Autor: Rodoljub Šabić
Da li imate teži duševni poremećaj? Da li imate tumor? Da li imate dete zaostalo u razvoju?
Ne verujem da postoji bilo ko ko smatra prihvatljivim da bez preke potrebe odgovara na ovakva pitanja. Zbog toga mi se pre neki dan obratio veći broj ljudi, radnika u organima pravosuđa tražeći mišljenje, stav i zaštitu. A povod je bilo to što su dobili da popune Upitnik koji, pored ostalog, sadrži i veliki broj ovakvih i sličnih pitanja.
To je bio povod da Visokom savetu sudstva, Državnom veću tužilaca i Ministarstvu pravde uputim pisma ukazujući da se radi o obradi podataka o ličnosti koja, sa više aspekata, nije u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, jer za obradu podataka ovakvog obima i intenziteta ne postoji ni praktična potreba ni valjan pravni osnov. Sa ministarkom pravde sam i neposredno razgovarao. Nakon tog razgovora Ministarstvo pravde je obavestilo i javnost i zaposlene da niko od zaposlenih nema obavezu da popuni pomenuti upitnik. Ministarstvo će dodatno obavestiti sve pravosudne organe da na upitnicima koji budu popunjeni mora postojati pismena saglasnost lica kojom se potvrđuje da su podatke dobrovoljno dali i u koju svrhu su ih dali.
Zaista ne mislim da je iza Upitnika stojala bilo kakva zla namera. Ministarstvo pravde je i u naknadnom javnom saopštenju stvar objasnila ovako: „Namera je bila da nadležna tela objektivno i sveobuhvatno sagledaju položaj svakog zaposlenog u pravosuđu... Podaci koji se traže u Upitniku predviđeni su pozitivnim propisima i Opštim kolektivnim ugovorom. ......, oni su kriterijumi na osnovu kojih će Visoki savet sudstva i Državno veće tužilaca doneti odluku o neophodnom broju zaposlenih u pravosuđu koji su sačinjeni u saradnji sa Sindikatom."
Ali, Ustav i Zakon o zaštiti podataka o ličnosti utvrđuju da je bilo koja obrada podataka o ličnosti dopuštena samo ili na osnovu saglasnosti lica o kome se radi ili na osnovu izričito zakonom utvrđenog osnova. U konkretnom slučaju ne postoji ni jedno ni drugo. Pozivanje na to da traženi podaci po odredbama Opšteg kolektivnog ugovora predstavljaju kriterijume u postupku utvrđivanja viška broja zaposlenih, ne može biti opravdanje. Opšti kolektivni ugovor nije zakon. A čak i kad bi bio, on kao prvi i osnovni kriterijum pri utvrđivanju zaposlenih za čijim radom prestaje potreba predviđa ocenu rezultata rada. Tek ako zaposleni imaju iste rezultate rada predviđa primenu dopunskih kriterijuma. Prvi dopunski kriterijum je imovinsko stanje, što podrazumeva obradu podataka o primanjima, imovini, nepokretnostima. A tek ako ljudi imaju i iste rezultate rada i isto imovno stanje, što ne može biti previše često, primenjuju se i drugi dopunski kriterijumi koji zahtevaju i obradu i naročito osetljivih podataka. Dakle, unapred je jasno da bi samo veoma malom broju ljudi a ne svim zaposlenim u pravosuđu bilo potrebno postaviti i krajnje delikatna pitanja o zdravstvenom stanju, trudnoći, invaliditetu ili deci zaostaloj u razvoju i sl.
Prikupljanje ovakvih podataka od svih zaposlenih je nepotrebno i suprotno elementarnim principima obrade podataka o ličnosti - srazmernosti i svrsishodnosti i nepotrebno je zadiranje u privatnost velikog broja ljudi. A to da se sve dogodilo tamo gde se najmanje očekuje, u oblasti u kojoj se po definiciji prava štite, je još jedno upozorenje, da kao društvo, o stvarnom stanju zaštite podataka o ličnosti i o standardima savremenog sveta u vezi s njom, imamo predstave koje se mogu uporediti sa vrhom ledenog brega.