Gost autor| In memoriam| Literatura

Sentimentalna povest...

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron RSS / 10.02.2010. u 06:37

Gost autor OtacPoZakonu - Simeun, emailom

 

...Ovih dana je neka vrsta godišnjice smrti velikog srpskog (crnogorskog) pisca Borislava Pekića (1930-1992). Njega nisam lično poznavao, mada je često dolazio u kuću Miše Davida u Višegradskoj, kad i ja,družeći se sa Mišinim bratom Filipom. Tu se konstantno sastajalo društvo koje su sačinjavali još neafirmisani umetnici: Mirko Kovač, Danilo Kiš, Leonid Šejka, Goran Paskaljević, Borislav Pekić...

Mnogo više sam o njemu saznao od Omilja Glišića,advokata i našeg komšije,čija je sestra Ljiljana, bila udata za Pekića. Između ostalog i to, da je još 1952. osnovao "Savez demokratske omladine Jugoslavije", zbog čega je zaglavio na Golom Otoku, zajedno sa IB-ovcima. Da bi izbegao dalje progone,po izlasku sa robije domogao se nekako Engleske .Ljilja je radila,brinula se o svemu,a on je samo pisao. Tamo je napisao sve svoje najbolje knjige. Za 18 godina boravka, gotovo da nije izašao iz stana i nije naučio ni reč engleskog!

Ali kad su počele prve demonstracije u Beogradu 1991., evo ti njega. Svuda je na tribinama, zovu ga na književne večeri, iako je vrlo slabog zdravlja i ne voli da drži govore. I sad Vida Ognjenović, koja ga je obožavala, piše ovih dana,kako je bila sa njim u Vrnjačkoj Banji na književnoj večeri u januaru 1992.

U toku večeri pitao je šapatom: "U kojoj smo to mi Banji? A posle knjizevne večeri, priđe mu jedna debela žena, na ulici, dok su išli prema hotelu i poče iznenada da mu ljubi ruku, vičući:

- O, kakva sreća, dajte da poljubim ruku koja je napisala "Roman o Londonu", da zaglim čoveka koji je napisao najbolji srpski roman "Seobe"! - i počne da ga grli i ljubi.

- Jeste li mu vi žena? - pita Vidu koja pokušava da ga otrgne.

- Čuvaj te ga,da nam još nešto napiše i bog vam dao zdravlje!

Pekić jedva dođe k sebi, a onda u hotelu poče da psuje govoreći:

- Taj Crnjanski mi neda mira ni ovde u ovoj usranoj Banji! Poznatiji sam u Baden-Badenu nego ovde!

A Vida tešeći ga ,kaže:

- Ma ćuti mogla je da te proglasi piscem "Knjige o Milutinu"! (nacionalistička kjiga koja je kolala među Miloševićevim pristalicama te godine), dobro si prošao!

Kažu da je obožavao film "Tačno u podne" sa Gari Kuperom,zato što ima samo jednu scenu : Gari Kuper,sat i po ide glavnom ulicom. Sve ostalo, što stvara atmosferu, dešava se iza scene, u lokalima i kućama, gde kukavički svi ćute i ne smeju ni glvu da pomole. Džon Vejn
je čitavog života bio ljubomoran na Oskara koga je Kuper dobio za taj film. A naš pisac "Zlatnog runa"nije dočekao dolazak demokratije.
 
Dobio je jedan pendrek u demonstracijama koga je zvao "pendrek blizanac"pošto ga je neko istim pendrekom i na isto mesto, zveknuo na G.Otoku kad je protrčavao kroz "toplog zeca". Umro je te 1992 godine u Beogradu.
 

Voli vas, Tata 



Komentari (14)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Isti autor o Crnjanskom

Ovo nisam stigla da objavim kod Predraga. Dok je stiglo objasnjenje, blog je vec bio zakljucan. ali, posto se pominje u ovom blogu...

...O ovom događaju čitao sam i neke druge verzije, zato što su mnogi želeli žarko da sebe prikažu kao nekog ko je najzaslužniji za dolazak Crnjanskog u Beograd. A verujte mi, žene tadašnjih visokih rukovodilaca, koje su volele da čitaju, najzaslužnije su. Pričam po sećanju od pre 26 ili 27 godina.

Do Kočine druge žene Lepe (prva je bila Vera Baletić) dospela je kjiga "Roman o Londonu" i poema "Lament nad Beogradom" (PB kaze da su u pitanju "Seobe" koju je Crnjanski napisao 1956 na Londonskoj plaži Cooden Beach, (Bexhill-On-Sea, da preciziramo) a objavio u ograničenom broju primeraka u Johanesburgu. I roman i poema su joj se mnogo dopali, pa ih je dala na čitanje gospođi Renati Ulmanski, supruzi Mirka Tepavca, koji je posle Koče bio ministar inostranih
poslova SFRJ, i uz Koču, Marka Nikezića i Srđana Pricu, često dolazio u kafanu "Kod Mije alasa". Posle toga, još nekoliko žena visokih rukovodilaca pročitalo je roman i poemu, pa su po priči gospođa Lepe, pritisle muževe, da pitaju Starog, može li Prica, koji je bio ambasador SFRJ u Parizu, da razgovara sa Crnjanskim o njegovom povratku u zemlju. G.Prica se inače pre rata družio sa njim i sa slikarem Petrom Dobrovićem kao i sa Josipom Miličićem-Sibetom, pesnikom sa Hvara, koga Crnjanski pominje u poemi.

Navodno je Stari rekao: "Pa bogamu, što ne bi mogao doći, koliko ja znam, on nikoga nije ubio!"
Svi učesnici u razgovoru su tvdili da je Krleža na vest da se pregovara sa Crnjanskim negodovao, ali je na kraju legao na rudu. Razgovori su vođeni u Trstu, u hotelu "Žoli", gde je Crnjanski doputovao, jedva skrpivši pare za put.Užasno se plašio UDBe i jedva pristao posle nekoliko dana, da sa vozačem i jednim pratiocem, dođe u Rijeku, a potom i u Beograd.

Moj veliki prijatelj, pokojni pisac Dušan Jaglikin, vodio ga je pred kraj života u Temišvar da vidi grad u kome je proveo mladost i išao u gimnaziju. Pričao mi je da je jedan Srbin u Temišvaru, njegov obožavalac, kad ga je video i čuo prezime, rekao: "Vi se šalite, niste vi Miloš Crnjaski, pa on je lep i ima skoro dva metra!" A pred njim je, kaže Jaglikin, stajao mali pogrbljeni čovečuljak, izmožden teškim životom u emigraciji.

Voli vas, Tata
AlexDunja AlexDunja 08:53 10.02.2010

:) lepe price

obe.
i vredne za cuvanje.

samo da dodam da je pored
pekica i crnjanskog, beskrajno cenim i vidu ognjenovic.

odlican pisac,
zanimljiv reditelj i
divan, duhovit sagovornik.
sjajna zena. neprocenjiva.

Re: :) lepe price

hvala, dunja.
i ja imam taj osecaj da treba da spasim od zaborava neke price, pocevsi od prica moje babe - Drugarice Mire,,
susreta sa [Michel/i]om Huellebecqom,
Zmaji,
Savi,
Perastu...
mirelarado mirelarado 12:28 10.02.2010

Re: :) lepe price

AlexDunja
samo da dodam da jа pored
pekica i crnjanskog, beskrajno cenim i vidu ognjenovic.
odlican pisac,
zanimljiv reditelj i
divan, duhovit sagovornik.
sjajna zena. neprocenjiva.


Да и ја, на овом лепом посту литерарно-личних реминисценција, испричам како је Вида Огњеновић ону протестну Нову 1997. годину дочекала с мојим друштвом, на Тргу Републике, наравно. У оном неописивом метежу, била је изгубила оне с којима је дошла, па је честитала нама. Био је то пријатан разговор, уз све пратеће пиротехничке ефекте и музику. Тада смо сви још веровали да победе постоје. :)
yu1bcd yu1bcd 21:18 10.02.2010

Re: :) lepe price

Prica iz Perasta je bila u najboljoj Niskoj tradiciji Strongmana Lep dogadjaj pre par dana sa Crnogorskim priznanjem Bokeljskoj mornarici. Pekica se uvek setim kada posecujem Englesku. Selenica u prolasku Slavonijom. Jesenas u Grckoj procitah par knjiga posle duzeg vremena. Lep osecaj ponovne aktivacije masste. Umesto PC sudoku pri 65

Re: :) lepe price

hmmm. ne znam sta imaju zajednicko perast i nis. nikada mi nije pala na pamet nikakva paralela. cak medju ucesnicima dogadjaja nema nikog iz nisa.

ja sam "sentimentalnu povest britanskog carstva" ponovo procitala kad sam pocela da zivim ovde (npr zasto su gradovi takvi kakvi jesu, zasto je san svakog engleza da zivi in the middle of nowhere...). tad sam je mnogo potpunije dozivela. neverovatno je kako je pekic imao dobra i detaljna zapazanja o britaniji iako je u njoj ziveo prilicno izolovano.
ivana23 ivana23 10:37 10.02.2010

Drvo saznanja kao vešala

Ako bi postojala samo jedna jedina istina koja bi obuhvatala u sebi sve druge istine, svaku istinu, odnosno iz koje bi sve ostale istine nužno i logično proizilazile, onda bi samo njeno spoznavanje, bilo dovoljno. Ostala bi saznanja došla po sebi. Ali kakav bi naš život posle toga bio? Šta je život bez tajne? Golo drvo spoznaja ličilo bi na vešala. Plodovi saznanja u našem stokamu ne bi nas sprečili da ga kao vešala jednom i upotrebimo.

DNEVNIČKE BELEŠKE Borislava Pekića
diktirane od 7. maja do 30. juna 1983.g.
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:46 10.02.2010

мале цртице, велика помоћ

хвала, ана, за обе цртице. поздрав за тату.

Re: мале цртице, велика помоћ

havala tebi (sto bi rekli englezi:)).
BTW OtacPoZakonu je otac moga muza, da ne bude zabune
marco_de.manccini marco_de.manccini 15:02 11.02.2010

Re: мале цртице, велика помоћ

ех, јесте, у праву си, само док сам прочитао обе цртице заборавио сам тај детаљ. моје слоновско памћење на делу.
Doctor Wu Doctor Wu 08:20 11.02.2010

Zar nije

Umro je te 1992 godine u Beogradu.

died in London, United Kingdom, July 2, 1992?

Re: Zar nije

moguce... otacpozakonu pise ovo u dahu, iz secanja, tako da su greske moguce. nazalost, jos ga nismo obucili za blogovanje, tako da komunikacija mora da se obavlja preko posrednika, tj. mene.

ps jesi video pricu o branku pesicu na blogu kod TJ?
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 10:31 11.02.2010

BP

Nadam se da mrtav Borislav Pekić neće morati da se izjašnjava da li je srpski ili crnogorski pisac.
Sedeo sam više puta pored njega na suđenjima Danilu Kišu. Bio je strašan kao smrt, u vazduhu se osećao strah ONE strane od samog prisustva književnog đavola i mogućnosti da progovori.
Da parafraziram kolegu MMĆ-a sa jednog starog bloga:
Da nam je bilo više poštovanja za ljude kao što su Borislav Pekić ili Danilo Kiš to bi značajno doprinelo da naciju ili državu zaista vredi braniti.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana