Literatura

Rusi, ruske knjige, čemu?

vladimir petrovic RSS / 17.12.2009. u 18:55

                                                               В Росси́и купола кроют чи́стым золотом, чтобы ча́ще Госпо́дь замеча́л (Влади́мир Семёнович Высо́цкий)

                                                                      Šaljapin je bio baš pravi Rus - votka pre votke, pa votka posle votke (A. Rubinštajn)

1. Pitali jedared jednog oca zašto mu je sin uvek neveseo. A on će ovako: «Pa šta ću mu ja, svaki dan ga tučem da bude veseo, a on sve - taki».

Da, zna se da nije lako silom učiniti nekoga da bude veseo. A ja sam ovo pomenuo da bih vas podsetio da sam, prošlog četvrtka, pisao o svojoj veselosti (весело́ весе́лье, kažu Rusi, a i Turci imaju lepu reč šenluk, koja se i danas sporadično čuje na našim prostorima), kao i o još ponečemu, ali je to moje pisanje bilo privuklo (relativno) mali broj komentara. Dobro, tešio sam sebe, uz svilenu maramicu sa izvezenim inicijalima VP, da će doći bolji dani (бу́дет  и  на  на́шей  у́лице  пра́здник), mada shvatam da ja nisam, nažalost, od onih koji umeju da vešto animiraju široke blogerske slojeve. Ali, pisati se mora. Navigare necesse est, vivere non est necesse.  

Navedenu šalu o ocu koji tuče sina kako bi ga učinio veselim - našao sam kod Isidore Sekulić, u njenom eseju «Ruska književnost i studenti». Ona je, nakon navodjenja te šale, ozbiljno dodala: «Tako je nešto i sa Rusima. Tolike komične i šaljive stvari što su napričali, a mladići se uozbiljili kao starci, i na puls njihova mlada života legao teret kao noćna mora. Čovek je dobar i sažaljenja dostojan, a sve je ili nedostižno, ili besmisleno, ili tužno. Ruska književnost pritiskuje i obara».

Zato ću danas kratko govoriti o Rusima i ruskim knjigama, s tim što (ipak) neću imati petlju da vas direktno pitam: da li volite Ruse? Neću, jer to bi moglo poprimiti političke, pa čak i politikantske konotacije, a na tom klizavom terenu ja se ne osećam dobro. Naime, zna se da su, sve do nedavno, širom planete poturane one preteće floskule, inicirane iz SAD: «The Russians are coming». Čak se i danas, nakon završenog tzv. «hladnog rata», mnogi boje - Rusa, iz raznoraznih razloga. Ipak, ja ću vas smerno pitati ovo: da li ste, u mladosti vašoj, čitajući knjige velikih ruskih klasika, doživljavali tzv. «posebna osećanja»? Znate, one svojevrsne potrese, pa donekle i prijatne šokove? Sećate li se toga?

2. Isidora Sekulić, umetnički i kosmopolitski obeležena, pisala je eseje i članke na razne teme, a često o velikanima svetske književnosti, od Propercija i drugih rimskih elegičara do Sv. Avgustina i Tome Kempijskog, od Getea do Bajrona i Dikensa, od Balzaka do Igoa, od Manconija do Pirandela, od Poa do Melvila, do Puškina, Dostojevskog i Tolstoja. I još o mnogima drugima. Pisala je onako kako ih je osećala i znala, a znala je mnogo, jer je sebi u jasan zadatak bila stavila da mnogo uči i nauči, ali i da analizira. Te njene analize nisu bile naučničke, pa ni filozofske, već pre svojevrsno umetničko sagledavanje. Stoga su joj se neki njeni savremenici neskriveno divili, ali bilo je i onih koji su je i kritikovali «da mnogo piše pod uticajem literature» (Skerlić), a neki su čak videli u  njenom pisanju «izraz ženske kapricioznosti» (Matoš, Dučić).

Isidora je, u trideset i trećoj godini života, napisala zapaženi esej «Ruska književnost i studenti», iznoseći u njemu svoje impresije o ruskoj književnosti, ali i o samom ruskom narodu, uključujući i mlade, dakle - studente. Tema je bila veoma izazovna, mora se priznati.

O tome kako je bio primljen ovaj esej, Isidora se osvrnula u svom ogledu «Zapis o ljudskoj pravdi», započevši ga ovako: «Pre mnogo godina pisac ovih redova štampao je... rad pod naslovom Ruska književnost i studenti. Napis je u prvi mah pobudio interes, utoliko: što li se to kaže o odnosu ruske književnosti baš prema studentima? Posle je tekst izazvao i proteste: smatralo se da je ruskoj književnosti pripisana, iako u specifičnom pravu prema školovanoj mladeži, znatna moć i nadmoć. Pisac rada, medjutim, znao je što je znao. Prvo: sam je od ruske knjige pretrpeo potres nezaboravan do danas, i do smrti: šok već u detinjstvu, pa zatim u mladosti, od ruske knjige. Dalje, kao priličan poznavalac svetskih književnosti, kao priličan putnik i večiti učenik - stekao je iskustvo, postepeno nabijano, oprobano kroz mnoge diskusije i posmatranja proneseno. A sama stvar u čemu je? U tvrdjenju: da na mlade ljude u razvoju, u prvom redu na studente, koji već sa izvesnim gotovim moćima traže, pitaju, sumnjaju i biraju, traže vrata ili traže ključ, da nijedna književnost ne ostavlja na tom mladom studentu takav utisak kakav ruska... «.

Ovo sam naveo (gornje boldovanje je moje) zato što mi u ušima odzvanja ono što Isidora izričito iznosi kako je njeno znanje o dejstvu ruske književnosti zasnovano na dubokim, ranim i trajnim doživljavanjima, čak šokantnim potresima njene ličnosti. Ah, te ruske knjige!

Znam da je Jovan Skerlić (prekorno) govorio: «Ne ulivaju se sve slovenske reke u rusko more». I ne treba da se ulivaju. Ali, to ne znači da ne treba da se radujemo širini ruskog mora, onda kada naidjemo na njega. (Ne ide svako, naravno, na rusko more!).

Radi kraćeg uvida u pomenuti esej «Ruska književnost i studenti», za one koji ga nisu čitali, navešću nekoliko karakterističnih stavova Isidorinih:

«... Ruska priroda je puna surovosti, magle i dosade, i domovina ruskog čoveka nema mnogo privlačnosti i draži... Ali ruski čovek je ipak pronašao da u životu ima nešto odvratno i strašno, što se pred drugima još i može sakriti, ali pred samim sobom - ne. I zato se 'svakog godišnjeg doba menja zemlja, ali ton zamišljenosti i čežnje, ton razneženosti i tuge ostaje isti'. Zato Rusi neprestano pitaju: zašto u čoveku ima tako mnogo nepojmljivog; zato piju toliku votku, zato pevaju tihe i nevesele pesme; i zato u njihovoj borbi za oslobodjenje ima toliko misterija i atentata. Mračni kao demoni, milostivi i surovi kao priroda, bolesni i tužni kao jesen, a dobri i sveti kao Hristos. Ceo svet je buržoazija, samo Rusi nisu buržoazija! Eto u tome leži sve. I zato što nisu buržoazija ušli su u dušu sveta i što je iznad života i ljudi, i čisti su i sveti i kad se provlače kroz blato života, i kad gledaju Bogu i nebu u oči. I zato što nisu buržoazija iščupali su sujetu i laž iz čoveka, i uneli u nj sumnju i apstrakciju koja ide do propasti. I zato što nisu buržoazija nose u sebi djavola strašnijeg od Lucifera, Satane i Demona, i dižu čoveka - mučeći ga. I zato što nisu buržoazija, porušili su moral i veru, uništili mir i sreću čovečju i na presto sreće popeli genija bola i trpljenja. Stariji, staloženi ljudi, koji su kompromise života hteli i morali potpisati, teško ulaze svojom dušom u rusku literaturu. Samo mlad čovek, koji se od teretnih kola života ne da smrviti, može ne biti buržoazija.

... Otkuda dolazimo, šta smo i kuda idemo - nekada su bila omiljena pitanja i rasprave studentskih sastanaka. Danas se ti problemi raspravljaju pred djačićima koji još režu svoja imena po skamlijama i crtaju svoje nastavnike po vežbankama. Rusi podjoše dalje. Već po sebi strašno pitanje zašto zaoštriše u još strašnije pitanje našto, i nadjoše da na pitanje našto nema odgovora. I našto i čemu stalo je da rije i buši po mozgu mladih ljudi, i uvukla se sumnja u najbitnije postulate ne samo života, nego i gole egzistencije čovekove... Zašto je unelo revoluciju u društveni red, a zašto je revolucirao zakone nužnosti, pa čak i samog razuma. Došlo je vreme da se strasnoj arijanskoj ideji počeo sušiti koren, i Rus se usudio da pljune na život krvi i mesa.  Omladina sa visokih škola se prenerazila, zbunila, zastidela; i pomoću ruske literature probija u nejake mozgove kuatus bola i stradanja, strast razuma i gadjenje od vulgarnosti života. Kao na ulaz Danteova pakla, tako bismo i na vrata svake ruske biblioteke mogli staviti: per me si va nella città dolente, per me si va nel eterno dolore. Ruska literatura je litaratura mraka, zime i smrti. Otkad se ona popularisala, manje je sunca na zemlji, i sive paučine uvijaju sve radosti ljudske. Ruska literatura je eksplozivna materija, a studenti su deca koja najradije diraju oružje. I često se tragično svršavaju eksperimenti njihove radoznalosti, jer niko još nije bio jači od groznog talenta Dostojevkoga i užasne dosade Čehova. Za delikte fantazije pak za sada još nemamo zakona, a škole ne znaju kako da se nadju u silnim dužnostima koje im današnji komplikovani život nalaže.

... Etička žica cele te literature jeste strasno traženje čistog i nepokvarenog čovečanstva. Rusi slepo veruju da to nepokvareno čovečanstvo, ma koliko bilo ukaljano, postoji, i da se ničim ne da zbrisati. Širom ruske književnosti se propagira svetinja propalih ljudi, i to krivih i nevinih podjednako. Tipično je kod njih da iz kala pokvarenosti pokulja mlaz najčistije humanosti. Sasvim nevaljalog čoveka nema ...Rusi su najjače osetili da nesreća osvećuje, oni su prvi ugledali  nad zgaženim ljudima otvoreno nebo, oni su prvi kazali grešniku da vrline i gresi podjedanko silaze s čovekom u grob.

... Svaki Rus je Dmitri Karamazov koji ovako govori: «Ja ću sve trpeti i sve stradanje savladati, samo da u svakom trenutku mogu reći da postojim. U hiljadu muka ponavljam: ja postojim. Ja sedim na stubu i vidim sunce; a i ako ga ne vidim, ja znam da postoji; a znati da sunce postoji to je živeti».

... Od Tolstojeva Pozdniževa, koji baca anatemu na sav spolni život, pa do Arcibaševljeva Sanjina, koji iz seksualnih momenata crpi život, Rusi raspinju mlada čoveka na sve točkove razdraženja i pohote, ali i na sve točkove svesti i gadjenja. U jurenju za boljim životom duša čovečja ne može da raskine s telom, a ne može da raskine ni sa težnjom svojom da se oslobodi i usami. Andrejevljev gimnazista Pavle Ribokov zgadio se na svoj razvratni život i obolelo telo, i ubija se spominjući ime svoje čiste ljubavi, u stanu poslednje bludnice. Rusi, dakle, često teraju djavola Belzebubom; ali ni to nije poslednja terapija, jer djavo tek onda vidi da je odvratan kad sam sebe pogleda u lice.

... Mučeći se da isteraju djavola iz sebe, raspinjući se bez poze i patosa celog veka na krst, Rusi su preorali svu svoju dušu, i postigli jednu moralnu superiornost koja se takoreći s osvećenošću može sravniti. Ta je osvećenost ruskog naroda složen pojam iz umiljatosti, smirenosti, trpljenja i odsustva mržnje prema ugnjetaču. Govori se da tu skrušenost ne treba uzimati isključivo kao vrlinu, jer njeni koreni ulaze i u zle karakterne crte ruskog naroda. Spominje se ruska skeptična filozofija, tromost i navika na zlo. Može se doduše diskutovati o onoj ponekad blesavoj pokornosti ruskog čoveka prema sudbini; ali je sam fakat, da ruski mužik, onaj mužik koji ni prošlost nema, jer su ga zaboravili pri poslednjoj reviziji duša, da taj seljak pod tiranijom i poniženjem kreposnoga prava nije počeo ujedati i nije postao gorila - taj fakat je svetlost koja domaša kranje granice mislećeg čovečanstva. Ruska skrušenost nije izveštačena. Rusi su oni ljudi koji na skelama zaledjenih i nemih sibirskih reka ostavljaju pamet, po ledenim tundrama i Sahalinu seju svoje koste, i silom svojih misli savladjuju svoje strašne doživljaje. Kao kontrast Ničeovoj filozofiji sile i moći Rusi propagiraju filozofiju skrušenosti, ali ne kao filozofiju nemoći nego kao filozofiju nadmoći. Životne su sile u Rusiji bez sumnje surove, ali iz njihovog sukoba sa ruskim samosavladjivanjem radjaju se pozitivne i velike ideje. Jer, kad čovek silom misli postigne skrušenost, on je pobedio sve i jači je od svega. Skrušenost je jedina sila koja podjednako balansira i sreću i nesreću. Herojski je i plemenito je reducirati sebe na jednu unutrašnju tačku, i pretvarati svako spoljašnje minus u unutrašnje plus. Ruska skrušenost, kao filozofija i moral, nije ni mnogo ni odredjeno uticala; bar na neruske studente. Vrele njihove glave ne trpe udarce bez revanša. Mnogo se studentske vike i larme prosulo oko toga zašto je ruski čovek uvek gotov da strada a da ne proklinje ljude i ne ruži Boga. Ali ima jedan momenat kad i najnepomirljiviji spuštaju zastave, saginju glave i ćute. To su ‘Žive mošti' Ivana Turgenjeva.

... Ostaje još samo jedno - bolest. Bolest živaca i mozga, koju su Rusi, i kao mislioci i kao patnici monopolisali. Grdna jedna mreža zamršenih i bledih živaca, to je strašilo koje je iz Rusije ispreplelo svu Evropu. Knez Miškin, idiot i epileptičar, i nihilist Kirilov koji će biti epileptičar, doživljuju trenutke opšte harmonje i zameću teoriju o normalnosti u ludačkim fenomenima. Dostojevski ima partija koje su do pola sublimna umetnost, a od pola pozitivna nauka; i mlad čitalac, donekle zanesen a donekle uveren, počinje da veruje u bolesti koje su posledica odviše nagomilanih pozitivnih sila; počinje da veruje da ludilo sa idejom i metodom nije dekadencija; i počinje da razume i želi morbidna osećanja ovakve vrste: «Ja volim kad u hladne, mračne i kišovite, baš kišovite večeri, pevaju uz vergl, i kad ljudi što prolaze izgledaju bledi i bolesni; ili još bolje kad sneg pada, kad pri zavetrini pada pravo odozgo nešto vlažno i mokro, razumete li? I kad fenjeri žmirkaju». Teško je mladom čoveku ne izgubiti ravnotežu ukusa i principa; jer Rusi su veliki u dialektici i veliki u umetnosti. I dok još invocira čistu lepotu kao najveću utehu, po njegovoj se mladoj i crvenoj krvi lagano razliva žuč. Danas pali kandilo pred Ivanom Landom, koji uzima sebi život jer ne može da gazi preko lešina; sutra pali kandilo pred Sanjinom, koji preko iscedjenih limunova ide kroz život; prokosutra prinosi žrtvu Marku Volohovu, toj nemogućoj mogućnosti jedinstvene ruske umetnosti; i biva, najzad isplamti san, kao sveća koja na oba kraja sagoreva. Razmaknu se granice poimanja, ali se razmaknu i granice sumnje, i životna bujica izbaci ogorčena mladića kao ribu na suvo, gde ga uguši prašina koju su drugu s čizama otresli.

... I za najjače je ruska litratura doživljaj koji se ne savladjuje; za osetljive je često opasnost derute na celoj liniji od koje se prosečan čovek nikad više ne oporavlja. Estetska korist proživljenih emocija bez sumnje je pozitivna i jaka, jer ruska umetnost je duboka i silna kao more, i duhom svojim savladjuje materiju i strasti. Praktično društvena korist je neodredjena, možda i sumnjiva, jer u nesravnjenoj ruskoj književnosti jedno nema, utehe nema».

Tako je govorila Isidora.  

3. Do vremena u kome je živela Isidora, Ana Karenjina, koju je ona smatrala jednim od najlepših dela svetske literature, bila je tri puta prevodjena na srpski jezik. Za estetu kakav je Isidora bila, nijedan prevod nije mogao da joj sasvim bude po volji. (A razumela se ona u prevodjenje, jer se i sama ponekad time bavila, kada je stizala, pa je prevodila s nemačkog, norveškog, engleskog i ruskog jezika). Zato je ona zapisala: «Anu Karenjinu, taj čudesni vrhunac umetnosti koji se diže izmedju dve teške krize Tolstojeva neverovanja u lepu umetnost - to delo bi, kao neku ogromnu gradjevinu, trebalo možda da prevodi čitav niz specijalista, počevši od onoga koji drhće pred lepim konjem, pa do onog koji se uzbudi  pred novorodjenčetom».

I meni se čini da postoje knjige koje treba da prevodi ekipa ljudi s najrazličitijim  duhovnim i opštim intelektualnim svojstvima, obdarenih svim nijansama čovekovih osećanja i duševnih treptaja; tek onda bi te knjige bile adekvatno predstavljene našem čitalaštvu, u svim izražajnim tananostima našeg jezika (s tim što je, čini mi se, bolje dobro poznavati izražajne tananosti našeg jezika nego onog sa kojeg se prevodi). Zato se uvek obradujem kada vidim da prevod neke knjige potpusuju (bar) dva prevodioca. (O značaju prevodjenja ja sam ranije pisao jedan blog).

                                                                                 Vladimir The Vsechelovek (Всечеловек) 

Atačmenti



Komentari (270)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

niccolo niccolo 18:59 17.12.2009

A Mo?

vladimir petrovic vladimir petrovic 19:01 17.12.2009

Re: A Mo?

Mo uči. Radi na svojoj tezi.
C'est la vie!

Za prvoga, evo meni mnogo drage Sv. Trojice od Andreja Rubljova
niccolo niccolo 19:14 17.12.2009

Re: A Mo?

Mo uči. Radi na svojoj tezi.

A, onda je opravdano...
Nego da kažem o temi:
da li volite Ruse?

Pita mene partner još dok sam bio pripravnik:
- Nikola, da li volite Ruse (u smislu da dođu s kapitalom i počnu da kupuju dom. privredna društva)?
- Ako plaćaju fakture, volim ih.
ana_radmilovic ana_radmilovic 19:19 17.12.2009

evo mene :)

Rusi, dakle, često teraju djavola Belzebubom; ali ni to nije poslednja terapija, jer djavo tek onda vidi da je odvratan kad sam sebe pogleda u lice.


... i ja onda sve čekam da pomeneš bulgakova...
idem ja opet da pročitam tvoj "dosadni blog" da bih znala tačno da ti kažem šta nedostaje ... mada, priznajem (to je u stvari prvo trebalo reći) ulepšao si mi predveče....

u mojoj kući inače pune police rusa (a i mnogo ih je.... ) razni rusi, tanki, debeli, raskupusani rusi, neke neugledne knjižice pa onda impozantni povezi... da te bog sačuva. mogla sam da postanem pravi rusofob, ali na sreću, nisam - nego sam samo, kao dete, odmah namrzla sve knjige... da bih onda ipak počela, naravno, od rusa.


... u stvari, imam utisak kao da ceo život samo ruse i čitam...
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:40 17.12.2009

Re: evo mene :)

Rusi, dakle, često teraju djavola Belzebubom; ali ni to nije poslednja terapija, jer djavo tek onda vidi da je odvratan kad sam sebe pogleda u lice.

Ana Radmilović
... i ja onda sve čekam da pomeneš bulgakova...

Dobra asocijacija.
O Bulgakovu veoma nadahnuto piše Gordanac, tako da je suvišno da i mi, drugi, uskačemo.
... u stvari, imam utisak kao da ceo život samo ruse i čitam...

Hvala na ovim komentarima.
Zapravo, na neki način smo svi mi u takvom položaju. Ja definitivno nisam bio "ruski djak", ali sam, kao i mnogi drugi, prolazio kroz "slatki teror" ruskih knjiga.
Takodje, i u našoj kućnoj biblioteci ima mnogo ruskih knjiga, mada se niko nikada nije posebno smatrao rusofilom.
Kazezoze Kazezoze 19:59 17.12.2009

Re: evo mene :)

Rusi, dakle, često teraju djavola Belzebubom...

A Belzebub im se neretko smeje u brk, pogotovo kada govori o njihovoj bolesnoj navici da dramatizuju (mada se ovo moze pripisati za sve ljude, a ne samo Ruse) .

Pa kaze Belzebub:

"Pre svega, kada se ta neobična bolest pojavi i počne da deluje u
čovekovom organizmu, dolazi do posebnih vibracija koje se oko njega šire i na druge ljude deluju, kako oni kažu, poput "vonja starog jarca".

Drugi simptom je posledica promene unutrašnjeg funkcionisanja takvog
stvorenja, zbog čega se spoljašnja forma njegovog planetarnog tela podvrgava sledećim promenama:
njegov nos se diže uvis; on počinje da hoda podbočen;
njegov govor biva prekidan značajnim iskašljavanjem, i tako dalje.

Treći simptom je takav da čovek počinje da se plaši sasvim bezazlenih
stvari, prirodnih i veštačkih, na primer, "miševa", "stisnute pesnice", "žene
pozorišnog režisera", "bubuljice na sopstvenom nosu", "leve kućne papuče
svoje žene" i mnogih drugih stvari.

Četvrti simptom vodi ka tome da takav čovek potpuno izgubi svaku
sposobnost za razumevanje psihe sebi sličnih.

Peti se sastoji u tome da on i u sebi, i naglas ruži i grdi sve i svja što ne
potiče od njega.

Što se tiče šestog, on označava da su osobine neophodne za opažanje
objektivne realnosti kod njega atrofirale još više nego kod drugih tricentričnih
Zemljana.

Sedmi i poslednji simptom sastoji se u tome što on dobija šuljeve
(hemoroide), i to je jedina stvar o kojoj on ne govori javno."
iris.davidovich iris.davidovich 20:14 17.12.2009

Re: evo mene :)

i ja onda sve čekam da pomeneš bulgakova...

i ja isto! (malo sam ti v cak i zamerila na tome, ali samo malkice, sto ne vidim njega i gogolja, ali to bi se moglo pretvoriti u nabrajanje)
Jelica Greganović Jelica Greganović 20:47 17.12.2009

To je

jače od mene, kad se radi o književnosti, volim Ruse najviše na svetu

http://blog.b92.net/arhiva/node/5054.html

Kao i Ana i ja sam u tvom blogu tražila velikog Majstora, a fale mi i Ščedrin, Jesenjin, Leonov, Šolohov, Vojnovič...
Ako tvoj naslov pretpostavlja odgovor onda je moj - ruske knjige, svemu.

A, ovo ti oprostiti neću
užasne dosade Čehova
Kazezoze Kazezoze 20:59 17.12.2009

Re: To je

Jelica Greganović
jače od mene, kad se radi o književnosti, volim Ruse najviše na svetu

http://blog.b92.net/arhiva/node/5054.html

Kao i Ana i ja sam u tvom blogu tražila velikog Majstora, a fali mi i Ščedrin...
A, ovo ti oprostiti neću
užasne dosade Čehova

jel to rekao vladimir ili isidora?
ja vishe ne znam koje su njegove a koje isidorine rechi, al' znam da sam ja "idiota" potpuno suprotno razumeo od onog kako je predstavljen u tekstu...
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:11 17.12.2009

Isidora,

u pravu si...al onda ne opraštam ni Isidori, ni Vladimiru, čim je citirao, a nije se usprotivio, daklem slaže se...Čehov pa dosadan...mis'im stvaaarno...
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:13 17.12.2009

Re: To je

Jelica Greganović
... A, ovo ti oprostiti neću
užasne dosade Čehova

Dvostruko si u pravu.

Prvo, i mene je lično začudilo da je Isidora Sekulić pomenula Čehova kao - dosadnog; siguran sam da je kasnije promenila mišljenje, jer je Čehov svojevrstan genijalac, takodje.
a fali mi i Ščedrin...

A i sa ovim se slažem, kada pominješ Saltikova-Ščedrina.

Kada sam pri kraju ovog mog teksta rekao da je Isidora lično prevodila s ruskog, imao sam u vidu da je ona (po mom znanju) prevela jednu jedinu rusku knjigu, a to je bila baš knjiga “Gospoda Golovljevi”, od Saltikov-Ščedrina (Михаил Евграфович Салтыков-Щедрин). A pošto se polazi od toga da neko ko prevodi stranog autora, mora osećati, koliko-toliko simpatija prema njemu i njegovom delu, pretpostavljam da je Isidora cenila i Saltikova-Ščedrina. Izvrstan je.

Da, da, postoji čitava plejada izvrsnih ruskih pisaca! Naravno, i pesnika!

U vezi sa ruskim pesnicima, podsećam da je J. Jevtušenko, pre više od pola veka, izjavio: “U Rusiji, pesnik je više nego pesnik”. I danas se veruje da na svakih deset Rusa, devet je makar jednom u životu napisalo stih.

Jelica Greganović Jelica Greganović 21:26 17.12.2009

Dobro je,

izvukao si se...donekle, mada se ja uglavnom ne slažem sa Isidorinim i tvojim stavovima o ruskoj književnosti i njenim stvaraocima.
A, tek ovo...
Ruska priroda je puna surovosti, magle i dosade, i domovina ruskog čoveka nema mnogo privlačnosti i draži... Ali ruski čovek je ipak pronašao da u životu ima nešto odvratno i strašno, što se pred drugima još i može sakriti, ali pred samim sobom - ne.
ana_radmilovic ana_radmilovic 21:37 17.12.2009

a "čiji" su babelj i harms?

O Bulgakovu veoma nadahnuto piše Gordanac, tako da je suvišno


onda dobro, ja nisam znala da ne može ovde da piše ko šta 'oće :))

to sasvim menja stvari glede onoga šta mi je malčice zasmetalo...

ne znam sad da li ova citirana rečenica najbolje ilustruje - ali taj neki kliše gde su rusi samo teški... onda imaš dole ono sa duševnim bolesnicima... ne sporim, samo ima tu još nešto

Ipak, ja ću vas smerno pitati ovo: da li ste, u mladosti vašoj, čitajući knjige velikih ruskih klasika, doživljavali tzv. «posebna osećanja»? Znate, one svojevrsne potrese, pa donekle i prijatne šokove? Sećate li se toga?



prvo, priznajem, predugački opisi haljine ili predela kod tolstoja jesu u maldosti mojoj izazivali "posebna osećanja" dosade i rado sam ih preskakala...
medjutim,
ruski pisci su uglavnom duhovoti. evo, recimo "nečiste sile" - jezivo, kao danas pisano, ali - duhovito. crnohumorno, razume se, ali beskrajno tačno (u svakom smislu, psihološkom, sociološkom, filozofskom...), ili čehov, pa danil harms, babelj i "odeske priče"... u stvari, čekaj - jel to sad "dozvoljeno" svrstati u rusku književnost? s obzirom na to da je ova dva poslednja jevreji, i ne baš "tipični"... ali ih svakako nije mimoišla moskva?
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:58 17.12.2009

Re: To je

Kazezoze
...jel to rekao vladimir ili isidora?
ja vishe ne znam koje su njegove a koje isidorine rechi,

He, he, he...
Imajući u vidu da si se prošli put dosta šegačio sa mojim "Vladimir The Veselnik", očekivao sam da ćeš ovom prilikom da se okomiš na "Vladimir The Vsječelovjek".
Kazezoze Kazezoze 22:17 17.12.2009

Re: To je

vladimir petrovic
Kazezoze
...jel to rekao vladimir ili isidora?
ja vishe ne znam koje su njegove a koje isidorine rechi,

He, he, he...
Imajući u vidu da si se prošli put dosta šegačio sa mojim "Vladimir The Veselnik", očekivao sam da ćeš ovom prilikom da se okomiš na "Vladimir The Vsječelovjek".

pogreshio si poentu. oshtrica je ovog puta bachena na:
ja
al' znam da sam ja "idiota" potpuno suprotno razumeo od onog kako je predstavljen u tekstu...
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:45 17.12.2009

Re: a "čiji" su babelj i harms?

O Bulgakovu veoma nadahnuto piše Gordanac, tako da je suvišno

Ana Radmilović
... onda dobro, ja nisam znala da ne može ovde da piše ko šta 'oće :))

to sasvim menja stvari glede onoga šta mi je malčice zasmetalo...

Ma, ja sam se malo našalio, jer je Gordanac pisala pre nekog vremena o Bulgakovu, pa nekako ja ne bih osetio potrebu da baš o tom velikanu (i njega, naravno, veoma volim) ponovo pišem.
prvo, priznajem, predugački opisi haljine ili predela kod tolstoja jesu u maldosti mojoj izazivali "posebna osećanja" dosade i rado sam ih preskakala...

Sa ovim se slažem. Naravno da kada danas čitamo Rat i mir pa vidimo da Tolstoj na jednoj celoj strani opisuje čipku na Natašinoj balskoj haljini - to može da nam zasmeta.
Medjutim, celina je bitna.

S druge strane, ne smemo smetnuti s uma tajming pisanja, jer svako vreme ima manje-više svoje specifičnosti, zar ne?
u stvari, čekaj - jel to sad "dozvoljeno" svrstati u rusku književnost? s obzirom na to da je ova dva poslednja jevreji, i ne baš "tipični"... ali ih svakako nije mimoišla moskva?

Dobra opservacija. S obzirom da mi, na našim prostorima, imamo nesporazuma oko toga čiji je Andrić (pa čak i čiji je Njegoš), onda je moguće da takve nesuglasice postoje i na prostorima bivšeg SSSR...
ana_radmilovic ana_radmilovic 22:51 17.12.2009

Re: a "čiji" su babelj i harms?

vladimir petrovic
S obzirom da mi, na našim prostorima, imamo nesporazuma oko toga čiji je Andrić (pa čak i čiji je Njegoš), onda je moguće da takve nesuglasice postoje i na prostorima bivšeg SSSR...


da, na andrića sam i pomislila... do njegoša nisam ni stigla, a kiša nisam smela ni da pomenem :)
ana_radmilovic ana_radmilovic 19:21 17.12.2009

i da,

preporuka

tiha i tuzna ruska

stefan.hauzer stefan.hauzer 19:50 17.12.2009

preporuka(ruske debele knjige)!

Uvek sam imao odbojnost prema ruskoj knjizevnosti,jer sve im knjige bejase debele!
Ali sve se to promenilo s' Dostojevskim i legendarnim Raskoljnikovim!Ono procitao sam ˝Zlocin i Kaznu˝, iz cuga,normalno sledeci stepenik su bili ˝Braca Karamazovi˝,˝Zli Dusi˝,a posle su dosli Tolstoj,Cehov,Gorki,Turgenjev,Puskin...
Isidora Sekulic

Za tekst
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:20 17.12.2009

Re: preporuka(ruske debele knjige)!

Stefan.hauzer
... Uvek sam imao odbojnost prema ruskoj knjizevnosti,jer sve im knjige bejase debele!

To da su ruske knjige debele - tačno je.

I danas, kada nekoga hoćete da uplašite nekom knjigom, vi mu preporučite da čita "Rat i mir".
Pa opet, i pored toga što je ta knjiga sinonim za opširnost u propovedanju, malo ima ljudi kojima je iole stalo do književnosti a da nisu čitali tu četvorotomnu knjigu.

Jelica Greganović Jelica Greganović 21:27 17.12.2009

Re: preporuka(ruske debele knjige)!

Što bi rekao D. Kovačević, knjige ne mogu biti debele, svinje su debele, knjige mogu biti obimne.
ana_radmilovic ana_radmilovic 21:53 17.12.2009

Re: preporuka(ruske debele knjige)!

Jelica Greganović
Što bi rekao D. Kovačević, knjige ne mogu biti debele, svinje su debele, knjige mogu biti obimne.


tačno, ali meni se baš svidelo da kažem "debeli rusi" - i dam sebi oduška :) imala sam, šta ću, kao mala veliku odbojnost prema pisanoj reči i zato sam sada puna razumevanja prema svima koje mrzi da čitaju :))
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:21 17.12.2009

Re: preporuka(ruske debele knjige)!

Ok, ako ti se svidelo
stefan.hauzer stefan.hauzer 02:11 18.12.2009

Re: preporuka(ruske debele knjige)!

I danas, kada nekoga hoćete da uplašite nekom knjigom, vi mu preporučite da čita "Rat i mir".

Muke srednjoskolske
Biljana 77 Biljana 77 19:52 17.12.2009

Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Nemoguće ih je ne voleti.. Dostojevski, Gogolj, Tolstoj, Bulgakov, Beli..
Ne mogu da kažem ko je najveći pisac, ali sam gotovo potpuno sigurna da su Zli dusi najveća knjiga.
Tolike komične i šaljive stvari što su napričali, a mladići se uozbiljili kao starci, i na puls njihova mlada života legao teret kao noćna mora. Čovek je dobar i sažaljenja dostojan, a sve je ili nedostižno, ili besmisleno, ili tužno. Ruska književnost pritiskuje i obara
I zaista nema mnogo smeha u ruskim knjigama.. Pomalo kod Gogolja i Bulgakova, ali gorak je to osmeh..
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:41 17.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Biljana77
... ali sam gotovo potpuno sigurna da su Zli dusi najveća knjiga

Razumem. Meni je teško da izdvojim jednu, jer volim i Braću Karamazove, i Zločin i kaznu, i Idiota, i Zapise iz...

S druge strane, pokušavam da realno sagledam odnos Dostojevskog i Tolstoja. Možda će mi neko zameriti, ali izmedju FMD i Tolstoja, tanku prednost dajem FMD. Mnogima više leži Tolstoj.

Ponavljam, volim ja mnogo i Tolstoja. Lično smatram njegovu Anu Karenjinu najlepšim ljubavnim romanom na svetu, ako se tako može reći.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:05 17.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Biljana 77
I zaista nema mnogo smeha u ruskim knjigama.. Pomalo kod Gogolja i Bulgakova, ali gorak je to osmeh..

Хм, хм, хммм...?!

Гогољ: "као и сваки поштен руски мајстор био је трештен пијан..."; "то је било кад је Агафја Феодосјевна одригзла уво председнику суда..."; "наћи струк (исто за Агафју -- П.Б) на њеном телу било је подједнако тешко као видети свој нос без огледала..."; "тек кад је покојник испустио душу установили су да је има, пошто је због своје скромности за живота није показивао...".

Гогољ помало склон хумору? Мораћеш да ревидираш став.

Потом:
Хармс...
Чехов... (Дебели и мршави; Како сам ступио у законити брак)
Иљф и Петров...
Довлатов...
Булгаков...
Чуковски... (Добри доктор Ајбољит!)
Пељевин...
Јерофејев...
Војнович...
Тања Толстој...
Битов...
Аксјонов...
Бјели...
Саша Соколов...

Баците те намргођене руске књиге, шта вам је?! Узмите неко дело од правих писаца са мог списка.

Jelica Greganović Jelica Greganović 22:16 17.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Баците те намргођене руске књиге, шта вам је?!

Ne pada mi na pamet. Reći da ih nisu pisali pravi pisci je nepotrebno uvredljivo, pretenciozno bez pokrića i neverovatno.
Da ne govorimo o stereotipu da su samo ruski pisci alkoholičari...biće da su u Skadarliji bile biblioteke u vreme kad su ih posećivali srpski pisci i pesnici. Čak i da pristanem na takav stereotip - i tako pijani ruski pisci i pesnici su dali nemerljiv doprinos ljudskoj civilizaciji.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:21 17.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Jelica Greganović
Баците те намргођене руске књиге, шта вам је?!

Ne pada mi na pamet. Reći da ih nisu pisali pravi pisci je nepotrebno uvredljivo, pretenciozno bez pokrića i neverovatno.

Их, бре, ал' си озбиљна, Јелице.
Мало ироније у комуникацији разбија монотонију. Отуда и онај курзив.
Потом, нигде нисам рекао да Толстој и дружина нису прави писци. Штавише, Толстој је вероватно највећи приповедач свих времена.
Само желим да разбијем предубеђење да је руска књижевност намргођена и без осмеха и хумора.
Стога сам и донео онај списак.
Надаље, руска поезија прве половине 20. века је најважнија, географски одређено, поезија нашег доба.
Потом, Тјутчева доле ја сам превео, волећи и у ту врсту руске књижевности.
Итд. итсл.
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:26 17.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Izvini, Predraže, moja greška je što sam ozbiljno shvatila tvoj komentar.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:35 17.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Jelica Greganović
Izvini, Predraže, moja greška je što sam ozbiljno shvatila tvoj komentar.

Ма хвала, Јелице, на цвету, узвраћам са: .

Мислио сам да знаш шифру: чим неко стави у коментар хм, хм, хммм или чему, а да није Владимир Петровић, треба рачунати да ће у њему бити мало шаљивог приступа. (Јер мајстор се не дâ достојно копирати.)
ninasimone ninasimone 22:46 17.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Predrag Brajovic

...Баците те намргођене руске књиге, шта вам је?! Узмите неко дело од правих писаца са мог списка.

A Goncarov i njegov Oblomov? To ti je jedna krofna pufnasta, sve cukerom posuta ... u slast se cita!

prilog za smejanje

jerofejev "moskva-petuski" mozete citati pijuci koktel pasja utroba
rapunzel rapunzel 09:47 18.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Хармс...
Чехов... (Дебели и мршави; Како сам ступио у законити брак)
Иљф и Петров...
Довлатов...
Булгаков...
Чуковски... (Добри доктор Ајбољит!)
Пељевин...
Јерофејев...
Војнович...
Тања Толстој...
Битов...
Аксјонов...
Бјели...
Саша Соколов...

Баците те намргођене руске књиге, шта вам је?! Узмите неко дело од правих писаца са мог списка.



godn Brajoviću, uvek si mi bio drag al od danas si mi predrag, definitivno
nisu te namrgođene za "bacanje", al ovaj spisak je fenomenalan. naročito me je dovlatov očarao i stalno se vraćam njegovim knjigama. ko nije čitao "naši" ima domaći :)))))
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:36 18.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Nisam znala za to, ja sam mislila da si se sezonski zakašljao
Biljana 77 Biljana 77 12:40 18.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Гогољ помало склон хумору? Мораћеш да ревидираш став.
Hm, khm... Ne rekoh kvantitet, već kvalitet.. Gorak.. I ostajem pri tome. Vojinovičev Čonkin?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 13:28 18.12.2009

Re: Kako se ne usuđuješ da pitaš?

Biljana 77
Гогољ помало склон хумору? Мораћеш да ревидираш став.
Hm, khm... Ne rekoh kvantitet, već kvalitet.. Gorak.. I ostajem pri tome. Vojinovičev Čonkin?

Хе-хе-хе...
iris.davidovich iris.davidovich 20:04 17.12.2009

Ijao,

da, cetvrtak! Bolje se orijentisem pomocu tvog teksta nego pomocu kalendara!

s tim što (ipak) neću imati petlju da vas direktno pitam: da li volite Ruse?

volim.
Ipak, ja ću vas smerno pitati ovo: da li ste, u mladosti vašoj, čitajući knjige velikih ruskih klasika, doživljavali tzv. «posebna osećanja»? Znate, one svojevrsne potrese, pa donekle i prijatne šokove? Sećate li se toga?

da! da sad ne elaboriram previse - mislim da sam uvek imala povisenu temperaturu citajuci (ne bas ruske groznice 39.2, vise je to bilo 37.7)
uostalom, kako neka osoba koja je udata za vladimira moze da ne voli ruse ili rusku knjizevnost?

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:45 17.12.2009

Re: Ijao,

Iris.davidovich
... kako neka osoba koja je udata za vladimira moze da ne voli ruse ili rusku knjizevnost?

Tačno. Nomen est omen.
Ima nešto u imenu, to često govorim, he, he, he...

Evo, za mog imenjaka jedne lepe Rjepinove slike (Burlaci sa Volge)

Filip2412 Filip2412 20:32 17.12.2009

..

Zlocin i Kazna je prva knjiga koja me je potresla onako zaistinski.... posle sam citao razne stvari od Dostojevskog, nije on isti Rus ko Tolstoj, velka razlika

ok, sad lazem... prva je bila Vinetu od Karla Maja .... joj kad je umro Vinetu al sam plakao....

Ana Karenjina je zesce dosadna, ali pamtim onaj ludi opis njenog predosecanja smrti kada joj se prividja seljak koji mrmlja nesto... to me je pogodilo najvise
jasnaz jasnaz 20:42 17.12.2009

Čehov,

Jelica Greganović Jelica Greganović 20:48 17.12.2009

Re: Čehov,

jasnaz jasnaz 20:54 17.12.2009

Čehov,

yessjelena yessjelena 20:44 17.12.2009

to je bilo nekad a danas...

jako volim tvoje tekstove jer izazivaju gomile asocijacija
sad teba da se odlucim koji komentar da napisem...
cini mi se da bi ovaj bio interesantan ha, ha
pre nekoliko godina sam
na nekom advertising festivalu
upoznala jako interesantnog lika
nesto stariji od mene radio je u Publicisu
kao i ja u to vreme
ali on je bio wolrd wide account director za CocaColu u Parizu
za razliku od mene bednog kreativca u Beogradu
a sad idemo u preslost te proslosti
spremale su se Olimpijske igre u Rusiji
na trzistu penusavih bezlkoholnih pica se slutio veliki potres
CocaColinu dominaciju je opasno ugrozavao najveci konkuret: PepsiCola
stoga se world wide account director spusti par stepenika nize
zaputi u Rusiju da na licu mesta spreci kolaps
naravno problem je bio u bazicnom nerazumevanju ruskih navika i
stoga nemogucnost da se reklamnom kampanjom na pravi nacin reaguje
iskusni menadzer shvati da mora da pocne iz pocetka
necu vam sad objasnjavati kako CC funkcionise u advertisingu
da se retko rade lokalne reklame
no u Rusiji je to sada bilo neophodno
a da bi se doslo do pravog pristupa potrebno je istrazivanje
posto ni jedno od postojecih nije davalo ni priblizno zadovoljavajuce rezultate
moj iskusni poznanik zapocne potpuno novu vrstu istrazivanja Insight Mining
to je porazumevalo da se ozbiljnim anketama prodre u sustinu razmisljanja ruskog kupca
rezultat akcije koja je kostala oko 150.000$ je bila knjiga
gomila interesantnih tekstova i ilustracila na vise od 400 strana
ali konkretan odgovor je bila samo jedna rec
BAJKA
CocaCola je ostala lider na ruskom trzistu
a verujem da je ovo sto se kaze druga strana medalje
da nije novost i promena vec da je tradicija ruskog naroda
takodje verujem da nema potebe za mojom analiziom
nadam se da nisam bila dosadna i opsirna
a ovo sto sam napisala nije bajka ha ha
iris.davidovich iris.davidovich 21:06 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

nadam se da nisam bila dosadna i opsirna

nisi
samo bi bilo mnogo lakse
za citanje
da ga nisi napisala
ovako

(nadam se da mi ne zameras)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:08 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

yessjelena
a ovo sto sam napisala nije bajka ha ha

Ништа чудно. Једини који данас још пишу бајке јесу копирајтери из маркетиншких агенција.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:30 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Yesjelena
... spremale su se Olimpijske igre u Rusiji
na trzistu penusavih bezlkoholnih pica se slutio veliki potres
CocaColinu dominaciju je opasno ugrozavao najveci konkuret: PepsiCola


Kad pominješ CC setih se da nikada nisam razumeo odnos sa PepsiColom. Hoću da kažem, čudilo me je kako je Pepsi uspevala da se pored "agresivne" CC sve vreme održava...
Lično, nisam ljubitelj ni CC ni PC.
Ne čudi me da je CC toliko dobro danas zastupljena na ruskom tržištu. Uostalom, gde nije? Ja sam kao dete živeo neko vreme u Africi, i putovao puno, pa je bilo mnogo mesta u kojima nije bilo vode za piće, ali je bilo CC.

Da završim sa CC time što im priznajem dobar marketing. Izvrsni su.

Bajka? Svi volimo bajke, a čini mi se da su Rusi posebno prijemčivi na bajke!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:44 17.12.2009

Русија?! Бајка?! Ум?!

Русија измиче уму.
Тесна за сваку меру је:
Посебан лик јој је дан —
У Русију само се верује.

Умом Россию не понять,
Аршином общим не измерить:
У ней особенная стать —
В Россию можно только верить.

(26. новембар 1866, Фјодор Тјутчев)


Умом Россию не понять: модерна верзија
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:46 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Bajka? Svi volimo bajke, a čini mi se da su Rusi posebno prijemčivi na bajke!

Izvini, ali ovo je stereotip sa velikim S. Ko su najpoznatiji svetski pisci ili sakupljači bajki? Rusi? Ne bih rekla. Nema nacije koja nema bajke, to što smo mi, u detinjstvu, najčešće nailazili na ruske, uopšte ne znači da su baš "Rusi posebno prijemčivi za bajke". Zašto toliko ljudi širom sveta voli filmove sa srećnim krajem? Jer vole bajke. U njima se sve rešava u korist dobrog.
Inače, bajke uopšte nisu naivna pojava, hiljadama godina su bajke služile, ne samo da zabave, već da vaspitavaju, da prenose iskustva...Bajke uopšte nisu šala. Biblija je skup bajki, u koje ne veruju samo Rusi, već par hiljada godina milijarde ljudi na svetu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:54 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Predrag Brajović
...Ништа чудно...


Kada sada tebe vidim da si navratio (retko to činiš lately - što nije prekor, već bezazlena konstatacija) ne mogu a da se ne setim kako si jednom napisao

F. Tjutčev (1803-1873) ima poznati stih da “Rusija izmiče umu” (Умом Россию не понять).
To su doslovce ponavljali Blok i Pasternak u svojim stihovima.


To me je tada bilo toliko uzbudilo - da ne zaboravljam. Kao neki mali dečko, danima sam ponavljao i pevušio samo te reči (Rusija izmiče umu), jer pre toga nisam znao za Tjutčeva.
yessjelena yessjelena 21:54 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...


SOKRAT
u prevodu veciti rat izmedju CC i PC ha ha
jedna od internih sala
nisam uvredjena ali vise volim ovako da pisem
ne volim da koristim interpunkciju ali
zaista zavisi od teksta nekad ume da bude necitko
so what, I am a rock star... ha ha ha
ali tacno sam znala da nisi odrastao ovde ili samo ovde
postoji neka razlika
valjda i mi imamo tu neku memlu slovensku te se moze prepoznati
moglo je i ranije kad su nam cvetali karanfili a tek sad...
jasnaz jasnaz 22:00 17.12.2009

moja ruska bajka


je Ljermontovljev Junak našeg doba...... ništa me ne pitajte. to je tako.


yessjelena yessjelena 22:09 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

a jedini koji danas zive bajke su ruski tajkuni i njihove supruge
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:30 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Jelica Greganović
Izvini, ali ovo je stereotip sa velikim S. Ko su najpoznatiji svetski pisci ili sakupljači bajki? Rusi? Ne bih rekla. Nema nacije koja nema bajke,


Hm.

Pada mi na pamet da je irsko-engleski pesnik V. B. Jets (Yeats), o kome je Isidora Sekulić pisala, imao jednu divnu pesmu, romantičarsku, jer je živeo u tom periodu:

Da imam nebeske vezene tkanine
sa porubom svetlosti srebrne i zlatne;
plave, blede i tamne tkanine
noći, svetlosti i polusvetlosti
pod noge tvoje tkanine bih prostro.
No eto siromah sam, i samo snove imam.
Prostirem ti pod noge te snove moje,
meko koračaj, jer gaziš po snovima mojim.

Ove stihove sam naveo zato što (na način kako Predrag Brajović kaže da su stihove Tjutčeva "Jer Rusija izmiče umu" koristili Pasternak i drugi ruski pesnici), tako i mnogi zapadni pesnici znaju napamet poslednji Jetsov stih (Meko koračaj, jer gaziš po snovima mojim). Protokom vremena ti Jetsovi stihovi se se pretvorili u poslovicu "Ne gazi mi snove".

Ovo sam ispričao zato što si me prekorila zbog moje spontane reakcije "da su Rusi prijemčivi na bajke".

Naknadno shvatam da nisu Rusi najbolji bajkopisci na svetu (što, zapravo, nisam ni rekao), to je OK, premda imaju lepih bajki, kao i drugi narodi, he, he, he...
nsarski nsarski 22:34 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Pada mi na pamet da je irsko-engleski pesnik V. B. Jets (Yeats)

sada prevrce u grobu zbog "engleski". To meni pada na pamet.

Nego, ozbiljno pitanje: da li mislis da su jedini pisci vredni paznje oni o kojima je Isidora Sekulic pisala? Ako to stvarno mislis, ja se selim na Nauru gde nema bloga B92.
vishnja92 vishnja92 22:39 17.12.2009

Re: Русија?! Бајка?! Ум?!

Русија измиче уму

Rusija je kao sneg

edit
da li mislis da su jedini pisci vredni paznje oni o kojima je Isidora Sekulic pisala? Ako to stvarno mislis, ja se selim na Nauru gde nema bloga B92.

hehehe :)))))))
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:42 17.12.2009

Re: Русија?! Бајка?! Ум?!

Nego, ozbiljno pitanje: da li mislis da su jedini pisci vredni paznje oni o kojima je Isidora Sekulic pisala? Ako to stvarno mislis, ja se selim na Nauru gde nema bloga B92.

Greška, učitelju...ako je tako, onda bolje da preselimo na Nauru Vladimira
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:45 17.12.2009

Re: Русија?! Бајка?! Ум?!

Jelica Greganović
Greška, učitelju... ako je tako, onda bolje da preselimo na Nauru Vladimira

Молим лепо, протестујем!
Ово је сеграгација по основу литерарног укуса!!!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:52 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Evo, da budemo precizni, ti si napisao

čini mi se da su Rusi posebno prijemčivi na bajke


A, ja sam ti napisala da najveći skupljači bajki nisu ni bili Rusi, a skupljali su ih za svoju "ciljnu grupu", daklem...

Ipak, kad smo već kod bajki, što se mene tiče još se nije našao bolji ilustrator bajki od Majstora Bilibina





Jelica Greganović Jelica Greganović 22:53 17.12.2009

Re: Русија?! Бајка?! Ум?!

Oš i ti na Nauru?!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:59 17.12.2009

Re: Русија?! Бајка?! Ум?!

Jelica Greganović
Oš i ti na Nauru?!

Већ сам био:


(Ја сам онај у белим ципелама.)
nsarski nsarski 23:05 17.12.2009

Re: Русија?! Бајка?! Ум?!

(Ја сам онај у белим ципелама.)

Hej, bizmis je bizmis! Makar trgovao i pticijim proizvodima.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:18 17.12.2009

Re: Русија?! Бајка?! Ум?!

Nsarski
... Hej, bizmis je bizmis! Makar trgovao i pticijim proizvodima

Tačno. Kažu da Britanci i danas uvoze (brodovima, naravno) ptičji izmet iz - Perua.
I obe strane trljaju ruke.
nsarski nsarski 23:25 17.12.2009

Re: Русија?! Бајка?! Ум?!

Kažu da Britanci i danas uvoze (brodovima, naravno) ptičji izmet iz - Perua.

Britanci!? Britanski lav da se bavi takvim poslom!!! Ja kazem: nikad! Nikad, makar sto puta bilo tako. I to jos iz Perua. Da je sa Kanarskih ostrva (tamo su kanarinci zastupljeni, kazu), pa da jos progledam kroz prste. Ali, peruanski kondori - to je previse.


A povodom komentara o ruskim klasicima, mislim da komentatori ne razumeju esenciju bloga. Ovde je rec o ruskom medvedu, da tako kazem, klasicima. Klasicima, da ponovim. Ove novajlije koje nisu mrtve ni 75 godina ne mogu da se racunaju u knjizevnost. Da napomenem, moje su cifre pogresne - ja sam samo pokusao da parafraziram nekog ko je rekao da u bostonskom muzeju umetnosti ne mozes da visis ako nisi mrtav barem 400 godina...
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:45 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Nsarski
... da li mislis da su jedini pisci vredni paznje oni o kojima je Isidora Sekulic pisala?

Pa nemoj tako...

Ništa ja ne tvrdim, ništa ne verujem, ništa ne branim....
Čak sam našao za shodno da pomenem da je taj famozni esej o Ruskoj književnosti i studentima Isidora pisala onda kada je imala 33 godine. Nisam to slučajno stavio, he, he, he... Jer, shvatam značaja vremenske distance, izmedju ostalog.

A ako se samo od sebe postavlja pitanje "Zašto Isidora", odgovor je: upravo sam pročitavao neke njene eseje iz stranih književnosti.

Pročitavam i šta drugi pišu, sa ove vremenske distance, o Isidori.

Tako naidjoh na ovaj tekst: "Isidora Sekulić je romantičar po zanesenosti i opijenosti životom, idealist po prirodi, simbolist i ekspresionist u izražavanju, visoki intelektualac, vrsni analitik, i izuzetan etičar sa jakim osećanjem za sve plemenito i lepo, i najzad, čarobnik koji divno varira misaono-emotivne tokove u svojim interpetacijama. Uz sve ove odredbe mogle bi naći mesta još i druge, jer je definicije Isidore Sekulić, čoveka i stvaraoca, veoma kompleksna. Ipak, prva i najobuhvatnija odredba bila bi da je Isidora Sekulić bila nada sve, i pre svega, umetnik. Umetnik u životu i po životnom dahu napisanih eseja. Umetnik snažnih impulsa, neprekidne nervne ustreptalosti i retke osetljivosti za sve što je lepo; od čulne lepote koju stvara priroda, ili one u poetskom tekstu, u poetskoj reči, preko lepote postupka i gesta, do astralnih lepota naslućenih u kosmosu i životnim harmonijama. Taj umetnik nam je ostavio delo raskošno po bogatstvu značenja i ostvarenih novih, svojih lepota. I kritičari ne greše kada kažu da je Isidora Sekulić prva kod nas medju ženama piscima, i medju prvima u našoj esejistici... "...

Da idem dalje?
(Ovako je pisala Ivanka Udovički: Esej Isidore Sekulić)

Nisam imao nameru, naravno, da ovakve panegirike Isidori iznosim... već sam hteo da kažem da me neke Isidorine opservacije inspirišu. A, naravno, ne slažem se u svemu sa njom, što ne umanjuje moj sveukupan interes za njeno književno stvaralaštvo.

I čini mi se da sam obrazložio šta me, ovom prilikom, zanima.
Naime, pisao sam samo zato da bih pitao sebe i druge da li se sećamo kako smo doživljvali čitanje ruskih knjiga - romana, pripovedaka, pesama, bajki...
To pitanje smatram umesnim, zar ne?

Ako to stvarno mislis, ja se selim na Nauru gde nema bloga B92.

Hm. Nauru deluje simpatično. Čista egzotika. A hvata se i tamo Blog B92.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:56 17.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Yesjelena
... a jedini koji danas zive bajke su ruski tajkuni i njihove supruge

Pa valjda samo njihove supruge - žive bajke.
Tipovi moraju naporno da rade, da im se bogatstvo ne smanjuje, he, he, he...
(Čujemo da i tamo tržišna ekonomija deluje, pa neki tajkuni nedavno imali velike gubitke na berzama, skoro da će da padnu na prosjački štap).

A i Nsarski nam upravo ukaza da i nauruanski tajkuni danas stežu kaiševe... Ništa više nije kao što je nekad bilo, čas se situacija izobrne...

Re: to je bilo nekad a danas...

moje prvo rusko studentsko iskustvo je "zlocin i kazna" sanajala sam nocima da sam glavni junak... i to dok sam bila na raspustu...uh!

i jos da dodam o dosadi i cehovu. mislim da se dosada ovde moze shvatiti u kontekstu kvaliteta koji se suprotstavlja precenjivanju vrednosti zanimljive akcije
nsarski nsarski 09:16 18.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Ništa ja ne tvrdim, ništa ne verujem, ništa ne branim....

Nihilista?!

We believe in nothing, Lebowski. Nothing. And tomorrow we come back and we cut off your chonson. (Ovi su iz Big Lebowski)
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:31 18.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Ništa ja ne tvrdim, ništa ne verujem, ništa ne branim....

Nihilista?!

U priličnoj meri!
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:52 18.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Pada mi na pamet da je irsko-engleski pesnik V. B. Jets (Yeats)

sada prevrce u grobu zbog "engleski". To meni pada na pamet.

Hm. Profesore Nsarski, imam utisak da bi ti, da si živeo u nekom prošlom vremenu, nosio stalno prutić i olako udarao djačiće (pa i studente) po prstima.

Veliki pesnik Jets jeste bio Irac, ali je pisao pesme "na savršenom engleskom jeziku", što je posebno istaknuto od strane Nobelovog komiteta, kada mu je uručena Nobelova nagrada.
Znamo još jednog drugog Irca (Oskara Vajlda), koji je, takodje, pisao na "savršenom engleskom jeziku". I Bernard Šo je bio Irac, ali se umnogome poenglezio. S druge strane, Semjuel Beket nije išao tim putem, već je pisao na - francuskom jeziku, he, he, he... Čudne su sudbine pisaca malih naroda!

Zato ne znam da li se baš Jets prevrće u grobu što ga brzopleto nazvah "irsko-engleskim" pesnikom. A nije pisao na irskom, iako je irski jezik i tada postojao, zar ne?

Elem, pada mi na pamet da naš teniser Novak Djoković nije besno skakao po betonu onda kada su ga na velikoj teniskoj fešti u Montrealu, na kojoj je pobedio, nazvali Hrvatom. On je džentlmenski prešao preko toga, važna je bila pobeda koju je dobio.

Dakle, Jets jeste bio Irac, ali se školovao u Londonu i pisao je savršenim engleskim jezikom.
Usput, bilo bi gore da sam rekao "englesko-irski" nego kako sam rekao "irsko-engleski".

Kamo sreće da imamo nekog hrvatskog pesnika koji piše savršenim srpskim jezikom.... Da li bi to bilo strašno? Ne bi.
(Uostalom, imamo primer jednog srpskog pisca, Mirka Kovača, koji je svojevremeno pisao knjige na beogradskom srpskom jeziku, a sada piše na savršenom hrvatskom jeziku, pa nikom ništa! Kažu i da je, opet svojevremeno, i Tin Ujević pisao pesme na beogradskom srpskom jeziku, pa se kasnije prešaltovao na hrvatski).
nsarski nsarski 11:25 18.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Čudne su sudbine pisaca malih naroda!

Gee wiz, Horatio, tako nesto mi nikada ne bi palo na pamet!!!
Onda bi i Fitzgerald mogao da se zove americko-engleski pisac, stavise to bi moglo da se kaze i za M. Tvena, a o TS Eliotu da ne govorimo. Svi pisali na izvanrednom engleskom jeziku.
Za Dzojsa ovo ne vazi, on ni cestiti engleski nije umeo da napise.

vladimir petrovic vladimir petrovic 15:39 18.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Nsarski
... Čudne su sudbine pisaca malih naroda!
Gee wiz, Horatio, tako nesto mi nikada ne bi palo na pamet!!!
Onda bi i Fitzgerald mogao da se zove americko-engleski pisac, stavise to bi moglo da se kaze i za M. Tvena, a o TS Eliotu da ne govorimo. Svi pisali na izvanrednom engleskom jeziku.
Za Dzojsa ovo ne vazi, on ni cestiti engleski nije umeo da napise.

Baš si nemilosrdan!
Zar nisi primetio u tvojoj akademskoj karijeri (znam da jesi, ali me zezaš) da student, kada lupi neku nesmotrenost (ne zbog toga što je glup već onako), on onda pokušava da se izvadi, pa počne, jadnik, da priča i da daje neka okolišna obrazloženja, koja baš i ne piju vodu, ali on se trudi, jer mu je teško da podigne glavu i da profesoru kaže: "U pravu ste vi, ja ovo ne znam"! I da ućuti i, žrtvenički, pruži index da mu se upiše loša ocena.

Dakle, nisam ja po prirodi veliki fajter, ali sam u ovom slučaju pesnika Jetsa pokušao da se izvadim, ne smatrajući da je moj prekršaj tako veliki, he, he, he...

Jer ja nisam
nsarski nsarski 16:31 18.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Baš si nemilosrdan!

He, he, he...
Ja se pretvaram da sam strog, a ti se pretvaras da si nestasan. Kao ono u filmu Kazablanka "It's the little game we play - they bring me the bill, and I tear up the bill. Very convenient!"

Ne, Horatio, nije u pitanju nikakva strogost, samo malo podbadanje tvog intelekta - kazu da je to dobro za vezbu misli.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:54 18.12.2009

Re: to je bilo nekad a danas...

Nsarski
...Ja se pretvaram da sam strog, a ti se pretvaras da si nestasan. Kao ono u filmu Kazablanka "It's the little game we play - they bring me the bill, and I tear up the bill. Very convenient!"

Tačno.

Filip2412 Filip2412 20:52 17.12.2009

...

a ovaj ruski drugar?

Jednom se Orlov prejeo papule i umro.
A Krilov je saznao za to i takođe umro.
A Spiridonov je umro sam od sebe.
A Spiridonovljeva žena je pala s kredenca, pa i ona umrla.
A Spiridonovljeva deca podavila se u veštačkom jezeru.
A baba Spiridonova se propila i završila na ulici.
A Mihajlov je prestao da se češlja i dobio šugu.
A Kruglov je nacrtao damu sa bičem i poludeo.
A Perehrestov je telegrafski dobio četiri stotine rubalja i toliko se uzoholio da su ga najurili iz službe.
Sve dobri ljudi, ali im se nije dalo.

jasnaz jasnaz 21:19 17.12.2009

Данил Хармс



СУСРЕТ*

Тако једном пошао један човeк на посао, па успут срео другог човека који се, пошто је купио векну пољског хлеба, враћао својој кући.
То би, у ствари, било све.


____________

*Najkraće priče na svetu : priredio David Albahari


ana_radmilovic ana_radmilovic 21:41 17.12.2009

Re: Данил Хармс

jasnaz
СУСРЕТ*Тако једном пошао један човeк на посао, па успут срео другог човека који се, пошто је купио векну пољског хлеба, враћао својој кући.То би, у ствари, било све.____________*Najkraće priče na svetu : priredio David Albahari


ili "kako sam uništio jedno preduzeće"

nemam harmsa kod sebe, pa baš i ne mogu da se setim kako je tačno tekao taj "slučaj" kada se jednom gradjaninu prividjao seljak, kako sedi na drvetu i maše pesnicom - a kad skine naočare onda više nema seljaka... ili obrnuto?
Kazezoze Kazezoze 21:45 17.12.2009

Re: Данил Хармс - joш:

Gde ste vi, Puskine?



Puskin je imao cetiri sina i sve idiote.Jedan nije umeo cak ni da sedi na stolici i vecito je padao.
Pa i sam Puskin se nije bas najbolje drzao na stolici. Bio je to pravi urnebes: sede svi oni za stolom,
i - na jednom kraju sa stolice pada li pada Puskin, a na drugom kraju njegov sin.
Prosto nepodnosljiv prizor!
jasnaz jasnaz 21:56 17.12.2009

Данил Хармс & Ana R.


ana_radmilovic

ili "kako sam uništio jedno preduzeće" nemam harmsa kod sebe, pa baš i ne mogu da se setim kako je tačno tekao taj "slučaj" kada se jednom gradjaninu prividjao seljak, kako sedi na drvetu i maše pesnicom - a kad skine naočare onda više nema seljaka... ili obrnuto?


ne znam: dobre su obe verzije!

ana_radmilovic ana_radmilovic 22:11 17.12.2009

Re: Данил Хармс & Ana R.

jasnaz

ne znam: dobre su obe verzije!


ima smisla to što kažeš :)
dunja73 dunja73 21:22 17.12.2009

--

-jesi ćito od Dostojevskog "Idiota" ?
-ćuj ćito , glaso , glaso



nego ..Ja sam svasta citala kao mlada od njih ..Smatram krivcem za neka kasnije nerealna
ocekivanja i razmisljanja
u ovom " realnom " zivotu , na mene da , itekako uticaj (uticalo) ..


Filip2412 Filip2412 21:31 17.12.2009

Re: --

nego ..Ja sam svasta citala kao mlada od njih ..Smatram krivcem za neka kasnije nerealna
ocekivanja i razmisljanja

moj drug (inače magistriro ruski jezik & svetsku knjizevnost u Moskvi), je imao obicaj objasnjavati rusku knjizevnost (a i šire), narocito ljubavnu, kao fantaziranje onih koji nikako nisu mogli da smuvaju žensku
dunja73 dunja73 21:33 17.12.2009

Re: --

), narocito ljubavnu, kao fantaziranje onih koji nikako nisu mogli da smuvaju žensku

Fi ..ovo je super ...
Filip2412 Filip2412 21:40 17.12.2009

Re: --

pa razumemo se dunja

ja se uvek zabrinem za sebe kad postanem romantičan

.... doduše, kad malo bolje razmislim stalno sam nešto zabrinut
dunja73 dunja73 21:51 17.12.2009

Re: --

kad malo bolje razmislim stalno sam nešto zabrinut


ono sto se predvidi , moze se spreciti...
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:09 17.12.2009

Re: --

Filip
... ja se uvek zabrinem za sebe kad postanem romantičan


Zaslužuješ nešto žestoko
Filip2412 Filip2412 22:23 17.12.2009

Re: --

водка
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:55 17.12.2009

Re: --

Dunja, hvala za Irinu (Ирина Билык - Катюша).
svasta citala kao mlada od njih ..Smatram krivcem za neka kasnije nerealna ocekivanja i razmisljanja

Bolje da smo ih čitali pa se kasnije razočaravali, nego da nismo... Kada potpuno odrastemo, razočarenje nastupi i ovako i onako, zar ne?

Jer, život (ipak) nije literatura, iako i odrasli ljudi često "traže utočište u literaturi".

nsarski nsarski 21:35 17.12.2009

Jel' to Tolstoj rekao

da su sve porodice srecne na slican nacin, a da sve srpske porodice kisele kupus na svoj nacin?
Filip2412 Filip2412 21:39 17.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

nsarski care!

turam ovu mudroliju na svoj fejsbuk da obradujem drugare
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:16 17.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

Nsarski
... a da sve srpske porodice kisele kupus na svoj nacin?

Ovo me podseti na to da je nedavno jedna Slovenka, inače naša dobra prijateljica, boravila u Beogradu, pa nije mogla da se uzdrži da ne prebaci mnogim Beogradjanima koji - kisele kupus u stanovima, odnosno drže burad sa kupusom na terasama, he, he, he...
A ja sve pričao da je to bilo tako ranije... da se ta navika brzo gubi....
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:34 17.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

Ovo me podseti na to da je nedavno jedna Slovenka, inače naša dobra prijateljica, boravila u Beogradu, pa nije mogla da se uzdrži da ne prebaci mnogim Beogradjanima koji - kisele kupus u stanovima, odnosno drže burad sa kupusom na terasama, he, he, he...

Može, ako hoće, da svrati kod mene i proba da mi to prebaci. Upravo mi se ukiselio kupus na balkonu, pripremila ga moja Fat'ma, lep, žut kao dukat, odličan lek protiv mamurluka...mogli bi ovde u Sloveniji da ga uvedu kao obavezan detalj u stanu, s obzirom na to koliki strahotni broj ovdašnjih žitelja pije do obeućivanja...od jutra rana. Nikako da iskorene tu naviku, "he, he, he..." Ne mogu da verujem da neko ide po Beogradu i gviri na terase domaćinima...pa ih još i komentariše.
iris.davidovich iris.davidovich 02:51 18.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

Može, ako hoće, da svrati kod mene i proba da mi to prebaci

jelice, sta bi' dala da u tom ostrom raspolozenju u kom si danas dodjes malo do mene, pa podviknes ovim mojima u kuci, uf!
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:38 18.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

Samo mi reci na vreme, stižem
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:21 18.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

Nsarski
....da su sve porodice srecne na slican nacin...

Podsetio si me na nešto što odavno imam u vidu, o čemu bi se mogao napisati zanimljiv blog.

Naime, ja pridajem važnosti naslovima knjiga. Mislim da je velika veština za jednog pisca (ili za njegovog izdavača) da daju dobar naslov knjizi. Jer, niko ne voli prozaične naslove.

Ali, ono što hoću da kažem a našta si me ti, profesore, podsetio jeste:
Ljudi koji se iole razumeju u književnost kažu da je (pored naslova knjige) važna i - prva rečenica s kojom knjiga počinje.

Neki idu čak toliko daleko (čini mi se da je to jednom Milorad Pavić rekao, ali više nisam siguran) da se prema prvoj rečenici neke knjige može prosuditi - cela knjiga!

Prema tome, kao što se zna, Tolstojeva Ana Karenjina počinje sa tom famoznom rečenicom:
"Sve srećne porodice liče jedna na drugu, svaka nesrečna porodica nesrećna je na svoj način".

A Virdžinija Vulf (Woolf) je svoje najpoznatije delo Gospodja Delovej (Mrs. Dalloway) započela sa:
"Gospodja Delovej reče da će sama kupiti cveće".

Džejn Osten je svoje remek-delo "Gordost i predrasuda" (Jane Austen: Pride and Prejudice) počela ovako: "Opšte je rasprostranjena istina da neženjenom a imućnom čoveku mora nedostajati žena"

A mnogima draga knjižica Mali princ od St. Egziperija (Antoine de Saint-Exupéry: Le Petit Prince) počinje rečenicom:
“Svi odrasli su jednom bili deca. Ali se malobrojni toga secaju”.



Any comment?
Filip2412 Filip2412 16:13 18.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

Vladimire interesantno ti je ovo sa prvom recenicom, obrisi sada da ljudi ne provale ideju pa posle napravi post na tu temu

Neki idu čak toliko daleko (čini mi se da je to jednom Milorad Pavić rekao, ali više nisam siguran) da se prema prvoj rečenici neke knjige može prosuditi - cela knjiga!
Zaboravio da pomene (u svom stilu) da se isto knjiga moze prosuditi i po zadnjoj recenici, ili bolje reci po bilo kojoj recenici .... jer Milorad rece knjiga moze da se cita od napred od nazad od sredine i na preskok od mesta gde se prvi put otvori i u bilo kom smeru
nsarski nsarski 16:29 18.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

Any comment?

Ma, sta ja znam o tome? Call me Ishmael.

Uzgred, Cirkovic je postavio ceo blog na tu temu....
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:10 18.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

Filip
... da se isto knjiga moze prosuditi i po zadnjoj recenici

Tačno.
Prvo što mi pada na pamet jeste poslednja rečenica popularnog dvotomnog romana "Prohujalo s vihorom", od M. Mičel (M. Mitchell: Gone with the Wind):
"Na kraju krajeva, sutra će biti nov dan" (After all, tomorrow is another day).

Toga se sećam još iz doba kada sam bio klinac, pa smo umeli da odmahnemo rukom onda kada je neko govorio o nekakvim planovima, sa rečima: "Tomorrow is another day", he, he, he...

A ovo
Vladimire interesantno ti je ovo sa prvom recenicom, obrisi sada da ljudi ne provale ideju pa posle napravi post na tu temu

nemam ja ništa protiv toga da neko drugo postavi blog na tu temu, ja bih ga komentarima podržao i pomagao (uostalom, pisanje na blogu se ne plaća, zar ne?)
nsarski nsarski 17:25 18.12.2009

Re: Jel' to Tolstoj rekao

nemam ja ništa protiv toga da neko drugo postavi blog na tu temu, ja bih ga komentarima podržao i pomagao


Bilo je, rekoh. Cirkovic je napisao blog sa naslovom Mora da je neko oklevetao Jozefa K.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana