prethodni put kada sam strahovao za sudbinu BS bilo je, čini mi se, kada je pokušavala da napravi uvid u političku pozadinu ubistva ZĐ. ali hajde, kao, premda su sve te stvari na koje je ukazivala tada bile užasno mučne, pretpostavljao sam da će je BT politički dogovori sačuvati, uz evidentno političko sazrevanje tog tkz. mračnog lobija - odnosno, verujem da se radi jednostavno o uverenju da im je neophodna država da bi očuvali sopstvenu ekonomsku relevantnost - ovog puta mislim da su pretnje ozbiljnije.
Seko, krenula si na ljude i igru gde je život mnogo malo vredi. nisu ovo mafijaši, političari i korumpirani bogataši… žao mi te je ima da boli!
Pitanje za Brankicu, hoćeš li ti poginuti za svoju ideju. mi hoćemo... e vidiš to je naša snaga. Nikad nas nećete ugasiti.
what kind of idea is that, really?
koliko sam mogao da shvatim po svojim prijateljima iz pelena, ne radi se o nekakvoj posebnoj ideji, već prosto o potrebi da budu zajedno, da se stvari rade zajedno, u grupi. ideologija je donekle punkerska: suprotstavljenost režimu koji je po pravilu loš i nenaklonjen narodu (navijači dolaze iz naroda, i to neretko iz njegovih ekonomski najugroženijih slojeva), suprotstavljenost institucijama ili sistemima koji im ne odgovaraju ideološki, naprimer, U92 - nisu navijači jedini u srbiji koji misle da je ideologija b92 otvoreno antisrpski nastrojena. radikalni navijači, ili huligani kako ih nazivamo u javnosti, su, za razliku od U92 sve nasuprot tome: počevši od ljubavi prema klubu (koja je opet kompleksna, jer nije onakva kakvom je ispoljavaju, recimo, institucionalni članovi kluba), prema naciji, narodu, bogu; navijači postavljaju, kako oni sami smatraju, odnose u društvu u pravu perspektivu.
rekao bih da je to deo ideje, neko osnovno polazište navijačke ideologije. druga stvar je to osećanje zajednice, grupe, svi za jednog i jedan za sve, neka svojevrsna manifestacija fajtklaba, robinhudovstvo... sve ovo, razume se, iz subjektivne perspektive.
međutim, ti tragovi nasilja ukazuju na nešto drugo. ukazuju da se kao glavni motiv iza nasilja nalazi jedno socijalno očajanje, besciljnost, tavorenje na dnu bez ideje kako se sa dna može pokrenuti. sećam se da sam pročitao članak svojevremeno, u jeku palestinskih samoubilačkih napada na jerusalimske kafane i gradski prevoz, dakle članak u kojem se od izraelskih političara i vojske traži saosećanje sa palestincima, jer, kako je članak tvrdio, ako je neko toliko očajan da ne haje više za svoj život onda očigledno kod tog nekog postoji duboki psihološki problem. mislim da je ovde slično, da su ti mladi ljudi koji zaista još uvek nemaju nikakvu ozbiljniju predstavu o životu, vrlo duboko očajni, čim ne haju da istuku do smrti policajca, turistu, homoseksualca, novinara, i potom najbolje godine života otčame na robiji...
... nisam u mogućnosti da pratim BS emisiju, tako da ne vidim da li ona upućuje u nekom pravcu da postoji neka politička grupacija u srbiji koja eksploatiše ovaj socijalni jad koji sam pokušao da opišem. to ne bi bilo čudno nimalo. ipak, radije, pre ispitivanja motiva za nasilje bih ispitao ovaj motiv socijalnog očajanja. ne bih se libio (da sam samac, kao što nisam, tako da se qrčim na rečima samo ) da pokupim krpice i odem u sredinu koja daje najviše bombaša samoubica. barem u mislima samo.
pozdrav БС n take care