Gost autor| Istorija| Religija

Sin Koji Je Postao Otac I Otac Koji Je Postao Sin

Nikola Knežević RSS / 24.01.2010. u 11:01

Autor teksta koji je pred vama je naša koleginica sa bloga, Marijana Janković, diplomirani istoričar.

Veoma davno živeo je jedan mladi princ. Bio je neobično mudar, bogat i lep. Sva vrata svetske slave i uživanja bila su mu otvorena. Ali, nešto u njemu odvraćalo ga je od svih tih čari i privlačnosti sveta za kojima su milioni ostalih ljudskih bića žudeli. I jednoga dana, tajno od svojih roditelja, on zavara trag dvorskoj pratnji i pobeže u jedno pusto mesto gde se nastani kao siromašni stranac. Jedina želja mu je bila da svoju dušu osvetli Božjom istinom i voljom da samo njemu služi. Mnogo godina kasnije ovaj kraljević, vođen Božjom rukom, vrati se iz pustinje u svoju zemlju kao princ crkve i duhovni vođ svoje nacije za sva vremena. I današnji Srbi iz ljubavi prema njemu, podižu mu mnogobrojne zadužbine na svih pet kontinenata gde ih je ironija sudbine rasejala.

Otac junaka ove priče zvao se Nemanja. Iako je ovo ime bilo biblijsko, ono nikada pre nije upotrebljavano među hrišćanskim Srbima, naročito ne među onim najuglednijim, prinčevima, županima i velmožima. Svi su oni imali nacionalna imena kao : Mutimir, Vlastimir, Časlav, Vojislav, Bodin, Dragomir, Zavida, i tako dalje, dakle stara slovenska imena. Ime osnivača srpske države simbol je čitave Nemanjine naporne vladavine, kao ujedinitelja srpske nacije i graditelja srpske nacionalne države. Nemanja je imao svog biblijskog imenjaka. Bio je to Nemija koji je po dozvoli persijskog cara Artakserksa obnavljao razorene zidove Jerusalima naredivši majstorima da '' jednom rukom rade, a u drugoj drže mač '', radi odbrane od neprijatelja koji su ih uznemiravali ( Nemija, 4, 17 - 18 ). Tako je i srpski veliki župan Nemanja morao da gradi i da brani u isto vreme, sve do kraja svoje vladavine. Nemanja je prvo kršten u rimokatoličkoj crkvi u mestu svog rođenja, u Ribnici, blizu Duklje, ali je kasnije ponovo kršten u pravoslavnom hramu Svetih apostola u Rasu. Nemanja je bio ratnik prve klase . I kao mnoge velike vojskovođe tog vremna bio je veoma religiozan. Kad god je između ratova imao odmora zidao je crkve. Neke od njih su prava remek - dela. Kraljica njegovih zadužbina je Studenica. Ostale su : Đurđevi Stupovi na reci Limu, Arhanđel Mihailo u Skoplju, Sveti Pantelejmon u Nišu, Sveta Bogorodica i Sv. Nikola u Kosanici. Nemanjina darežljivost prema sirotinji i beznadežnima bila je dobro poznata i na Istoku i na Zapadu. Moćni ratnik svoje zemlje, i milosrdni Božji čovek, takav je bio Nemanja koji je u Nišu ugostio i krstaše koji su išli da oslobode Hristov grob u Jerusalimu. Tada je Nemanja izašao u susret rimsko - nemačkom caru Fridrihu 1. Barbarosi i iskazao mu svoje poštovanje, Bilo je to u leto 1189.godine.

Srpski narod je veoma naklonjen deci. Imati više dece Srbi su u to vreme smatrali velikm porodičnim blagoslovom. Nemanja i njegova supruga Ana imali su dva sina i nekoliko kćeri. Onda su prestali da dobijaju decu i zato su usrdno molili Gospoda Boga da ih obraduje i trećim sinom '' koji će biti razonoda našoj duši, naslednik naše vladavine i potpora našoj starosti ''. Svoje molitve potkrepili su zavetom da će, ako im Bog ispuni želju, nastaviti svoj život kao brat i sestra, a ne više kao muž i žena. I Gospod Bog, po veličini svoje dobrote, podari im muško čedo. Na krštenju su mu dali ime Rastislav, skraćeno Rastko. Što je Rastko više rastao sve je više bio voljen ne samo od svojih postarijih roditelja, već od sve rodbine i cele države. Rastko je svojom uzdržljivošću često posramljivao svoje neobuzdane drugove. Međutim, on ih nije ukorevao rečima ili ljutitim pogledom već je njegov lični životni primer bio dovoljan prekor za njih. Čak i u svojoj ranoj mladosti Rastko je voleo duboko i dugo da razmišlja o veri što je neobično za mlade osobe. Rastko je osujetio ženidbu koju su mu brižni roditelji namenili i pobegao na Svetu Goru. Isto tako je i savremenik našeg princa, Franjo Asiški, prošao kroz sve zagađene vode razvratnog života, pre nego se osvestio, i radi ljubavi prema Hristu napustio sve to varljivo šarenilo sveta. No, ipak je slučaj Rastka teško upoređivati, jer je on već u svojoj sedamnaestoj godini sagledao svu taštinu sveta, i bez probanja svetskih uživanja sagledao je njihov bolni kraj. Bez činjenja ijednoh ozbiljnog greha on je znao kobne posledice. Iako se uzdržavao od svake fizičke pohote, na drugima je posmatrao njihovo razarujuće dejstvo. 
 
U ovom svetu ljubav je neodvojiva od bola. Veća ljubav, veći bol u slučaju rastanka. Veliki župan, savlađujući sopstveni bol tešio je suprugu rečima : '' Gospod, koji nam ga je dao, pomoći će da ga vidimo opet. '' . Očajničko gonjenje nije urodilo plodom. Rastko je ponovo zavarao trag i postao prost monah po imenu Sava. Sa blagoslovom svoga starešine Sava je nekoliko puta proputovao Svetu Goru. Idući bos, i živeći samo na hlebu i vodi on je posetio brojne svetogorske manastire: Kareju, Kotlomuš, Karakal, Lavru i druge. Iz Lavre se popeo na vrh Atosa, odakle je mogao da vidi celu Svetu Goru, a u daljini - na jednoj strani Carigrad a na drugoj Solun - vrhunce pravoslavnog sveta. Monah Sava je bio zadivljen lepotom Božjeg stvaranja, klekao je na kolena na toj najvišoj steni i sa suzama u čima zahvalio se Presvetoj Bogorodici što ga je tako milostivo primila na svoju teritoriju. U manastiru Vatopedu je dugo boravio i tamo, tih u naravi, sticao duhovna znanja i istinske delotvorne hrišćanske mudrosti. Otac je neprestano mislio na sina jer su iz srpske prestonice - Rasa stizale kese zlatnika u Vatoped. Stizalo je i po nekoliko sanduka srebrnih i zlatnih posuda i drugih predmeta ne samo iz Rasa već i iz Prizrena i Skoplja. Tadašnja Srbija je bila bogata a njen vladar, veliki župan Nemanja nestvarno darežljiv kada je reč o poklonima za manastire hrišćanskog sveta. Iz Rasa su stizale i trube svile, brokata i prekrivača za upotrebu u crkvi. Tu je uvek bila i velika količina tkanog platna za mantije monasima, pa čak i konja potrebnih za vuču i jahanje u toj zemlji bez puteva. Roditelji su sve to slali svome dragom čedu, iako su dobro znali da on neće ništa od toga zadržati za sebe nego će velikodušno razdeliti svojoj braći, monasima.

Na Svetoj Gori , srpski monah Sava vozio je čamce sa tovarom, lovio ribu, pekao hleb, radio u polju, u vinogradima, brao masline i smokve, sekao drva, čitao na bogosluženjima i pevao u horu. On je uvek bio spreman da svakome pomogne. Bio je uvek nasmejan, nikad umoran, nikada se nije žalio na umor. Kao što je bio najomiljeniji princ na dvoru svoga oca, tako je postao i najvoljeniji monah u Vatopedu. Nemanja je dočekao da posle deset godina vidi svoga sina. Taj susret se nije odigrao u zemlji velikog župana već u stranoj zemlji, koju je Sava napravio duhovnim domom za obojicu; pa čak i za generacije Srba u budućnosti. Otac je postao poslušan sinu jer ga je sin svojim načinom života duhovno nadvisio. U martu 1196.godine veliki župan saziva sabor u Rasu gde objavljuje da će napustiti presto. Obrativši se okupljenim srpskim velikodostojnicima Nemanja je svoj govor završio rečima: '' Držite čvrsto pravdu i bratsku ljubav među sobom i ne zaboravite milosrđe. Mir svima! '' Nemanja i njegova supruga su se zamonašili i postali su Simeon i Anastasija. U jesen 1197.godine veliki župan je stigao u Svetu Goru. 

Tada se otac i sin sretoše i posle desetogodišnje čežnje padoše jedan drugom u naručje. Ko je sada kome sin, a ko kome otac? Nemanja je '' izgubio '' sina a dobio duhovnog oca, Sava je '' izgubio '' oca a dobio duhovnog sina. Sava je '' izgubio '' svog oca ratnika a dobio jednostavnog kaluđera koji će se povinovati njegovim duhovnim savetima kao da mu je sin. Nemanja je '' izgubio '' svog sina od kojeg je očekivao da bude pravi pravcati srpski srednjovekovni ratnik kojem će naređivati kuda da uputi srpske ratnike a dobio je svog duhovnog oca zbog kojeg se i zamonašio, ostavio oružje i čije će duhovne pouke sa radošću primati. Hrišćansko čudo u Srbiji ravno biblijskim čudima dogodilo se pred očima nacije kao najsvetliji i suza dostojan primer. Rastali su se pre dugo vremena kao Veliki župan i princ Rastko, a sada se sreću kao monah Simeon i monah Sava, u stranoj zemlji. Simeon star osamdeset i četiri godine, a Sava dvadeset sedam......kao snežna zima i rascvetano proleće, ali srca podjednako obasjana Božjom ljubavlju. I sada se njihova neutoljiva želja za građenjem ponovo probudi. Pored tri crkve , koje je Sava ranije sam sazidao, oni sada podigoše još tri. U međuvremenu Sava je pronašao starodrevne ruševine manastira Hilandara. Za obnavljanje je bila potrebna dozvola vizantijskog cara što je Sava i dobio. Simeon je video mesto gde će se zidati Hilandar i bio je zadovoljan. On, koji je napustio svoju zemlju da bi bio mrtav za ovaj svet a živ za onaj drugi sada se ponovo obradova. Postalo mu je jasno da Bog nije njega i sina doveo u Svetu Goru samo radi njihovog ličnog spasenja, već da preko njih pomogne i njihov vlastiti srpski narod. I poče zidanje, i završi se u kratkom roku jer je srebro i zlato priticalo u velikim količinama od velikog župana Stefana Nemanjića. Po prvi put u svojoj istoriji srpski narod je dobio svoj velelepni manastir, među drugim brojnim manastirima pravoslavnih naroda koji su se nalazili na Svetoj Gori. 

Prema drevnom običaju u Istočnoj crkvi, kad osoba umire, rodbina, prijatelji i susedi dolaze na uzajamno opraštanje. Oni kažu: '' Oprosti mi, dragi.....(ime). '' Umiruća osoba odgovara: '' Ja ti opraštam. Neka ti je Bogom prosto. Oprosti i ti meni. '' Takva je slika bila pored Simeonovog samrtnog odra. Simeon je položio svoje ruke na Savinu glavu i rekao: '' O, moj blagoslove, neka si blagosloven!'' Simen je ubrzo posle toga predao svoj duh Bogu. Simeon i Sava su pokazali svetu najveličanstveniji primer roditeljske i sinovljeve ljubavi. Rođeni sin postao je duhovni otac svome zemaljskom ocu. Rođeni otac postao je duhovni sin svom zemaljskom sinu. 

Veličanstvena civilizacija Vizantije bližila se svom prvom kraju. Bila je potkopana i narušena nestankom ljudskih karaktera, i uskoro će krstaši u četvrtom krstaškom ratu srušiti Konstantinopolis 1204.godine tako da će Sava morati da ide u Nikeju gde se su se nalazili i vizantijski car i patrijarh nakon što su ih krstaši proterali i od Vizantije stvrolili Latinsko carstvo. Sava je molio vaseljenskog patrijarha Manojla Sarantena Haritopula da za srpsku državu osnuju posebnu arhiepiskopiju i da nekog od monaha iz njegove pratnje imenuju i posvete za arhiepiskopa. Vizantijski car u izbeglištvu, Teodor 1. Laskaris i patrijar Haritopul izašli su u susret toj molbi, ali su za arhiepiskopa imenovali Savu Nemanjića. Pre proglašenja samostalne srpske arhiepiskopije u Srbiji su postojale tri episkopije potčinjene Ohridskoj:Raška, Prizrenska i Lipljanska. Sava je osnovao sedam novih: Zetsku, Humsku, Dabarsku, Moravičku, Budimljansku, Hvostansku i Topličku.Tako je Srpska autokefalna crkva prilikom osnivanja obuhvatala deset, odnosno jedanaest episkopija, računajući i Žičku.

Sedišta episkopija nalazila su se u katedralnim hramovima: Zetska u crkvi sv. Arhanđela Mihaila na Prevlaci u Boki Kotorskoj; Humska u crkvi sv . Bogorodice u Stonu; Dabarska u crkvi Sv. Nikole u Banji kod Priboja; Raška u crkvi sv.Petra u Rasu; Moravička u crkvi sv.Ahilija u Arilju; Hvostanska u Bogorodici Hvostanskoj ( Maloj Studenici ) blizu Peći; Budimljanska u crkvi sv. Đorđa ( Đurđevi Stupovi ) u Budimlju kod Ivangrada; Toplička u Sv. Nikoli kod Kuršumlije; Prizrenska u crkvi sv. Bogorodice u Prizrenu poznatija kao Bogorodica Ljeviška; i, najzad, Lipljanska u Gračanici. Ogromno je dostignuće prvog srpskog arhiepiskopa Save.

Simeon je smatrao Savu većim od sebe. I jedan i drugi činili su sve moguće da na putu spasenja drugoga učine većim i slavnijim od sebe. To je zdrav socijalni princip a postoji i nezdrav. Nezdrav socijalni princip je kainski princip ličnog uobraženja i lažne slave, što neminovno gura i društvo, i državu, i porodicu u nered, zlo i bedu. 

Vladar, ratnik i monah postao je svetionik u zemlji neznanja i smetenosti.

Princ, monah i arhiepiskop postao je svetionik u zemlji neznanja i smetenosti.
Princ Srpske Crkve I Ratnik Srpske Države odn. sin koji postaje otac i otac koji postaje sin usmerili su svoj narod ispravnim putem ukoliko taj narod želi tim putem da ide. Taj njihov put ne ugrožava nikoga; taj put je ispravan put. Njihov put je put mudrosti vezane sa autoritetom a to se tako teško postiže. To je put duhovne moći ujedinjene s vlašću što se opet teško postiže, u današnja vreme je to skoro i nemoguće.
Ako duhovna i svetovna vlast žele da se takmiče neka se takmiče u služenju narodu - to je glavna poruka Save i Simeona.

Atačmenti



Komentari (70)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 11:34 24.01.2010

Odlična poruka

Ako duhovna i svetovna vlast žele da se takmiče neka se takmiče u služenju narodu - to je glavna poruka Save i Simeona.


Hvala na tekstu:)
omega68 omega68 12:27 24.01.2010

Re: Odlična poruka


ovaj tekst ide u favorite mojih favorita
hvala
taube taube 18:16 24.01.2010

Re: Odlična poruka

To je poenta koju sam htela da pokažem i dokažem.
Nikada većina srpskog naroda nije odstupala od te osnovne linije milosrđa i čovečnosti ali je odstupala manjina - narodne vođe zbog svoje moralne pokvarenosti i duhovne pomračenosti.
Takozvana srpska vlast je vekovima gazila o snovne Hristove zapovesti '' nego ko hoće da bude veći među vama, neka vam služi, i koji hoće da bude među vama prvi neKa vam bude sluga ( Mat. 20, 26; Luka 22, 26 ) . Hristos je zapovedio svojima da se ne otimaju o prva mesta, kao fariseji, nego neka sedaju na poslednje mesto. Od svih zapovesti Gospodnjih, ponavljam - Srbi najviše gaze ovu - BORBA ZA PRVENSTVO DONOSILA IM JE SAMO PORAZE I UDARCE TJ. DONOSILA NAM JE SAMO PORAZE I UDARCE I PIROVE POBEDE A PIROVA POBEDA PREMA MOM SKROMNOM MIŠLJENJU NIJE POBEDA. UPRAVO ZBOG OVOGA STOJIMO NA SVAKE DVE DECENIJE PRED NEKOM STRAHOTOM. TO JE POENTA.

HVALA NA KOMENTARU, NADAM SE DA VAM SE TEKST SVIĐA, I SREĆNA NAM ŠKOLSKA SLAVA U SREDU
taube taube 18:17 24.01.2010

Re: Odlična poruka

drago mi je
Srecko Sekeljic Srecko Sekeljic 21:25 24.01.2010

Re: Odlična poruka

Nikada većina srpskog naroda nije odstupala od te osnovne linije milosrđa i čovečnosti ali je odstupala manjina - narodne vođe zbog svoje moralne pokvarenosti i duhovne pomračenosti.

Stvarno je poučna priča... Meni jedino smeta što je ta posrnula manjina uvek ona grupa koja je na vlasti. A možda ih je i više nego što bismo želeli sebi da priznamo?
taube taube 21:52 24.01.2010

Re: Odlična poruka

da, posrnula manjina je uvek na vlasti i da, možda ih je i više nego što želimo da priznamo.

ovakve poučne priče njih sigurno neće dotaći

ali to ne znači da ću prestati da pišem
Srecko Sekeljic Srecko Sekeljic 22:00 24.01.2010

Re: Odlična poruka

ali to ne znači da ću prestati da pišem

Nikako!
hajkula1 hajkula1 12:28 24.01.2010

Otac i sin - Gde ja stadoh, ti produzi ...


Njihov put je put mudrosti vezane sa autoritetom a to se tako teško postiže.


Prica o mudrosti koja (nam) je cesto nedostajala.
Pozivanje na slavnu Nemanjicku proslost a podviznost Oca i Sina, Sina i Oca, sam temelj, se zanemaruje.
mariopan mariopan 15:24 24.01.2010

Re: Otac i sin - Gde ja stadoh, ti produzi

Zaista lep tekst, za ostavljanje u onu skrinju sa blagom.
Hvala.
omega68 omega68 15:28 24.01.2010

Re: Otac i sin - Gde ja stadoh, ti produzi

Свети Сава

Ко удара тако позно у дубину ноћног мира
На капији затвореној светогорског манастира?
"Већ је прошло тавно вече, и нема се поноћ хвата,
Седи оци, калуђери, отвор'те ми тешка врата.
Светлости ми душа хоће, а одмора слабе ноге,
Клонуло је моје тело, уморне су моје ноге -
Ал' је крепка воља моја, што ме ноћас вама води,
Да посветим живот роду, отаџбини и слободи.
Презрео сам царске дворе, царску круну и порфиру,
И сад ево светлост тражим у скромноме манастиру.
Отвор'те ми, цасни оци, манастирска тешка врата,
И примите царског сина ко најмлађег свога брата..."

Зашкрипаше тешка врата, а над њима сова прну
И с крештањем разви крила и склони се у ноћ црну.
А на прагу храма светог, где се Божје име слави,
Са буктињом упаљеном, настојник се отац јави.
Он буктињу горе диже, изнад своје главе свете,
И угледа, чудећи се, безазлено босо дете.
Високо му бледо чело, помршене густе власи,
Али чело узвишено, божанствена мудрост краси.
За руку га старац узе, пољуби му чело бледо,
А кроз сузе прошапута: "Примамо те, мило чедо".

* * *

Векови су прохујали, од чудесне оне ноћи,-
Векови су прохујали и многи ће јоште проћи -
Ал' то дете јоште живи, јер његова живи слава,
Јер то дете беше Растко, син Немањин, Свети Сава.


P.S.
Ovu pesmu mi je poslala jedna moja blogodrugarica koju pozdravljam
taube taube 18:24 24.01.2010

Re: Otac i sin - Gde ja stadoh, ti produzi ...

Hm, još jednom pogađate suštinu, svaka čast. Zanemarujemo temelj slavne Neanjićke prošlosti na koju se pozivamo a to je upravo - podvižništvo.

Ako jedan veliki čovek nije paćenik i mučenik za svoj narod onda je on samo običan avanturista kakav je bio Napoleon Bonaparta i ništa više od toga.

Nemanja je bio trostruki paćenik ( kad kažem PAĆENIK mislim STRADALNIK ) DAKLE, TROSTRUKI STRADALNIK: ZA HRISTA, ZA SVOJ NAROD I ZA SVOJU DUŠU. Ništa nam više od toga ne treba, to vam je nekoliko ljudi u jednom čoveku: ratnik, državnik, narodoljubac, bogoljubac, bogataš i ubogi podvižnik ( pazite to, to je najteže ), svetski čovek i svetac ......SVETSKI ČOVEK I SVETAC - E, TO JE NAJTEŽE OD SVEGA! MOŽE LI DANAS NEKI VOĐA TO DA POSTIGNE, NE SAMO SRPSKI NEGO PRIPADNIK BILO KOJEG NARODA? TEŠKO, JAKO TEŠKO................!

taube taube 17:48 25.01.2010

Re: Otac i sin - Gde ja stadoh, ti produzi

kao nagradu za ову песму написаћу ti jednu anegdotu o sv.savi

Jednom na putu sretne Svetog savu stogodišnji starac i uzvikne: '' Milost, svetitelju! '' - '' A šta si rad starče? '' - upita ga Sveti sava. - '' Daj mi još koju godinu da proživim, jer mi je žao da ostavim ovaj beli svet '' . Sveti sava se osmehnu , te upita starca: '' Jesi l' starče, za tvoga života oženio što si imao da oženiš? '' - '' Jesam '', odgovori starac. - '' A jesi l' udao, što imaš da udaš? '' - '' Jesam '', odgovori starac. - '' Jesi l ' se naradio i odmorio na ovom belom svetu? '' - '' Jesam ''. - '' Jesi l se najeo i napio? '' - '' Jesam ''. - '' A jesi l ' s najahao dobrih konja, napevao i nakukao u životu svome? '' - '' Jesam ''. - '' Jesam , vala , i to svetitelju ''. - '' Jesi l' preterao i koju žalost , mimo radosti? '' - '' Jesam ''. - '' Možeš li da slušaš sebe ? '' - '' Ne mogu ''. - '' Možeš li sada da radiš? '' - '' Ne mogu ''. - '' A možeš li da ćutiš i da ne govoriš svaki čas? ''. - '' I to ne mogu ''. - '' A pa šta hoćeš sad, pravo mi reci! '' - Starac slegne ramenima i ućuta...

ovo bi mogla da bude izvrsna poruka našim izlapelim političarima da malo ućute - dosta su pričali i dosta smo ih slušali i da se maknu ....
libkonz libkonz 18:54 24.01.2010

прелеп текст

одмах сам препознао ауторку
Питам се само зашто се стидимо своје историје? Зашто свака учионица у Србији нема слику Светог Саве?
taube taube 19:29 24.01.2010

Re: прелеп текст

drago mi je da sam '' prepoznata ''
ne znam dragi libkonz zašto se stidimo, zaista ne znam, možda nam je ova najnovija istorija pokvarila svu dosadašnju, greške koje smo imali u prethodne dve decenije prete da nam oduzmu slavu koja je trajala vekovima, ne bih volela da se to dogodi, moramo nekako da se '' iščupamo ''
Savina je misao bila da treba oba vola upregnuti u jaram, da podjednako služe Domaćinu. I crkvu i državu.
A zaboravili smo i zadužbinarstvo. Čak i posle Kosova pod turskim gospodarstvom, vazali kneževi i kneginje, despoti i despotice, vojvode i vojvotkinje, podizali su zadužbine širom srpske zemlje. Kraljeva crkva na Oplencu svedoči, da srpski vladari ni u dvadesetome veku nisu prekinuli službu Bogu kroz zadužbinarstvo odpočeto od Nemanjića.
Ta plemenita strast kod Srba za podizanje zadužbina ne može se naći u tolikoj meri ni kod jednog drugog naroda. Eto, i to smo zaboravili, i to smo izgubili...........!
taube taube 16:50 25.01.2010

Re: прелеп текст

MOJA UČIONICA IMA IKONU SVETOG SAVE I SVETOSAVSKU HIMNU ISPISANU NA PANOU KOJU SMO DANAS JA I DECA PEVALI
vanja.t vanja.t 19:18 24.01.2010

svaka čast taube

lepo je sresti te opet
taube taube 19:30 24.01.2010

Re: svaka čast taube

takođe
vanja.t vanja.t 10:53 25.01.2010

odavno nisam pročitao

lepši teks o svetom savi.
u školi moje ćerke, spremaju predstavu za dan sv.save, pa je tražila da joj odštampam ovaj tekst, da ponese - oduševljena je početkom veoma davno živeo je jedan mladi princ... zvuči joj kao bajka.

interesuje me šta misliš o tezi koja se sada provlači, da sv. sava nikad nije napisao ili izgovorio da smo mi, da parafraziram, istok na zapadu i zapad na istoku. i da u vreme osnivanja srpske crkve nije postojala ta dilema, pa da on o tome nije ni mogao da zauzme takav stav?
taube taube 16:56 25.01.2010

Re: odavno nisam pročitao

NE ZNAM DA SE I TAKVA TEZA SAD PROVLAČI, LJUDI STVARNO NEĆE DA OSTAVE SVETITELJE NA MIRU ALI DOBRO....MISLIM OVAKO, HRIŠĆANSKA CRKVA SE PODELILA NA RIMOKATOLIČKI ZAPAD I PRAVOSLAVNI ISTOK 1054.GODINE I STOGA MISLIM DA SVETI SAVA NIJE STIGAO DA IMA TAJ OSEĆAJ PODELJENOSTI KOJI DANAS POSTOJI. ON JE BIO MIROTVORAC A TO ZNAČI DA JE MIRIO ISTOK I ZAPAD, DUGO JE SE ODRŽAO POJAM ' MIROTVORAC ' U SRBIJI, TEK U NOVIJE VREME SE KORISTI STRANI POJAM ' DIPLOMATA '
toma miletic toma miletic 19:44 24.01.2010

pitanja

ne bese li neka svadja izmedju nemanje i stevana, pa ih je sava pomirio....nesto mi se javlja u secanju......

zanimljivo je takodje to da je srpska episkopija bila pod ohridskom arhiepiskopijom koja danas kao glavni argument svoje nezavisnosti od srpske navodi to da je starija......
taube taube 21:37 24.01.2010

Re: pitanja

jeste bila svađa ali između nemanjinih sinova : stefana i vukana, sava ih je izmirio.krivica je bila do vukana jer dok su se njegov brat sava i otac nemanja u Svetoj gori natčovečanski trudili da spasu svoje duše, on je činio sve što je mogao da izgubi svoju pa se pobunio protiv stefana kojeg je nemanja odredio za naslednika. vukan je bio nezadovoljan svojim podređenim položajem i zato nije imao mira. međutim, šta se događa? Vizantijsko carstvo su srušili krstaši i Carigrad je opljačkan. kada su vukan i stefan videli da je pao sveti grad Istočnog hrišćanstva - Konstantinoipolis tj Carigrad uvideli su da nailaze teška vremena i zamolili su svog mlađeg brata savu da, milosti radi, dođe sa telom njihovog oca, da bi uspostavio mir među njima.sava je krenuo u srbiju posle 20 godina. stefan ga je dočekao na grčkoj granici. stefana su pratili njegovi sinovi, raški episkop i mnogo sveštenstva, plemstva i državnih velikodostojnika. braća su pala jedan drugom u zagrljaj sa suzama. onda se stefan poklonio pred savom i kovčegom svoga oca, kao i pred savinim uvaženim pratiocima a to su bili svetogorski monasi koji su pratili savu na ovom putu. svetogorski oci , naviknuti na skromnost samo među sobom, bili su iznenađeni kad su tu istu skromnost videli i među svetskim velikašima. posle kraćeg odmora, krenuli su dalje a usput im se stalno pridruživao narod i pevao od radosti što vidi svog vođu koji je rešio da se pomiri sa bratom. na kapiji Studenice bio je princ vukan sa svojom porodicom. sava je odmah otpočeo služenje i na svakoj službi je propovedao, opominjući, upozoravajući, poučavajući i tešeći i velike i male. kroz savino prisustvo zavađena braća su se ujedinila u ljubavi. slušajući savu, vukan je bio postiđen i govorio je da pobuna nije bila po njegovoj želji već po nagovoru njegovih velmoža. bilo kako bilo, sava je izmirio svoju zavađenu braću.

što se tiče ohridske arhiepiskopije tj. ohridskog arhiepiskopa dimitrija homatijana - on je bio ogorčen osnivanjem Srpske autokefalne crkve jer se pod homatijanovom duhovnom jurisdikcijom do tada srbija nalazila. tim činom - homatijan je bio lišen episkopija, vernika i pozamašnih prihoda. njegovo nezadovoljstvo je bivalo sve veće i veće, naročito kada je arhiepiskop sava počeo da smenjuje homatijanove grke i da na mesta episkopa postavlja srbe što je bilo i logično i legitimno jer je za to imao dozvolu vaseljenskog patrijarha i vizantijskog cara i osim toga srpska arhiepiskpija je sada bila nezavisna, nije zavisila od ohridske. homatijanu ništa nije vredelo njegovo nezadovoljstvo. sava je izdejstvovao podršku glavnih ljudi tog vremena - da se izrazim modernim rečnikom - njegovo osnivanje samostalne srpske arhiepiskopije odobrili su oni koji su se u ono vreme za to pitali : vaseljenski patrijarh i vizantijski car. sava je bio sjajan pragmatičan diplomata
dusavu dusavu 23:06 24.01.2010

Re: pitanja ARILJE

Sedišta episkopija nalazila su se u katedralnim hramovima: ...... Moravička u crkvi sv.Ahilija u Arilju;
Koliko znam crkvu svetog Ahilija podigli su braća Dragutin i Milutin, sinovi Uroševi a unuci Stefana Prvovenčanog 1296. godine. Arilje jeste bilo sedište Moravičke episkopije ali to sedište nije moglo biti u hramu svetog Ahilija jer u vreme kad je nastala ta episkopija nije bilo tog hrama. Verovatno je to bio neki drugi hram. Molim za komentar!
taube taube 23:36 24.01.2010

Re: pitanja ARILJE

da. u pravu ste.
Ispred mene je trenutno knjiga '' Srbija u doba Nemanjića '' prof. Miloša Blagojevića, na strani 73 piše da je sedište moravičke episkopije crkva sv. Ahilija a na strani 103 je slika pomenute crkve i tekst da ju je sagradio kralj Dragutin 1290.g.posle silaska sa prestola a 1296.godine su je slikari iz Soluna živopisali. Uz staru crkvu dozidana je kasnije spoljašnja priprata.
zaista čudno, profesora ne mogu da zovem a sigurno postoji objašnjenje.
ja ću vas zamoliti za malo strpljenja da pogledam šta kažu druge knjige, Jireček na primer, budite strpljivi, problem nije veliki
taube taube 23:53 24.01.2010

Re: pitanja ARILJE

http://www.pravoslavlje.nl/foto_manastiri_crkve/crkva_svetog_ahilija.htm

evo vam link, nesumnjivo je da je postojao prvobitni Vizantijski hram na tom mestu i Sava ga je zatekao kada se vratio iz Nikeje gde je izdejstvovao samostalnost Srpske crkve tj. autokefalnost a to je ujedno vreme kada je osnovao sve pomenute episkopije, kralj Dragutin je sazidao svoju crkvu na mestu prvobitnog Vizantijskog hrama.
taube taube 23:57 24.01.2010

Re: pitanja ARILJE

samo da dodam - prof. Miloš Blagojević verovatno nije smatrao za shodno da naglasi da su na tlu današnje Srbije Vizantinci gradili hramove jer je opšte poznato da je prva srpska država nastajala na tom istom tlu, moram da branim svoje profesore

dakle, postojao je vizantijski pravoslavni hram gde je Sava smestio središte episkopije a Dragutin je dalje zidao svojena istom mestu
filantrop filantrop 21:48 24.01.2010

Potvrda

Nemanja je bio ratnik prve klase . I kao mnoge velike vojskovođe tog vremna bio je veoma religiozan

Dobro da je jos jednom podvucena veza izmedju ratovanaja i religije.
taube taube 22:09 24.01.2010

Re: Potvrda

ne zaboravite, reč je o srednjem veku i pre bih rekla da su u pitanju duhovni '' ratovi ''
ne zaboravite da živeti u ovom svetu znači , svesno ili nesvesno, ratovati.
ne zaboravite da su ratovale i one države sa izrazito ateističkim režimima.
ne zaboravite da glavni uzrok rata jeste u oholosti čoveka prema čoveku i o oholosti naroda prema narodu a ne u religiji ili religijama. od oholosti pomračava se um, pa ljudi ne vide Boga, a čim ljudi izgube Boga iz vida, gube svest o tome da je svaki čovek čoveku brat bilo koje da je vere.
toliko sam se trudila da filantropi ne nađu nijednu rečenicu koju mi mogu zameriti ali sam omanula sa ovom rečenicom koju ste citirali. tema je kompleksna , zamoliću vas da još malo razmislite i sagledate celokupnu istoriju ljudskog roda i to iz svih uglova i ako i dalje budete mislili isto ja vas neću ubeđivati našli ste potvrdu - sada budite mirni i zadovoljni
kad razmišljate o ratovima i religiji promislite i o slobodi jer postoje 3 vida slobode: sloboda od brutalnih sila prirode, sloboda od ljudi tlačitelja i sloboda od sebe samoga. prva sloboda se postiže kroz nauku i silu, druga kroz politiku i silu, treća kroz religiju bez sile. žao mi je, kako god okrenete bez religije ne ide.

sprečiti rat? kako? to se ne može postići spoljašnjim sredstvima, nego unutrašnjim preobražajem svakog čoveka bilo koje da je vere ili sopstvenog legitimnog izbora da ne veruje. može li se svaki, ali baš svaki čovek na ovoj planeti duhovno preobraziti u svojoj unutrašnjosti? na moju a verujem i vašu veliku žalost - mislim da ne može.

da bi iščezli spoljašnji ratovi svaki čovek na planeti mora povesti unutrašnji rat protiv sebe i svojih loših pomisli, želja i dela koja su začetak sukoba odn. ratova među ljudima i narodima.

mislim da ipak hrišćani ratuju SA STIDOM, to moram da nvam naglasim, hrišćani osećaju stid, mislim na prave hrišćane a naročito ga osećaju kada su neizostavno primorani da ratuju...............!
filantrop filantrop 22:12 24.01.2010

Re: Potvrda

ne zaboravite


ne zaboravljam a i kako bih, skorija istorija me je poodsetila sa fotosima,
sa popovima zajedno sa vojskovodjama (koje na zalost nemam da dokumentujem, ali bile su na blogu ranije)
filantrop filantrop 22:00 24.01.2010

P.#2

Nemanja i njegova supruga Ana imali su dva sina i nekoliko kćeri.

usrdno molili Gospoda Boga da ih obraduje i trećim sinom

Jos jedna potvrda da nam preci nisu bas bili naklonjeni zenama (da se pristojno izrazim)
taube taube 22:11 24.01.2010

Re: P.#2

dobro, hajte nađite još tih vaših potvrda, izvolite dalje...............
taube taube 22:14 24.01.2010

Re: P.#2

dobro, baš ste se usredsredili da u ovom tekstu nađete potvrdu nečeg lošeg, ja vam dalje neću odgovarati a vi nastavite da tražite još potvrda...samo ću vam reći da prema hrišćanskom uverenju stvari stoje ovako : zlo je došlo od žene ali i spasenje je došlo od žene.
filantrop filantrop 22:16 24.01.2010

Re: P.#2

hrišćanskom uverenju stvari stoje ovako : zlo je došlo od žene ali i spasenje je došlo od žene.


hehehe

ali su na krst ipak raspeli muskarca
prijatno popodne
taube taube 22:18 24.01.2010

Re: P.#2

i vama prijatno veče želim nećemo nas dvoje ratovati večeras ako su to radili ljudi pomračenog uma

pozdravljam vas
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 23:22 24.01.2010

drago mi je

citati te, taube, ponovo, naravno dala sam preporuku jos jutros, ne znajuci da si ti Marijana Jankovic, zao mi je sto tebe i drugih nema cesce.
taube taube 23:38 24.01.2010

Re: drago mi je

i meni je žao što me nema češće ali.....to ne znači da me neće biti.....samo verujte u to
godec godec 09:52 25.01.2010

Hram i spomenik

Sta mislite o postojanju spomenika Đorđu Petroviću u neposrednoj blizini Hrama Svetog Save?

Pitam Vas zbog odnosa Đorđa Petrovića prema svom ocu (ocuhu) i bratu. Cini mi se da je sasvim drugaciji od odnosa Rastka Petrovica prema svom ocu i braci?
taube taube 17:29 25.01.2010

Re: Hram i spomenik

Vidite ovako: Ђорђе Petrović nije hteo da prihvati vođstvo i upozoravao je Srbe da je prgav i da ' o'ma oće da ubije ' a srbi su uzviknuli da im baš takav i treba u tom momentu. Što se tiče ubistva očuha ( oca ) i brata to se u ono doba smatralo pravednim ubistvima; da se Karađorđev otac ( očuh ) vratio on bi izdao svoju rodbinu turcima i zato đorđe nije smeo da rizikuje.

još jedna stvar je jasna, često pominjete ratove i ubistva zgražavajući se i osuđijući neoprostivo, nemate pravo osuđivati zar ste vi svi savršeni?

nastavići opet u poetskom stilu

ovo je kratka pesma jednog pesnika iz kruševca
'' u utrobi majke
svetlost izbrazdio
posadio misli
jače od zaborava
i moć tmine
PRETOČI SE U RAZDANJENJE
iz čela mu ptica
u let zaroni
a oči
niz polja daleka
sunce prosuše ''
pesma se zove ' etida o razdanjenju ' i posvećena je prahu oca srbije - karađorđu, karađorđe je doneo sunce i razdanjenje srpskom narodu - to mi je prva asocijacija na njega a ne to koga je on sve ubio ( kao da se pripadnici drugih naroda ne ubijaju međusobno ) i ne, uopšte mi ne smeta što je spomenik đorđu u blizini hrama, ako već hoćete i sava je svoje roditelje rastužio i gotovo duhovno ubio svojim odlaskom - to tako jednostavno mora da bude.
godec godec 10:20 26.01.2010

Re: Hram i spomenik

Zasto sam Vam postavio pitanje

Ne razumem zasto zapocinjete polemiku. Ukoliko ste shvatili da sam ja izneo tezu da su vlasti Socijalisticke Republike Srbije pogresile postavljajuci spomenik Crnom Djordju ispred Hrama Svetog Save pogresili ste. Nisam. Kontekst mog pitanja sam i naveo u samom pitanju. Jednostavno sam se citajuci Vas tekst o odnosu oca i sina setio odnosa koji je Crni Djordje imao prema clanovima svoje porodice i zapitao samog sebe ono sto sam pitao Vas. Vas istoricara, pedagoga, zenu, prosvetnog radnika... Smatrao sam da cete mi pomoci da odgovorim samom sebi jednostavnim odgovorom na moje pitanje. Nazalost, Vi ste usli u polemiku (svadju).


Polemika (svadja) koriscenjem tehnika verbalnog terorizma

Polemiku koju ste sami zapoceli vodite na neprimeren nacin koji Vas odgovor na moje pitanje moze definisati ne kao polemiku nego kao svadju. Gordanac je na svom blogu objavila tekst pod nazivom "Neke tehnike dobre polemike" i u okviru njega Tehnike verbalnog terorizma. Toplo Vam preporucujem da ga procitate. Koristice Vam ne samo licno nego i zbog posla kojim se bavite.

Razlog zasto sam naveo da je nacin na koji ste vodili polemiku neprimeren je definisan sledecim delovima teksta Tehnike verbalnog terorizma:

1) Ad hominem varijanta: Napadate mene licno osporavajuci moje obrazovanje i inteligenciju time sto me u recinici zapocetoj "vidite ovako" poducavate o stvarima koje zna svako ko je zavrsio obavezno skolsko obrazovanje i koje nemaju nikakve veze sa mojim pitanjem.
2) Van konteksta: Ideja je da se namerno pogrešno shvati neka reč, fraza ili analogija i da se fokus prebaci na to umesto na temu. Time sto ste me optuzili da sam deo drustvene grupe koja cesto pominje ratove i ubistva zgrazavajuci se nad njima takodje nema nikakve veze sa mojim pitanjem vec je ne samo van konteksta nego i ponovo predstavlja napad na mene (nas) koji se, pretpostavljam po Vama neopravdano, navodno zgrazavam(o) nad ratovima i ubistvima.
3) Trgovceva poenta: Postavlja se pitanje na koje je odgovor očigledan i, igrajući na osećaj krivice, zahteva se unapred utvrđeni odgovor na koji upućuje zdrav razum ili opšta kultura Postavljanjem pitanja "zar ste svi vi savrseni"
4) Pocni pricu: Sa sjajem u očima, započnite dugačku priču koja se navodno odnosi na zadatu temu. Navodjenje kratke pesme pesnika iz Krusevca.

Skoro svaka Vasa recenica u odgovorima na komentare ostalih citalaca je klasican primer verbalnog terorizma.

To sto ste naveli da je citav jedan narod imao takve osobine zbog kojih je potrebno i dobro da sebi bira (?!) za vodje ubice i zlocince i da je ubistva oca (ocuha) i brata smatrao pravednim mozda potpada i pod govor mrznje.

Isprva mi se tekst koji ste napisali izuzetno dopao. Svojim odgovorima na komentare citalaca ste uticali da promenim misljenje.
taube taube 11:06 26.01.2010

Re: Hram i spomenik

1.Ne znam ko kakvo obrazovanje ima jer su autori pod pseudonimima.
2.Grešite ako mislite da sam namerno pogrešno shvatila vaše reči.
3.Pitanje sam postavila jer ne mogu da shvatim tendenciju da se osuđuju postupci vladara iz vremena koje je prohujalo a da pritom se ne potrudimo da shvatimo duh vremena koje je prohujalo. Одакле Вам сад идеја да ја мислим да је згражавање над ратовима неоправдано? Да ли Ви то сад вршите вербални тероризам? Наравно да су сви ратови нешто над чим се морамо згражавати али имајте не уму да је реч о Првом српску устанку и да су Срби морали започети своје ослобођење од Османског царства. Како да га отпочну у то време ако не ратом?
4.Pesma koju sam navela se ne odnosi navodno na temu nego je odgovor na vaše pitanje. Ako je Đorđe Petrović u toj pesmi predstavljen kao neko ko donosi razdanjenje onda znači da meni ne smeta mesto na kojem je njegov spomenik.

Uopšte niste shvatili izbor Karađorđa za vođu. Karađorđe nije zločinac, ne znam odakle Vam ta ideja. Pojam ' zločinac ' tad nije ni postojao. Narod bira ubicu? Kakva Vam je to rečenica? U Srbiji tog vremena ljudi nose oružje za pojasom, i u to vreme upotrebe oružje kad surove prilike tog vremena to zahtevaju. Nije svako ko je nosio oružje za pojasom ubica i nije ubica svaki onaj koji ji nosio oružje. Bilo koga da su Srbi izabrali oni bi izabrali čoveka koji nosi oružje. Ustanak ili revoluciju ne može podići književnik sa guščjim perom u ruci, ustanak može podići i srpski proterani narod u tužnim zbegovima može samo čovek sa oružjem. Književnik može samo ohrabriti ustanike svojim pisanjem ili ih pozvati da ne ratuju.

Vi mene sad optužujete za verbalni terorizam i govor mržnje. Da niste malo preterali? Šta očekujete da odgovorim onima koji religiju dovode u vezu sa ratovima? Zar mislite da ako ne bude bilo religije da neće biti ni ratova? Najblaže što mogu da Vam kažem a da ne budem opet optužena za ono za šta ste me optužili je da je meni takav stav blogera bio smešan i neprimeren mom tekstu koji je napisan da bismo u miru proslavili srpsku školsku slavu i zato su ti blogeri dobili od mene onakve odgovore koji su čak blagi, verujte da sam bila blaga u odgovorima. Kakav je to molim Vas komentar '' ali su ipak razapeli muškarca''? Ima li to veze sa mojim tekstom? Ne znam zašto Vam smetaju moji odgovori drugim blogerima. Razumem da Vam je zasmetao moj odgovor na Vaše pitanje. I ako Vam nešto znači ja se kajem što sam Vam odgovorila na način koji ne dolikuje tematici ovog teksta i ne dolikuje sutrašnjem velikom prazniku. Žao mi je što Vam nisam napisala samo kratko da meni spomenik Karađorđu pored hrama Svetog Save ne smeta.Tako sam samo trebala da vam napišem. Jasno je meni zašto ste Vi postavili to pitanje: zbog odnosa otac-sin koji nije istovetan kod Save i Đorđa. Đorđe nije ni bio niti je proglašen za svetitelja, njegovi postupci su više starozavetni nego jevanđeljski. I možda i nije prikladno da njegov spomenik stoji pored Hrama ali šta da radimo kad već tamo stoji.

Prihvatiću Vaše savete ali nemojte me prebrzo optuživati jer ću steći utisak da se svaka moja reč stavlja na skener da li je podobna. I ma koliko se trudila da nikog ne povredim to se uvek dogodi. Kriva jesam ali ne baš onoliko koliko Vi mislite. Žao mi je što sam ušla u polemiku ali zaista mi je na umu samo sutrašnji veliki praznik dok mi Karađorđe nije ni padao na pamet.

Pozdravljam Vas
taube taube 11:12 26.01.2010

Re: Hram i spomenik

Ako razmatramo samo odnos otac - sin kod Save i Đorđa onda hram i spomenik jedan pored drugog nisu prikladni. Jel možete da uvažite ovakav odgovor kao primeren?
godec godec 13:59 26.01.2010

Re: Hram i spomenik

Nastavljate polemiku/svadju na isti nacin kao i do sada. Niste izneli nijedan argument kojim opovrgavate moj stav da ste mi odgovorili na nacin koji predstavlja klasican primer raznih tehnika verbalnog terorizma.

Naprotiv. Nastavljate na potpuno isti nacin.

2.Grešite ako mislite da sam namerno pogrešno shvatila vaše reči.


Ne mislim. Gde sam to naveo i na osnovu cega ste to zakljucili?

Pitanje sam postavila jer ne mogu da shvatim tendenciju da se osuđuju postupci vladara iz vremena koje je prohujalo a da pritom se ne potrudimo da shvatimo duh vremena koje je prohujalo


Na koji nacin sam u pitanju koje sam postavio osudio postupak vladara iz prohujalog vremena? Naprotiv, upravo sam ne zureci sa odgovorom na pitanje koje sam postavio sebi i Vama, pokazao razumevanje za
duh vremena koje je prohujalo
.

Одакле Вам сад идеја да ја мислим да је згражавање над ратовима неоправдано?


odavde

često pominjete ratove i ubistva zgražavajući se i osuđijući neoprostivo, nemate pravo osuđivati zar ste vi svi savršeni?


Iz ovog teksta se moze, mozda pogresno, zakljuciti da zastupate tezu da nemamo pravo da osudjujemo ratove i ubistva zgrazavajuci se nad njima zato sto nismo svi mi savrseni.

Да ли Ви то сад вршите вербални тероризам?


Ne. To vi radite u svojim odgovorima na komentare.

имајте не уму да је реч о Првом српску устанку и да су Срби морали започети своје ослобођење од Османског царства. Како да га отпочну у то време ако не ратом?


Zasto su morali zapoceti svoje "oslobadjanje" od Osmanskog carstva? Ovo "oslobadjanje" sam stavio pod znake navoda zbog toga sto sam na vise mesta procitao da je posle Prvog srpskog ustanka obican narod imao iste slobode kao i pre njega, a da je veliki broj stanovnika srbije ostao bez krova nad glavom, bio proteran sa vekovnih ognjista dok je veliki broj njihovih verskih objekata bio srusen.


Ako je Đorđe Petrović u toj pesmi predstavljen kao neko ko donosi razdanjenje


Zbog cega je Crni Djordje sprecen da nastavi proces razdanjivanja na tako surov nacin od strane svog kuma?

Uopšte niste shvatili izbor Karađorđa za vođu. Karađorđe nije zločinac, ne znam odakle Vam ta ideja.


Zar nije zlocin ubiti oca (ocuha), brata, Vukana, ......?

Narod bira ubicu? Kakva Vam je to rečenica?


Iza bira sam stavio znake (?!). Vi ste naveli da je Karadjordje odbio predlog da bude vozd
i upozoravao je Srbe da je prgav i da ' o'ma oće da ubije ' a srbi su uzviknuli da im baš takav i treba u tom momentu


Kako su uzviknuli to? "Takav nam bas i treba u ovom momentu!!!!"?

Vi mene sad optužujete za verbalni terorizam i govor mržnje. Da niste malo preterali?


Nisam. Naveo sam argumente u prilog svojoj tvrdnji. Nijedan niste opovrgli. Naprotiv nastavljate sa verbalnim terorizmom i u sledecim recenicama:

Šta očekujete da odgovorim onima koji religiju dovode u vezu sa ratovima?
- Trgovceva poenta
Zar mislite da ako ne bude bilo religije da neće biti ni ratova?
- Trgovceva poenta

I možda i nije prikladno da njegov spomenik stoji pored Hrama ali šta da radimo kad već tamo stoji.


Ne bi bilo ni prvi ni poslednji put da se neki spomenik pomeri?
taube taube 15:45 26.01.2010

Re: Hram i spomenik

Nemojte se toliko gneviti, molim Vas.

Otišli smo daleko od teme, želim da prekinem ovu polemiku jer očigledno ne umem da upotrebim reči na pravi način.

Ne želim da kritikujem ni naše vladare u prošlosti, niti Osmansko carstvo;

Mogu samo da zamislim engleski narod u vremenu od pet stotina godina bez škola, bez učenja, bez književnika, bez prijatelja, bez pomoći. I verujem da Englezi nisu u stanju zamisliti svoju otadžbinu bez Šekspira, Oksforda i sl. Bilo bi od velikog interesa i za psihologa i za istoričara da se upozna sa duhovnim životom srpskog naroda u tako teškim uslovima života. Kako takav narod živi? Kod Eskima je ta stvar jasna: oni love, jedu razgovaraju i spavaju. Ali šta čini jedan narod koji je evropski? Srbi su evropski narod. Šta su Srbi činili? Tri posla - mislili su, pevali su, i nadali se. Da, Srbi su mislili. Mislili su, i , premišljali dugo, vrlo dugo dok bi došli do jedne kratke rečenice. Ove reči su živele u usmenom predanju, i prenosile se sa kolena na koleno. To su poslovice. Evo jedne '' Bog je na visini, đavo u nizini, a čovek je u sredini ''. Ko Boga traži, može ga naći na visini, u nizini, i u sredini. Ko đavola traži može ga naći u nizini i u sredini. Čovek može biti svuda kao i Bog, u sredini, u visini, i nizini. Pa ova: '' Samo poludobar čovek može se razočarati u ovom svetu. Ali potpuno valjan čovek nikada se ne razočarava, jer on nikada ne očekuje nagrade za dobro koje čini ''. Srpski narod je pevao. Sedeći oko ognjišta dugih zimskih noći, srpski seljaci pevali su o svojo slavnoj prošlosti, tamnoj sadašnjosti i svojim nadama u budućnosti. Srpska prirodna mudrost izražena je u nepogrešivim poslovicama i pesništvu.
Ljubav? Ljubav je bolja od pravde.
Pravda? Pravda je bolja od nepravde.
Nepravda? Nepravda mora biti kažnjena.
Stradanje? Stradanje mora nestati.
Stroljenje? To je velika vrlina stradalnika.
Nepoštenje? Ono znači isto što i smrt.
Poniznost? Ona je uvek uzvraćena ljubavlju.
Neustrašivost? Praćena je najvećom pohvalom
Kukavičluk? Njega prati sram i prezrenje.
Sloboda? Čovek je čovek samo dotle, dokle živi u slobodi i bori se za slobodu.
Ovakav moral stoji u poslovicama srpskim kroz 500 godina ropstva. Naravno, Srbi su se često ogrešili o ovaj moral, ali i kad smo grešili i kad smo bili ispravni ovaj moral je uvek smatran merom šta je dobro i lepo. Srbija je grešila i kajala svoje grehe, pa opet padala u grehe. Ja neću da Vas molim da oprostite srpskim vođama koji su ubijali već samo vas zamolim da pravedno uporedite njihove grehe sa njihovim stradanjem. Iako je srpski narod govorio: '' zrno istine bolje je od tovara laži '', ipak je laž, kao i svaki parazit našla sebi gnezdo u srbiji kao i svugde.Iako se srpska savest grozila nad kainovim grehom, ipak je taj greh, greh bratoubistva oskrnavio zemlju srpsku, osvećenu tolikim patnjama i nesebičnim žrtvama njenog naroda. I još jedan greh srbi imaju a taj greh je - preterana ljubav prema nezavisnosti ( usudiću se da pomislim kako vama upravo to kod srba smeta )To je zapravo vrlina ali kada pređe meru to postaje greh odn. greška. Ovaj duh nezavisnog života, nezavisno i od neprijatelja i prijatelja znatno je remetio naš napredak tokom vekova. Naša najveća vrlina je istovremeno i naša najveća greška. Mislim da nas to i odvaja od drugih naroda i koči i dovodi u raznorazne nevolje-zato smo ratovali i kad treba i kad ne treba, prkosili svetu i kad treba i kad ne treba......ne znam da li postoji rešenje za ovaj segment karaktera srpskog naroda.....mogu da izmenim samo sebe.

sada opet rasparčajte i ove sve moje reči, nađite gde je verbalni terorizam, gde je govor mržnje i napišite mi, jaću sve uvažiti kao što sam uvažila i sve vaše komentare iako sam nespretno na njih odgovorila i kad to uradite ja ću vas zamoliti da više ne pišete ništa i da me pustite da na miru dočekam sutrašnju školsku slavu, sečenje kolača i pevanje svetosavske himne.

Molim Vas.
godec godec 16:11 26.01.2010

Re: Hram i spomenik

ja ću vas zamoliti da više ne pišete ništa i da me pustite da na miru dočekam sutrašnju školsku slavu, sečenje kolača i pevanje svetosavske himne.


Ako vam je jeftino, a vi nemojte prodati. - ruski ministar za vanredne situacije i kopredsednik međuvladine komisije za srpsko-rusku saradnju Sergej Šojgu.

Ukoliko Vas uznemiravaju moji komentari u kojima je argumentovan svaki stav koji sam naveo i ukoliko i ubuduce imate nameru da objavljujete odgovore pune verbalnog terorizma i govora mrznje prema Srbima i Eskimima, a Vi onda nemojte odgovarati.

Molim Vas.
taube taube 16:47 26.01.2010

Re: Hram i spomenik

evo sad i moje mržnje prema srbima. fenomenalno. fenomenalnije od vaše teze '' oslobađanje '' od turaka koju smatram .....ne...za koju nemam reči.bez teksta sam. nemam više nikakav komentar pa neću ni komentarisati. zaista vas se plašim.
Honesty Honesty 15:34 25.01.2010

Lep tekst,

ali imam utisak da malo mesate mitove sa istorijskim cinjenicama.
Prvi mit je da je Rastko Nemanjic pobegao na Svetu Goru, a Nemanja slao poteru za njim. Pre ce biti da je Nemanja, kao dobar drzavnik, svesno namenio najmladjem sinu duhovni poziv. Sredniji vek je bio doba vere, a mlada srpska drzava je tek trebala da izgradi svoju crkvu, i da narod privede hriscanstvu.
Zatim kazete kako su Ana i Nemanja molili Boga za jos jedno dete nakon dva sina i dve kceri. Netacno, od Rastka su stariji samo Vukan i Stefan, a dve cerke (kojima ne znamo imena, ni tacne godine rodjenja) su mladje.
Takodje me iznenadjuje tumacenje gradjanskog rata izmedju Vukana i Stefana (obzirom da ste profesor istorije). Iz vase price ispada da je Stefan pobedio zato sto je bio dobar a Vukan los. Prilicno naivno. I jedan i drugi su upleli strane drzave u ovaj sukob, prvo je Vukan zbacio brata sa prerstola uz pomoc Ugara, a zatim je Stefan iskoristio bugarski napad na Vukana, kako bi povratio presto. Podsecam da je Stefan Nemanja ostavio presto srednjem sinu, ali ne, ponavljam, zato sto je ovaj bio dobar, a Vukan los, vec zato sto je bio ozenjen vizantijskom princezom. Sve ove cinjenice cete naci i u knjizi M.Blagojevica koju ste vec citirali.
Niko u ovoj prici nije bio svetac. Doduse, Nemanijici su svi kanonizovani (osim Dusana), al opet iz politickih razloga. Kao mlad hriscanski narod, Srbi nisu imali svoje svece, a s druge strane Nemanjici su svesno gradili kult svete dinastije. Nemanja je bio vrlo mudar i sposoban drzavnik, Sava se pokazao kao vrstan diplomata i sposoban crkveni poglavar, Milutin je bio dobar vojskovodja. S druge strane, braca su ratovala izmedju sebe, Stefan Decanski je pokusao da otme presto od oca, itd.
Nesumnjivo da su Nemanjici imali najznacajniju ulogu u formiranju srpske drzave, ali molim vas, nemojmo mistifikovati stvari bez potrebe.
taube taube 16:48 25.01.2010

Re: Lep tekst,

Vidite ovako, ja sam studirala i završila činjeničnu i kritičku istoriju ali se takvom istorijom nisam preterano bavila u ovom tekstu. Ovaj tekst je moj pokušaj da napišem poetsku i filozofsku istoriju a da ne narušim mnogo činjenice koje su mi odlično poznate. Nemate razloga da reagujete tako burno. Ja predajem istoriju u srpskoj školi i u sredu nam je školska slava i uzela sam sebi pravo da se radujem što su moju državu osnovali svetitelji koji su bili blagoslov Božji i najveće ikone Božje ma kako Vama to naivno zvučalo.

Ne znam što Vam je bilo neophodno da pominjete Nemanjićke ratove između sebe, zaista mi nije jasno, znamo da su ratovali, ratovalo se tada, ratuje se sada, ratovao je ateistički SSSR, ratuju protestantske SAD, ratovao je Hitlerov paganski rajh, ratovalo je katoličko rimsko-nemačko carstvo, rat nema nikakve veze ni sa Nemanjićima, a ni sa religijom, očito da Vi to ne možete shvatiti.

SRPSKU DRŽAVU SU OSNOVALI SVECI, A NE RAZBOJNICI, ROBIJAŠI, PIRATI NEGO SRPSKI SVECI. JA STVARNO NISAM KRIVA ŠTO SU MOJU DRŽAVU OSNOVALI SVECI. A NISAM NI KRIVA ŠTO JE NAŠA SRPSKA VELIKA OSEĆAJNOST PODGREVANA TAKO DUGIM STRADANJEM POSTALA NEPODESNA ZA NEKU REALNU KRITIČNOST. MNOGO, MNOGO DUGO SMO STRADALI, PREDUGO. '' PRVO LJUBAV PA ONDA LOGIKA '' KAŽE DOSTOJEVSKI.

NASTAVLJAM POETSKI I FILOZOFSKI DA PIŠEM: AKO JE OTAC OBDARIO DRŽAVU TELOM, SIN JOJ JE DAO DUŠU.
Dawngreeter Dawngreeter 16:45 26.01.2010

Re: Lep tekst,

taube
Vidite ovako, ja sam studirala i završila činjeničnu i kritičku istoriju

[...]

SRPSKU DRŽAVU SU OSNOVALI SVECI, A NE RAZBOJNICI, ROBIJAŠI, PIRATI NEGO SRPSKI SVECI. JA STVARNO NISAM KRIVA ŠTO SU MOJU DRŽAVU OSNOVALI SVECI.


Nikada nisam imao posebno visoko misljenje o istorijskoj katedri na lokalnom nam univerzitetu. Mislim da proizvodi horde nacionalistickih navijaca koji jedino sto su naucili je hrpu (izvitoperenih) razloga zasto treba biti za "nas" a protiv "njih". Ovo je odlican primer zasto imam takvo misljenje.
taube taube 16:53 26.01.2010

Re: Lep tekst,

hvala na javljanju. drago mi je. vi biste mogli imati i malo milosti ili ipak ne?
Dawngreeter Dawngreeter 18:26 26.01.2010

Re: Lep tekst,

Da bih rekao nesto drugacije ne treba da imam milosti nego da budem neiskren. Mada biti neiskren i jeste nekakva drustvena konvencija, u paketu sa persiranjem, ne? Na tu notu - ako bi moglo bez persiranja, bilo bi sjajno. Ja sam ipak samo jedan beogradski klosar sa cool sesirom.

Ali ozbiljno, kako osoba sa diplomom iz istorije dopusta sebi onakve izjave? Na stranu tekst i sve ostalo u komentarima ali nisi ti kriva sto su srpsku drzavu osnovali sveci? Tokom celog svog skolovanja nisi naucila da prepoznajes narodne mitove? Mislim, dodjavola, naravno da jesi. Sta se onda desilo u tom komentaru? Saobracajna nesreca?
taube taube 21:01 26.01.2010

Re: Lep tekst,

moju državu su osnovala dva svetitelja. sveti simeon i sveti sava. sa tvojom duhovnošću se desila saobraćajna nesreća ako ćemo već na takav nivo razgovora onda hajmo.

ne mogu da verujem da postoje ljudi koji mogu da misle i pišu kao ti, verovatno isto misliš i za mene.

da li shvataš pojam svetitelja u srpskoj pravoslavnoj crkvi? znaš li šta su hagiografije? znaš li šta je kult svetosti srednjovekovnog vladara ( TEMA KOJOM SE BAVI JEDAN IZVRSTAN BEOGRADSKI UNIVERZITETSKI ISTORIČAR ) ZNAŠ LI ŠTA SU ZADUŽBINE? znaš li šta su mošti? znaš li šta je sveto? znaš li šta je pravoslavna duhovnost? imaš li pojma šta je hrišćanstvo?

dragi moj blogoprijatelju - sakralni karakter nosi cela istorija čovečanstva. cela istorija čovečanstva stoji u okviru dramske trilogije: greha, stradanja i vaskrsenja. istorija srbije se ne može pisati samo mastilom već i suzama srca ako u grudima čovek ima to srce.

ako smo kod teme mitova i istine zapeli reći ću samo da nijedno vreme nema svu istinu, no, nijedno vreme nije bez istine.

u mitove spadaju zevs, venera i ostala božanstva starog sveta a simeon i sava su bili realnost. imaš zaista veliki problem, meni je iskreno žao, na tvoje podsmehe odgovoriću smehom

duhovno si prazan, kako možeš tako živeti?
taube taube 21:14 26.01.2010

Re: Lep tekst,

šumu ne vidiš od drveća?

nisam ni slutila da spadam u nekakvu hordu a poogotovo ne u hordu nacionalističkih navijača. spomenula sam srpske svetitelje kao osnivače srpske države i ušla u nekakvu razularenu hordu a živim mirno i povučeno. misliš da je svetiteljstvo mit? misliš loše. misliš da se hrišćanstvo ne može primeniti na tvoj moderni cool svet? itekako može. hristos nije došao da primenjuje svoje učenje na jedan ili drugi period nego na ljude. a ljudi su danas isti kao i u staro vreme.da li se ljudi voze na faraonskim dvokolicama ili lete avionima, to ni najmanje ne menja moj odnos prema svetosti i svetiteljima, hrišćanstvu i religiji uopšte.
taube taube 21:38 26.01.2010

Re: Lep tekst,

[b][/b]pečat svetog save

mala pomoć: objasniću šta je to svetost, ako hoćeš ili možeš da me čuješ

sava je ostavio svetog čoveka kao ideal.

sveti čovek je čovek sa ličnom i socijalnom disciplinom.

savršena lična disciplina služi kao najbolji osnov socijalne discipline.

dušan je nazvan silnim a nije priznat za svetitelja - sledstveno tome veličina je niža od svetosti. SVETOST UKLJUČUJE I PREVAZILAZI VELIČINU. ''MNOGO JE VELIKIH NO MALO JE SVETIH '' VELIKI ČOVEK MOŽE BITI I ŠTETAN I KORISTAN ZA JEDAN NAROD. SVETI ČOVEK JE UVEK SAMO KORISTAN.

KAKO TI UOPŠTE ZAMIŠLJAŠ U SVOJOJ GLAVI SVECE? VEROVATNO KAO NEKE MUMIJE ILI ŠTA VEĆ? DALEKO OD MUMIJE SRPSKI SVETITELJI SU BILI LIČNOSTI NESALOMLJIVE ENERGIJE I DUHA, VIZIONARSKE VERE, NEOGRANIČENOG SAMOPREKOREVANJA. NA SVIMA NJIMA, KAO I NA HILJADAMA ONIH KOJI SU SE PODVIZAVALI U SVETOJ GORI I PO PEŠTERIMA PEĆKIM BOGA RADI STOJI PEČAT SVETOG SAVE.

sava je stavio pred srbe vrhovni ideal. da je slučajno on istakao neki niži ideal svom narodu, sveti sava bi davno prestao biti ŽIVA SILA I STALAN SAVREMENIK ( O KOME GOVORIMO I O KOME ĆEMO TEK GOVORITI ) I SAPUTNIK SVIH GENERACIJA SRPSKIH, PROŠLIH, SADAŠNJIH I BUDUĆIH.

OČITO JE DA POSTOJE SKEPTIČNE DUŠE KOJE SMATRAJU DA TO SRBI NAMERNO STVARAJU MIT O SVETOM SAVI. ONI TO PROCENJUJU PO TOME ŠTO SE SAVINDAN IZ GODINE U GODINU SVE SVEČANIJE I ODUŠEVLČJENIJE SLAVI. ŽAO MI JE ŠTO NIKAD NE MOŽEŠ OSETITI ENERGIJU I SNAGU I SILU KOJA SE STVARA U UČIONICI DOK UČENICI PEVAJU SVETOSAVSKU HIMNU. DANAS SAM ČULA DA JE PEVAJU I U AUTOBUSU ( OVO ĆE TE SIGURNO ZGROZITI, HORDE PEVAJU SVETOSAVSKU HIMNU U BUSU, STRAŠNO )

SASVIM MIRNO TI MOGU ODGOVORITI DA NITI JA NITI BILO KO STVARA VEŠTAČKI MIT O SVETOM SAVI.

NA SVETOM SAVI TREBA DA NAM ZAVIDE. ON PREDSTAVLJA NAŠ MORALNI KAPITAL. SUTRA ĆE SE U ŠKOLAMA PEVATI HIMNA SA RADOŠĆU, DECA SE R A D U J U KAD JE PEVAJU, VIDIM IM U OČIMA RADOST I TA RADOST JE PEČAT SVETOG SAVE.
Dawngreeter Dawngreeter 22:05 26.01.2010

Re: Lep tekst,

taube
nisam ni slutila da spadam u nekakvu hordu a poogotovo ne u hordu nacionalističkih navijača.

taube
NA SVETOM SAVI TREBA DA NAM ZAVIDE.


Ovo u opste nije zabavno, covek ne mora ni da se trudi.

Steta sto nisi provela malo vremena kod kolega sa petog sprata filozofskog (ako si u Beogradu studirala), niz hodnik ti bilo.
technofetishist technofetishist 23:08 26.01.2010

Re: Lep tekst,

sto je najgore, uopste me ne cudi pojava kao sto je taube.
ima ih tona, medju strucnjacima, profesorima, studentima... ludilo potpuno. ako nastavi ovako, u istoriji kod nas nista od nauke nece ostati.
taube taube 13:44 27.01.2010

Re: Lep tekst,

PROVELA SAM NA PETOM SPRATU FF U BGD DOSTA SVOG VREMENA, I IMALA KOLEGA RAZNORAZNIH PROFILA I STAVOVA; ZAJEDNIČKA CRTA NAM JE BILA DA NISMO HTELI DA PRAVIMO KOMPROMISE SA ZLOM. AKO MISLIŠ NA MOJE KOLEGE ETNOLOGE ONI SE BAVE SVOJIM TEMAMA KOJE TAKOĐE POZNAJEM ALI PONOVIĆU RASTKO ( SAVA ) NEMANJIĆ NIJE MIT I NE SPADA U PREDMET PROUČAVANJA ETNOLOGIJE ( MOŽDA U TO SPADAJU ANEGDOTE O NJEMU TIPA SVETI SAVA I ĐAVO I SL. ) - ON JE ISTORIJSKA LIČNOST, PRVI SRPSKI ARHIEPISKOP-NE ZNAM JEL MIT PROŠAO I DOTLE PA DA SE POREKNE SVE DOBRO ŠTO JE TAJ SRPSKI PASTIR REALNO POSTIGAO.

DA NISI MALO PREVIŠE PRAVA SEBI UZEO? MRSKA TI JE SVAKA DUHOVNOST, I AKO JE TVOJA ISKRENOST ZNAK DA SI NEMILOSRDAN TJ. DA MILOSTI NEMAS JE NEMAM VIŠE ŠTA DA DODAM, ZAISTA NE ZNAM ŠTA TI TOLIKO SMETAJU MOJE REČI. MILOST JE VEĆA OD SVAKE KULTURE I NAUKE - TO TI MORAM REĆI, NE ZNAM ŠTA SI PO ZANIMANJU A ŠTA GOD DA SI NIKAD NE BIH TVOJE ZANIMANJE TOLIKO PONIZILA KAO TI MOJE.

PROČITAO SI TEKST, NE SVIĐA TI SE, NE SLAŽEŠ SE NI SA ČIM ALI MOLIM TE NEMOJ PONIŽAVATI ONO ŠTO JE DUHOVNO, KAD VEĆ NEMAŠ DVOJEDNU LJUBAV NE MORAM SE NI PREVIŠE TRUDITI OKO TEBE, NEMA SVRHE.

ŽELIM SVIMA KOJI RADE U ŠKOLAMA SRPSKIM SREĆNU SLAVU.
Dawngreeter Dawngreeter 13:55 27.01.2010

Re: Lep tekst,

taube taube 14:00 27.01.2010

Re: Lep tekst,

sjajno je to što ste vi tako pametni i trezveni. samo tako i nastavite, put kojim idete zna se gde vodi.

' pojava kao što je taube ' - veoma ste kulturni i poštujete pravo da neko ima svoju veru i svoj stav, zaista, zaista ste tolerantni vi pojavo ( spuštam se na vaš nivo razgovora ) tehnofetišist - pseudonim mi sve govori o vama. prijatne dane vam želim u paganizmu u koji ste se vratili, i vas ima na tone, mnogo više nego '' nas ''.
taube taube 14:08 27.01.2010

Re: Lep tekst,

ok, jel sad gotovo? možemo li u miru da prekinemo neplodnu diskusiju.

danas, juče, sutra-------juče..............
technofetishist technofetishist 21:10 27.01.2010

Re: Lep tekst,

"jedna poetska, filozofska istorija..."

-diplomirani istoricar XYZ.

Deza vu.

Inace, moj uobicajeni net handle je "Nikolaj". Nadam se da vas to ne zbunjuje :)


taube taube 18:46 28.01.2010

Re: Lep tekst,

Velimirović Nikolaj Sveti može samo vas da zbuni, mene nikako, meni pomaže da se determinišem i uvek kupim ono što je on pisao jer je skupo, a vaše ne kupujem jer jeftino. Nikolajevo koristim, prerađujem, dorađujem, citiram, i toliko čitam da sam počela da mislim kao on što će vas skanadlizovati. Vaše ne koristim, ne dorađujem , ne citiram i ne čitam jer ste izgubili veru. Mislite da ćete me povrediti ako ste otkrili da koristim dela vladike Nikolaja prilikom pisanja tekstova, iako '' prepisujem '' od Nikolaja i duhovno se napajam njegovim rečima toliko da su postale sastavni deo mog rečnika ja i dalje ostajem diplomirani istoričar, a šta ste vi? i koje su vam želje i misli? hrista više ne možete da razapnete pa zato verbalno razapinjete mene. da li mislite da ste uspeli?

zaboravili ste blagojevića i sajt pravoslavlje, i to sam koristila, a takođe i ostrogorskog i jirečeka, dakle ne samo nikolaja, i mnoge, mnoge druge, i to na način koji nije kritički. niste prepoznali jirečeka, ostrogorskog pa i jovanku kalić a i smilju marjanović - dušanić?. napravila sam ja jednu pozamašnu kompilaciju autora koji su uticali na mene a kako li sam ja završila istoriju i ko mi dade diplomu , sad se sigurno zlobno u sebi pitate? kad biste to znali tek tad biste bili zbunjeni, toliko biste bili zbunjeni kada biste znali ko mi je bio mentor prilikom izrade diplomskog rada da ne biste znali gde se nalazite dragi moj tehnofetišu :)

p.s. nemam ništa ni protiv tehna a ni protiv fetiša, niti imam nešto protiv bilo koga ili bilo čega, vi imate problem što imate toliko toga protiv mene :)grešite u vezi mene ali nema veze :)
Dawngreeter Dawngreeter 00:27 29.01.2010

Re: Lep tekst,

Taube, fasciniras me cak i po crazy speak standardima. Lagao bih kad bih rekao da nisam za ovaj tekst govorio svima koje znam i slao ih da procitaju sta se sve ovde naslo napisano. I drzao probrane citate u google talk statusu. I uzivo citirao ljudima. Zapravo, tekst stavljam medju favorite, mislim da cu i odstampati celu diskusiju u nekoliko primeraka. Da plasim malu decu.

Ali ovo je cak i po tim standardima krajnje fascinantno.
nemam ništa ni protiv tehna a ni protiv fetiša

Mislim da je sasvim jasno da su najkrupnije misli kojima baratas dosle od Velimirovica.
taube taube 15:20 29.01.2010

Re: Lep tekst,

imaš nešto protiv? samo štampaj,učinićeš me poznatom, i mene i umnog vladiku - najjačeg srpskog duhovnika ikada, ne možeš mu ništa, SHVATI DA VELIMIROVIĆU N E M O Ž E Š NIŠTA osim da pukneš od jeda ili od TOG SVOG priglupog i nerazumnog smeha ČIJI ODJEK NE ČUJEM ALI OSEĆAM, svejedno................!

ČEKAJ MALO, MOŽDA ĆE BITI PRILIKE DA SE UPOZNAŠ I SA LIČNO MOJIM MISLIMA BEZ POMOĆI VLADIKE, AJOJ KAKO LI ĆEŠ TEK TAD ŠTAMŠATI, ŠTAMPAČ ĆE TI SE USIJATI :) BIĆE PRILIKE DA PREZENTUJEM I SVOJE ORIGINALNE MISLI, SAMO MALO STRPLJENJA IMAJ PA ĆEŠ ČITATI I DALJE JER ZNAM DA NE MOŽEŠ DA ŽIVIŠ A DA NE ČITAŠ DUHOVNE TEKSTOVE. uglavnom, neko kao što sam ja ti je neophodan da bi mogao da živiš i potrebno je da ja objavljujem tekstove baš na ovom blogu da vas zasmejavam, plašim ( a vi kao mnogo bojažljivi ) i budem vam oponent. ne znam imaš li pojma koliko si otuđen od svog naroda? ja treba da ti prezentujem kakav je narod srpski bio , kakav je sada i kakav će biti jer ne znaš.

HM, MOŽDA BI MALA DECA MOGLA DA UPLAŠE TEBE, ŠTA MISLIŠ O TOME? ne, nemoj više da misliš nego GRABI DAN. koga je još briga šta je bilo juče? to uopšte nema uticaja na to šta će biti danas i sutra, ne, to nema nikakve veze jedno s drugim.

dok ovo pišem u glavi mi je isusova molitva ' gospode isuse hriste, pomiluj me grešnu ' - možeš li to da podneseš?

hajde, još malo me nerviraj, nisi dovoljno uvredio mene, istoriju i hrišćanstvo, moraćeš još malo da bi imao potpuno zadovoljstvo :)
taube taube 15:47 29.01.2010

Re: Lep tekst,

mislim da si me prilično zainteresovao svojim javljanjima i čak mi postao drag, verovao ili ne :)

dok smišljaš kako da me još malo nerviraš evo ti malo moderno - duhovne muzike kao poklon.



vidiš kako sam dobra, mislim na tebe i dajem ti poklone, nadam se da će ti se svideti.
Dawngreeter Dawngreeter 04:12 30.01.2010

Re: Lep tekst,

taube
dok ovo pišem u glavi mi je isusova molitva ' gospode isuse hriste, pomiluj me grešnu '



Raptor Isus je izumro za tvoje grehe. Ipak, nisam siguran da li bi te bas milovao ili pak grickao.
technofetishist technofetishist 03:22 31.01.2010

Re: Lep tekst,

...
poenta je bila da pokazem kako ste pogresno zakljucivali o meni na osnovu mog nicka sa bloga. "nikolaj" koje inace cesto koristim nema nikakve veze sa vladikom. kao sto ni "technofetishist" ne ukazuje ni na kakav paganizam.

no dobro, i nenamerno dokazana poenta je i dalje poenta, samo bi mi bilo zao da je vi propustite.
taube taube 11:17 26.01.2010

светосавска химна

http://www.youtube.com/watch?v=656ZBSPnsUY
omega68 omega68 22:54 27.01.2010

Re: светосавска химна

dali76 dali76 06:57 30.01.2010

svaka cast

“ja i dalje ostajem diplomirani istoričar, a šta ste vi? i koje su vam želje i misli? hrista više ne možete da razapnete pa zato verbalno razapinjete mene.”
Ovo je za utisak nedelje kod Olje Beckovic. Za ime boga Marijana?!!!
Iduci put kad se budes hvalila svojom titulom gledaj da se ne izblamras bas toliko.

Don Greeder:
“Raptor Isus je izumro za tvoje grehe. Ipak, nisam siguran da li bi te bas milovao ili pak grickao.”

E cool momak sa sesirom ja ne znam sta je bilo na petom spratu filozofskog faksa beogradskog,al cemu vredjanje? Valjda na tom petom spratu uce nekoj toleranciji ili je
kod vas isto kao na katedri kod Taube?

Gospodine Knezevic covjek ste od dialoga a ovo ovdje se pretvara u verbalni krstaski rat sa vredjanjima obostranim.
Ocigledno da put od izjave da su neciju zemlju stvorili sveci pa do tvrdnje kako su neke druge stvorili gusari te razbojnici, nije bas suvise dugacak.
taube taube 09:54 30.01.2010

Re: svaka cast

Dragi Dalibore, ja ću ovog momenta zaustaviti verbalni krstaški rat. Žao mi je što jedan broj komentatora nije mogao da ispoštuje dan sv. Save i žao mi je što sam ja morala u nekim svojim komentarima da načinim ad hominem i trgovčevu poentu. Volela bih da nije bilo tako. Ulažem sve moguće i nemoguće napore da razumem ateiste i agnostike ali ne primećujem da oni ulažu napor da razumeju hrišćane ( rimokatolike, protestante i pravoslavne ) a i pripadnike ostalih konfesija.

Zahvaljujem svima koji su čitali, komentarisali i davali mi predloge kako da se popravim. Hvala, uzeću obzir sve savete. Ipak sam ja samo istoričar ispod proseka, moram još mnogo da učim.

p.s. Dalibore, u odbrani hrišćanstva nema blama. Niti može da ga bude.
dali76 dali76 09:36 31.01.2010

Re: svaka cast

Dugujem izvinjenje blogeru dawngreeter jer sam ,ebesga ,pogresno ga oslovio don greeder. Pogreska nije namjerna.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana