Pojedinacna inicijativa

lidiaz RSS / 20.11.2007. u 18:06

Na mom prethodnom blogu pojavila se ideja o stavljanju banera na naslovnu stranu 92:

Evo da ja dam prvi predlog, zasto ne bi nas dvoje (i svi koji hoce da nam se pridruze) kupili od B92 pravo na baner na homepage-u B-92, nesto slicno onom o poginulim vojnicima, koji bi podsecao one koji mogu (i koji bi trebalo da hoce) da urade vise od nas da urade bar nesto.

Na zalost, ja ne verujem da bi takva akcija u Srbiji bila uspesna i produktivna. Prvo, dvojica ubijenih vojnika, cijoj smrti je posvecen pomenuti baner, su poluzaboravljena. Samo ih s vremena na vreme neko pomene. Drugo, ja ne verujem da pojedinacna inicijativa ima bilo kakvog efekta medju Srbima. Narocito ne sada, 2007. Jedino vreme kad je postojala mogucnost da bunt pojedinca preraste u bunt mase bilo je tokom SM vremena.

Moj mali licni primer* pokazao mi je da pojedinacna inicijativa nije mogla da uspe ni pre SM vremena. 

Po mom misljenju Srbi nisu dovoljno odgovorni, saosecajni, (navedite sta god) da bi sledili bilo kakvu pojedinacnu inicijativu. Dogadjaji iz blize i dalje istorije nas uveravaju (cuvari vatre s kraja devedestih) da je nemoguce pokrenuti bilo sta smisleno sto ce uspeti. Medju Srbima nijedna Roza Parks nece pokrenuti lavinu protesta koji ce promeniti bilo sta. Kad god u Srbiji bilo ko protestvuje, vecina ili okrece glavu, ili ih nezadovoljno psuje sto su zakrcili saobracaj.

Uostalom, proverite kod Jelene Milic koliko je akcija koje je ona pokusala preko ovog bloga, a i napolju, na ulici, da pokrene (Ocevi u crnom) uspelo da privuce bilo kakvu paznju i izazove bilo kakvu pozitivnu reakciju. Makar da budu pomenute u dnevniku. Sta je sa bombom na prozoru Dejana Anastasijevica. I tad se nekoliko njih skupljalo. Ili sa problemima izbeglih u pionirskom parku. Ili sa onima koji traze svije nestale."I ja sam Rom". ...

Srbija ce uspeti da izadje iz mraka onda kad pojedinac uspe da pokrene masu da trazi svoja prava. Onda kad masa prepozna da su i njena prava ugrozena ukoliko su ugrozena ljudska prava bilo kog pojedinca. To vreme jos nije doslo. Iskreno, sumnjam da ce skoro i doci.

 ------------------------------

*'89 je napravljen mali lokalni zenski kosarkaski klub u beogradskom predgradju Kotezu. Lokalni predsednik mesne zajednice bio je i predsednik KK (ne samo zenskog, oba). Za trenera je postavljen jedan jako dobar covek, ali katastrofalno los trener. Ekipa je trpela, mi, igracice bile smo nezadovoljne. Na jednom sastanku ja sam (hrabro, ludo, naivno) istupila i rekla kako trener mora da se promeni, inace ce se ekipa gubiti sve vise i vise. I doslo je do (samoupravnog) glasanja. Ko je za smenu, samo ja, nekoliko (2 ili 3) pognutih glava uzdrzanih i ogromna vecina protiv smene (vlast se ne menja, zar ne).

Ja se naljutila na svoje saigracice, koje su me i dalje ubedjivale kako sam potpuno u pravu sto trazim smenu i otisla. Trener podneo ostavku, kao sto rekoh, bio je jako dobar covek. Predsednik kluba uspeo je da dovede jos jednu neznalicu, koji nije bio dobar kao prethodnik, vec previse arogantan. 

U svakom slucaju, nismo uspele (vratila sam se kad su me molili posle par kola) da se plasiramo u visi rang. Zenski klub se raspao posle toga. :(



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Brooklyn Brooklyn 18:46 20.11.2007

mozda je bolji

reper za poredjenje kako su zavrsile tvoje inicijative u svetu?
lidiaz lidiaz 19:44 20.11.2007

Re: mozda je bolji

Nisam imala inicijative u svetu. Nije poenta moj primer, on je samo malecko licno suocenje sa realnoscu.
s56a s56a 00:04 21.11.2007

Lobying

Tvoj primer me podsetio na prof. ekonomije Stjepana Hana na ETF. Zadnja godina studija, a on nas uci o tome sta nas ceka u praksi. I lepo kaze - Kolege, svi cete vi postati direktori ali upamtite, da cak i za najgenijalniju ideju morate ubediti bar jos desetak ljudi! Ti si ocigledno lose direktno i nestrpljivo nastupila bez prethodnih priprema kolegica kosarkasica.

U medjunarodnim vodama je to lobiranje jos potrebnije. UN je najbolji primer sa trenutnom predstavom oko Kosova. Problem je poznat humanitarnim organizacijama jer ljudi brzo gube saosecanje - Darfur! Dolazi Bozic pa su svi Englezi okiceni crvenim cveticima darodavalaca. Kod nas aktivan Karitas, a za SPC dobrotvore ne znam!
lidiaz lidiaz 00:36 21.11.2007

Re: Lobying

Ma jok, pricala sa svima.
s56a s56a 18:53 21.11.2007

Re: Lobying

Nedostatak samopouzdanja za javni nastup je cesta pojava. Nemaju muda te tvoje kosarkasice
Domazet Domazet 19:21 20.11.2007

A da probas ponovo?

Pa kad dodje informacija o ziro racunu koju trazi Milan Novkovic ti zamolis Dejana Bizingera da tu informaciju objavi na ovom linku?
lidiaz lidiaz 19:52 20.11.2007

Re: A da probas ponovo?

Nisam sigurna da shvatam poruku. Jedno je pojedinacna akcija pomoci pojedinacnoj osobi ili instituciji. Kad ljudi koji zele i mogu odvajaju koliko mogu za pomoc.
Drugo je inicijativa za promenu ponasanja drzave ili drustva. Bila ta promena cisto humana, kao veca drzavna pomoc i kontrola ustanovama za mentalno obolele, ili olaksavanje zivota i rada osobama sa invaliditetom, bilo pravna/politicka kao rasvetljavanje ubistva vojnika ili bombe pod prozorom DA.
Doctor Wu Doctor Wu 19:48 20.11.2007

Pa, dobro, hajde onda

da menjamo to. Nisu Srbi ništa gori ni od Amera ni od drugih ljudi. Mnoge stvari su posledica straha. Samo, fundraising i organizacija charities nije baš jednostavna stvar- to je ozbiljan posao, zahteva organizaciju, jak advertising, PR.
Time Bandit Time Bandit 20:21 20.11.2007

Pojedinacna inicijativa kao pocetak

organizovane pomoci najugrozenijima u Srbiji sigurno moze da "radi".
Mislim da bi baner (link) o ovome na B92 bio dobra prilika za objasnjenje o tipu pomoci a i samo prikupljanje donacija.
"Propustio" sam ovu ideju kroz jednostavan model koji cesto koristim (doduse za druge stvari) da bih ispitao odrzivost i efikasnost funkcionisanja. Sve je radilo OK.

Medjutim, u zadnjih par dana, Vlada kao i jedan deo blogera su vrlo uporno insistirali da je sve u redu kao i u svim drugim normalnim zemljama. Therefore, dobre usluge izgleda treba ponuditi negde drugde...

PS. Moja ponuda od pre par dana ostaje, takodje dupliram prilog ( 300) u odnosu na zadnji Domijev
Geronimo Geronimo 20:53 20.11.2007

Nedostatak pozitivnih primera

Iskustvo koje se pamti, mozda je tu je odgovor. Plus, kao sto rece Dr. Wu, posledica straha. Da Srbi, a o njima se u postu govori, imaju u pamcenju neku uspesnu i do kraja dovedenu akciju to bi pomoglo da se uspesno organizuju i za neke nove. Neuspeh je vrlo los motiv za bilo sta. Sve sto nam je u istoriji uspevalo bilo je "kad voda dodje do grla".
lidiaz lidiaz 21:28 20.11.2007

Re: Nedostatak pozitivnih primera

Znas kako se za to kaze. On bi da se j@#$% al' da mu ne udje.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:40 21.11.2007

...

gde me nadje : )
ta inicijativa pojedinca postade mi mantra.
kad krenem, ljudi me gledaju, ne kao da sam pala s' marsa, već kao da odande bla-bla-trućkam, pa me niš ne čuju.
kažem: kad odeš tom doktoru da daš pare, jer si srećan što ti se rodilo dete, potpisao si da će neka nesrećnica, koja pare nema, da dobije neki drugi tretman
kaže: videću tebe. a za dete, uvek ima da se nadje.
kažem: ne znam koliko će me biti strah, a biće, al' neću da dajem pare za nešto što sam već platila, ili ću da platim, ukoliko mi se uruči račun.
šta hoću nespretno da kažem: često sklapamo neki dil, a kasnije se protiv istog borimo, da bi smo, opet, (i onda naglašavamo da smo primorani) slopili nov, jer tako mora - u ovom slučaju, za dete mora da ima.

pojedinačnu inicijativu vidim prvo u najbližem okruženju svakog od nas. zato, često, kad ljudi zapene o velikim promenama, smireno kažem, da će u ovoj zemlji biti drugačije onda, kada budem smela da prodjem pored solitera, bez bojazni da će mi na glavu nešto pasti i kada trava prestane da se šareni od djubreta koje bacamo direkt iz svojih dnevnih soba. (valjda, zbog toga što to parče zelenila, kao ni hodnike u zgradama, nismo otkupili)

inicijativa koja nama nedostaje je ona lična, direktno suprotstavljena moranju pripadanja odredjenoj grupi - ovde se uvek očekuje da moraš negde da pripadaš da bi nešto uradio - e, ja to odbijam.
zato se vojnici, koje si pomenula, provlače kroz teme (razne), ne da bi se razrešilo šta se tim nesrećnim mladićima dogodilo, već da bi se popunila praznina, za odušak našim (sada, i te kako lčinim) frustracijama.
kada je pre par meseci, cole, na moju molbu, postavio blog o dečaku iz kg-a, pojavili su se ljudi da pričaju kako je to lažna priča, i kako je ja koristim za već nešto - a moja jedina korist je ta, što je dečak danas živ i ima šansu. drugi su okretali glavu, kada sam im o tome govorila, jer je teško da se sluša, tragično i šta ja ne znam sve ne. teško je i da se gleda kako dečak leži na krevetu, previjajući se od bolova, i kako njegova majka polako gubi razum, jer ne zna šta da radi. time što sam odabrala da to vidim, ne svrstavam sebe u dobre, već u one ljude koji odbijaju da se stvari dešavaju, a da posle obrišem suzu, il' dve sa - strašno! - komentarom, a da nisam pokušala ništa.

Srbija ce uspeti da izadje iz mraka onda kad pojedinac uspe da pokrene masu da trazi svoja prava. Onda kad masa prepozna da su i njena prava ugrozena ukoliko su ugrozena ljudska prava bilo kog pojedinca. To vreme jos nije doslo. Iskreno, sumnjam da ce skoro i doci.


ljudi inicijativu očekuju, ali ne očekuju da su oni ti koji moraju inicirati, uzeti učešće, osvrnuti se oko sebe i preuzeti odgovornost za svoj život. očekuju da će se ona desiti sama od sebe i da ćemo se, jednog dana probuditi, očarani što je sve bio samo ružan san, uporno prenebregavajući činjenicu da je moć svakog od nas (oped pojedinačno) ogromna. prihvataju da sudbina "tako hoće", da smo mi jadni, uvek na nečijem nišanu; i onda je lakše pljuvati, jer ukoliko nešto radiš - imaš šansu i da pogrešiš, a onda - nećeš valjda po sebi da se popljuješ. (zato, za svaki slučaj, nastavljaš da spavaš)

ako ćemo pričati o ljudskim pravima - zanimljivo je da se dan dečijih prava ne obeležava u školama. a ja verujem da treba da se obeležava. verujem da decu treba edukovati o njihovim pravima (i to, ne jednokratno), kao i o tome kako da prepoznaju kada su im ista ugrožena. na taj način nećemo sprečiti nasilnika da deluje, ali dajemo mogućnost da se prekine krug. s' tim u vezi, ponavljam po hiljaditi put - ukoliko je preko 70% dece zlostavljano, to znači da je ogroman broj ljudi ovde na strani nasilja - znači, mi, kao narod smo žrtva, a aktivizam smo pronašli u pravljenju novih žrtava. (opet, da bi nam bilo lakše)

da budem do kraja sarkastična, vratiću se na početak - plaćam doktoru, jer za dete mora da se nadje - samo da bi ga kasnije tukao, jer mi se može, a onda, kada izadjem iz kuće, pljujem na sve oko sebe, preskačući kesu sa djubretom (automatski), koju prihvatam kao deo sastavnog dekora, podignem revere, da bi se zaštitio od slučajnih prolaznika (ne mogu da ih gledam), sve me nervira i sve je crno, i shvatam, iz dubine duše (napaćene), da sam jadan.

izvinjavam se na dužini komentara

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana