Washington, DC, Metro stanica hladnog januarskog jutra 2007.g. Čovek na violini svira Bachovo delo nekih 45 minuta. Za to vreme, približno 2.000 ljudi prodje stanicom, većina na svom putu na posao.
3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovečan čovek uočava muzičara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namerio.
4 minute kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.
6 minuta kasnije:
Mladi čovek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.
10 minuta kasnije:
3-godišnji dečak se zaustavlja ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge dece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisilio svoje dijete da nastavi hodati.
45 minuta kasnije:
Muzičar svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.
1 sat kasnije:
Muzičar završava svirku i nastupa tišina. Niko to ne primjećuje. Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.
Prava istina:
Nitko nije znao da je muzičar u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih muzičara današnjice. Svirao je jedan od najzahtevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5 milijona dolara. Samo dva dana pre ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosečna cena sedišta $100.
Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa je organizovao Washington Post kao deo sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopšte prepoznajemo lepotu? Da li stanemo da tu lepotu cenimo? Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima medju nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose a to isto ne prepoznaje u drugim prilikama?"
Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih muzičara na svetu, koji svira jedan od najlepših komada ikada stvorenih, na jednom od najlepših instrumenata ikada načinjenih ... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?