Razni me ljudi, za razne potrebe, često pitaju za top-listu mojih omiljenih reditelja.
Svaki put sam se našao u velikom problemu. Kako napraviti pravu listu omiljenih reditelja kad su mi "svi kao deca", što reče neka pevaljka za svoje pesme.
I tako, u zavisnosti od raspoloženja, doba dana, temperature i ko zna čega sve ne, uvek napravim listu koja ne liči na onu predhodnu.
No, nekoliko imena uvek su na listi: Hičkok, Bili Vajlder, Mijazaki i Satoši Kon.
Ljudi se uvek iznenade da se na listi nalaze dva japanska reditelja animiranih filmova. Pa šta da im radim kad ne gledaju animirane filmove!
E sad, zašto sve ovo pišem? Pa pre neki dan sam posle višemesečne potrage uspeo da dođem do poslednjeg filma Satoši Kona - "Paprika". Ko bude pogledao ovaj film, shvatiće zašto je Satoši jedan od najboljih reditelja današnjice i zašto ga zovu japanski Hičkok. Često ga porede i s Filipom K. Dikom. Film je imao premijeru na 63. Venecijanskom festivalu prošle godine.
Satoši Kon (12, oktobar 1963,) jedan je od najvećih reditelja japanskih animiranih filmova. Do sada je režirao filmove "Perfect blue" (1997), "Millenium Actress" (2001), "Tokyo Godfathers" (2003) i "Paprika" (2006), kao i TV seriju "Paranoia Agent" (2004).
Negove filmove karakterišu psihološka kompleksnost, realistični likovi, dizajn, kao i isprepletenost sna i jave do granica neprepoznatljivosti. Mnogi njegovi pogledi, koje provlači kroz filmove, mogu se naći i u manifestu "Superflat" Takaši Murakamija
"Superflat" je postmoderni umetnički poktet čiji je osnivač Takaši Murakami, nastao pod uticajem mange i anime. Pokret se javio kao odgovor na homogenizaciju japanskih medija i umetnosti i kritikuje japansku (prozapadnu) posleratnu kulturu, uključujući opsesivni način života, fetišizam robe, tj. potrošačko društvo... Termin "superflat" takođe se odnosi i na dvodimenzionalnost japanske grafike i animacije kao i na plitkost potrošačke kulture.
Satoši me je već kupio svojim prvim filmom "Perfect Blue", psihološkim trilerom o Mimi, članici japanske pop grupe "Cham" koja želi da postane glumica. Neki obožavaoci grupe razočarani su njenom odlukom, pogotovo psihopata Me-Mania. Kako njena nova karijera napreduje, njen svet sve više počinje da liči na svet Alfreda Hičkoka i Filipa K. Dika.
Mešaju se realnost i fantazija, a Mima otkriva da je psihopata u stvari njen najmanji problem...
Od tog filma, Satoši ima kod mene "carte blanche". Nikad me nije izneverio. Posebno se radujem gledanju njegove tv serije "Paranoia Agent", od koje mnogo očekujem.
Što se samog filma "Paprika" tiče... potpuno me je oduvao. Da li je moguće da neko pravi ovakve filmove!
U budućnosti, razvijena je mašina koja pomaže u psihoterapiji. Na čelu tima koji ju ne razvio nalazi se lepa doktorka Atsuko. Ta sprava pod imenom "DC Mini" može da ulazi u snove i istražuje nesvesne misli, ponašajući se kao "detektiv za snove".
Značaj tog izuma, ali i posledice koje bi mašina mogla imati po čovečanstvo su velike, toliko velike da šef laboratorija slomljen tom spoznajom okončava život skokom s petog sprata.
Upravo kako je siroti šef i predviđao, DC Mini završi u rukama nepoznate osobe, laboratorijskog insidera koji započinje malicioznu psihoterorističku igru. Jedina koja mu može stati na kraj je doktorka Atsuko koja se ulaskom u svet snova transformiše iz hladne i racionalne naučnice u neustrašivu ratnicu - Papriku...