... svi ovi likovi popularne kulture imaju ili ce u najskorije vreme dobiti svoje spomenike u nekom od delova exSFRJ. Fenomen je toliko zanimljiv da se cak i New York Times njime bavio. List je objavio pozamasan tekst o novim balkanskim spomenicima.
Ja cu da stranu da metnem cinjenicu da je izasao tekst o necemu sto smo ovde na exYU prostorima uradili a sto nije "etno" , "izvorno" i da smo (konacno) napravili nesto sto jasno i bez problema, jezikom univerzalno prihvacenih simbola, komunicira sa ostatkom sveta, te da je neko napisao nesto o tome. Komunikoloshki ekscesu par excellance!
E sad - vizuelna umetnica Milica Tomic je fenomen kao "opasnu igru koja preti da zameni nasu kulturu miki mausom".
Cudno kako ni NYT ni profesorica Tomic nisu dosli na ideju da se ovkavim spomenicima ispoljava upravo otpor kulturnom mejnstrimu na exYU prostorima? Kako su spomenici (mozda ne od samog pocetka ideoloski definisani i profilisani kao ideja) stav protiv svega onog sto se na prostorima exYU nudi upravo pod kovanicom izuzetno sumnjivoga sadrzaja kao sto je to slucaj sa kovanicom - "nasa kultura"!
Cudno mi je kao isto niko nije pomislio da u drustvima u kojima caruju drzavni kriminal, korupcija, nepotizam, mafije, monopoli, mrznja, prevara, licemerje, poniznost, laz i td. postavljanje spomenika ljudima koji su samo radili svoj posao, pritom obavljajuci ga posteno, fer i casno, bez muvanja, mufljarenja, ushljarenja, falshiranja - fudbalskim recnikom - stavljali srce na teren - pritom, cisto srce, sto bi rekao Jozsef Attila - predstavlja tihi bunt protiv postojeceg sistema vrednosti i vapaj za jednim novim boljim svetom u kojem ce fer play i postenje, borba protiv zla, najopstije shvacenog, biti pocetna pozicija drustvenih akcija.
Brus (da, znam da je on lik iz maste, hvala lepo) izadje, nashopa 200 zlikovaca, spasi devojku, zaljubi se u nju tokom procesa, odvede je do mame Li i tate Li, predstavi curu, prstenuje, ozeni, rode se bebe Li, krenu u skolu, balet i engleski... Idila! Slazem se i da je u ovome suvise stereotipa, rodnih najpre, ali tako je kako je.
U svakom slucaju, pre sam za Rokija nego za Jashu. Jer, kada mi vec nemamo ljude koje mozemo da metnemo na pijedestal, a da tamo predstavljaju fer, posteno, slobodoljublje od kojeg niko ne gine, itd. i sl. sto da ne onda Brus. A voleo bi da dignu i jedan spomenik Kishu. Ispred SANU, a ledjima im okrenut!
A voleo bi i da ispred Fakulteta politickih nauka vidim spomenik Hansu i Sophie Scholl.
Do tada, udri Brus Li, cepaj Brus Li... Od necega se moralo poci (a ovo uopste nije lose) ...
-------
Najiskrenije se izvinjavam prof. dr Zorici Tomic sto sam greskom njoj pripisao recenicu koja je zapravo intelektualno vlasnistvo Milice Tomic, vizuelne umetnice. Molim profesorku dr Tomic da primi ovo izvinjenje i moje najiskrenije kajanje sto sam previdom doveo deo citalaca i citateljki bloga u zabludu da se radi o njenoj ideji i formulaciji. Nikakve zle namere nije bilo, te molim da mi se i u to poveruje.
Takodje, dugujem izvinjenje i svima onima koji su procitali ovaj tekst i pomislili da se i zaista radi o prof. dr Zorici Tomic.
Hvala!