Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda, oglušio se o brojne pozive, molbe, apele i argumente stručne, intelektualne i šire javnosti, koji su mu upućeni kako bi se preispitala odluka da se poseku platani u Bulevaru kralja Aleksandra.
Prema onome što se moglo čuti i pročitati, Đilasov "stručni" alibi za seču platana je neka studija Šumarskog fakulteta. Međutim, ta studija nije javnosti dostupna na uvid. Đilas takođe izjavljuje da su odluku o seči platana doneli stručnjaci, ali ne kaže koji. S druge strane, kao razlog za navodno oboljevanje platana, navodi se nestručno orezivanje stabala u prošlosti, ali se ne spominje ko je odgovoran za takvo uništavanje stabala i kakve će posledice snositi. Na taj način je grubo prekšena osnovna demokratska procedura, pa je time Đilasovo ponašanje indikativno opasno i u širem kontekstu.
Đilasova priča o brizi za građane kao razlogu seče platana, baš kao nekada pozivanje na patriotizam, najčešće su se u praksi pokazali kao čista demagogija i jeftina maska za ostvarivanje ciljeva koji su u suprotnosti sa opštim interesom.
Priča o zasadjivanju novih platana, nakon što se stari poseku, "koji će za sedam godina da porastu u još lepši drvored", mnogim ljudima zvuči cinično i nedvosmisleno podseća na rušenje čuvenog mosta u Mostaru pod parolom njegovog rušitelja "sagradićemo stariji i lepši".
Ako su platani zaista neizlečivo bolesni i opasni po život stanovnika Beograda, kako govori gradonačelnik Đilas, a što je osporio deo stručne javnosti i u šta sumnja intelektualna i šira javnost, postavlja se logično pitanje: u čemu je problem javno objaviti studiju Šumarskog fakulteta i ostale podatke od javnog značaja u kojima se tvrdi da platane treba poseći? Šta je prepreka da se otvori javna stručna rasprava na tu temu, koja bi trebalo da uključi i međunarodne stručnjake? Zar građani Beograda, poreski obveznici i ljudi koji su glasali za demokratiju, to ne zaslužuju!? Da li Beograđanima bilo ko može ponovo da uskrati tu osnovnu demokratsku praksu i osnovno ljudsko pravo za koje su se dugo borili?
Đilasovo ponašanje deluje kao da se naslađuje molbama koje su mu upućene da preispita odluku o seči platana, kao što se i Milošević nasladjivao 1991. godine kada ga je Đilas, kao vođa studentskog protesta, zamolio da učini uslugu svom narodu i odstupi sa mesta predsednika.
Zato osnovano sumnjam da je odluka da se poseku platani, bolesnija od stabala čiju seču odobrava Dragan Đilas, umesto da učini sve da ih leči i spašava, u interesu svojih sugrađana.