Zamislite ovakvu situaciju: godina je 2050. Neki astronom, na primer u Americi, iznenada objavi otkriće da ka zemlji leti ogroman asteroid koji će, prema njegovim proračunima, kroz 10 godina tresnuti na našu planetu i izazvati pomor većeg dela živih bića, uključujući nas.
U prvom trenutku, niko mu ne veruje, ali postepeno, njegove kolege širom sveta počnu i sami da posmatraju i izračunavaju putanju asteroida i dolaze do istog zaključka. Ali ubrzo se javljaju drugi, koji objavljuju proračune prema kojima će nas asteroid promašiti, toliko da neće uopšte uticati na život na zemlji. Internet je preplavljen blogovima u kojima se vest o asteroidu opisuje kao "zavera velikih država protiv malih." Predlog za prikupljanje sredstava za građenje svemirskog broda koji bi skrenuo asteroid sa putanje tumači se kao pokušaj iznuđivanja para od siromašnih. Male zemlje, čije astronomske opservatorije ne mogu da registruju daleki asteroid, ne veruju u njegovo postojanje.
Političari sazivaju jednu, pa drugu, pa treću konferenciju, pokušavajući da se dogovore oko zajedničkog pristupa. U javnost takođe prodiru vesti o i-mejlovima razmenjenim između nekolicine astronoma koji pitaju jedni druge da li su uspeli nešto da urade kako bi ubedili neverne Tome da asteroid zaista juri ka zemlji. To se tumači kao "astronomska" zavera kako bi zavladali svetom.
Ali, kako vreme prolazi, naučnici u sve većem broju zemalja potvrđuju da će asteroid udariti u zemlju. U tom trenutku, već je prošlo pet-šest godina, a za gradnju svemirskog broda za skretanje asteroida sa putanje potrebno je najmanje isto toliko. Inače, asteroid je neko cinično nazvao "globalno zagrevanje."
Kraj priče možete da dopišete i sami.