Kao, prvo, za informaciju svih roditelja ali i ne-roditelja novi Zakon o porodici koji treba da se menja i dopunjuje još nema svoj zvanični nacrt, u međuvremenu, pregledajte brošuru Saveta Evrope koja nam može dati odgovore na mnoga pitanja.
Smatramo da je tema neizrecivo važna, i da zaslužuje maksimalnu pažnju, obzirom da samo proteklih dana mogli čitati o stravičnim posledicama nasilja u porodici i vršnjačkog nasilja.
Kritikovali smo sistem, društvo, zakone, roditelje, i kad se podvuče crta, ostaje pitanje: kako se i zašto dogodi nešto tako strašno?
Kada dete malo odraste pa ispolji neočekivanu agresiju i nasilje, pitamo se: u čemu smo pogrešili i kada?
U komentarima na predhodni tekst ovog bloga neko je predložio da razmenimo roditeljska iskustva u vaspitavanju dece.
Kao što smo rekli ranije, ne postoji recept, ne postoje univerzalne metode, možemo čitati knjige, tragati internetom, ali često se najkorisnijom pokazala prosta razmena iskustava. Vršnjačka edukacija i vršnjačka savetovališta postoje kao elementi mnogih grupa podrške osoba sa sličnim problemima.
Budući da svi koji smo roditelji imamo manje-više iste probleme, možda bi nam razmena iskustava i na ovom polju pomogla da rasvetlimo problem i sami dođemo do nekih odgovora na pitanja: šta je vaspitanje uopšte? Koje su se metode u iskustvu pokazale kao najdelotvornije i koje to metode roditelji najčešće koriste?
Dajte nam konkretne primere vaših postupaka koji su se pokazali kao delotvorni, i one koji su se pokazali kao nedelotvorni.
Svidela mi se priča o sakupljanju igračaka, mislim da je za decu bilo vrlo delotvorno, pritom neinvazivno.
Da posle ne bude U ČEMU SMO POGREŠILI bolje da sada bude U ČEMU MOŽDA GREŠIMO?