Svaki covek koji se bavi javnim poslom treba da ima uvid u ovu kategoriju. Ponekad je ona samo iluzija onog kome se obraca, ali I kao takva ima vaznu ulogu u donosenju odluka pojedinca, njegovim postupcima I podrsci. Zanimljivost: u UK se uvek polazi od toga da covek govori istinu I zapanjujuce malo dokaza se trazi da bi se to potvrdilo. Ali, ako se slucajno ispostavi da je covek lagao, gotovo je! To ostaje zauvek u njegovom dosijeu, karijeri, drustvu kao nesto sto ga obelezava. Lepo je kad ti neko u startu pruzi pune ruke poverenja. Osecas se pocastvovano. Imas potrebu da to opravdas.
Uvek mi je bilo interesantno kako se mere ove relativno neodredjene kategorije. Da, dobro ste procitali. Mere se. Evo licnog primera. Poverenje u lekara je jako vazno. Pogotovo kad lekara placa onaj koji ocekuje I to za svoje pare. U UK je 2007 godine GMC (General Medical Council), vladino telo koje odobrava registraciju I licence za lekare, sprovelo anketu o poverenju pacijenata u svoje lekare. Da bi konkretno znali kako da rezultate ankete primene na profesiju u cilju poboljsanja zadovoljstva kvalitetom usluge, pitali su slucajan uzorak obicnog sveta sta je to sto im uliva poverenje u lekara. Rezultati su bili fascinantni. Jedan od faktora poverenja koji se veoma visoko kotirao je nosenje kravate. Drugim recima – pacijenti vise veruju onim lekarima koji nose kravatu!
Namecu se zanimljivi zakljucci. Englesko drustvo je vrlo tradicionalno. Dobar deo stvari koje se u drugim zemljama formalno izglasavaju ovde postoje u vidu obicaja koji vladaju stotinama godina I nikad se ne krse zato sto postoji masa mera prevencije da pojedinac koji nije odgovarajuceg kredibiliteta nikada ne dodje u situaciju da ove obicaje zloupotrebi. Po tradiciji, lekar je muskarac. Sa kravatom. Naravno da se mnogo vodi racuna na papiru I u govoru o jednakosti polova, ali postoji nesto sto je u svesti ljudi ukorenjenije od onog sto zakon propoveda. Sta raditi kad zakon I obicaji dodju u koliziju? Naravno da GMC ne moze formalno da zahteva da lekari nose kravate, ali to je ono sto se ocekuje u osnovnoj i srednjoj skoli, na intervjuu za posao, u ordinaciji, medju kolegama na javnim skupovima… I utice na neke parametre koji se mere kao pokazatelji kvaliteta. Kao sto je zadovoljstvo pacijenata, na primer. Medjutim, ako se vratimo kravati, u pokazatelje kvaliteta usluce takodje spadaju I bolnicke infekcije. Posto lekari u UK tradicionalno ne nose mantile, vec odela, ispostavilo se da kravate koje landaraju a ne peru se, predstavljaju pravi izvor zaraze. Posle trljanja glave ljudi koji su za to debelo placeni dosli su do kolosalnog resenja – kravate moraju da se nose utaknute u kosulju! Tako se doslo do nove slike tipicnog britanskog bolnickog lekara koji nosi: seseljevku (kosulju kratkih rukava sa kravatom), kravatu utaknutu u kosulju, sat na kaisu a ne na ruci, pantalone I cipele u kojima moze da izdrzi da provede 12 sati na nogama.
Namece se poredjenje sa Srbijicom. Evo npr. sa Ministrom zdravlja. Lekciju iz odevanja za javno prikazivanje je savladao, ali lekciju iz poverenja? Kako je moguce da pohapse onolike direktore zdravstvenih ustanova koji su, na kraju krajeva pod njegovom jurisdikcijom, a da se ne potegne pitanje njegove odgovornosti? Sta vise, on bi hteo da mu se hapsenje pripise kao zasluga u okviru borbe protiv korupcije u zdravstvu! Sramota!
edit: sad su mi objasnili da direktore ustanova postavlja gradska vlada. sve jedno. ministar zdravlja ne moze da se pravi da to nema nikakve veze sa njim.