio glavni ideolog hrišćanstva, apostol Pavle. Posebno se bavila shvatanjem jedinstva ljubavi prema Bogu sa ličnom ljubavlju, polazeći pritom od stavova Dantea, Spinoze i Getea.

Anicu, zaljubljenicu u Platona (Πλάτων), neki su smatrali «egzaltovanom platoničarkom» i «erotosofkinjom». Platon je za nju najviši izraz «helenske mistike», a ona se prvenstveno zanimala i bavila mističnom Heladom, s tim što je tu mistiku definisala kao «erotomorfno shvatanje sveta i odnos čoveka i božanstva». Pritom, ona je helenstvo studiozno istraživala ne samo u poeziji helenskih pesnika, već i kod Getea, Šelija, Bajrona, Miltona i drugih.

Pored Aničinog bavljenja antičkim/helenističkim studijama (smatra se da je sa njima dostigla same vrhove nauke), ona je vredno prevodila sa klasičnih i modernih jezika na srpski, ali i sa srpskog na strane jezike, prvenstveno na nemački i engleski, čime je umnogome obogatila našu prevodilačku književnost.

Slično Isidori, koja se mnogo bavila Njegošem, i Anica je, do kraja života, bila opčinjena Njegoševom veličinom, nastojeći da odgonetne neke od njegovih mnogih tajni. Ali se nije bavila ‘Gorskim vijencem', tim "najnarodskijim epom pisanim na srpskom jeziku", već sa - ‘Lučom mikrokozmom', smatrajući da 'Luča' upravo «zadivljuje poznavaoce bogatstvom opštefilozofskih, mistično-filozofskih i mitskih motiva koje je vizija pesnikova čudesno slila, što je samo po sebi originalnost visokog stepena». Nalazila je da je 'Luča' uspešan konglomerat ideja i motiva koji su prisutni u stvaralaštvima Platona, Pindara, Vergilija, Dantea, Lamartina i Miltona, kao i u ruskom narodnom pesništvu, ali i u francuskoj, italijanskoj, engleskoj i grčkoj poeziji, koje je upoznavao putem dostupnih prevoda; naime, Anica je bila ubedjena da je Njegoš, "veliki samouk čitao dela za koja inače ne znamo da su mu bila poznata i vodio razgovore, sa nama nepoznatim ličnostima o problemima koji su van uobičajenog toka opšteg obrazovanja". U 'Luči', koju je smatrala «najvišim izrazom jugoslovenske kulture», ona je uočavala tri osnovne zamisli: pad božanske duše u materiju, svetlosnu filozofiju i sliku kosmičke borbe, s tim što su sve tri zamisli bliske i srodne, same po sebi, i javljaju se, po pravilu - zajedno. A da bi dalje istraživala 'Luču', kao produkt mnogobrojnih uticaja raznih filozofskih, religioznih i pseudo-religioznih sistema i učenja, kao i da bi, mogla razmenjivati mišljenje sa stranim naučnicima o tom delu, lično ju je prevela na nemački (Der Strahl des Microkosmos), a potom i na engleski  (The Ray of the Microcosm), što je svakako bio veoma zahtevan posao. O Njegošu je pisala eseje, od kojih dva nose karakteristične naslove: ‘Njegoš i bogomilstvo' i 'Njegoš, kabala i Filon'. U ovom drugom tekstu Anica upućuje da je Njegoš bio «pagansko-kabalistički mistik». S tim u vezi, Predrag Vukadinović kaže: «Anica je mislila da naša literatura, barem ona starija, može ući u svet samo s Njegošem (u njenom prevodu i sa njenim predgovorom 'Luča' je 1955. godine objavljena u SAD) i još Lazom Kostićem, jer samo njih dvojica mističkim elementom svoje poezije participiraju na jednoj široj, a ne više uskoj nacionalnoj tradiciji». Pritom, on smatra da Aničini radovi o Njegošu i Lazi Kostiću idu u red najboljeg što je o njima u nas napisano.

Persi Biš Šeli je bio Aničin omiljeni pesnik, koga je smatrala «jedinstvenim genijem», odnosno «univerzalnim liričarem, ne samo u Engleskoj nego i u modernoj Evropi». U njemu je nalazila sve ono što je ona sama doživljavala kao svoj pesnički kredo, te se umnogome poistovećivala s njim. Pisala je o njemu, a i prevela sedam njegovih pesama, s tim što se jednoj od njih vraćala stalno, do kraja života, tražeći uvek bolje izraze i reči. A rado je spominjala ili citirala Šelija u razgovorima ili u svom pisanju. Ona je, zapravo, Šelija i Bajrona smatrala «prvim potpunim helenistima u evropskoj poeziji». Bavila se i  Miltonom, mada u manjoj meri. S tim u vezi, postoje neka mišljenja u Engleskoj da je Anica bila jedna od «najboljih poznavalaca  Šelija i Miltona» u Evropi.

Pisala je i o Geteu, prvenstveno sa aspekta njegovog helenizma. Ostala je zapažena njena rečenica: «Ono što je najhelenskije, to je najgeteovskije». Takodje, Anica je umnogome pomagala svom ocu u finalizaciji njegovog prevoda Geteovog 'Fausta'.

Anica je prevodila ‘Ode' («Pobednu pesmu za Asopiha iz Orhomena») starogrčkog lirskog pesnika Pindara (Πίνδαρος), što su bili ne samo prvi - nego i jedini pesnički prevodi Pindara na srpski. A prepevala je, napisala predgovor i kritičke beleške knjige "O prirodi stvari" (De Rerum Natura), od Lukrecija (Titus Lucretius Carus), koji je važio za "pesnika antičkog materijalizma».

Nakon Drugog svetskog rata i na traženje novih vlasti, Anica je prevodila neke naše partizanske pesme na engleski jezik (znate, one pesme koje sadrže i stihove kao "Suzama se boj ne bije već se vrela krvca lije...", koje nimalo nije lako prevoditi). Isidora Sekulić je napisala esej o tome, govoreći opširno o umeću i značaju prevodjenja, polazeći od toga "da je prevodjenje uopšte, a naročito prevodjenje stihova, muka od mnogo muka". Još je dodala: "Ako i u dušu znaš stran jezik, i od duše voliš autora koga prevodiš, ti si ipak kao onaj kiklop koji se spremao da nauči što god ustreba, pa i plivati, samo da dodje do svoje vodene vile s kojom je tek iz daljine, sa obale, pomalo razgovarao". Uvidjala je Isidora da je Anica bila svesna svih teškoća, jer je ona sama govorila: "Naše trohejske ženske rime prenositi u engleske stihove, bilo bi nasilje", sa čim se Isidora slagala, smatrajući "da te troheje Englez ne bi čuo, jer Englezi, uglavnom uzevši, imaju samo strog jamb i labav jamb kao osnovni element ritmike i melodike".  Mada je, dalje, Isidora ukazivala na neke propuste u prevodjenju, završila je pisanje pohvalom: "Anica Savić-Rebac držala je sve to na umu: usrdno i znalački je podešavala umetnički i tehnički deo svoga zadatka, svršila posao sa književnim uspehom i sa društvenom zaslugom". 

Anica, koja se uglavnom bavila sa pesnicima, veoma je cenila jednog proznog pisca i njime se mnogo bavila - Tomasa Mana (Mann). U svojim kritičkim napisima o Manu ona ga je doživljavala kao izuzetnog književnog stvaraoca i najznačajnijeg predstavnika modernog evropskog romana prve polovine XX veka, s tim što je itekako nalazila helenizma u njegovim delima. Napisala je pet eseja o Manu i prevela njegove značajne novele Smrt u Veneciji' i 'Tonija Kregera' (kao i 'Tristana'). U eseju «Tomas Man i problem umetnika» pisala je: «'Tonio Kreger' spada u najjednostavnije, 'Smrt u Veneciji' u najsloženije tvorevine Manove; prva je novela najsevernija i najnemačkija, druga je najjužnija i najevropskija. A zanimljiivo je ustanoviti da je ova njegova najevropskija tvorevina ujedno i - najhelenskija». Sa Manom je bila u ličnoj korespondenciji, pa se priča da je Man uzeo neke Aničine ideje, iz njenog teksta 'Kallistos'  (objavljenom na nemačkom, u jednom bečkom naučnom magazinu) o povezanosti pojmova svetlosti, ljubavi i saznanja, za svoj maestralni četvorotomni roman «Josif i njegova braća» (ugradio ih u lik faraona Amenhotepa/Enhatona).

O Lazi Kostiću Anica je pisala u više navrata, a njegovu pesmu 'Santa Maria della Salute' smatrala je najmističnijom pesmom srpske literature. (S tim u vezi, dodao bih i da je Isidora jednom zapisala: «Laza Kostić je stvorio sonorno čudo: da refren na tudjem jeziku, 'Santa Maria della Salute', kroz mnogo strofa, bude u divnom sonornom skladu sa stihovima na srpskom jeziku»). Medjutim, Laza Kostić se najviše uklopio u Aničinu sliku Helade sa svojom poslednjom pesmom, 'Himnom Damaskinu', o čemu je napisala poseban esej.    

Da pomenem i to da se Anica, pored Njegoše i Laze Kostića, bavila i sa još nekim drugim našim pesnicima (Milicom Stojadinović Srpkinjom, Zmajem, Dučićem, Bojićem). Naročito je nadahnuto pisala o Dučiću: «Modernom srpskom poezijom dominuje velika pojava Jovana Dučića. Aristokratizam jedne rase viteza našao je u njemu visoka umetnčkog izraza... Dučić izražava jednu drugu stranu naše narodne psihe: lepotu...».

Kao helenistkinja, Anica je u svojim delima pokazivala koliko novija evropska misao duguje starogrčkoj, u kojoj meri je iz nje proizašla, i koliko je njome čak i danas prožeta. Jednom je zabeležila "da su nam svu kulturu podarili, direktno ili indirektno, stari Grci", Takav stav bio je na liniji poznate izjave Oskara Vajlda (Oscar Wilde), velikana pisane reči, čiji život, zbog svoje bujnosti i tragičnosti, kao i delo koje je ostavio za sobom, privlače radoznalost i danas: "Sve što je u našem životu moderno, dugujemo Grcima" (Whatever, in fact, is modern in our life we owe to the Greeks), misleći pritom prvenstveno na kritički duh kao najvažniji element umetničkog stvaranja. (A takav Vajldov stav uticao je i na japanskog pisca Jukija Mišimu, koji je sebe smatrao, mada je poticao sa Dalekog Istoka, «prirodnim zaljubljenikom u Grčku», te su uticaji Grčke bili vidljivi u njegovom delu i životu; naime, zabeležena je Mišimina izjava da je njega sa Vajldom povezivala činjenica "da su obojica trpeli uticaj Grčke", prvenstveno na polju esteticizma).

Pored ozbiljnih i preozbiljnih štiva koja je Anica prevodila sa stranih jezika na srpski, pada u oči da je sebi davala oduška i time što je prevela s nemačkog i dva poznata - humoristička dela. Htela je Anica, makar u potaji, da se smeje i raduje. Najpre, tu su «Čudesni podvizi Tila Ojlenšpigela», popularnog junaku mnogih narodnih priča iz Flandrije, a zatim storija «Minhauzen, njegova putovanja i pustolovine», o Baronu Minhauzenu, ‘najvećem lažovu na svetu'.

Milan Kašanin, koji se u mladosti zaljubljenički družio sa Anicom (on je tada važio za frankofila, a Anica za anglofilku, te su sučeljavali svoja razmišljanja o književnim i umetničkim stvaralaštvima Francuza i Engleza), u kasnijim susretima sa Anicom umeo je da zabeleži i ovakve, pomalo pakosne opaske: «Bez osvajačkih crta lica i ljupkosti u držanju, više gorda i opora nego blaga i umiljata... Zauzeta naukom i poezijom, čitanjem i pisanjem, volela je Platona i Lukrecija, ne i žive ljude. Ničim nije pokazivala, još manje rekla, da joj je žao što nema braće i sestara, i nema dece... «.

Da li je Anica bila hladna i bezdušna u odnosima sa ljudima oko sebe? Na to pitanje je teško dati odgovor, ali se zna da je bila veoma vezana za svoga muža. Kada se Hasan teško razboleo, naišla su teška vremena za oboje njih. U to vreme ona, pored svog Hasana i vučjaka Vuleta, nikoga na svetu više nije imala, pa se je, posve verovatno, bila zavetovala Hasanu da će otići ubrzo za njim, mada ima indicija da Anici nije bila strana ideja dobrovoljne smrti i pre otkrivanja muževljeve opake bolesti.  Pokušala je da prereže sebi vene na sam dan Hasanove sahrane. S tim u vezi Vinaver je zabeležio da je taj Aničin (neuspešan) pokušaj samoubistva kod beogradske čaršije bio izazvao, umesto sažaljenja, odredjeni - prezir. Ona je to osećala, pa je počela vršiti dalje pripreme za svoj konačni, dragovoljni odlazak. Govorila je sebi: «Život mi je darovao mnoge prednosti, pa i ovu poslednju da mogu umreti svesno i autonomno». Isplanirala je da to učini na svoj rodjendan, kada je imala goste za koje je bila pripremila večeru, sa kojima je puno pričala i, navodno, smejala se. Popila je bila i čašu crnog vina. Da bi, po odlasku poslednjeg gosta, sela na kanabe, prekrila glavu jorganom i ispalila sebi metak u srce.

U oproštajnoj poruci, pored ostalog, stoje i ove reči: «Ono što činim, činim iz uverenja u punoj lucidnosti intelekta i volje. To uverenje da život nije vredan življenja ako izgubimo najdraže biće poniklo je takoreći zajedno sa mnom, razvijalo se naročito pod uticajem antičkih shvatanja o samoubistvu, i postalo jedno od odrednica moje životne koncepcije, od organskih zakona moje prirode... «. Sahranjena je na beogradskom Novom groblju, 9. oktobra, 1953. godine.

S tim u vezi, Stanislav Vinaver je lamentirao: «Kad čovek pomisli - imala je sve; ljubav svojih djaka, struku koju je obožavala, ugled, znanje, izvanredan položaj u društvu, ugodan život. Ipak, pretežniji je bio njen mrtvi Hasan, bez koga nije umela da zamisli svoj život». A opet, prisećao se Vinaver, «Anica je oduvek zastupala ideju da iz života treba otići blagovremeno». Da dodam, usputno, da je zapaženo i to da je Crnjanski, posle Aničine smrti, govorio i pisao o njoj s najvećim pijetetom.

Aničino značajno, ali nedovršeno naučno delo 'Antička estetika i nauka o kjiževnosti', objavljeno je posthumno, 1954. godine. Miodrag Pavlović, pišući svoj hommage Aničinoj «kreativnoj inteligenciji i retkoj erudiciji, koja uliva duboko poštovanje», naveo je da je knjiga, zbog nesrećnih okolnosti koje su Anicu potresale u poslednjim danima života, prepolovljena u odnosu na ono što je bilo sadržano u rukopisu (izostavljeno je veliko poglavlje o Plotinu, koje je trebalo da bude kulminacija 'Antičke estetike', kao i poglavlje posvećeno važnom delu ‘O uzvišenom', od anonimnog antičkog pisca). A Aničine studije, rasute po brojnim časopisima, prikupio je Predrag Vukadinović i priredio širi izbor iz dela pod naslovom 'Helenski vidici',  smatrajući da Anicu njeni eseji, naučni radovi i knjige svrstavaju u izuzetno značajne istraživače helenske kulture i njenog uticaja na razvoj evropske književnosti i filozofije.

Na kraju, da kažem još nešto u vezi sa onim mojim pominjanjem, na početku ovog teksta, tri velike dame - Isidore, Anice i Ksenije. Borka Pavićević, pozorišna rediteljka i direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju, pišući o Osmom martu, u Peščaniku, zavapila je:

«Dajte još jednom da izbacimo Kseniju Atanasijević sa Univerziteta. Dajte da još jednom pregledamo Isidoru Sekulić, da proverimo da li je bila uistinu udata, ili nevina. Dajte da ismejemo Anicu Savić-Rebac, bila je - čudo, radom, životom i smrću. Uradimo to demokratski, sa konsenzusom, mirno, stabilno, bratski. I neka svako ‘odradi svoj posao'. To ‘odradjivanje svog posla' sve više mi liči na ‘Ja sam samo izvršavao naredjenja'....».

Imala je pravo Borka Pavićević kada je uzviknula da je Anica Savić-Rebacbila «čudo - radom, životom i smrću».

-----------------------

N. B. Ako je nekome (umišljam li?) nedostajala moja «blogovska kolumna» prošlog četvrtka, neka mi ne zameri previše. Jednostavno rečeno, nisam stigao. Iako nastojim da blagovremeno i razumno odgovaram na sve obaveze i izazove koje imam, bilo da ih sam preuzimam ili mi ih život i posao nameću, ponekad dolazim u situaciju da zavapim da se «the little 24 hours» rastegnu... C'est la vie, zar ne?

Atačmenti



Komentari (161)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

rape70 rape70 20:00 19.02.2010

Hvala

...ponovo na odličnom i iscrpnom tekstu .-preporuka
Ubačen si u moje favorite blogere,...al da se ne uobraziš.
stasava stasava 20:07 19.02.2010

cemu

I jos nesto, meni se vise svidja bez-cemu. Nekako to cemu, ali POSLE imena daje ton bezsvrsishodnosti zivota i umetnosti. Samoubistvo ima veze sa poimanjem slobode.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:45 19.02.2010

Re: cemu

stasava
... jos nesto, meni se vise svidja bez-cemu

Ja ostajem pri tome da, bar u većini slučajeva, postavljam u naslovu svojih blogova to ČEMU? Mada mi je teško da sada elaboriram, ta upitna rečica pokazuje moj odnos prema tekstu, koji nije definitivan, pre poziva na razgovor, na dopune, na usaglašavanje sa drugima, jer ja uglavnom nemam nekakve konačne istine, koje nameravam saopštavati ovde na blogu. Dakle, to čemu? bi trebalo da animira na razmenu mišljenja. Toliko o tome, za sada.
Ovo drugo
Stasava
...Samoubistvo ima veze sa poimanjem slobode

je blisko mom shvatanju. Takav pristup je imala i Anica Savić-Rebac, kao što sam govorio u tekstu.
I helenizam i Nice su uzdigli i izjednacli coveka sa Bogom. Zato je Nice poludeo, jer je to bila usamljenicka, razarajuca sloboda. Ta ideja je neobicno primamljiva, u nekim delovima potrebna i neobicno lepa, ali isto toliko opasna.

Jeste, ali pristupi helenizma (kao i nekih dalekoistočnih filozofija/religija) jesu drukčiji od pristupa Ničea. Uzgred da kažem da sam ja od onih ljudi koji Ničea više cene kao pisca nego kao - filozofa. Ali, i to je duga priča.
Hvala na komentarima.
mikele9 mikele9 21:03 19.02.2010

Vladimire!

Dok ovo pišem na TV Studio B ide film SMRT U VENECIJI!
U mojim Pismima Tabukiju, na naslov njegove priče: MOŽE LI TREPTAJ KRILA LEPTIRA U NJUJORKU IZAZVATI TAJFUN U PEKINGU, opširno odgovorio da može, jer SLUČAJ ne postoji, sve istovremeno egzsitira i samo je pitanje (na koje nemamo odgovor) kada će se nešto dogoditi, pronaći, susresti...
stasava stasava 22:31 19.02.2010

Re: Vladimire!

U mojim Pismima Tabukiju, na naslov njegove priče: MOŽE LI TREPTAJ KRILA LEPTIRA U NJUJORKU IZAZVATI TAJFUN U PEKINGU, opširno odgovorio da može, jer SLUČAJ ne postoji,




"Rastuzi li nas kakav bledi lik,
sto ga izgubismo jedno vece,
znamo da, negde, neki potok,
mesto njega, rumeno tece!"

M. Crnjanski

Sumatrizam-pitanja kauzalnosti
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:56 19.02.2010

Re: Vladimire!

A evo jedne pesme mladjane Anice Savić, iz njene zbirke "Večeri na moru"

Magia naturalis solstitium

Tiho u zlatnome miru sužavahu se prstenovi dana,
U purpurna tonjahu mora večernja:
Opalni blagi žar jesenjih zalazaka,
Drhtaji bleda purpura u lišću i u poznom grožđu,
Najnežniji plam razliven po nebesnoj pučini mlečnoj:
Talasi i vetri i buktinje buja,
Polako je leglo sve u najdalji najtiši sunčani zaton
- da najzad iz tame
Blesne u dnu nebesa obrtnika tajanstveni luk.
Tišina neba se penje kao strmen zid.
No negde daleko kroz krajeve strane
I ravni beskrajske razleže se srebrna jeka oružja,
A štitovi zvuče u plesu mađijsku:
To svetlosni dusi što čuvaju život međuzvezdani
Odgone čini, i štite sunčev san.
I sve je već zasjalo snova: u nebesnom krugu se proleće
rađa -
Obnažena loza se vije uz sunčani zid tišine,
Ko slutnje mora preko surih stena
Padaju ogromni modri odsevi, i ljubičast se penje dim,
Toplota nežna zrači sa osunčana snega;
Visoko nad strujama hladnim
Proletnje senke cvetaju azurom,
A dole na zemlji
Drveta u inju, ko šume belog korala, bujne,
Dignute iz podmorska duga sumraka
I snova sumornih med vedrije struje gde neba sjaju
U modrom miru halkionskih dana.
niccolo niccolo 21:11 19.02.2010

Ja bih da primetim

da Mirela i Pižon postaju ko Unf i Scabi na Krugolininim blogovima...Ali, neka, gde su mladi tu je i vijanje...
mirelarado mirelarado 21:27 19.02.2010

Re: Ja bih da primetim

niccolo
da Mirela i Pižon postaju ko Unf i Scabi na Krugolininim blogovima...Ali, neka, gde su mladi tu je i vijanje...


Ух, ал' ти је поређење!

Проучи предмет мало пажљивије пре доношења закључка. ;-)
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:48 20.02.2010

Re: Ja bih da primetim

Niccolo,
No te preocupes!
Todo es muy bien.

Tengo mucho que hacer!

Evo jedne španske šale:

Chistes
¿Qué le ha pasado al negro?
Que le han abierto la cabeza.
¡Vaya!... ¡que se la cosan!... ¡que le den unos puntos!
Si... pero es qe no tenemos más que hilo blanco.

(Sta se dogodilo crncu? Otvorili su mu glavu.
Do djavola, pa neka mu je ušiju... neka mu naprave nekoliko šavova...
Da, ali mi imamo samo beli konac...)

Setio sam se da si mi se jednom bio obratio sa Tengo una pregunta, - a ja volim poklonike lepog Servantesovog jezika, he, he, he...
trener92 trener92 05:09 20.02.2010

Četvrtak !

A kod mene u subotu!
Tako je to kada treba vremena da se pročita . Još jedan iscrpan tekst,oseti se nadahnuće , možda i veće , nego kada si pisao o Isidori. Zaista je bilo zanimljivo , interesntno i korisno pročitati
Ipak , mislim da je profesor odlično primetio ( a kada se desilo da nije) "Grandiozno veličanje duha naspram tela"
Ipak , nekoliko crtica iz komentara.
"Hajdeger je formulisao filozofiju egzistencijalnog straha; Sartr i De Bovuar su učili da je egzistencija odlučivanje za slobodu bez Boga i sudbine nasuprot ništavilu"


Bogami, zamislio bi se da mi buduća izabranica piše temu sa ovakvim naslovom( jedino ako ti nisi kumovao ovome, onda razumem), mnogo je komplikovano i iscrpljujuće.

Pominjala je ona da su patricijske Rimljanke umirale zajedno sa svojim supruzima

Ovo sam ustvari primetio, zasmetalo mi je i hteo sam postavim veliki znak pitanja.Proveri još jednom, ne da li je ona pominjala , nego taj podatak. ,
ali sam siguran da je Anica dobijala potvrdu svoje suštine tek u Hasanu. U to je mogla da ima samo zato što je bila veoma inteligentna (pa i u tome da svesno izabere da umre za njim).
Verovatno si želeo da opravdaš njen čin, tako mi izgleda . ,Prema nekim mojim saznanjima, nije bilo tako, osim par izuzetaka, pogotovo ne , recimo, Julije, koje su , iako znamo kakav je bio položaj patricija u Rimu,imale veliki uticaj na svoje muževe i nisu umirale zbog njih ili za njima.
Meni je Mirela izuzetno draga blogokoleginica, ma koliko poneki put biva... ohola. Ili mi se tako učini.
Perenesi joj moje pozdrave, ako je sretneš.


Vladimire Petroviću,zbog ovog boldovanog da bitišemo u neko ranije vreme,ovde bi bila bačena rukavica i ti bi sada prošao kao Puškin, i ne bi se mučio dva dana kao on, a onda više ne bi imali četvrtak.

Šalu na stranu,

Mirela pre svega inteligentno obrazlaže svoje stavove ,mišljenje, koje ne mora da se poklapa sa tvojim. I zbog toga me čudi tvoja kvalifikacija,hajde što se braniš od profesora, ali ... kako si fasciniran inteligentnim ženama. Počinjem ozbiljno da sumnjam , da, ali ostavimo sumnje za neki drugi put.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:35 20.02.2010

Re: Četvrtak !

Trener
... još jedan iscrpan tekst,oseti se nadahnuće , možda i veće , nego kada si pisao o Isidori. Zaista je bilo zanimljivo , interesntno i korisno pročitati

Ovo si dobro primetio. Mada mi je Isidora Sekulić bliža, o njoj sam pisao kraće nego sada o Anici; pored ostalog, bilo je to i zbog toga što sam taj post o Isidori pisao na početku mog blogovanja, pa nisam bio siguran koliko smem da idem daleko u elaboriranju, plašeći se da mnoge Isidora ne interesuje (što se pokazalo kao tačno iz nekih komentara - i oni koji se zanimaju za literaturu ostajali su ravnodušni prema Isidori). Medjutim, sada sam "opuštenije" pisao o Anici, jer sam u njenom slučaju manje pristrasan, priznajem.
Ovo sam ustvari primetio, zasmetalo mi je i hteo sam postavim veliki znak pitanja.Proveri još jednom, ne da li je ona pominjala , nego taj podatak. ,

Kažu da je Anica u oproštajnom pismu navela, izmedju ostalog, da dobrovoljno oduzima sebi život, kao stare Rimljanke, posle smrti svojih muževa.
Vladimire Petroviću,zbog ovog boldovanog da bitišemo u neko ranije vreme,ovde bi bila bačena rukavica i ti bi sada prošao kao Puškin, i ne bi se mučio dva dana kao on, a onda više ne bi imali četvrtak. Šalu na stranu...,

Sa žaljenjem vidim da je mnogima zasmetala ta reč "ohola".
Moram reći, ako već nisam ranije, da je to trebalo da bude asocijacija na njeno citiranje Popine pesme "Ohola greška", što je učinila dva puta uzastopno, jednom na mom prethodnom blogu, a kasnije odvojeno, na njenom blogu sa tako mnogo saosećajnih i dobrih komentara velikog broja blogera. Ja shvatam (naknadno) razloge koji su je naterali da pominje baš tu Popinu pesmu, a, opet, hteo sam da se našalim pa da joj kažem da je ona ponekad ohola, odnosno nadmena kada komentariše neke moje stavove. Kažem, nije bilo zlonamerno, pre je u pitanju omaška, premda je Frojd govorio da i omaške nešto pokazuju, pa sam ja verovatno imao u podsvesti nekakvu bojazan od njenih komentara. Ponavljam: žao mi je zbog toga. Medjutim, uskoro se pokazalo da je moja bojazan bila opravdana, da ona veoma različito vidi i shvata neke stvari od mene. Naime, meni je zasmetalo njeno tvrdjenje da sam ja opčinjen ropski pokornim i počinjenim ženama,, da je i Simona de Bovuar bila takva, da je to stvar prošlosti, da mi živimo u XXI veku, pa njeno svako odbijanje ideje samoubistva i sl... Ja čak nisam bio ni primetio da je to njen prekor (tog jutra sam u kancelariji imao mnogo posla), već sam poverovao da je to pisao Nsarski, pa sam pisao odgovor, kako sam znao i umeo u tom trenutku, misleći na njega i čudeći se sve vreme kako je mogao tako nešto da mi napiše. Kasnje se ispostavilo da to nije pisao Nsarski, nego Mirela. Ovo pominjem zato što to pokazuje da moj odgovor nije bio neučtiv baš zato što je Mirela u pitanja (Daleko bilo!), jer sam ga bio uputio Nsarskom, a tek mi je ona naknadno lično ukazala da je to ona pisala, da su to njeni stavovi. Koje ja odbacujem, uz sve uvažavanje da svako ima pravo na svoje stavove.
Neću više o ovome, osim da ponovim: svaku razmenu mišljenja sa Mirelom, koju veoma cenim i od koje sam mnoge stvari naučio u blogovanju, ja shvatam kao polemiku o stvarima koje nas zanimaju, i stvarno ne želim da unosim ličnu notu u tome. No bad feelings, please.

I zbog toga me čudi tvoja kvalifikacija, hajde što se braniš od profesora, ali ... kako si fasciniran inteligentnim ženama. Počinjem ozbiljno da sumnjam , da, ali ostavimo sumnje za neki drugi put.


Hm. Sumnjaš? Jesi li siguran u to?
Ako je tako, pada mi na pamet da je Bertrand Rasel jednom rekao: "Nevolja s ovim svetom je ta što su glupi tako sigurni, a pametni puni sumnje". Nastavi da sumnjaš.
trener92 trener92 12:37 20.02.2010

Re: Četvrtak !

vladimir petrovic

vo si dobro primetio. Mada mi je Isidora Sekulić bliža,


Pomislio sam, u jednom trenutku, da li da napišem ovo moje zapažanje ( čitao sam , pa skoro uporedo oba teksta), a znajuću za tvoju "strast" u pogledu Isidore , ali vidim da si to stoički podneo .Oseti se taj opušteniji prilaz i pozdravljam što je tako.

Što se tiče Rimljanki,patricija, tu sam zaista navodio saznanja iz mnogih istorijskih zapisa, .Međutim ovo govori o Anici i njenoj "opsednutosti"( možda je prejaka reč)
zrače univerzalnu mudrost koja sudbinu sveta poistovećuje sa slobodom ličnosti da sama izabere i svoju ljubav i svoju smrt»
, a kada si nečim opsednut, onda nalaziš primere na sve strane ,s kojima , imaš želju da se ilipiostovetiš u životu a samim tim i okončaš život u tom duhu.Naravno, ovo je moje zapažanje( ne mora da bude tako).
*
Vidim da je provokacija uspela!

Hm. Sumnjaš? Jesi li siguran u to?

Naravno, dao si odgovor ( boldovano):
Kažem, nije bilo zlonamerno, pre je u pitanju omaška, premda je Frojd govorio da i omaške nešto pokazuju, pa sam ja verovatno imao u podsvesti nekakvu bojazan od njenih komentara

Eeee, sada ću ja kao Frojd.Ovim si rekao dovoljno ( osobinom koja te krasi, da elaboriraš objašnjenja , kako bi rekli "u sitna crevca", ne treba uvek otvarati sve karte, ipak treba ostaviti malo prostora i za improvizaciju , to je jako važno, - samo moje mišljenje ) ja bih baš suprotno od ovog stava
da sam ja opčinjen ropski pokornim i počinjenim ženama

napisao , da ti imaš "strah od letenja" glede inteligentnih žena, možda i prikrivenu želju.( Ovo je bilo baš Frojdovski , samo još snove da rastumačimo
Verujem da nije zlonamerno, i siguran sam da polemike sa Mirelom , su od velikog značaja, ( vrlo korisne) , jer kao što si i naveo Isidorinu opasku

da je prevodjenje uopšte, a naročito prevodjenje stihova, muka od mnogo muka".
i to ne može da radi onaj ko ima samo sluha , pa nauči tuđi jezik, nego i vlada istim, a to može samo neko ko poseduje izuzetnu inteligenciju.
Samo još nešto, nikako ne ulaziti u konfrontaciju sa inteligentnim ženama,pomalo polemike, da ,naravno,ali "ići u dubinu" po pravilu izvučemo deblji kraj.Mnogo smo slabiji od nih.
Zlatno pravilo broj 1, za muškarce( ovo je rekao jedan iskusan muškarac i ja mu verujem, i pridržavam se tog pravila)

Bertrand Rasel jednom rekao: "Nevolja s ovim svetom je ta što su glupi tako sigurni, a pametni puni sumnje". Nastavi da sumnjaš.


Hm...Znaš kako je rekao moj omoljeni pisac "ljudi nisu mudri u srazmeri sa svojim iskustvom, već sa svojom sposobnosti da iskustvo prime" , a što se tiče sumnji , sumnja je dobra , u izvesnoj meri i treba da postoji e sad " Razuman čovek se prilagođava svetu , a nerazuman uporno nastoji da svet prilagodi sebi.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:18 20.02.2010

Re: Četvrtak, ponovo

Treneru,
Hvala ti na reakciji, nakon mog odgovora.

Ne znam da li ima svrhe da se još objašnjavam, ali definitivno moja namera nije bila DA SE BRANIM. Sto bi Nurudin, dobronamerno, a opet pomalo maliciozno, rekao "pusti Vladimira, on je - taki". Verovatno je to, donekle, tačno.

Ali ono sto hoću da kažem jeste da ja nisam ovde na blogu - da IGRAM NEKAKVE IGRE.

Meni je stalo do ovoga što ti kažeš:
Verujem da nije zlonamerno, i siguran sam da su polemike sa Mirelom od velikog značaja ( vrlo korisne)...


Naravno. Da sam ja dragoj Mireli hteo da poručim GET LOST, uradio bih to na drugi način. Nisam, jer cenim njena mišljenja, ali pokazaću neslaganje kada za tim osetim potrebu. A vidim da je takav i njen pristup, što uvažavam.

Uostalom, Mirela je dovoljno pametna da mi, kako ja shvatam, nije previše zamerila što sam upotrebio baš taj nesrećni izraz OHOLA (dobro je odgovorila da više voli da bude shvaćena kao nadmena nego kao kukavica, što uvažavam), pre su joj verovatno zasmetale moje primedbe da njen komentar (o tome da se moja malenkost oduševljava ropski počinjenim ženama - kada bi ovo, ne daj Bože, čula Monika - poludela bi! I verovatno bi me skratila za glavu!) ne smatram dobronamernim, pa ni mudrim. Tada mi se to tako učinilo i ja sam to rekao.

Ali, to je rečeno u smislu: polemišimo!

Sto se Anice tiče, da ponovim ovo:
Kao što sam ranije rekao, ja o Isidori Sekulić ne mogu da razgovaram HLADNE GLAVE, jer sam pristrasan. Kao kada nekoga volite, makar i da shvatate da nije savršen, vi mislite da zaslužuje da ga volite. Takav je moj odnos sa Isidorom. Imala je ona mana, ali je bila genijalna. Ja je tako vidim. Medjutim, Anica je nešto drugo. Veoma je cenim, braniću njene životne poteze, one koje je vukla od rodjenja do smrti, ali joj prilazim samo kao duboki simpatizer, a ne kao slepi poklonik.

Ostavimo Frojda po strani, on nije "my cup of tea", na njega se pozivam retko, i to samo onda kada me neko satera, kao miša, uza zid...

A moje citiranje Bertranda Rasela nije slučajno. Prvo, kao što sam već otkrio, a na sugestiju uvaženog Nsarskog, ja nameravam uskoro napisati jedan post o Raselu, pa na tome već radim. A onda si ti naišao sa tvojom "sumnjom" po pitanju kakve žene ja volim/ne volim, što mi je palo "kao kec na jedanaest", da ti kažem da volim one ljude koji sumnjaju, što mene može ali ne mora pokolebati.

Jer, ja polazim od sebe, da ja nemam konačne odgovore. Trazim ih.

Ne pucajte u pijanistu!

P. S. Bilo mi je smešno kada si rekao da bih ja, zato što sam upotrebio rec OHOLA prošao kao - Puškin, odnosno da bih bio izazvan na dvoboj i izgubio glavu. Eh, da je mene Bog napravio Puškinom (sto je veliki propust), ne bih žalio i da izgubim glavu u 38. godini. Jer, Puškin je bio genijalan, i danas je irelevantno što nije živeo duže. Uostalom, ja ni kada sam mrtav pijan, a to se dogadja, ne pevam onu pesmicu "Važno je doživeti stotu". Nije. Važno je kako se živi, a ne koliko dugo se živi.
Jesam li weird?
nsarski nsarski 16:34 20.02.2010

Re: Četvrtak, ponovo

a na sugestiju uvaženog Nsarskog, ja nameravam uskoro napisati jedan post o Raselu

Opet me bacas u ocaj, Horatio. Ja sam predlozio da pises o Lady Morrell


i njenim sexcapades u Garsingtonu



gde su joj drustvo pravili i Rasel i Haksli (i jos mnogo uvazenih likova tog doba) svako u svoje vreme, i Haksli je, inspirisan dogadjajima, napisao Chrome Yellow.
Dakle, zena kakva bi mogla za tebe biti privlacna. Tu je i nauka, i filozofija, i poezija i knjizevnost - sve u jednoj zeni. Kao Isidora Sekulic, bozemeprosti.
mikele9 mikele9 10:24 20.02.2010

Subota

Meni je Mirela izuzetno draga blogokoleginica, ma koliko poneki put biva... ohola.

Ne želim da ispadne da smo trener92 i ja, advokatski tim koji zastupa (u sporu) Mirelu ali mislim da zaista grešiš. Da, smetnuh za čas s uma, Mireli nije potrebna nikakva odbrana. Ja ni u jednom njenom pojavljivanju nisam osetio to što ti nazivaš oholim, naprotiv. Kada je neka tema privuče (širok dijapazon), Mirela joj pristupa, prilazi
onako kako zna i ume, a i zna i ume, pre svega vrlo civilizovano, kulturno i argumentovano. Ne moraš uvek da se složiš s njenim stavovima, ni mojim, ni bilo čijim ali na šta bi ličio dijalog ako bi se obe strane samo slagale, na konfekciju.
Pozdrav
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:43 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Mikele
Ne želim da ispadne da smo trener92 i ja, advokatski tim koji zastupa (u sporu) Mirelu ali mislim da zaista grešiš.

Pogledaj moj odgovor Treneru, koji je išao nekako istovremeno s tvojim poslednjim komentarom.
Da li se još nešto od mene očekuje?
mikele9 mikele9 10:51 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Zadovoljan!
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:19 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Nsarski
...Ja sam predlozio da pises o Lady Morrell


OK.
Ali meni je u glavi ostalo ono sto meni odgovara - tvoje pominjanje... Rasela.
Tacno je da si tada pomenuo i lejdi Morel, pa i Hakslija... a bolje da nisi. On je jadnik tu najgore prosao, jer mu je pomenuta lejdi zavela suprugu... Nije mu bilo lako.

A ovo tebi tek ne stoji
sve u jednoj zeni. Kao Isidora Sekulic, bozemeprosti.

ma ne vadi te ovo bozemeprosti, jer moja Isidora je bila fina i postena zena, a crna Otolina jahala je i muskarce i zene! Pu, pu, pu... Sve drugo kod nje je bilo u toj funkciji, jer ona je bila dokona bogatasica koja je skupljala umetnicki svet i pri tom mislila na svoja licna malena zadovoljstva...

Pa jel sam vec govorio kako sam se posvadjao sa Mo kada mi je indiskretno stavila do znanja da je Isidora slicna Simoni de Bovuar, a one su po toj sensualnoj ravni bile kao Bog i secerdzija...

Malo se salim, ali meni - ko bi rekao! - ponekad interesuju i tipovi kao sto je bio Bertrand Rasel. Prestao sam da citam Gloriju, covece! Melodrame nisu vise moj prioritet.

I jos nesto: nesvesno sam pomislio da, ako budem pisao o Raselu (a pisacu uskoro), ti ces moci da me korisno dopunjavas i obogacujes, he, he, he...
Naravno, ja cu pisati sa mog stanovista, s tim sto cu najmanje govoriti o njemu kao naucniku...
(Na kraju, neka bude tako: pisati, pisati i pisati o Raselu, Haksliju, Otolini, a onda mozda prosiriti na ceo Blumsberski (Bloomsbury) kruzok - Virdziniju Vulf, M. Kejnsa (toga obozavam), L. Strejcija, Vanesu Bel, E. M. Forstera.... )

Da smo zivi i zdravi.

N. B. I ne ljuti se odmah.
Na mene se ovih dana svi samo ljute, gde god se okrenem. Poor me!
nsarski nsarski 17:23 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

a crna Otolina jahala je i muskarce i zene!

Pa, zar te to nije privuklo Simoni?

P.S. Ja sam mislio da su umetnicke duse tolerantne prema seksualnim vragolijama drugih. Helenima nije smetalo da podjednako imaju i devojcice i decake, danas je to irelevantna pojava, a ti se sluzis pu, pu, pu moralom 19 veka...
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:43 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Nsarski
...Pa, zar te to nije privuklo Simoni?

Nije.
Ovo je vec provokacija, ne znam kako cu to progutati.
Secam se da me je i Predrag Brajovic bio iznervirao kada je, od svega pametnog sto se moze reci o vrlom paru Simoni i Sartru, iz zadnjeg dzepa izvukao bas to kako su njih dvoje... eto, harasirali neku Olgicu Ruskinjicu. (Kako stvari stoje, moze i on da se javi i da kaze da ni njega nisam dobro razumeo, te da je i on tajni poklonik Simone de Bovuar, a da ono sto je rekao bilo - samo uzgred, he, he, he)

A Simona je bila strejt, veoma strejt dugo, dugo u svom zivotu! I zadovoljavala se sa Sartrom, Algrenom i ponekim prolaznikom (kao sto je bio onaj nesrecnik Kestler). A onda, sasvim slucajno, prosirila je delokrug...

Ali sve to ne umanjuje njene velike zasluge. Simona je bila velicanstvena i nema mesta uporedjenju sa Otolinom Morel. Francuska pamti Simonu i oduzila joj se vaznim obelezjima u Parizu, a tamo nema ulice lejdi Otoline...

Prema tome, Otolina ne moze ni vodu da nosi damama kao sto su bile Isidora, Simona i Margerita Jursenar.
nsarski nsarski 17:56 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Wow, hold your horses, nemoj se zestiti! Nisam mislio nista lose, pogotovo ne da uvredim tebe ili tebi drage likove.
A, mozda, opet, nisi procitao P.S. u mom poslednjem komentaru.
Toliko o seksu.

S druge strane, Otolina je u velikoj meri uticala na Raselove pacifisticke poglede na svet po kojima je on bio poznat, posebno posle WWII.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:19 20.02.2010

Raskalašna subota

Nsarski
...Ja sam mislio da su umetnicke duse tolerantne prema seksualnim vragolijama drugih. Helenima nije smetalo da podjednako imaju i devojcice i decake, danas je to irelevantna pojava, a ti se sluzis pu, pu, pu moralom 19 veka...


Naravno da jesu TOLERANTNE PREMA SEKSUALNIM VRAGOLIJAMA. Taj sam.
Da podsetim, uzgredno, da sam pre nekog vremena pisao post na temu "Biseksualnost, čemu?". Da sam pisao o Mišimi, o Jursenarovoj, o Simoni... Trebalo je čitati šta piše i izmedju redova.

I još nešto. Profesore, priseti se ponekad (ti to znaš, ali si možda smetnuo s uma) da je u antičkim mitovima postojao - bog Janus.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:38 20.02.2010

Ууупс...

в. доле
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:52 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

vladimir petrovic
Secam se da me je i Predrag Brajovic bio iznervirao kada je, od svega pametnog sto se moze reci o vrlom paru Simoni i Sartru, iz zadnjeg dzepa izvukao bas to kako su njih dvoje... eto, harasirali neku Olgicu Ruskinjicu. (Kako stvari stoje, moze i on da se javi i da kaze da ni njega nisam dobro razumeo, te da je i on tajni poklonik Simone de Bovuar, a da ono sto je rekao bilo - samo uzgred, he, he, he)

Не, ниси ме добро разумео... Код Симон, узгред буди речено и правилно: де Бовоар, ја сам напоменуо, у једном давном коментару, лаж њеног и Сартровог живота спрам њихових литерарних дела, што је, другде, сасвим небитна тема, али код ово двоје, који су истрајно декламовали да живе властиту литературу, делује помало мучно и издајнички. (То је као да пекару хлеб мирише само док о њему прича.) Што се тиче секса са Рускињицом, може бити да је он био квалитетан и узбудљив и за сваку похвалу (парадоксално, али изгледа да што су жене више са севера, крв им је врелија, пошто су и Швеђанке тако изашле на добар глас), те баш мислим да сам наглашавајући Рускињицину улогу у њиховој филозофији из ње извукао оно најпаметније.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:53 20.02.2010

Ууупс...

в. горе
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:37 20.02.2010

Raskalašna subota

Nsarski
Wow, hold your horses, nemoj se zestiti! Nisam mislio nista lose, pogotovo ne da uvredim tebe ili tebi drage likove.

Da se vratim još jednom na ovo, iako nije lepo da pravim tolike trolove na svom sopstvenom blogu.
Ja sam reagovao pomalo žestoko na biseksualnost Otoline Morel ne zato što mi smeta biseksualnost per se, nego zato što mi smeta što je zavela ženu Oldusa Hakslija, koji je bio njen prijatelj, i koga je (zajedno sa suprugom Marijom) često pozivala u goste.
Ja volim poštene radnje, pa mi nekako uvek čudno i neuljudno izgleda kada neko zavede ženu svog prijatelja ili muža svoje prijateljice.

Pada mi na pamet da sam nekada voleo da slušam francusku pesmu "Žena mog prijatelja" (La femme de mon ami), a čini mi se da je i Margos jednom rekla da voli tu pesmu:

aleksanadar aleksanadar 21:57 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

pisati, pisati i pisati o Raselu, Haksliju, Otolini, a onda mozda prosiriti na ceo Blumsberski (Bloomsbury) kruzok - Virdziniju Vulf, M. Kejnsa (toga obozavam), L. Strejcija, Vanesu Bel, E. M. Forstera...


Ali, Rasel i Haksli nisu bili članovi kružoka, zar ne?

Bila bi to zanimljiva tema.

O čudaku Strejčiju i njegovoj čudnoj vezi sa slikarkom Dorom Karington više sam saznao iz ovog filma:

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:41 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

aleksanadar
Ali, Rasel i Haksli nisu bili članovi kružoka, zar ne?

Faktički, nisu bili članovi Blumbsberške grupe.
Naročito Haksliju nije odgovaralo da bude svrstavan u grupe i grupice.
Ali to je bilo to vreme, pa sam zato rekao da bi se posle Rasela i Hakslija moglo govoriti o članovima Blumsberške grupe, jer tamo je bio skup čudaka, ali svako pojedinačno je bio veliki - naročito Virdžinija, Strejči, Forster, Kejns, slikar Dankan...

P. S. Liton Strejči je bio izvrstan biograf, jedan od najboljih u VB.
A i veoma je čitljiv i duhovit, tako da se njegove knjige rado čitaju.
Ta njegova veza sa Dorom Karington je bila mnogo čudna (nisam pogledao trejler, kasnije ću to učiniti).

Kada smo već kod Britanaca, postoji još jedan koji me zanima - to je DHL (Lawrence). Vrlo harizmatična figura, a i njegova Frida je bila ekstra.
nsarski nsarski 23:17 20.02.2010

Re: Raskalašna subota

Ja sam reagovao pomalo žestoko na biseksualnost Otoline Morel ne zato što mi smeta biseksualnost per se, nego zato što mi smeta što je zavela ženu Oldusa Hakslija, koji je bio njen prijatelj, i koga je (zajedno sa suprugom Marijom) često pozivala u goste.
Ja volim poštene radnje, pa mi nekako uvek čudno i neuljudno izgleda kada neko zavede ženu svog prijatelja ili muža svoje prijateljice.

Well, sto ljudi - sto ćudi, da upotrebim jedan originalan odgovor. Ona je imala otvoren brak, to je sve. Drugi su za to znali. Uostalom, ne mozemo suditi o njoj drzeci se palanackog morala.
Lady Morrell je takodje inspirisala Lawrence-a da napise "Lejdi Ceterli". Mozda ona nije bila intelektualni kapacitet, ali je bila muza.
mikele9 mikele9 23:42 20.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Simona je bila velicanstvena

Moj mali doprinos kakvom-takvom razumevanju (?) odnosa muškaraca prema ženama od davnina pa sve do danas uz svesrdnu pomoć

SIMON DE BOVOAR

Bolja potvrda o jednakosti polova, od suživota Simon De Bovoar i Žan Pol Sartra,
nije potrebna. Dva snažna i ravnopravna mentalna sklopa, nisu ugrožavala jedan drugog, dopunjavala su se, to da. Ali!
Sveti Hrizostom a da i ne trepne, piše/kaže/veli: „Od svih divljih životinja najštetnija je žena.“ Ili moj antiljubimac, peobraćenik, Sveti Avgustin, koji je tvrdnjom da se svi rađamo grešni zbog greha Evinog/ženinog, zagadio vekove. To traje i dan današnji, poslušajte čak i pravoslavne vladike.
Pametni i „umereni“ skriboman Toma Akvinski, iznosi mišljenje da „je žena biće slučajno i nepotpuno.“(!?)
Ko od nas se ne seća Pitagorine teoreme, „Kvadrat nad hipotenuzom jednak je zbiru....? Ali poslušajte ovo: „Postoji jedan dobar princip koji je stvorio red, svetlost i muškarca i jedan rđav princip koji je stvorio haos, mrak i ženu“(!?) To su reči istog tog Pitagore. Pa onda sve gore jedno od drugog, Ksenofon: „Muž i žena su duboko strani jedno drugom“; Tertulijan: „Ženo ti si vrata od pakla“; ni Hesiod ne želi da ostane po strani: „Onaj koji se poverava ženi, poverava se lopovu.“ LEVIT, treća knjiga Pentatuha izjednačava ženu sa tovarnom životinjom. Apolon kod Eshila negira majčinstvo, kao jeb’o te, rodio me tata! Ima i relevantne podatke, Atinu je Zevs rodio iz sopstvene glave! Š’a mi napriča Belvederski?
Obrazovana, svestrana, istraživač, Simon De Bovoar ne zaboravljajući i ne ostavljajući po strani ni jedan izvor ili ličnost, posvećeno gradi „Kulu Vavilonsku“ tiranije kojoj su žene vekovima izložene od strane muškaraca. Ne zaobilazi Hegela i njegov stav o odnosu roba i gospodara, transponuje na odnos žene i muškarca. Nalazi nedostatke u Frojdovom tumačenju da „žena samu sebe vidi/doživljava kao obogaljenog (kastriranog) muškarca.“ Citira pojedine stavove Klod Levi-Strosa koji su ponekad kontradiktorni. Odnosi se s poštovanjem prema ličnostima i činjenicama, sa poznavanjem i čak ličnim iskustvima, verodostojno nas upoznaje sa položajem žene u različitim vremenima, sredinama, zemljama, kontinentima.
Nenametljivo ali ravnopravno, iznosi i stavove apologeta „slabog pola“ iz XVII veka: „Mulier perfetur viro scilicet. Materia: „quia Adam factus est de limo terrae, Eva da costa Ade.“ Loco: „quia Adam factus est extra paradisum, Eva in paradiso.“ In conceptione: „quia mulier concepit Deum, quid homo non potuit.“ Volim kako to zvuči na Latinskom jeziku ali ću ipak prevesti. „Žena je superiornija od muškarca.“ Materijalno: „Adam je sačinjen od blata, Eva od Adamovog rebra.“ Po mestu: „Adam je stvoren izvan raja, Eva u raju.“ Po koncepciji: „Žena je saznala boga, muškarac nije.“
Pominje zahtev Erazma Roterdamskog da se ženama omogući obrazovanje, Kornelijusa Agripu koji optužuje muškarce za tiraniju nad ženama, Voltera koji često ukazuje na nepravednost ženske sudbine, Didroa koji smatra da je inferiorni položaj žena stvorilo društvo (čitaj: muškarci)....
Kako protumačiti viševekovne budalaštine u vezi žena, u čemu je crkva, može se s pravom reći, prednjačila. Možda bi sve žene trebalo da služe samo za zabavu i „rasterećenje“ muškaraca (jer zaboga oni su ipak muškarci) a da ne bi bile nečiste/prljave, morale bi da bezgrešno začnu kao Mater Božja!? Ali kako bi onda bile i ostale svojina muškaraca?
Koknite me ako grešim ali moj čvrst i dugogodišnji stav po pitanju odnosa muškaraca i žena je, da je u osnovi svega (od Adama pa naovamo) strah od žena, od izneveravanja njihovih očekivanja, koja muškarci često preuveličavaju ne poznajući dovoljno žene. Gospođa De Bovoar na jednom mestu piše: „Žena je mnogo dublje razjedinjena u sebi samoj nego muškarac.“ Istorijski gledano a situaciju možemo smestiti i u današnjicu, veoma je mali broj muškaraca koji je uspeo da se izdigne iznad infantiliteta, da psihološki, psihički, mentalno sazri i prema ženama se odnosi s poštovanjem, ljubavlju, ulazeći s njima u odnose bilo kakve vrste, potpuno ravnopravno. Većina muškaraca svoju inferiornost spram žena, pokušavala je, pokušava i danas, da nadomesti hiljadama gluposti i imbecilnosti sve do ratova a najčešće sticanjem novca, bogaćenjem i lažnim osećanjem moći. Naravno, uvek će biti žena koje će to privlačiti ali je takav odnos lažan, proračunat i neprirodan. Ali to je sasvim druga tema. Strah, strah, strah! Muškarac će lakše podneti poraz od drugog muškarca nego nedokazivanje kod žene!

Re: Raskalašna subota

zato što mi smeta što je zavela ženu Oldusa Hakslija, koji je bio njen prijatelj, i koga je (zajedno sa suprugom Marijom) često pozivala u goste.


sta to znaci "zavela"? da je druga osoba bila dovoljno nezrela ili da je i sama prethodno imala iste sklonosti koje nisu imale priliku da se ispolje?

olako sudis, vladimire, a onda pradoksalno velicas ideju sumnje. sta sad da verujemo da je iskreno tvoje?
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:44 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Predrag Brajović
Не, ниси ме добро разумео


Nisam. I ne mogu. Jer, mislim da je ovo preterivanje
лаж њеног и Сартровог живота спрам њихових литерарних дела,


Naime, kada sam prvi put čuo ovaj tvoj stav iz linka,
Поред дуго намештане и одржаване позе, Сартр (и мање важна Симон) у ствари су дубоко презирали људе. То је било насупрот свих њихових прокламованих циљева, насупрот страсног левичарства и акција за те исте људе. О радницима, слободи, залагању за племените циљеве мислило се, у ствари, из те дубоко десничарске перспективе, где су њих двоје били нови жреци и нови изабраници. Њихова заједничка руска љубавница није доказ њихове величине, већ доказ њиховог пада. Не из некакве моралистичке перспективе, то је сасвим непотребно; не, већ из перспективе агитаторске лажи која је сачињавала њихов живот. Презирући Рускињицу, презирали су и своја прокламована начела; презирући туђу егзистенцију, презирали су и властити егзистенцијализам. Но, добро. Сартра годинама сматрам напуханом литерарном лажовчином, лакмус појавом једног доба...

ja se nisam složio, ne slažem se danas i verovatno se neću slagati ni kasnije.
Mislim da je ekstremno tvrditi da su Sartr i Simona "duboko prezirali ljude".
I da ih treba, sa današnje distance, pamtiti po tome.

Kao što sam prošli put govorio, najnovije biografije Sartra ne prezentiraju ga nimalo onakvim kakvog ti hoćeš da kažeš da je bio. Upućujem (ponovo) na knjigu BH. Levija: «Vek Sartra», u kojoj se Sartr prikazuje kao najveći filozof XX veka. Knjiga je doživela uspeh kako kod kritičara, tako i kod publike.

Ne mogu a da ne dam delić jednog intervjua BHL:
J’ai écrit ce livre dans la joie, la véhémence et la fièvre. La joie, car Sartre est d’abord un personnage, stendhalien éminemment doué pour le bonheur, et qui ne cesse de traquer ce que Spinoza appelait les «passions tristes». La véhémence? Il fallait réparer une immense injustice. Celle qui a fait de Sartre le parangon des erreurs de l’intelligence, le bouc émissaire de toutes les folies du XXe siècle. Avoir osé transformer cet aventurier de la liberté en un quasi-pétainiste est une infamie. La haine qui l’a poursuivi, les injures d’ordre scatologique et sexuel dont on n’a cessé de l’abreuver, les jeux de mots douteux sur «l’excrémentialisme», les blagues grasses sur le couple magnifique qu’il formait avec Simone de Beauvoir tout cela est infâme.
Ja polazim od toga da Sartr i Simona nikako nisu bili mizantropi, pa se ni njihova filozofska/književnička gledišta ne mogu okarakterisati mizantropskim. A medju filozofima, kao što se zna, bilo je onih koji su bili osorni i povučeni, što nije slučaj sa Sartrom i Simonom, koji su vrlo intenzivno živeli, imali mnogo poznanika, pa i prijatelja, pričali sa drugima i slušali tudja mišljenja. Za njih dvoje se ne bi moglo reći da su bili par namćora, koji su živeli kao izgnanici, u uverenju da su oni sami sebi dovoljni. Just the opposite.

Podsećam i da je Vladimir Dedijer, koji je dobro poznavao Sartra (radili su u Raselovom sudu), pisao je o Sartru, ali se iz tih pisanja ne bi moglo zaključiti da je on prezirao ljude.

Mislim da neko «with a brain of rat-tat-tat precision” ne bi mogao olako tvrditi da su Sartr i Simona prezirali ljude.

Naravno, Sartr je, kao veliki mislilac, pokazivao strogost, odnosno odbojnost prema ljudima koji su javno ispovedali kako obožavaju ljude. Što nikako ne bi moglo da se kaže suprotno. Jer, kao što je bio protiv onih koji obožavaju ljude tako je bio i protiv onih koji preziru ljude.

Način na koji ti pominješ «Ruskinjicu» je diskutabilan i nije mi prihvatljiv. S tim u vezi, podsećam da je u pitanju bila osoba koja je ostala u dobroj vezi sa Sartrom i Simonom do kraja njihovih života, a to nešto kaže. Da je bila "iskorišćena" je stvar o kojoj se može diskutovati, pa i u hipotetičnom stilu da bi bolje prošla kroz život da Simonu i Sartra nikad nije ni srela.

Moraju se imati u vidu okolnosti u kojima je Sartr živeo i radio. Njegova filozofija je umnogome obeležila posleratni period i on je simbol angažovanog intelektualca (et il reste le symbole, l'archétype de l'intellectuel engagé).
Pritom, sa njegovim političkim stavovima ne moramo se slagati, pogotovu kako to vidimo danas.

Na kraju, da se malo našalim, citiraću britanskog književnika Dž. Majksa (George Mikes), koje je jednom, govoreći o svom detinjstvu, zapisao: «Moje detinjstvo bilo je srećno i veselo, detinjstvo moje sestre bilo je neveselo i nesrećno – a imali smo jednako detinjstvo. Moji roditelji bili su brižni, blagi i puni razumevanja, njeni roditelji bili su strogi i nepristupačni – a imali smo iste roditelje». Svako ima pravo na svoja gledanja, samo poželjno je da se ne preteruje.

Preporučujem poslednje Sartrove intervjue, uoči smrti (iz knjige Portreti, iz njegovih Izabranih dela) iz kojih se ne bi nikako mogao steći utisak da je on bio čovek koji je preziraoljude. Mislim, ne bi se smelo polaziti od toga da mu je glavna odlika po kojoj bi ga trebalo pamtiti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:30 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Primetio sam ovo
Predrag Brajović
... Код Симон, узгред буди речено и правилно: де Бовоар

Znam za tu začkoljicu. Ukazujem da ima transkribovanja i kao Bovuar i Bovoar.
Francuski je mnogo postojaniji u izgovoru od engleskog, pa nema, koliko znam, Transkripcionog rečnika francuskih ličnih imena, kao što je slučaj sa engleskim. Beauvoir je složenica od reči «beau» (lep) i «voir» (videti). Ovu drugu reč ja ne izgovaram kao «voar», već kao «vuar». Istina je negde u sredini, svakako.
Čini mi se da je Danilo Kiš koristio varijantu «Bovuar», kao i neki naši prevodioci. Kao i da Rusi koriste pre «Bovuar» nego «Bovoar».
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:03 21.02.2010

Iskrenost i samo iskrenost

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
...sta sad da verujemo da je iskreno tvoje?

Iskrenost je oduvek moja najveća vrlina. A sve je počelo onda kada su me, kao malog, pitali šta najviše cenim kod devojčica. Kao iz topa, odgovarao sam: "Iskrenost".
A što sam tražio od drugih, i ja sam to nudio. Tako je i danas.
maksa83 maksa83 14:57 21.02.2010

Re: Iskrenost i samo iskrenost

Iskrenost je oduvek moja najveća vrlina.

Eto, a meni kažu da mi je to najveća mana.

A sve je počelo onda kada su me, kao malog, pitali šta najviše cenim kod devojčica. Kao iz topa, odgovarao sam: "Iskrenost".




Pižone, kad sletiš na kosmodrom sačekaće te čovek sa natpisom u ruci "Pižon", pođi sa njim, sledi kratak obilazak i upoznavanje sa osnovnim uzusima naše male planete.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:20 21.02.2010

Re: Iskrenost i samo iskrenost

Maksa
Pižone, kad sletiš na kosmodrom sačekaće te čovek sa natpisom u ruci "Pigeon", pođi sa njim, sledi kratak obilazak i upoznavanje sa osnovnim uzusima naše male planete

Bio sam već jednom tamo.
Jedva sam živu glavu izvukao.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 17:49 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

J’ai écrit ce livre dans la joie, la véhémence et la fièvre. La joie, car Sartre est d’abord un personnage, stendhalien éminemment doué pour le bonheur, et qui ne cesse de traquer ce que Spinoza appelait les «passions tristes». La véhémence? Il fallait réparer une immense injustice. Celle qui a fait de Sartre le parangon des erreurs de l’intelligence, le bouc émissaire de toutes les folies du XXe siècle. Avoir osé transformer cet aventurier de la liberté en un quasi-pétainiste est une infamie. La haine qui l’a poursuivi, les injures d’ordre scatologique et sexuel dont on n’a cessé de l’abreuver, les jeux de mots douteux sur «l’excrémentialisme», les blagues grasses sur le couple magnifique qu’il formait avec Simone de Beauvoir tout cela est infâme.

Бљутаво. Ово је за мене све бљутаво. Тај стил, та помпа... Све је у складу са оним што мислим, о свима њима заједно.

Но, тако то изгледа на мојој планети.

Ко зна где ће Макса мене да пошаље...
Gospodja Klara Gospodja Klara 18:03 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Ко зна где ће Макса мене да пошаље...

Ne znam koja je destinacija, ali prevozno sredstvo je poslednji krik nauke&tehnike.


maksa83 maksa83 18:27 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak


Ne znam koja je destinacija, ali prevozno sredstvo je poslednji krik nauke&tehnike.


Mislio sam da je raspra o dildljama završena na onom blogu, ali okej, možemo da nastavimo i ovde, Pižon se, siguran sam, neće ljutiti (sve to spada u običaje Planete Zemlje)


Kako god, step into my car:

mirelarado mirelarado 19:00 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

maksa83
Mislio sam da je raspra o dildljama završena na onom blogu, ali okej, možemo da nastavimo i ovde, Pižon se, siguran sam, neće ljutiti (sve to spada u običaje Planete Zemlje)
Kako god, step into my car:


Eво је. Јавља се из Париза:


maksa83 maksa83 19:05 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Eво је. Јавља се из Париза:

Leva ili desna?

Ne bih da ispadnem izbirljiv (ko bira - programira, kaže stara narodna), samo pitam.
mirelarado mirelarado 19:11 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

maksa83
Eво је. Јавља се из Париза:

Leva ili desna?

Ne bih da ispadnem izbirljiv (ko bira - programira, kaže stara narodna), samo pitam.


Погледај на кога је разгледница насловљена.
Он ће знати која је. Десна је некако, хммм, декадентнија...
maksa83 maksa83 19:11 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Ко зна где ће Макса мене да пошаље...

U iskušenju sam da predložim neku nenaseljenu, pošto znamo svi koliko voliš prvi da počneš, ali meni skroz okej da ti budeš na ovoj našoj, nekako bi bilo zvezebe drugačije.
maksa83 maksa83 19:13 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Погледај на кога је разгледница насловљена.

Horacio!

Da nije ono Guvernanta? Nije zvučala dekadento u Pižonovim pričama. Opet, ne zvuči ni Mo, ali štagaznaš...
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:31 21.02.2010

Vesela nedelja

Malo ti je trebalo više vremena da ukapiraš, ali nikad nije kasno:
Horacio!

Eh! Ništa nije slučajno.
Usput, bio je mudar kum koji mi je nadenuo to ime! Kako ono beše: Nomen est omen!

Da nije ono Guvernanta? Nije zvučala dekadento u Pižonovim pričama. Opet, ne zvuči ni Mo, ali štagaznaš...

Ama, kada se malo bolje razmisli, moj Makso, svuda tamo gde ima guvernanti - već je dekadencija u toku...
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:38 21.02.2010

Re: Subota koja liči na crni petak

Predrag Brajović
...Бљутаво. Ово је за мене све бљутаво. Тај стил, та помпа... Све је у складу са оним што мислим, о свима њима заједно.


Da, umeju Francuzi ponekad da budu taki!

By the way, izgleda da Francukčići nisu baš your cup of tea.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:54 21.02.2010

Re: Raskalašna subota

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
...sta to znaci "zavela"? da je druga osoba bila dovoljno nezrela ili da je i sama prethodno imala iste sklonosti koje nisu imale priliku da se ispolje?

Zavisi od gledanja na stvari.
Moja poenta nije bila na zavodjenju per se, već na zavodjenju žene prijatelja.
Da li bi ti mogla da uradiš nešto ovako: imaš prijateljicu koja ima zgodnog muža, ti ih oboje pozoveš na večeru (kako bi njenog muža-frajera dovukla u kuću), i onda, u nekom trenutku nesmotrenosti tvoje prijateljice, ti zavedeš njenog muža. A on ne ume da se odupre iskušenju.
Možeš ti posle sebi da veruješ i da govoriš da on nije bio maloletan i da ti njega nisi zavela, pa još da dodaš kako je verovatno on bio već umoran u braku sa tvojom prijateljicom, bla, bla, bla... A tvoja prijateljica pati, pati..

Ja sam za postene igre. Kad pozoveš goste, ne zavodi!
Konkretno, supruga Hakslijeva bila je jadna izbeglica, iz Belgije, koja se našla u velikoj Engleskoj. Udala se za pisca pred kojim stoji slava. I onda ih čuvena aristokratkinja Otoline Morell zove na večeru, a ona...
Fine. Do sada je sve lepo. A onda, znaš kako to biva, ledi Otolina se divi svilenoj haljini Hakslijeve ženice, pa je onda povede u drugu sobu da joj nešto lepo pokaže, pa onda vidi neki beli končić na njenim grudima, pa onda... Valjda to tako ide, he, he, he... Nije više važno da li je gdja Haksli bila punoletna, da li je već imala lezbejskih naklonosti... Ne valja napadati goste, te dovoditi ih u iskušenje!

Ja, kada bih sa devojkom otišao kod prijatelja na večeru, pa mi on mazne devojku, mnogo bih patio...
(Vidim da je trebalo da upišem bogosloviju).
maksa83 maksa83 21:12 21.02.2010

Re: Raskalašna subota

Ja sam za postene igre. Kad pozoveš goste, ne zavodi!

U tom slučaju:

Gosti, čemu?

Ja, kada bih sa devojkom otišao kod prijatelja na večeru, pa mi on mazne devojku, mnogo bih patio...

Da, to u najmanju ruku može da ti upropasti veče.

Minimalni retribution je da se odšunjaš i zapušiš mu wc šolju toalet papirom kao Piter Selers (as Hurundi Bakši) u Partyju.

crossover crossover 21:48 21.02.2010

Re: Raskalašna subota

maksa83
Ja, kada bih sa devojkom otišao kod prijatelja na večeru, pa mi on mazne devojku, mnogo bih patio...

Da, to u najmanju ruku može da ti upropasti veče.

Јбт, тек ми је сад јасно!!! Having the birdie num num је метафора.

Re: Raskalašna subota

vladimire,

vecere kod otoline nikad nisu vazile za bezazlene. kod nje se nije dolazilo zbog srnetine.

kad bi tebe i mo neka danasnja otolina pozvala na veceru, mo, pretpostavljam, ne bi imala dilemu sta bi htela za "glavno jelo", a sta za"dezert"
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:17 22.02.2010

Večne grčke vaze

Gospodja Klara
...Ne znam koja je destinacija, ali prevozno sredstvo je poslednji krik nauke&tehnike.

Vidim da vam nisu daleke svemirske letilice, ali mislim da podjednako volite i starinske, grčke ćupove/amfore/vaze, o kojima se i danas pišu knjige:

Черевићан Черевићан 18:01 20.02.2010

маам сенки по зиду

поклоник оваквих текстова неостах имун на коментар па се ево присетих где у . . . sedmoj knjizi Republike Platon opisuje zatvorenike koji su bačeni u lance u pećini i mogu da vide samo senke koje spoljne predmete odslikavaju na pećinskom zidu. Kada su bili pušteni napolje, prvi osećaj je bio neizdržljiv bol u očima, i za trenutak su pomislili da su senke koje su gledali u pećini stvarnije od predmeta koje sada vide. No, postepeno, izoštravao im se vid i oni su mogli da shvate koliko je divan stvarni svet. . . Није ли се слично десило гђи Ребац пред чин суицида анализираујући ( сама и уплашена те без подршке мужа) своје више деценијско бављење - проучавање хеленске културе, а уствари не опажајући свет око себе, свесна да је за нови почетак окаснила ?
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:03 20.02.2010

Re: маам сенки по зиду

Черевићан
..u sedmoj knjizi Republike Platon opisuje zatvorenike koji su bačeni u lance u pećini i mogu da vide samo senke koje spoljne predmete odslikavaju na pećinskom zidu. Kada su bili pušteni napolje, prvi osećaj je bio neizdržljiv bol u očima, i za trenutak su pomislili da su senke koje su gledali u pećini stvarnije od predmeta koje sada vide. No, postepeno, izoštravao im se vid i oni su mogli da shvate koliko je divan stvarni svet. . .

Da, ovo je dobro primećeno.

Gdja Savić-Rebac se, nesporno, suviše unosila u ono što je radila, pa je stoga bila primorana, vremenom, da reducira svoja interesovanja i aktivnosti... Tako, kada je stigla u ono srednje doba (koje je Dante, na nedavno ukazivanje blogokoleginice Mirele, opevao kao "Na pola našeg životnog puta/u mračnoj mi se šumi noga stvori, /jer s ravne staze skrenuvši zaluta" ona ostala samo na helenizmu i Hasanu, plus na kučencetu, kao trećem živom biću u porodici.

Istovremeno, ne smemo zaboraviti da je suicid sam po sebi veoma kompleksna stvar. Ima nagoveštaja (što sam naveo u tekstu) da je njoj, još od mladosti, suicid bio u glavi kao "neka alternativa" za, uslovno rečeno, teške situacije (ali ne samo za njih?!), mnogo pre nego što se Hasan razboleo...

Čerevićan
... свесна да је за нови почетак окаснила ?

Ja mislim da ona nije bila osoba koja je mogla da misli o nekakvom novom početku.

Interesantno je da su u komentarima ovde pojavilo nešto treće - ne znam da li ste to primetili - a to je, prosto rečeno, da gdja Savić-Rebac nije trebalo da se ubije, već da ostavi sve (pošto, recimo, više ne bi imala Hasanovu značajnu podršku za njen naučni rad) i da živi od - uspomena. Ja mislim da baš ta varijanta kod nje nije dolazila u obzir, i u tome je - razumem.

Ja ponavljam (a ne bih voleo da budem pogrešno shvaćen) da je Anica Savić-Rebac imala ispunjen život.

Zato kažem da je suicid veoma kompleksna stvar, da bi bilo pojednostavljeno verovati da ruku na sebe dižu samo oni koji su u očajanju, ili su skrenuli s uma...

Ima teorija da i srećni ljudi mogu da izaberu suicid, makoliko to morbidno izgledalo.
Siguran sam da je Anica dobro znala za ovakve izjave:

"Dobro je napustiti život kad sve imaš, kad si srećan materijalno i duhovno, i ništa ti nije potrebno (Plutarh – Πλούταρχος);

"Ljudi Atinjani, vreme je da se razidjemo! Vi da se vratite u Atinu, a ja da podjem odavde u smrt! Ali koga će medju nama smatrati da je bio srećniji, to još niko ne bi mogao reći" (Sokrat - Σωκράτης)

"Samoubistvo treba izvršiti kad si srećan" (Valerije Maksim - Valerius Maximus)

Naveo sam ove tri izjave osoba sa kojima se gdja Savić-Rebac toliko bavila "dušom i telom".

A ako ostavimo po strane ove izjave ljudi iz antičkih vremena, znala je gdja Savić-Rebac i za ovu izjavu Pola Valerija, njenog savremenika, koga je veoma cenila: "Samoubistvo je dozvoljeno samo onima koji su apsolutno srećni" (Paul Valéry)

Ne kaže se džaba da odrasle, odnosno zrele osobe koji se odluče na samoubistvo, čine to (najčešće tajno) kao da spemaju veliko umetničko delo. Alber Kami (Camus) je pisao na tu temu.

Prema tome, ni novi početak ni življenje u uspomenama nisu bile prihvatljive varijante za gospodju Savić-Rebac.

Hvala, g. Čer, što ste se javili i što ste mi dali priliku da kažem ovo što sam rekao.
nurudin nurudin 19:20 20.02.2010

Re: маам сенки по зиду


Черевићан
Није ли се слично десило гђи Ребац пред чин суицида анализираујући ( сама и уплашена те без подршке мужа) своје више деценијско бављење - проучавање хеленске културе, а уствари не опажајући свет око себе, свесна да је за нови почетак окаснила?


Мудар закључак, констатација, претпоставка...шта ли већ!
ninasimone ninasimone 21:21 20.02.2010

Re: маам сенки по зиду

Ima tu i pitanje bolesti i starosti. Vladimire, nisi naveo kad je tacno Hasan umro i od cega. Ne znamo koliko je vremena proslo od njegove smrti do kad se ona (uspesno) ubila. Ako je bila svedok velikim mukama, moze se pretpostaviti da ju je i to nagnalo da ne dozvoli da se ikad nadje u toj situaciji i to bez ikoga. Ako vec nije uputno romantizirati supruznicku ljubav, onda je jos manje korisno romantizivanje starosti u ovakvim uslovima.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:28 20.02.2010

Re: маам сенки по зиду

Ninasimone
...Ima tu i pitanje bolesti i starosti. Vladimire, nisi naveo kad je tacno Hasan umro i od cega. Ne znamo koliko je vremena proslo od njegove smrti do kad se ona (uspesno) ubila. Ako je bila svedok velikim mukama, moze se pretpostaviti da ju je i to nagnalo da ne dozvoli da se ikad nadje u toj situaciji i to bez ikoga. Ako vec nije uputno romantizirati supruznicku ljubav, onda je jos manje korisno romantizivanje starosti u ovakvim uslovima


Anica i Hasan su živeli povučeno, nisu imali mnogo prijatelja, a i onima sa kojima su se povremeno vidjali nisu pričali o svojim ličnim stvarima, ni planovima.

Kada se Hasan smrtno razboleo (nema podataka od čega i koliko dugo je bolovao), onda se počelo pričati da je Anica njemu dala zavet da će umreti s njim.

S tim u vezi, ima više spekulacija. Po jednoj, ona je dala zavet Hasanu, na način kako je Horacije bio dao zavet svom meceni, pa se ubio odmah za njim.

Po drugoj, ona se bila odala izučavanju kabale, pa je po kabalističkom obredu tačno izračunala kada mora da se ubije, kako bi se spojila sa Hasanom.

Nema podatka kada je Hasan tačno umro.
Kažu da se ubila tek iz trećeg pokušaja.
Na dan sahrane Hasana ona je prvi put pokušala da se ubije injekcijama morfijuma. Nije uspelo.
Drugi put je, po uzoru na Seneku i epikurejce, prerezala vene na rukama, ali su je spasli prijatelji.
Uspela je iz trećeg puta, tako što je pucala sebi u srce.

Na njenoj sahrani posmrtni govor je održao akademik Miodrag Ibrovac, koji je tom prilikom pomenuo antički mit o supružanskoj ljubavi Filimona i Baukide.
Ivo Andrić je tom prilikom pomenuo Lukrecija, sa kojim se Anica mnogo bavila, prevodeći ga, koji je izvršio samoubstvo «zbog ljubavnih stvari».

Bližih vremenskih podataka nema, osim što se kaže da se Anica ubila "nekoliko meseci posle smrti Hasana".

P. S. Aničina univerzitetska karijera trajala je samo dvanaest godina. Morala je, zbog velikih pritisaka koji su na nju vršeni, da da ostavku sa mesta docenta, kako bi bila postavljena neka druga osoba. Sve je to itekako uticalo na njeno psihičko stanje, kao i na njene odnose sa Hasanom.
mirelarado mirelarado 18:29 21.02.2010

Re: маам сенки по зиду

vladimir petrovic
Interesantno je da su u komentarima ovde pojavilo nešto treće - ne znam da li ste to primetili - a to je, prosto rečeno, da gdja Savić-Rebac nije trebalo da se ubije, već da ostavi sve (pošto, recimo, više ne bi imala Hasanovu značajnu podršku za njen naučni rad) i da živi od - uspomena. Ja mislim da baš ta varijanta kod nje nije dolazila u obzir, i u tome je - razumem.


Бојим се да ни ово ниси добро схватио. Боље да овде разјасним. Ево шта сам одговорила Нини:

Познајем парове налик онима о којима говориш, видела сам тугу онога ко надживи вољеног друга, али и утеху коју налази у сећањима, очувању успомене. У самоубиству не видим потврду среће и складног заједничког живота.


На страну то што ми није ни на крај памети да осуђујем Аницу Савић Ребац, или да мудрујем шта је требало да уради са властитим животом. Само сам истакла да то за мене није никакав доказ ааааххх, ооооххх, велике љубави, пре у мени изазива тугу. А оно болдовано у мом властитом цитату значи: кад неког неизмерно волиш, па га изгубиш, желиш да он живи не само у твом сећању, већ и у сећањима других људи. Па оснујеш задужбину која носи то име, или фонд за помоћ младима, сиромашнима, пишеш оно што о том човеку треба да зна цео свет итд... или причаш о њему унуцима, пријатељима, онима који су га познавали. Тако он и даље живи. Ето, тако то изгледа из мог угла.

А сад ћу дати и један свој уопштени суд и са мном не мора нико да се сложи: они који су од свог живота хтели да праве литературу, и обратно, попут, рецимо, Д'Анунција, најчешће су остваривали издају и живота и литературе.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:22 21.02.2010

Re: маам сенки по зиду

Mirela
Бојим се да ни ово ниси добро схватио

Pa ne radi se tu o tome da li sam shvatio ili nisam shvatio onako kako si ti htela.
Valjda postoji stvar interpretacije. I humora.
Na neku činjenicu (koju čujem ili vidim) dodam malčice humora, malčice slobodno interpretiram pa ispadne šta ispadne... kom obojci, kom opanci!


Neka mi se ne zameri, ali mi se čini da je malo zamorna ta profesorska manija da stalno veruju kako djače ne shvata baš najbolje, zar ne?

A za ovo drugo kažem
А сад ћу дати и један свој уопштени суд и са мном не мора нико да се сложи: они који су од свог живота хтели да праве литературу, и обратно, попут, рецимо, Д'Анунција, најчешће су остваривали издају и живота и литературе.

veliko: DA. Dobro rečeno.

mirelarado mirelarado 20:54 21.02.2010

Re: маам сенки по зиду

vladimir petrovic
Mirela А сад ћу дати и један свој уопштени суд и са мном не мора нико да се сложи: они који су од свог живота хтели да праве литературу, и обратно, попут, рецимо, Д'Анунција, најчешће су остваривали издају и живота и литературе.

veliko: DA. Dobro rečeno.


Па што се онда буниш за Сартра и Симон? То важи и за њих. :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:08 21.02.2010

Re: маам сенки по зиду

Па што се онда буниш за Сартра и Симон? То важи и за њих

Ma, jok.
Ne mogu se oni uporedjivati sa dekadentnim i blesavim DAnuncijem.

Pogotovu to ne važi za finu Simonu.

On jeste bio malo čudan (što se sreće, kako zlobnici kažu, kod osoba sitnog rasta). I on je nju navlačio u one svakojake političke burgije.
Još će ispasti da su njemu drame bile najbolje tvorevine, bolje od filozofije i romana.Premda on važi za "oca francuskog egzistencijalizma". Važno je zvati se Ernest.
A ona, ona je bila čista kao zlato. Inteligentna i hrabra, do drskosti.
Uostalom, nije bilo lako trpeti Sartra, believe me!

A opet, bili su, oboje, velike LIČNOSTI. Obeležili su jednu epohu.
Chapeau bas!
mirelarado mirelarado 21:36 21.02.2010

Re: маам сенки по зиду

Више су се уклапали у помодне, пре свега политичке трендове те епохе. Мислим да њихово књижевно дело није издржало суд времена, као ни политичке замисли, уосталом.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana