Evo, upravo sam dobila od moje sestre poruku na FB koja me izveštava o poseti familiji u cilju obeležavanja slave SV. Jovana....moram priznati jedna od mojih omiljenih. Uvek me spopadnu neke melanholične misli kada mislim o ovoj slavi. Ona obeležava kraj sezone slava tako da mi je svake godine ova slava uvek nekako izgledala kao oproštajna slava za tu sezonu pa se iz ovog razloga uvek razlikovala od ostalih. I tako u sred tih melanholičnih evociranja uspomena na temu „al se nekad dobro jelo BAŠ“ sestra me preseče pitanjem „by the way....kakvo je to katastrofalno nevreme bilo tamo?“ i ja počnem da se smejem. Ni sama nema pojma koliko puta sam čula to pitanje u poslednja dva dana.
Dakle....šta se u stvari dogodilo. U Nedelju uveče, 18-og počela je da pada kiša, ali NE samo tamo neka kiša. Ova kiša je bila ozbiljna. Moram priznati da je te noći zaista palo dosta vode na Sharm el Sheikh a to sve propraćeno nekim relativno umerenim vetrom. Šta, naime, želim da kažem. Ono što se ovde smatra ultimativnim nevremenom Evropa viđa redovno krajem Aprila pa sve negde do sredine ili kraja Maja a kasnije krajem Septembra svake godine. U Evropi bi takvo „nevreme“ možda zarozalo neki labavo postavljeni crep (majstori svuda fušerišu), možda bi se pojavila neka poveća bara na mestima gde su ulične šahte zapušene i sigurno biste bili u ozbiljnoj opasnosti da budete isprskani vodom od strane veselih vozača koji su odvrnuli stereo u svom autu bezbrižno jezdeći kroz pljusak brzinom od 120km/h. Verovatno bi se među žrtvama našao i nečiji zaboravljeni veš na konopcu i sigurno bi vam pola sobe bilo mokro ako ste ostavili otvoren prozor. I to bi od prilike bilo sve. U Evropi.
A sada bi mogli da sagledamo posledice takvog nevremena u pustinji na čijoj ivici se nalazi ogroman turistički resort nazvan Sharm el Sheikh koji više podseća na Diznilend nego na grad. Na kraju krajeva, mora se priznati, ovo zaista i nije grad. Cela ideja se zasniva na tome da se udovolji turistima čiji su zahtevi iz sezone u sezonu sve viši i viši. Zato se i grade grandiozni, voluminozni, šareni, blistavi hoteli i resorti. I sve oko njih je isto tako veoma lepo upakovano i servirano. I onda se jedanput u 16 godina dogodi „nevreme“ i sav taj sjaj i šarenilo biva oprano ispod čega se pojave sve one mane koje su zanemarivane iz prostog razloga što niko ne očekuje „nevreme“.
Rezultat svega toga je da je pola Sharm-a bilo poplavljeno jednostavno zbog toga što ni jedna ulica nema drenažni sistem a ivičnjaci su oko 20-30cm visoki tako da formiraju odlično korito za novonastale reke. Tako je pustinja dobila svoje reke. U nižim delovima grada su se formirala mala jezerca na pogodnim mestima kao što su raskrsnice, ulazi u hotele, samoposluge, škole i ostale bezznačajne objekte. Dobra vest u celoj ovoj ujdurmi je da su najzad postali vidljivi ležeći policajci u nekim naseljima koja su postala ozloglašena zbog istih. Naime, ovi ulični ležeći objekti su prilično visoki i neprijatno široki a pri tome potpuno neobeleženi i maskirani i kao takvi optuženi za mnoge polomljene osovine, puknute gume, spržene kočnice i sl. Naročito su opasni ako se prebrzo naiđe na njih. Auto može da preleti i 3-4 metra pre nego što se ponovo prizemlji. E, pa ova kiša ih je potpuno razotkrila. Pojavili su se u vidu ostrvaca na ovim novim pustinjskim rekama.
Delovi nekih puteva su se odlomili i survali u more. Verujem da će onaj ostatak proglasiti jednosmernim dok se i taj deo ne odroni.
Na nekim drugim mestima su se obližnja brdašca slila na put. Mada moram priznati da su na većini mesta potporni zidovi dobro odigrali svoju ulogu u ovoj situaciji.
Mnogi hoteli su bili poplavljeni u većoj ili manjoj meri uključujući i sobe. Oni koji su bili u prizemlju su bili poplavljeni od vode koja se slivala sa ulice. Ovde prag na ulaznim vratima nije obavezan jer......najgora stvar koja može da vam se išunja ispod vrata je pesak što je rešivo sa dva zamaha metlom. Zašto bi se neko branio od vode u pustinji? Zar ne? Oni koji su bili smešteni na vrhu su bili poplavljeni zbog krovova koji su ravni i, naravno, bez izolacije. M’sliiiiim.....ko razmišlja o kiši u pustinji, znači izolacija ne treba!!! Oni koji su između su bili poplavljeni jer je kiša podlivala ispod prozora koji su samo ubačeni u otvore. Malo ko se setio da zatvori i zamalteriše male gapove i otvore između prozora i zida ili rupu kroz koju izlazi crevo za air-condition.
Neki hoteli su služili doručak samo onima koji su bili dovoljno hrabri da sede u restoranu na čijem podu su se strateški raspoređene nalazile kofe za skupljanje vode koja se slivala sa plafona dok je plafon bio naprsnuo i očigledno sklon padu. Pri svemu tome, naravo, pale su i sve telefonsko-internetske mreže tako pa su gosti bili odsečeni od svojih tur operatera 24 sata tako da su sami morali da se natežu sa menadžmentom hotela oko zamene soba a zamena hotela je tek bio podvig pri čemu niste mogli biti sigurni da vas neće dočekati ista situacija u novoizabranom skloništu.
Bazen u hotelu u kojem je moj centar je izjutra dobio sloj zelene skrame i mulja koje je nanela voda spirajući sve iz okoline. Gosti su se skupljali oko bazena čekajući da vide kakva vrsta nemani će se pojaviti iz te žabokrečine. Ni krov na ganc novom aerodromskom terminalu nije odoleo tolikoj količini vode. Većina letova je toga dana bila otkazana a novopridošli gosti su se tiskali na recepcijama hotela jer sobe bile poplavljene a pri tome ni predhodni gosti nisu otišli jer su im letovi bili otkazani.
Struja je naizmenično dolazila i odlazila u različitim delovima grada u zavisnosti od
stepena poplavljenosti glavnih trafo stanica. Neki delovi ni danas, dva dana nakon „nevremena“ nemaju struje. Još uvek ispumpavaju vodu iz nekih delova grada.
Voda je ulazila i u stanove a pogotovu u one koji su, po ovdašnjem pravilu fušerisanja, uvek u nivou ulice ili, još gore, ispod nivoa ulice u kojem slučaju su imali vodopade ispred vrata. Izvukli su se oni koji su bili dovoljno pametni da iskopaju male šahte u dvorištima ispred ako ih uopšte imaju. Na žalost te su šahte sada postale leglo komaraca tako da sada treba da nađu način kako da ispumpaju vodu iz tih šahti.
Cela Hadaba, kraj u kojem živim, je ovih dana iskićena tepisima i 'ilimima koji se suše.
Dva dana nije bilo dozvoljeno brodovima da izađu na more koje je inače bilo malkice više uzburkano nego obično, ali, izlazila sam ja na more i po mnogo lošijem vremenu. Najsmešnije su mi izgledale poplavljene plaže. Nije bilo jasno gde prestaje more a gde počinju jezerca napravljena kišom.
Nešto dalje u pustinji su se formirala ozbiljna jezera čija je voda bila namenjena još većem vodostaju u Sharm-u ali je jaustavljena visokim betonskim branama koje su postavljene na prelazima iz pustinje u grad kako bi se upravo sprečile veće poplave. Ovu lekciju su naučili 1996. godine kada se nešto slično ovome dogodilo pri čemu su se gigalitri vode stuštili u grad spirajući pesak sa Sinajskih planina koje su slabo porozne tako da mali deo vode ostaje zadržan.
A ja sam, sestro moja slatka i svi oni koje to interesuje, dobo i suvo. Bila sam jedna od onih srećnika koji su stigli da unesu veš na vreme, isključi sve električne uređaje i pripali sveće koje su unapred obezbeđene. Ovde ni jedan objekat nema uzemljenje jer.....ko se nada munjama i gromovima u pustinji. To je jedno od iskustava koje ponese osoba koja dolazi iz krajeva gde struje više nije bilo nego što je bilo. Ispostavilo se da sam imala sreće i pri odabiru stana gde živim jer je, iako prizemlje, izdignuto od nivoa ulice, a ulaz se nalazi ispod terase tako da je zaštićen od padavina. Ispostavilo se i da su prozori dobro ugrađeni jer je curkalo samo na nekoliko mesta. Ništa što jedan postavljen peškir ispod prozora ne bi mogao da reši. Takođe je i jedan zid dobio neprijatne fleke od vode jer se sa spoljašnje strane naslanja stepenište koje, naravno, ničime nije zaštićeno ili izolovano. Na žalost komšija iznad je cele noći premeštao nameštaj i jurcao po kući sa kofama i džogerom. Iznad njega je ravan krov.
I na kraju, pozdrav svima od Montija, vlasnika lokalnog paba u kojem su mnogi našli utočište i mesto za celodnevnu žurku bez obzira što je mnogima voda dosezala do kolena.