In memoriam| Zdravlje| Život| Životni stil

Lidija

Biljana 77 RSS / 27.01.2010. u 19:20

 

Sećanje je čudna stvar. Selektivna. Svesno i nesvesno neke stvari nestaju, neke ostaju. Tek ja sam o njoj gotovo sve zaboravila. Sećam se detalja nekih, nekih situacija, vrlo jasno njenog lika, i najjasnije imena, Lidija. I posebno jednog razgovora.

 

Noć je bila, kasno već. Godine, ne znam tačno koje, ali svakako posle 2003. jer sam već bila završila faks. Žmu i ja smo ušli u bus na Autokomandi, možda 46. možda 55.  I u busu, ona .. Lidija. Sa drugaricom.

Hej, gde si, kako si.. uobičajene replike među ljudima koji se nisu dugo videli, a nisu se baš dobro ni poznavali. -Jesi li završila faks? – jer šta bih drugo pitala bivšu koleginicu. -Nisam, odustala sam od toga, družim se, idem u pozorište, gledam filmove, čitam, uživam u životu. Uživam u životu.. u mojoj glavi je usledio nastavak – dok mogu. Glupačo! Glupa! Glupačo! Odzvanjalo mi je u glavi i tad i dan-danas. Faks, mnogo važno..  Zaboravila sam .. Lidija je bolovala od raka.

Sve sam zaboravila. Ne sećam se kad i gde smo se konkretno upoznale. Sećam se da je bila nekoliko godina starija od mene, da je želela da studira svetsku i borila se sa fakultetskom birokratijom oko nekih priznavanja, prelazaka. Ne sećam se sa koje beše grupe. Slušala je predavanja sa nama. Bila je među prvima koji su se pobunili kad su hteli da nas ukinu. Sećam se kako me zadivljno pogledala jednom prilikom kad sam, majušna kakva sam, zagrmela u hodniku i utišala nekoliko stotina ljudi.  Jer ona je bila tiha. Ali ništa manji borac od nas bučnih. Naprotiv, imala je energije da se bori više nego mnogi drugi kojima je možda bilo važnije.

Negde u to vreme saznali smo i da ima rak. Nismo bile bliske, maglovito se sećam da je odbila invazivne terapije jer se nadala da bi mogla da bude majka. Na njoj se bolest ni u kom smislu nije videla.  Valjda otud i moje tupavo pitanje. Ili meni sad izgleda tupavo i neprlično, mnogo više nego što je tada njoj bilo.

simbelmyne.jpgTek, jednog dana pozvala me N. i rekla: Lidija je umrla.  I opet malo toga se sećam. Ne sećam se koje godine. Centralno groblje, N. i ja... naše dve asistentkinje sa fakulteta. Jedna od njih čitala je posmrtno slovo.. postala je Lidijina prijateljica u godinama koje su prozujale od vremena kad sam završila faks i prestala da ih viđam. Lidijina sestra i njene drugarice iz crkvenog hora pevale su nešto. Ne sećam se šta.

 

 

Uvek je se setim kada vidim na TV-u onaj promotivni spot za prevenciju raka dojke koji se vrti na B92.* Ne znam zašto. Možda zbog slične boje kose, možda jer je devojka koju doteruju mlada, tek ..  Tu je. Lidija.

A ja sam, ljudi moji, zaboravila čak i kako se preziva.

 

EDIT: * besmisleno zapažanje, malo u vezi sa temom, ali taj spot smatram za odličan jer zastrašuje i poziva na odgovornost prema sebi. Žmu sa druge strane, možda jer je osetljivija priroda, smatra ga užasnim i obično premesti program čim se začuje muzika.



Komentari (47)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

antioksidant antioksidant 19:32 27.01.2010

.

A ja sam, ljudi moji, zaboravila čak i kako se preziva.

nju nisi zaboravila
Biljana 77 Biljana 77 19:39 27.01.2010

Re: .

nju nisi zaboravila
Nisam, ali mi je čudno. Ljudi koji me poznaju znaju da imam slonovsko pamćenje, datumi, imena, događaji, detalji, pročitano, viđeno...
Milutin Milošević Milutin Milošević 16:04 28.01.2010

Re: .

nju nisi zaboravila
Nisam, ali mi je čudno. Ljudi koji me poznaju znaju da imam slonovsko pamćenje, datumi, imena, događaji, detalji, pročitano, viđeno...

To je, kad se govori o Lidiji, očigledno bilo manje važno.

Moje simpatije
Biljana 77 Biljana 77 16:26 28.01.2010

Re: .

To je, kad se govori o Lidiji, očigledno bilo manje važno.

Biću slobodna da prenesem par komentara koji su na FB na link za ovaj tekst ostavile moje i Lidijine bivše kolege:

-eee, a ja mislila da sam je sanjala, jer Đ. nije imao pojma kad sam ga pitala da li je se seca...


-secam je se, ali sam je bio zaboravio, jer sam je kao i ti povrsno poznavao, sa predavanja. Pamtim i priznajem da mi je neobican i smesan bio njen entuzijam da se prebaci na svetsku sa svojih trideset i nekoliko godina. Zanimljivo je da to, u svetlu njene rane smrti, na kraju nije ni vazno. Laka joj zemlja.


-I ja se sećam Lidije... Često se pitam šta je uloga u našim životima ljudi koji nas samo ovlaš dotaknu, a ipak ih pamtimo dugo. I ponekad spominjemo... Neka počiva u miru...
jednatanja jednatanja 19:37 27.01.2010

Andrić

Odavno mi je postalo jasno da ne bi imalo smisla, da ne bi bilo mogućno živeti kad bi život bio onakav kakav na mahove izgleda, kad bi sve stvari u životu bile samo ono što njihovo ime kazuje i ništa više. Ovako, znam da koliko god je prostranstvo života na površini, u širini, toliko ga ima u dubini, tako da su nevidljive i skrivene mogućnosti života bezbroj miliona puta veće od onih koje vidimo na površini. Jedino tako je mogućno podneti život i misao o smrti.
Biljana 77 Biljana 77 19:41 27.01.2010

Re: Andrić

Divan citat. Nekad nam se zaista imenovanje stvari, ljudi, emocija čini važnijim od njih samih, a nije uvek ni moguće imenovati.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 20:19 27.01.2010

.

potiskuješ, jer je prestrašno osvestiti.



razbila si me, biljana...
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:27 27.01.2010

Re: .

Biljana 77 Biljana 77 22:00 27.01.2010

Re: .

@ BOL i Jelica



Izgubila sam osobe bliže i koje sam bolje poznavala i, zašto ne reći, više volela, ali taj razgovor u busu je obeležio čitav moj odnos prema Lidiji, i na kraju krajeva prema toj bolesti.. Pogrešan i površan na neki način.. kao da sam potpuno zaboravila na mogućnost da je više ne bude.. ili možda o tome nikad stvarno i ne razmišljamo.
Unfuckable Unfuckable 20:55 27.01.2010

tužno

ali i jako važno :
Na njoj se bolest ni u kom smislu nije videla.

A spot je perfektan, sorry Žmu.
Mora da šokira, baš zato što je to izuzetno podmukla bolest.
NNN NNN 21:28 27.01.2010

Re: tužno

A spot je perfektan
Jeste, ali ja ne mogu da ga gledam.
dunja73 dunja73 21:36 27.01.2010

Re: tužno

eto sta je zivot....sad nas ima , sad nas nema...

zato...treba da se ZIVI...

( preventiva - pod jedan...
Biljana 77 Biljana 77 22:04 27.01.2010

Re: tužno

Mora da šokira

Mora, jer, iako je što kaže Dunja
preventiva pod jedan,
mnoge žene (ako se ograničimo na rak dojke kao veeeliki problem u Srbiji) se jave kad bude kasno. Zato i dalje smatram pokretni mamograf za naj akciju B92.
dunja73 dunja73 23:22 27.01.2010

Re: tužno

Zato i dalje smatram pokretni mamograf za naj akciju B92.


Od koliko godina rade dole mamografiju ? Ovde tek od 45 a, mladima samo ultrazvucni pregled ( i ono - opipavanje )
I jel sama zena mora da plati ili osiguranje placa ?
Biljana 77 Biljana 77 00:02 28.01.2010

Re: tužno

Dunja, ne znam odgovore na ova pitanja koja se tiču godina, a pokriveno je od strane osiguranja, mislim, bar..
irenaema irenaema 09:45 28.01.2010

Re: tužno

Biljana 77
Dunja, ne znam odgovore na ova pitanja koja se tiču godina, a pokriveno je od strane osiguranja, mislim, bar..


Pokriveno je od strane osiguranja. Na Institutu za onkologiju, moja majka je u decembru zakazala za JULI mesec!
Biljana 77 Biljana 77 11:09 28.01.2010

Re: tužno

u decembru zakazala za JULI mesec
Zato me i raduje postojanje pokretnog mamografa, pošto je za mnoge žene iz provnicije mamografija bila zaista apstraktna imenica.
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 04:29 29.01.2010

Re: tužno

mnoge žene (ako se ograničimo na rak dojke kao veeeliki problem u Srbiji) se jave kad bude kasno. Zato i dalje smatram pokretni mamograf za naj akciju B92.

da, ali sad ide neki sumanuti info da je mamografija štetna za žene ispod 40. lidija je bila daleko ispod 40, zar ne? ništa ne razumem.
Biljana 77 Biljana 77 14:05 29.01.2010

Re: tužno

Ne znam za to o štetnosti, a i inače mislim da se na mamografiju mlađe žene šalju samo ako postoji neka sumnja a starije bi trebalo da odu svakako. Lidija je bila nešto mlađa.. ne znam tačno.
miloradkakmar miloradkakmar 21:39 27.01.2010

Bila

ti je draga, taj osećaj teško napušta.
Žao mi je.
Biljana 77 Biljana 77 22:06 27.01.2010

Re: Bila

taj osećaj teško napušta
A još teže osećaj da nisi rekao, uradio nešto što je možda trebalo. Ne u ovom konkretnom slučaju, već generalno vezano za ljude kojih više nema.
iris.davidovich iris.davidovich 21:57 27.01.2010

Opet

nisi stavila disklejmer za nas placljive. el hoces da na tvome blogu vise ne dolAzim?
Biljana 77 Biljana 77 22:07 27.01.2010

Re: Opet

Dugo se već premišljam oko ovog teksta..
selica_nena selica_nena 00:23 28.01.2010

...

Sve obilazim oko tvog bloga i odlažem čitanje. Tačno sam znala da će mi ovo uraditi.
Ne treba prezime. Dovoljno je - Lidija.
Biljana 77 Biljana 77 01:02 28.01.2010

Re: ...

Ne treba prezime.
Znam, ali bih više volela da se sećam nekog drugog razgovora, o štrajku, o nekoj knjizi, o spisku literature za neki ispit ili nekog ispraznog razgovora o vremenu više nego ovog iz busa.. Eto.
scabies scabies 00:26 28.01.2010

...

16 puta sam pokušala da nešto napišem (i ispričam), ali ni jednom nisam stigla dalje od osme reči. Uzdrmao me tvoj tekst... baš.
Biljana 77 Biljana 77 01:04 28.01.2010

Re: ...

Uzdrmao me tvoj tekst... baš.
Nisam imala nameru da povređujem ljude koji su izgubili nekog zbog ove podmukle bolesti. A opet, toliko je ima, da je teško pronaći osobu koja ne poznaje nikog ko je bolovao ili se sada bori sa njim.
mirelarado mirelarado 01:25 28.01.2010

Re: ...

Biljana 77
Nisam imala nameru da povređujem ljude koji su izgubili nekog zbog ove podmukle bolesti. A opet, toliko je ima, da je teško pronaći osobu koja ne poznaje nikog ko je bolovao ili se sada bori sa njim.


Разуме се да ниси. А Лидија живи у твом сећању. И у овом тексту. Као што је у мени живо сећање на моју другарицу са студија, Анчи, која је умрла од исте подмукле болести, неколико година након што смо дипломирале. Увек се сећам тог лепог дружења, а не кратког и тешког периода њене болести.


Biljana 77 Biljana 77 01:30 28.01.2010

Re: ...

А Лидија живи у твом сећању.
Da, na jedan vrlo čudan način.. oskudno stvarnim sećanjima, a ispunjeno asocijacijama.
mirelarado mirelarado 01:33 28.01.2010

Re: ...

Biljana 77
А Лидија живи у твом сећању.
Da, na jedan vrlo čudan način.. oskudno stvarnim sećanjima, a ispunjeno asocijacijama.


Нисте биле блиске. А у младости сви мислимо да смо бесмртни, зато је велики шок кад неко кога знаш тако оде.
myredneckself myredneckself 09:11 28.01.2010

Re: ...

Biljana 77
Uzdrmao me tvoj tekst... baš.
Nisam imala nameru da povređujem ljude koji su izgubili nekog zbog ove podmukle bolesti. A opet, toliko je ima, da je teško pronaći osobu koja ne poznaje nikog ko je bolovao ili se sada bori sa njim.

razumem, potpuno
moja drugarica je pre tri godine operisana od raka
bila je otpisana od lekara, ali ona na sreću, ide dalje...
za lidiju


Biljana 77 Biljana 77 11:12 28.01.2010

Re: ...

bila je otpisana od lekara, ali ona na sreću, ide dalje...
Moja baka je takođe bila otpisana a ona je poživela vesela još 12 godina od trenutka kad su je otpisali i rekli da je svako dalje lečenje besmisleno.
topcat topcat 07:51 28.01.2010

...



A ja sam, ljudi moji, zaboravila čak i kako se preziva.

Pa zar je toliko bitno?

p.s. kad je rak u pitanju, ja se jako, ali baš jako ljudim na doktore. Ne ide mi u glavu da nakon X godina intenzivnog istraživanja i dalje moramo vjerovati da se radi o bolesti koja "nastaje niotkud" i da je jedino rješenje - kemoterapija!
Uostalom - u čemu se recimo sastoji prevencija raka dojke?
U pregledu pred ogledalom?
Biljana 77 Biljana 77 11:15 28.01.2010

Re: ...

Uostalom - u čemu se recimo sastoji prevencija raka dojke?
U pregledu pred ogledalom?

Samopregled je samo način da se proveri stanje i eventualna bolest otkrije u početnom stadijumu kada je kod raka dojke lečenje veoma uspešno. Prevencija je mislim pitanje sreće.. Uz genetski faktor, rađanje dece i dojenje, utiče na smanjenje mogućnosti... bar tako kažu istraživanja.
topcat topcat 15:35 28.01.2010

Re: ...

Biljana 77
bar tako kažu istraživanja.

U tome je problem.
Početkom 20. stoljeća je postojalo nekoliko liječnika koji su istraživali uzroke raka i uspješno liječili - prirodnim putem! Čitaj: ispravnom hranom, daleko od zračenja. Rezultat je bio taj da je tijelo nakupine nepotrebnih stanica malo po malo jednostavno - izbacilo! Bez obzira na očite rezultate, dalja istraživanja im nisu odobrena, rad im je zabranjen, klinike zatvorene, neki od njih su se morali braniti na sudu što su izliječili ljude.

Nedavni slučaj (našla sam na nekom blogu o temi):
tip je trebao operirati žuč i dok čeka operaciju, da baš ne sjedi skršetnih ruku, uzeo je "recepte" navedenih šarlatana i napravio neku vrstu čišćenja unutrašnjih organa. Kad je slijedeći put došao u bolnicu, ustanovljeno je da operacija nije potrebna. "Samo" se popravilo.
Kad je počeo doktorima govoriti šta je učinio, rečeno mu je da ih se ne tiče i da je njihov posao samo da ga obavijeste da je sada bolje!
BebaOdLonchara BebaOdLonchara 04:34 29.01.2010

Re: ...

pa ima ona priča, takođe istinita, da je jedan lekar izlečio pacijenta od tumora na mozgu (koji je negde nezgodno ležao pa se nije mogao operisati), tako što mu je davao 8mg C-vitamina svaki dan.
Rejlem Rejlem 10:11 28.01.2010

Zaborav

Malo sta me ovih dana povuce da komentarisem blogove.
Ali ovo me je podsetilo na slican primer. Desilo se jos dok sam bio u bivsoj firmi, dakle pre septembra 2008, ne znam vise ni tacno kad.
Koleginica, zvala se Marijeta, bila je prijatna, ali prilicno zatvorena osoba. Dosta smo zajedno radili negde 2002-2003, posle smo vec manje bili u kontaktu. Roditelji su joj vec tad bili pokojni oboje, imala je samo brata.
Negde valjda 2005. njoj ustanove maligni tumor na dojci. U prvi mah je uzela neki odmor, pa neplaceno dok se nije presabrala u sebi gde ce i sta ce dalje. I onda je odlucila isto to - nije htela da se operise, vec je pocela sa nekom makrobiotickom varijantom (inace je bila vegetarijanac pre bolesti). Nije se vise vracala na posao. U prvo vreme smo je zvali telefonom, a u jednom trenutku smo poceli da dobijamo poruku da nije dostupna. Onda smo od nekoga culi da je otisla u neki manastir. I opet duga pauza, nikakvih vesti. A ni mi sami nismo se previse trudili da nesto saznamo, prosto, covek kad zna da se tako nesto desava, ne zeli to da cuje. Jedan kolega je do tih vesti o njoj nekako dosao preko njenog brata, jedva nasavsi njegov broj telefona.
I negde 2006-2007, ne secam se kad, preko nekog sasvim drugog kanala stigla nam je vest da je Marijeta umrla 6 meseci ranije, u manastiru. Niko od nas u firmi nije imao pojma o tome, svi smo je potisnuli iz svojih glava.
Ovaj blog me je podsetio na nju.

Biljana 77 Biljana 77 11:16 28.01.2010

Re: Zaborav

Eto, i zaborav može da bude put do sećanja.
Rejlem Rejlem 11:33 28.01.2010

Re: Zaborav

Dopuna. Mojoj majci je ustanovljen maligni tumor na dojci 2000, u njenoj 69-oj, operisana je, posle je prosla terapije i zracenje, i pozivela je jos 8 godina (nije umrla od toga). Pravovremeno otkrivanje je presudno.
Podmuklost raka je i u tome sto nakon tih terapija, njen imunitet nikad vise nije bio ok.
reanimator reanimator 12:01 28.01.2010

...

...
Biljana 77 Biljana 77 12:35 28.01.2010

Re: ...

teodorakaze teodorakaze 12:05 28.01.2010

neverovatno

skoro sam nasla sliku sa protesta gde mi ona urucuje neku fol nagradu i bas sam razmisljala o njoj, iako sam je poznavala jos manje nego ti.
Biljana 77 Biljana 77 12:41 28.01.2010

Re: neverovatno

razmisljala o njoj, iako sam je poznavala jos manje nego ti
Neobično je koliko ljudi koji samo ovlaš dotaknu naš život, ostave traga i jave se kad im se ne nadaš.
libkonz libkonz 16:57 28.01.2010

Re: neverovatno

Neobično je koliko ljudi koji samo ovlaš dotaknu naš život, ostave traga i jave se kad im se ne nadaš.

ovo si dobro rekla. već godinu dana pokušavam da napišem jedan tekst o osobi sa kojom nisam proveo ni tri sata, sveukupno. I ne mogu, suviše je bolno.
Biljana 77 Biljana 77 17:09 28.01.2010

Re: neverovatno

I ne mogu

Dođe to nekaad samo.. kao što rekoh, kad se ne nadaš.
niccolo niccolo 17:37 28.01.2010

Branka

Moj najbolji prijatelj i ja smo takođe imali prijateljicu sa faksa koja je rano umrla, doduše ne od raka nego nekih problema sa srcem. 23 godine je imala (još nam jedan treći lik (koji se i van faksa družio sanjom) nije ni javio nego saznamo slučajno tako što je posle dva meseca taj sreo našeg ortaka i onda rekao njemu)...Ponekad se setimo nje, po pravilu u vezi s nekim zezanjem između predavanja, pošto je tu uvek bila kakva šala, a nas dvojica danas često kažemo da nema više koga da nas ljudski otera u pidzu materinu (što je bio njen običaj kada bi je nešto zezali)...
Biljana 77 Biljana 77 17:54 28.01.2010

Branka

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana