Pre par meseci zove me žena iz mog zdravstvenog osiguranja.
- Dobar dan, ja sam XY iz ŠKLJ-Osiguranja. Da li razgovaram sa gospođom Gall?
- Da.
- Jelenom Gall?
- Da.
- Veoma mi je drago, gospođo Gall. Sigurno ste čuli da zdravstvena osiguranja u Švajcarskoj poskupljuju. (pauza, puštam je da odradi obavezni deo) Da li ste čuli?
- Da, naravno da sam čula.
- To je strašno, zar ne? (pauza) Halo?
- Da, to je strašno.
- Ali, pošto je još pre godinu dana bilo jasno da će osiguranja poskupeti, mi smo već tada odlučili da napravimo jedan poseban paket sa olakšicama za naše osiguranike. (ponovo pauza, ona čeka reakciju, a ja čekam da čujem zašto me uopšte zove, pošto taj jeftiniji paket koristim otkad je uveden) Da li me razumete?
- Naravno.
- Odlično. Gospođo Gall, u želji da korisnicima naših usluga ponudimo najoptimalnije zdravstveno osiguranje, mi i vama nudimo mogućnost da vas poseti stručnjak našeg osiguranja, porazgovara sa vama o vašim potrebama i mogućnostima i sa vama sastavi paket koji bi vam u potpunosti odgovarao. Da li biste bili saglasni da on dođe kod vas, kad god vama odgovara? Razgovor bi vam oduzeo najviše pola sata, a bio bi sigurno i u pogledu usluga i finansijski izuzetno povoljan za vas.
- Znate, to bi imalo smisla jedino u slučaju da osiguranje može da mi ponudi paket još jeftiniji od ovog koji već sada imam. Koliko shvatam, to nije slučaj.
- Gospođo Gall, to bi se pokazalo u razgovoru, a ja se usuđujem da kažem da nijedno osiguranje ne nudi tako dobar odnos cena i usluga kao naše. Recite mi samo kod koga ste osigurani i koje usluge podrazumeva paket koji imate i ja ću vam odmah reći koliko otprilike možete da uštedite kod nas, a da usluga ostane ista.
- Gospođo XY, pa ja sam već osigurana kod vas! (pauza) Halo?
- Vi ste već osigurani kod nas?!
- Pa naravno, i ja i moj sin!
- O, pa nisam to znala, izvinite! (ubrzava) Ali, svejedno, gospođo Gall, naš stručnjak ipak može doći do vas...
- (prekidam je) Već sam vam rekla, to ima smisla jedino ako osiguranje nudi neki još jeftiniji paket od onog koji već imam, a za iste usluge.
- Pa upravo to naš stručnjak može da vidi...
- (prekidam je) Gospođo XY, da li biste bili ljubazni da ubacite moje ime u kompjuter za kojim sedite?
- Zašto?
- Pa zato da biste videli koji paket koristim.
- Samo trenutak, molim vas... (spuvano) Gospođo Gall, da, vi već koristite taj najjeftiniji paket koji naše osiguranje nudi. Ali možda biste želeli da...
- (smejem se, šta ću drugo) Ništa, gospođo XY, hvala vam na pozivu, javiću vam se ja ako budem želela nešto da menjam. Doviđenja.
To je bio trenutak kada sam u svoj život uvela zlatno pravilo da se na fiksni telefon javljam isključivo kada na displeju vidim poznati broj. Jer, vremena su se promenila, pa vas poznanici zovu na mobilni, a na fiksni još samo kojekakvi prodavci magle i anketari - svi oni kojima bih najradije rekla ono što je Balašević davno, u nekoj svojoj anegdoti, rekao jednom gnjavatoru u telefonsku slušalicu: „Čujemo se. Nemoj zvati ti mene, zvaću ja tebe!"
Međutim, ove epizode se danas nisam setila zbog gnjavatora, nego zbog apsurdnosti. Gospođi XY ne samo da nije palo na pamet da proveri da li slučajno okreće broj osobe koja je već osigurana kod njenog ŠKLJ-Osiguranja, nego je, kad je shvatila da je napravila glupost, ipak pokušala da istraje u besmislenom poslu i da mi nabaci stručnjaka - ni za šta. Dobro, verovatno je pokušala njemu da nabaci jednu kućnu posetu (dakle, nešto para), ali ko bi normalan na takvu glupost pristao?
Ima li nečeg univerzalnijeg od gluposti? Evo šta mi je danas stiglo na mail, nasmejalo me do suza i, eto, setilo me rrazgovora sa mojom gospođom XY (zanemarite naslov klipa, potpuno je "mašio" poentu):