Osim nekih očiglednih odgovora tipa, nema more, mora da bude severnije, cela nacija mora da priča engleski sa čudnim naglaskom ne vidim neku prepreku da bi naša zemlja uradila nešto što je ova zemlja uradila pre nekih par decenija. Šta je to Irska tada uradila? Uvidela je budućnost u IT industriji i krenula da ulaže u nju. Krenuli su programi od strane države kojim su potpomognute male firme da krenu da se bave ovim poslom ali ono što je najvažnije u celoj priči je da je krenula velika edukacija ljudi i stvaranje jednog velikog broja stručnih ljudi za razne tehnologije koje su tada bile dostupne.
Velike firme iz ove oblasti su tada videle veliki potencijal u ovoj zemlji i otvorili su svoja predstavništva i svoje kancelarije gde je veliki broj tih ljudi zapošljen. Ovo je prosto predstavljanje onoga što su oni uradili. Njihov celokupan poduhvat je bio mnogo složeniji i veoma dobro isplaniran. Efekat onoga što su oni uradili tada je danas očigledan. IT je najvažnija privredna grana ove zemlje. Sve svetske kompanije iz oblasti IT-ja su prisutne u ovoj zemlji i većina njih ima i svoj razvoj u Irskoj. Postoji milion članaka na internetu o tome ako se malo pogleda, kao recimo ova studija. Irska je imala iste probleme kao i mi. Ljudi su odlazili, visok nivo nezaposlenih itd.
Neko će sada reći pa to je već provaljena fora, IT je već u velikom razvoju zašto bismo to radili. Pa prvo zato što nismo dovoljno pismeni za IT, drugo jer ne treba prevelikih ulaganja. Ima još razloga. Sa druge strane ne mogu svi da se bave time ali možemo da utičemo na svest i obrazovanje mladih a samim tim će i naša zemlja drugima da postane interesantnija za ulaganja jer ima kvalifikovanih ljudi sa znanjem koje može da se unovči.
Šta je to što je najvažnije u celoj priči? Ovde je najvažnije znanje. To je ono što ne može da se kupi i ne može da se dobije kao proizvod za neko kratko vreme. Meni se lično više puta desilo da firme za koje sam radio (iz Holandije, Irske, USA) traže još kvalifikovanih ljudi, nude posao ali ja nemam koga da ponudim, nemam čime da popunim rupe. Srbija nema mnogo takvih ljudi. Pričam procentualno pre svega jer je nama IT zadnja rupa na svirajčetu ili drugim rečima, mi nemamo IT. Ovo što radim ja i još mnogo takvih, i što rade sitne firmice po Srbiji je kako ja kažem matrapaženje. Kod nas ova oblast tek treba da se razvija. Zašto kažem da nemamo IT (sada će neko da se nađe uvređen) pa evo prosto poređenje. Kada sam tražio posao u Minhenu za moj profil (J2EE, Flex, Oracle) na samo jednom sajtu sam našao više od četiristo ponuda. Beograd je grad te veličine, kada pretražim sve sajtove koji postoje za poslove za nas nađem nekoliko poslova u najboljem slučaju. Znači proporcija za mogućnost pronalaženja posla je skoro 100:1, tako da je svako dalje poređenje besmisleno.
Velike softverske kuće (Microsoft, Oracle, IBM) nude mnogo besplatnih i vrlo povoljnih programa akademskim ustanovama. Više informacija o ovome može da se vidi ovde za IBM, ovde za Oracle i ovde za Microsoft. Ja sam uzeo samo par velikih kompanija ali sam siguran da ih ima još. Ovim korakom te firme dobijaju sveže meso za svoje razvojne alate i proizvode a ti mladi ljudi dobijaju znanje koje će moći sutra dan da unovče i pre svega koje će im omogućiti jedan normalan život. Ja sam pokušao na par mesta da proguram ovo. Ovi programi su mogući čak i za srednje škole. Šta je loša strana ovih programa? Pa to što neko mora da se zauzme za to i da ga sprovede u delo. Uslov je da se ti obrazovni programi koje ove softverske kuće nude prezentuju samo u akademske svrhe. Nema ništa komercijalno i nema novca, odnosno sa time što dobijete ne smete da pravite komercijalne stvari i da ih prodajete dalje. To je i logično. Neko vam da pomoć a vi hoćete da je prodate i da zaradite. To je bio problem kod mene u jednom malom gradiću u okolini. Niko neće da radi jer nema para od stranaca ali ti akademski građani oni već primaju plate, zar ne? Profesore na fakultetima, višim školama, po srednjim školama plaća država, zašto neće da rade nešto u korist mladih nego ih uče nešto što im nikada neće ni zatrebati. Jedan razlog je neobaveštenost a drugi razlog je ne moranje. Ako bi neko iz ministarstva naredio da to mora onda bi svi morali i tu bi bio kraj priče.
Problem je što i u ministarstvu za obrazovanje niko vola u dupe ne ume da ubode a kamoli da progura neku kasvetniju ideju. Zašto? Pa i tu je razlog očigledan, u tom ministarstu nema para, to je slepo crevo i niko ga neće. Pre nekoliko meseci (ili nešto više) je bio članak u Blicu kako su svi u nekom telu koje odlučuje o planu i programu u zavodu za udžbenike i nastavna sredstva u nekom srodstvu i kako našoj deci plan i program učenja kroje krajnje nekompetentni ljudi, koji veze nemaju sa tim. Ovo je tek užas nad užasima.
Nekoliko generacija mojih godina su morali da uče u srednjoj školi ruski jezik umesto engleskog da profesorka ne bi ostala bez posla a nema veze što je stotine đaka učilo nešto što im retko kada može zatrebati. Toliko nepotrebnog znanja ili bar manje potrebnog (čisto da se zna ja govorim ruski tečno). Na fakultetima se radi isto. Elektronski fakultet u Nišu, najviše ljudi se gura na smeru za računarsku tehniku i informatiku ali neko ne dozvoljava povećavanje broja studenata na tom smeru jer će zaboga ostali smerovi da ostanu bez studenata. Koje je to tek maloumno razmišljanje. Pa ako neko nešto voli i hoće da radi, zašto ga sputavati i gurati u stranu. Opet se radi o višku zaposlenih na drugim smerovima ne o deci kojoj se budućnost uništava. Opet treba neko da se uzme upamet, ali opet očigledno da nema ko. Koji će nam đavo popularizovanje smera mikroelektronika kada su Japanci sto svetlosnih godina ispred nas. Ljudi nemaju za 'leba a kamoli za visoka ulaganja u poluprovodničkoj tehnologiji da bi se mi igrali malo.
Mene kad god odem na Infostud proganjaju sa nekom anketom šta bi trebalo neka firma da mi ponudi da se vratim iz dijaspore u otadžbinu a ono što meni treba je samo poštovanje. Sa druge strane to je ministrastvo bre, pa zar je lov ljudi na nekom drugom sajtu najbolje što se može, ako nemaju ideja neka se sklone više i neka dođe neko ko će znati šta da radi. Milion puta je za bilo kakav veći posao (bilo koji Informacioni sistem u nekom domu zdravlja, opštine, EPS i ostale državne ustanove) postavljano pitanje od “Koliki je tu moj deo?“ od strane nadležnih. Ako hoćeš da tvoja ponuda prođe (na tenderu i van tendera) i da ti dobiješ posao moraš da platiš odnosno da nadležni organ dobije procenat od uplaćenog novca. Ovo se dešava u svakodnevno.
Ovde na zapadu studenti u više navrata po par meseci dolaze na prakse u firme i u firmi rade nešto konkretno. Posle toga imaju neko svoje znanje koje će biti dovoljno za početak u nekoj firmi. Tako nekoliko puta u toku studija i čovek će naučiti mnogo toga konkretnog (ako hoće naravno) od čega će kasnije moći da živi.
Jedan od glavnih problema koji neće moći da se reši preko noći je taj što sve firme traže gotovog čoveka u smislu znanja. Nijedna firma neće da ulaže u edukovanje ako ne mora. Mi imamo mlade ljude koji izađu sa fakulteta sa nekim teorijskim znanjem ali sa vrlo malo iskustva. Profesori su glavni za teoriju ali vrlo mali procenat njih ima i neke konkretne praktične rezultate na tom polju, prepisani radovi sklopljeni iz više tuđih radova preuzetih sa Interneta se ne računaju. Firme ne daju priliku da se dokažu ali traže iskustvo a oni nemaju gde da rade da bi dobili to iskustvo i tako u krug, začarani krug. Ovo može da se reši na više načina ali prvo neko treba da detektuje problem.
Ja sam rešio da pomognem onima koji hoće da im se pomogne. U izradi je websajt koji će da ponudi video kurseve za razne oblasti IT-ja (u prvo vreme ono što ja radim). Postoji softver (Camtasia recimo) koji snima sve što se radi na računaru i kreira video fajl, zajedno sa audiom i ti kursevi će biti besplatni za download uz prethodno registrovanje. Kada bude gotovo napisaću blog gde ću pozvati i druge ljude dobre volje da upload-uju iste za ono što oni rade tako da će se baza znanja stalno povećavati. Ionako ne mogu više da tupim zube ponavljajući jedno isto za svakog padavana kome pomažem. Naravno za sve ovo trebaće vremena koje ja baš i nemam ali u neko dogledno vreme će biti.
PS: Na kraju ovde nije reč o tome šta ću ja da uradim nego šta treba nadležni da urade osim stvaranja neupotrebljivih kadrova. Koliko ja vidim, ne rade mnogo. Neću da kažem da ne rade ništa, ali su veoma daleko od onoga što može da se uradi i to bez nekog velikog finansijskog ulaganja. Da li grešim?