Prve reakcije srpske Vlade na pojavu svetske ekonomske krize bile su neozbiljne i sadržale su izvesnu dozu cinizma. Premijer i neki njegovi ministri negirali su tada mogućnost proširivanja efekata te krize na Srbiju, a njen predsednik je gotovo likovao jer je bio uveren da siromašne zemlje, kakva je Srbija, neće osetiti posledice zbog toga što nam je privreda, na svu sreću, bleda i malokrvna, sasvim slična njemu.
Kada im se, posle nekoliko meseci, stvarnost podsmehnula, Žalosna sova sa ministrima i komandant Mark su preinačili svoju glupost i u Miloševićevom stilu počeli da seju propagandu kako je, zapravo, svetska ekonomska kriza naša istorijska, dugo čekana šansa i kako je to pravo vreme za investicije i razvoj. Alal vera, ali kako stvari stoje, ovde su se za to vreme, izgleda, samo „naprednjaci" razvili.
Privreda je u depresiji, domaća valuta je u depresiji, građani su u depresiji. (Ako nije tako, izvinjavam se čitaocima što ih dovodim u zabludu.) Biće, ipak, da su u zabludi svi oni koji misle da se Srbija sa ovom i ovakvom Vladom može iskobeljati iz višeslojne krize: finansijske, političke, institucionalne. (Možda sam i sam u zabludi kada mislim da neki novi ljudi mogu uraditi mnogo više, ali to onda tešku situaciju čini još težom.)
Svakoga dana slušamo o kriminalu u javnim preduzećima, svakoga dana saznamo koliko su miliona evra pojeli, popili i za druge potrebe potrošili partijski direktori tih gubitaških preduzeća, svakoga dana se zakatanči nekoliko desetina firmi, svakoga dana nekoliko stotina građana ostane bez posla i egzistencije, svakoga dana se organizuju novi štrajkovi. Svakoga dana cene rastu, dinar slabi, a primanja onih koji još uvek „rade" su zamrznuta ili se smanjuju. Istovremeno, svi imaju makar jedan potrošački kredit, a mnogi su u proteklih nekoliko godina krov nad glavom obezbedili „pozajmljujući" novac od banaka.
Lično spadam u ovu poslednju kategoriju građana i vrlo dobro znam kakvi su efekti globalne krize i nesposobnosti vlasti da joj se suprotstavi. Politika Centralne banke je prilično restriktivna i opterećuje poslovne banke visokim procentom za obavezne rezerve. To poslovne banke koriste da povećavaju kamate. U zavisnosti od iznosa kredita, rate su veće i za nekoliko desetina evra. Recimo, rata koja je u avgustu 2007. godine iznosila 280 evra, danas je 370 evra. Istovremeno, primanje koje je u istom periodu, dakle u avgustu 2007. iznosilo 700 evra, odnosno 56.000 dinara, danas je isto toliko jer su poslodavci iz razumljivih razloga uglavnom ostali na istom kursu. To znači da rata kredita nije 370 evra, koliko nominalno iznosi, nego je mnogo veća, odnosno, budžet pojedinca je manji za razliku u kursu pomnoženu sa njegovom neto zaradom izraženom u evrima. Jednom rečju, kredit koji je, na primer, opterećivao 40 % primanja, sada opterećuje skoro 70% primanja.
Ne znam tačan podatak, ali verujem da makar nekoliko desetina hiljada stanovnika ove zemlje živi u „dužničkom ropstvu" i da je pitanje dana kada će pod težinom tog tereta sasvim posrnuti. Šta će se desiti ako toliki broj ljudi zaista više ne bude u stanju da od trenutne zarade servisira svoje stambene kredite? Zna se, naravno. Banke će aktivirati hipoteke, a hipoteke su najčešće upravo stanovi za koje je uzet kredit. U tom slučaju nekoliko desetina hiljada građana bi moglo da ostane na „ulici", a njihove stambene jedinice banke bi odmah ponudile u raznim oglasima kako bi se što pre naplatile. Ali, problem se javlja sa činjenicom da te stanove ne bi imao ko da kupi jer je kupovna moć ostalih građana veoma niska. Niko se, dabome, ne bi usudio da uzima stambeni kredit pod trenutnim uslovima, a veliku količinu keša imaju samo pojedinci koji bi mogli da kupe samo mali broj tih stanova.
Ako Vlada nastavi sa politikom koja očigledno ne daje efekte, ako javna preduzeća nastave da proizvode samo dugove, ako Centralna banka nastavi sa politikom koja suviše opterećuje poslovne banke, ako plate ne budu rasle, a dinar nastavi da slabi, ako se ne pomogne privredi, a broj nezaposlenih bude sve veći i veći, čeka li Srbiju još veća kriza? Ili je pitanje samo provokativno, ne i realno?