Đilasu se žuri, oseća da neće da dobije na sledećim izborima, pa hoće da dok još može strpa još neku kintu džep. Naime, reč je o velikom i skupom poduhvatu u koji se ulaže velik novac i gde su u igri krupni izvođači, tradicionalno spremni da se onome ko donosi odluke u ime investitora lično revanširaju u kešu. A keša nikad dosta. Da nije tako, gradonačelnik bi već odavno prestao da se inati sa javnošću i za platane našao kompromisno, jeftinije i lakše rešenje, a svoje napore i opštinske resurse usmerio na neke manje kontroverzne a jednako značajne projekte. A ima ih. No neće jer je odlično motivisan.
Na gore opisan način beogradska čaršija objašnjava autističko i despotsko ponašanje gradskih vlasti. Zvuči logično. Logičnije od objašnjenja grada.
No čaršija nekad jeste a nekad,opet, nije u pravu.
Pročitao sam svašta po ovom pitanju i sada imam svoj stav. Verujem da je Đilas u krivu i da platane treba lečiti a ne seći. Znam da se to ne radi onako kako je gradonačelnik zamislio. Što se motiva tiče, ako je odluka pogrešna, opet bilo bi mi draže da ne ispadne da čaršija ima pravo, da u pitanju nije prevara, da reč tek o nekompetenciji. Ili, još bolje,o zastarelom i pogrešnom pristupu. A najdraže bi mi ipak bilo kada bi gradske vlasti promislile i sačekale malo. Promenile plan.
Videćemo koliko su platani bolesni kad počne da pada drveće. Samo se nadam da u Beogradu postoji neko ko će da slika srušena debla ili nekava nezavisna grupa stručnjaka, otporna na pritiske, sposobna da da kompetentno mišnjenje. Najbolje neki stranci. A ako je drveće bilo izlečivo i ako se utvrdi da je gradonačelnik uprkos svim upozorenjima pogrešio, da će postojati neko ko je spreman da se angažuje da pomogne da svako odgovara za svoja dela.
To ne treba očekivati od države i političara - vrana vrani oči ne vadi. Ako se crne slutnje obistine trebalo bi da se oformi grupa građana koja bi i gradonačelnika i sve one koji su ga (ako su ga) pogrešno savetovali izvede pred sud časti i sud pravde. Građani sami moraju da grade ozbiljno društvo gde svako, pre no što i započne neki posao odmah računa na posledice i u skladu sa njima se ponaša, a ne da bude kao uvek - bunimo se dok ne prođe pa posle pojeo vuk magarca i nikom ništa. Potpuno bazično, ali očigledno nije baš svima jasno.
Inače, ja bih se pokretu koji sam zamislio, ukoliko okolnosti budu tako naložile, rado pridružio rado priključio i moralno i materijalno ga pomogao.
P.S. - Ima ovde u Lisabonu jedan advokat koji svako malo tuži vlast za ovakve stvari. Sve iz idealizma, pošto voli svoj grad. Puno puta je presuđeno u njegovu korist i dosta novaca je isplaceno kao nadoknada.
Razmišljam da ako tako nalože okolnosti, porazgovaram s njime, da mu se obratim za savetodavnu pomoć, pa da osnujem malu NGO i da sebi sredim sladak hobi zbog koga će mi se deca ocem ponositi. Opet se s druge strane nadam da neće biti potrebno.