Svi koji čitaju moje tekstove dobro znaju da sam jedno fino, kulturno, povučeno i stidljivo stvorenje koje u životu nije izgovorilo neku ružnu reč, ne daj bože psovku. Stvorenje blage naravi koje se nikada ni s kim nije posvađalo niti potuklo. Živim skromno, povučeno i odričem se svih blagodeti zemaljskog života. Toliko sam skroman da sam sebi šijem garderobu i pravim cipele. Jedno vreme sam nosio ženske cipele koje sam našao u kontejneru i prepravio, ali su me ismejavali i pokazivali prstom na mene, pa sam ih bacio.
Da sam jedno divno stvorenje stvarno više nema sumnje i kao takav, kad sam čuo da su nam ukinuli vize, prvo sam pomislio da tu sreću treba podeliti s drugima. A kad si srećan i kad želiš s drugim delit' sreću tu, sedneš u kola i odeš do Zvornika. Naravno ne prelaziš stranu već s ove naše strane Drine, izvadiš novi biometrijski pasoš i zapevaš: „Nja, nja, nja, nja, nja, ukinuli su nam vize, nja, nja, nja, nja, nja." Ali, na moje veliko zaprepašćenje, ovi preko puta su izvadili iste takve pasoše (koje su sigurno nabavili na crnom tržištu) i pridružili mi se u veselju.
Nisam imao kud nego da odem do Sarajeva, da izvadim novi biometrijski pasoš i zapevam: „Nja, nja, nja, nja, nja, ukinuli su nam vize, nja, nja, nja, nja, nja." Nisam dobio reakciju kakvu sam želeo, izgleda da su ljudi zaboravili da se raduju. A ja sam samo hteo s njima da podelim svoju sreću. Ali, to me nije obeshrabrilo. Ako ove komšije ne umeju da se raduju i vesele, onda ovi drugi valjda umeju.
Seo sam u džip i prevalio put dugačak, do Kosovske Mitrovice, severni deo. Došao do mosta, okrenuo se ka jugu, izvadio novi biometrijski pasoš i zapevao: „Nja, nja, nja, nja, nja, ukinuli su nam vize, nja, nja, nja, nja, nja. Hteli ste nezavisnost?! A?! Nja, nja, nja, nja, nja, idemo mi u Evropsku uniju, nja, nja, nja, nja, nja. Molićete vi Vuka Jeremića da se vratite." Ni ovde nisam dobio reakcije kakve sam želeo, definitivno su ljudi zaboravili da se raduju. Sigurno je to zbog ove pandemije ekonomske krize, za koju kažu da vlada (ne bih znao, ja živim skromno).
Kad sam se vratio sa turneje širenja sreće, primetio sam da niko nije ostao. Svi su negde pobegli. Čak je i Ratko Mladić s novim pasošem otišao u Hag. Samo sam zatekao ceduljicu: „Ko izađe poslednji, nek ugasi svetlo."
Klik
Predrag M. Azdejković
www.azdejkovic.com