Mediji| Sport| Zabava| Život

Ali kako?

Strongman RSS / 10.12.2009. u 10:45

 eKG+Flatline.jpgNjih dvojica nikako nisu hteli da slušaju radio niti na bilo koji drugi način saznaju rezultat utakmice omiljenog tima već su se naumili da gledaju snimak sa iz Mostara simulirajući direktni prenos i uzbuđenje koje on pruža. Mene je naravno mrzelo da živim u neznanju i da se čuvam, kao seoska mlada, da ne saznam previše. A i Velež i Zvezda nisu moji omiljeni timovi. Odslušao sam prenos kod kuće sa ćaletom pa otišao na basket i vratio se oko pola osam. Po navici pozovem kod Gige da vidim šta se radi.

"Ej šta radite?"
"Nemoj da nam kažeš rezultat!" Giga ne želi da izgubi pripremano uzbuđenje "direktnog" prenosa.
"Ma neću bre. Nisam pi#ka... Ali je utakmica bila do jaja."
"Nemoj da nam kažeš rezultat."
"Ma ne brini... Ali da znaš da je utakmica baš do jaja. Ovakav preokret nisam video u životu."
"Nemoj da nam kažeš! Neću da te slušam! La-la-la-la-..... Ne slušam te!"
"Okej, okej. Neću da vam kvarim. Ali uživaćete..."
"Nemoj bre da pričaš... A je l bio pun stadion?"

 

 

 

Pre neki dan, moj petogodišnji sin Ivan uputio mi je jedno, čini mi se, veoma retoričko pitanje
"Tata bre kad ću ja da porastem da budem kao svi vi?"
Vidim da mu malo dosadilo da bude najmanji i da ima velika očekivanja od svog stasa koji mu genetikom sleduje. I ja sam bio takav.

Sećam se, kad sam ja bio mali, sve stvari su bile mnogo velike. Tatine cipele, košarkaška lopta, staklena litarska flaša kokakole, ... Sve je to bilo veliko. Čak i vreme je teklo drugačije. Ranije mi godina traje i traje, a sada prođe kao za tren. Neki moji drugari su skloni da ovo prividno ubrzavanje prolaznosti vremena pripisuju nekom poremećaju u svemiru tražeći "realnu", doduše ničim objašnjivu teoriju, koja bi objasnila "zašto mi je izbledela krštenica, druže?" tako brzo.

Dok sam bio mali, ljudi mojih godina su mi izgledali daleko starije. Kad sam ja bio mali, mame mojih vršnjka su i po stasu i po godinama, za nas bile tetke. A sada, kad odem na roditeljski kod Joce uočavam da te mame i nisu baš tetke. Pre bi mogle da prođu kao MILF-ovi, ali da se ne upetljavam u priču. Samo da dam svoj doprinos objšnjavanju fenomena "što sam stariji godine mi brže prolaze" pa, obećavam, prelazim na priču. Mislim onu "pričam ti priču".

Kad imaš 5 godina, kao što ima sada moj Ivan, sve što pamtiš je svedeno na cele 2 godine. Tu je ceo tvoj život. Praktično je nemoguće da se ne setiš cele jedne godine ili polovine svog života i 365 dana traju i traju.

Kasnije, kada čovek zađe u ozbiljno doba godinu dana traje mnogo kraće. Kažemo "kao da je juče bila Nova Godina" iz prostog razloga jer nam se natalože godine u sećanjima i jedna više ili manje ne predstavlja drastičan pomak. U tim, nekim, godinama, jedna kalendarska godina bačena na gomilu prethodnih predstavlja pomak od samo2 - 3 posto. Zato je moguće da se ne setim gde smo bili za doček 1993, i koje godine je godine Velež pobedio Zvezdu sa 5:0.


Crvena_zvezda.jpgDa Zvezda Velež. Čini mi se da se igralo 1987. godine plus minus 5... Mislim leta. U to vreme sam se intenzivno družio sa Novicom i Gigom. Oni su bili vatreni navijači Crvene Zvezde. Mislim u to vreme. Tada još nisu bile izmišljene "Delije" i zakon o rasnoj diskriminaciji pa su navijači najvećeg fudbalskog tima sa naših prostora još uvek bili "Cigani". U to vreme je svima nama bilo mnogo značajno šta će da se desi u ligi FSJ. Ovo "J" iz FSJ se odnosilo na Jugoslavija pa su timovi u prvoj fudbalskoj ligi bile Dinamo iz Zagreba, Radnički iz Niša, Olimpija iz Ljubljane, Hajduk iz Splita, Železničar i Sarajevo iz Sarajeva, Partizan i Zvezda iz Beograda, spomenuti Velež iz Mostara, ... i još neki kojih ne mogu da se setim. A znao sam... U to vreme. Sa setom se sećam uzbuđenja koje smo imali kada smo, obično, nedeljom slušali radio prenos svih utakmica. TV prenosi su bili retki. Bilo je povremeno 30-ominutnih reportađa sa utakmice. Te godine, zbog velikog interesovanja a nedostatka tehničkih uslova utakmica Velež-Zvezda nije prenošena ali je emitovan snimak...

Giga i Noca, okoreli Zvezdaši, izolovali su se od spoljašnjeg sveta u Giginoj dečačkoj sobi, punoj knjiga, užeglog mirisa duvana sa primesom mirisa rakije i turšije. Njih dvojica nikako nisu hteli da slušaju radio niti na bilo koji drugi način saznaju rezultat utakmice omiljenog tima već su se naumili da gledaju snimak sa iz Mostara simulirajući direktni prenos i uzbuđenje koje on pruža. Dakle atmosfera radna. Sluša se omiljeni U2, cirka se i čeka se 8 uveče da se gleda snimak utakmice. Mene je naravno mrzelo da živim u neznanju i da se čuvam, kao seoska mlada, da ne saznam previše. A i Velež i Zvezda nisu moji omiljeni timovi. Otslušao sam prenos kod kuće, sa ćaletom pa otišao na basket i vratio se oko pola osam. Po navici pozovem kod Gige da vidim šta se radi. Da se potsetimo. Omiljeni tim mojih najboljih drugova je popio -5.

"Ej šta radite?"


"Nemoj da nam kažeš rezultat!" Giga ne želi da izgubi pripremano uzbuđenje "direktnog" prenosa.


"Ma neću bre. Nisam pička... Ali je utakmica bila do jaja."


"Nemoj da nam kažeš rezultat."


"Ma ne brini... Ali da znaš da je utakmica baš do jaja. Ovakav preokret nisam video u životu."


"Nemoj da nam kažeš! Neću da te slušam! La-la-la-la-..... Ne slušam te!"


"Okej, okej. Neću da vam kvarim. Ali uživaćete..."


"Nemoj bre da pričaš... A je l bio pun stadion?"


"Ma svih 15 000 ljudi. Neki za malo da padnu sa stene... Utakmica do jaja. Da vidiš kakav preokret..."


"La-la-la-la-la-... Ne slušam te!"


"Okej. Kad se gledamo?"


"Prenos počinje u 8, ti nemoj da dolaziš pre deset... Da u miru odgledamo..."


"Važi."


"Ajd..."


"5:4 za zvezdu!" Ulazim u pucanj delić sekunde pre nego je Giga spustio slušalicu.


"Što si be takav. Sedimo ovde i pijemo ceo dan, spremamo se da gledamo..."


"Ej izvini, ne znam šta mi bi."


"Stvarno si pička!"


"Izvini!"


Tišina...


"A dobra utakmic bila?"


"Do jaja. Zvezda dala 5 golova za 14 minuta. Nikad se nije desilo u istoriji fudbala..."


"Ko dao golove?"


"Ajde da vam ne kvarim... Gledaćete."


"Važi. Stvarno si riba... Ali pošto je lep rezultat, moožda ti i oprostimo. Vidimo se."


"Aj pa tako..."


Klik, tuu-tu

Dva sata kasnije zazvonio je telefon. Gigin glas. Tužan:


"Ali kako..."

Da se potsetimo. Nije bilo preokreta. Omiljeni tim mojih najboljih drugova je popio -5. Čini mi se da jezadnji go pao u 90-om minutu.



Komentari (22)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

tyson tyson 11:05 10.12.2009

lingua

Ali je utakmica bila do jaja
Nema šanse da si upotrebio ovaj izraz osamdeset-i-neke



Strongman Strongman 11:12 10.12.2009

Re: lingua

Pa moguće je. Uvek smo bili avangarada... A i ovo je samo interpretacija događaja.
kiselkasta kiselkasta 12:15 10.12.2009

Re: lingua

hahahahahah
kako si im to mogao uraditi, mada bih i ja verovatno u slicnoj situaciji i to sa velikim zadovoljstvom (iako to ne nije bas fer al je )


a sto se tice godina, dana i njihovog trajanja, prvi put sam razgovor na temu imala sa bratom, koji je 10 god mladji od mene, koliko se secam kroz suze me pitao: kako je to moguce da mu dan tako malo traje, da tako brzo prodje vreme za igru i zabavu, da to nije fer, a da mu godine jako sporo prolaze i od rodjendana do rodjendana prodje previse vremena i on je ceo svoj zivot (tada) mali i nista ne sme jer je mali :(
secam se da sam ga dugo tesila, i pokusavala da mu objasnim, ali on je bio neutesan...

a kada je moj sin imao nepune 4 god navodno mu je deda mraz doneo poklon, i to bas kad smo mi izasli ispred zgrade da palimo rakete, e bas tada je deda mraz usao kroz prozor i stavio poklon ispod jelke...
e pismo je napisano deda mrazu koji mesec ranije, ali sam ja kao majka objasnjavala da je moguce da nece sve iz pisama biti ispod jelke, jer deda mraz mora da rasporedi poklone na svu decu sveta
kada je unezveren video ogromnu kesu punu poklona, kada je uz kuknjavu kako smo bas tada morali izaci, bas tada kada je ON doneo poklon ..... e kada je otvorio sve i video dugo ocekivano polje za bay blade tada je sa nepune 4 god prisao prozoru i sa suzama u ocima i setnim glasom, pogleda upucenog u nebo rekao: hvala ti deda mraze ispunio si najvecu, najvecu zelju u celom mom zivotu

tu njegovu izjavu i taj pogled mislim da nikada necu zaboraviti :) taj ceo njegov zivot je zvucao kao vecnost njemu, a nama u stvari treptaj oka
Strongman Strongman 12:19 10.12.2009

Re: lingua

Da da to su bila vremena... A sada godina prođe ko za tren.

Marko Jevtic Marko Jevtic 11:24 10.12.2009

:)

navijamo za isti klub i ja sam imao x slicnih situacija sa drugarima (ciganima) koji su zeleli da gledaju recimo odlozeni prenos derbija (odlozeni prenos je najjaci termin na svetu), a da ne znaju rezultat...

veceras da dobijemo Efes!!! :)
Strongman Strongman 11:27 10.12.2009

Re: :)

Kad Dule uđe u gradski autobus i kontrolori kupuju karte
Marko Jevtic Marko Jevtic 11:30 10.12.2009

Re: :)

Strongman
Kad Dule uđe u gradski autobus i kontrolori kupuju karte


Juče je i Kasun, hrvatski centar, izjavio: Dule bi i sa ženskim timom stigao do Fajnal Foura :)
Strongman Strongman 11:42 10.12.2009

Re: :)

Realno
milisav68 milisav68 15:21 10.12.2009

Re: :)

Strongman
Kad Dule uđe u gradski autobus i kontrolori kupuju karte

"Realnost nije briga na koju se obaziremo"
blazha2000 blazha2000 11:44 10.12.2009

secam se..

Tih godina sam bio poletarac i navijao iz sve snage za Fk.Proleter iz Zrenjanina...nazalost taj klub vise ne postoji
Strongman Strongman 11:48 10.12.2009

Re: secam se..

blazha2000 blazha2000 11:54 10.12.2009

Re: secam se..

e,toooooo
malalaca malalaca 22:12 10.12.2009

Re: secam se..

...nedelja pre podne, mislim da je pocinjao u 10, jos u pidzami, dorucak na posluzavniku pa ispred tv!!! Cini mi se da sam sve o zivotu naucila od Poletarca i Branka kockice.....dobro, skola i biblioteka su pomogle, ali ovo je ostalo za sva vremena!
dr.ivan dr.ivan 15:48 10.12.2009

Sport u Nisu

Cekam i veoma zelim da dodju vremena kada ce navijci opravdanp izgovarati "Samo Ergonom", a za to je potredbo i malo i mnogo. Prvo da pobede u seriji na svom terenu, pa ....
mikele9 mikele9 16:58 10.12.2009

PROLAZE GODINE ILI PROLAZIMO MI

„....NJEZINO LICE, KOJE JE BILO NEPOUZDANO KAO SLABO PAMĆENJE.“ Naslov sam uzeo iz knjige PRONAĐENO VRIJEME II Marsela Prusta. I u Prvoj i u Drugoj knjizi, Prust se, „pronašavši vreme“, čudi, zapanjuje, ne može da veruje, šta je vreme kadro da svojim protokom učini od ljudi. Došavši posle dugog vremena na veliki skup nekada mu poznatih ljudi, ima utisak da prisustvuje maskenbalu, nikoga ne prepoznaje, vreme je svima utisnulo na lica raznolike maske. Čuje imena ali nikako ne može da ih poveže sa osobama koje pamti kao sasvim drugačije. Pokušava da pronađe bilo kakvu sličnost, neki znak, crtu...koja bi mu dokazala da je to osoba koju je poznavao. Muškarci nose maske sa belim, sedim kosama, bradama, brkovima, nekima su stomaci naduveni ili otromboljeni, neki preživevši šlog jedva da mogu da vladaju svojim udovima. Vojvotkinju De Guermantes prepoznaje, njene oči su i dalje plavo zelene, nos kao u plemenitog sokola, prepoznaje i ona njega: „Mali moj otkada se nismo videli, gde ste se izgubili, Vojvoda prati i čita članke koje pišete.“ Ali i nju je samo zahvaljujući očima i nosu prepoznao. Ne može da shvati kakvim to ona jezikom govori, druži se sa Rachel-om koja je ružna starica, njoj je ustvari posvećeno veče, ona će kao slavna glumica te večeri recitovati pred nekada nedostupnim joj društvom, aristokracijom, krvnim vezama povezanom i isprepletanom sa svim vladarskim kućama u Evropi. Kao i Rachel-a i ostale žene su stare, izobličene, slojevi pudera samo povećavaju grotesknost njihovih lica. Trude se da raskošnim toaletama i dijamantima prizovu izgubljenu mladost ali bez uspeha. Nekada lepe i graciozne Kneginje, Grofice i Baronese, sada se batrgaju svim svojim moćima i mogućnostima ne bi li makar podsećale na sebe one nekadašnje. Bez uspeha! Marsel koji je svake sekunde prisustvovao svom starenju, ima utisak, varljiv, da je ostao nepromenjen, onaj isti Marsel od pre dvadesetak godina. Iluziju mu razbijaju rečenice: „On je već u godinama kada se...ne, ne priliči mu to s obzirom na godine...“ Pogođen tim rečenicama, u svoj toj gunguli, počinje da razmišlja o sebi, svom izgledu, ostarelosti. Naprosto ne može da poveruje da je ostario kada se seća mirisa i ukusa madlena kao da ih je jutros jeo sa belom kafom, pred očima mu je živica iza koje je prvi put video Gillberte-u u Combray-u, Vivona u njegovim mislima teče zelena ista kao što je nekada bila. Kako sučaj ne postoji (o tome sam dosta i opširno pisao u PISMIMA TABUKIJU), ništa se na ovom svetu i u Kosmosu ne dešava slučajno, pre desetak minuta sam pročitao priču JULIJA ROMEN od Gi De Mopasana i u njoj na jednom mestu Mopasan kaže: „...velika glumica, Rachel-ina suparnica! Da je samo to! Mopasan kao da osluškuje Prusta ili kao da prati ovo što pišem, dalje kaže: „...uđe jedna mala žena. Bila je stara, veoma stara, veoma mala, a imala je sedu kosu očešljanu na razdeljak i sede trepavice-pravi beli miš...“ Zatim: „...Moje jadno telo ima šezdeset i devet godina, a mome jadnom srcu je dvadeset....“ Sećam se da je tetka moje žene, hrabra, snažna, samosvojna, „na svoju ruku“ žena, u svojim osamdesetim godinama izrekla sličnu rečenicu, bez onog „jadno“ telo i srce. „Čovek se može zaljubiti i u mojim godinama, srce mi nije ostarilo ali pogledajte na šta ličim! Izborana sam, koža mi je kao pokvašen i izgužvan pergament, noge me bole, jedva hodam, sve na meni visi, muka mi je da se pogledam u ogledalo.“ Na zidu u našem tz dnevnom boravku, jedna ispod druge vise uramljene male požutele fotografije moje žene i mene iz vremena kada smo imali oko tri, tri i po godine. Ja sam bosonog dečaćić u kratkim pantalonama sa tregerima, u rukama stežem velikog plišanog medu a osmeh „od uva do uva“ mi je na licu. Ja današnji sam njegova/moja budućnost! U PISMIMA TABUKIJU sam negde napisao da je budućnost vidljiva tek kada prođe, kada postane prošlost. Počinjemo da starimo od trenutka začeća. Davno, rezigniran, prepun strahova i fobija, napisao sam: „Rođenjem, smrt u nasleđe dobijamo.“ Takođe sam nekoliko puta na raznim mestima spomenuo svog đeda strica Milića koji je klešući nadgrobnu ploču za svoju ženu i sebe, iznad mesta gde će stajati imena i godine, urezao natpis: „Oj starosti čovečija nakazo.“ Tja, treba stariti dostojanstveno, boriti se protiv fizičkog starenja je Don Kihotovski posao.
malalaca malalaca 21:52 10.12.2009

Re: PROLAZE GODINE ILI PROLAZIMO MI

Joj, bre, ubi me u ove sitne sate! Pa nije valjda sve izgubljeno sa cetiri banke?!
morgothmir morgothmir 20:30 10.12.2009

Dopuna

Zaboravio si vecite trece,Vojvodina,NS!
februar66 februar66 22:38 10.12.2009

pade mi u oko

ovo oko MILF-ova. Dal bi se moglo prevesti kao MKBJ?
Strongman Strongman 23:11 10.12.2009

Re: pade mi u oko

MKBJ va istinu
februar66 februar66 11:14 11.12.2009

Re: pade mi u oko


Jes da je ovo posebna tema, al objasni ljudima, mada ako ti zena cita...
sergey92 sergey92 23:29 10.12.2009

ne mozes da se setis.... ccc...

Dinamo iz Zagreba, Radnički iz Niša, Olimpija iz Ljubljane, Hajduk iz Splita, Železničar i Sarajevo iz Sarajeva, Partizan i Zvezda iz Beograda, spomenuti Velež iz Mostara, ... i još neki kojih ne mogu da se setim


A FK Vojvodina? Fudbalski klub iz Novog Sada koji osvaja titulu 1988.-89.
miloradkakmar miloradkakmar 00:48 11.12.2009

Deca

ne treba nikad da porastu. Taman pomisliš da si veliki, a ono počneš da detinjiš. ( LIčno iskustvo )

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana