Literatura

Marko, Gete i ja, čemu?

vladimir petrovic RSS / 05.11.2009. u 15:55

                   Кол'ко Марко тежио на правду, /Тол'ко моли Јевросима мајка: /«Марко сине једини у мајке! /Не била ти моја рана клета, /Немој, сине, говорити криво /Ни по бабу ни по стричевима, /Већ по правди Бога истинога; /Немој, сине, изгубити душе; /Боље ти је изгубити главу, /Него своју огр'јешити душу». (Урош и Мрњавчевићи)

Da li volite Kraljevića Marka? A Hasanaginicu?

Ova pitanja su mi bila veoma važna prošle noći, kada sam, verovali ili ne, razgovarao u snu sa - Geteom (Goethe), velikim piscem i učenim čovekom, glavom i bradom. Nemojte me pitati zašto sam sanjao baš Getea, jer ja ponekad živim u svetu u kojem «svako zašto nema svoje zato». Stvari nisu tako jednostavne, kao što oni, koji su science-minded, hoće da nam ih prikažu. Ili mi se tako čini.

A opet, kad malo bolje promislim, možda je tome doprineo članak dr Vladete Jerotića, psihoterapeuta i pisca, pod naslovom «Razgovor sa Ivom Andrićem», koji sam ovih dana čitao. U njemu autor razgovara sa našim jedinim nobelovcem, a tekst, pisan u obliku obraćanja Andriću, počinje ovako: «Već je toliko ljudi sa Vama razgovaralo, poštovani gospodine Andriću, u stvarnosti, dok ste bili živi, i u mašti dok su čitali Vaše knjige, da izgleda svaki novi razgovor sada, kada već odavno niste medju živima, suvišan, banalan, nemoguć. Kažem ipak, sa Vama, dragi Andriću, je nemoguće ne razgovarati». S tim u vezi, ja sam poverovao da je nemoguće ne razgovarati sa poštovanim gospodinom Geteom po pitanju njegovog odnosa prema Kraljeviću Marku i, usputno, prema Hasanaginici.

Naime, poznato je da je slavni Gete mnogo doprineo popularizaciji srpske narodne poezije u Nemačkoj, a time i šire u Evropi. Medjutim, on je veoma voleo Hasanaginicu, ali nije mnogo mario za epsku veličinu Kraljevića Marka. Jednostavno, najvećeg junaka našeg narodnog pesništva odredjivao je kao - negativca. Smatrao ga je previše violentnim čovekom, koji ide iz krajnosti u krajnost - čas je pravedan a čas nepravedan, čas je hrabar a čas beži sa megdana, a i previše olako zapodeva kavgu. Ipak, to nije omelo Getea u tome da do kraja svog dugog života (umro je u 83. godini) voli sve srpske narodne pesme i da o njima piše, s tim što pada u oči da je on, koji slovi za jednog od najvećih liričara u svetskoj književnosti, bolje razumeo našu narodnu liriku od naših junačkih pesama.

U snu sam znao, naravno, da je svakom Srbinu toplo oko srca kada čuje da je jedan takav velikan, za koga svetske enciklopedije i drugi validni izvori, navode “da je bio nemački pisac koji je univerzalno priznat kao jedan od divova svetske književnosti” (Johan Wolfgang von Goethe, a German writer who is universally acknowledged to be one of the giants of world literature) voleo - srpsku narodnu poeziju (Serbische Poesie). Tome je, svakako, mnogo doprineo Vuk St. Karadžić, stvaralac srpskog književnog jezika, koji je jedno vreme bio u ličnoj vezi sa Geteom.

Takodje, znao sam ja, u snu, i da smo mi Geteove pohvale shvatali ne samo kao priznanje genijalnosti našeg narodnog stvaralaštva, već i dokaz značaja i veličine malog srpskog naroda. A u tadašnjim prilikama (prva polovina XIX veka) to je bilo važno za Srbe, ali i za druge južnoslovenske narode. Bila su to teška vremena oslobodilačkih borbi Južnih Slovena protiv Osmanlija (zabeleženo je da su Nemci, kao retko kada u istoriji, imali prilične simpatije za Srbe posle Prvog srpskog ustanka, 1804. godine). Davno je to bilo, mnogo davno, ali se lepe stvari ne smeju olako zaboravljati.

Naime, bio sam svestan i činjenice da je u pitanju bio jedan od lepih i plodonosnih perioda zbližavanja izmedju Nemaca i Srba. Interesovanje Nemaca za Srbe inicirao je J. G. fon Herder (Johann Gottfried von Herder), filozof, teolog i pisac, otkrivši i karakterišući našu narodnu poeziju “kao simbol kolektivne veličine i autentičnosti Srba”. Njemu su se pridružili, pored velikog Getea, braća Grim (Jacob und Wilhelm Grimm), zatim Vilhelm fon Humbolt, Klemens Brentano, Ludvig Uland, Jakob Burkhard, Leopold fon Ranke i još neki. Svima njima srpska narodna poezija delovala je izvorno, jednostavno, i vrlo lepo, a istovremeno strano i zagonetno, što je umnogome odgovaralo književnom ukusu Nemaca tog vremena. Izgleda da je baš ta potraga Nemaca za izvorima u homerovskom duhu doprinela tome da su se nemački književnici i kulturni pregaoci tog vremena istinski divili poeziji balkanskih naroda, posebno Srba. Sa današnje vremenske distance izgleda mi da je to verovatno bilo najsrećnije vreme nemačko-srpskih kulturnih odnosa, jer nikada pre, a ni posle toga, kulturni pregaoci dve strane nisu tako tesno i plodno saradjivali.

Tako se dogodilo da su se Vuk St. Karadžić, sa naše strane, i Herder, braća Grim (naročito Jakov), Gete i mlada književnica i prevoditeljka Tereza Albertina Luiza fon Jakob (alijas Talfj), sa nemačke strane, stalno medjusobno dopisivali, razmenjivali materijale za prevodjenje, savetovali i posećivali. U to vreme srpske narodne pesme čitane su na večernjim sedeljkama u salonima Berlina i drugih nemačkih gradova, na kojima učestvuju najznačajnije ličnosti tog vremena. A kada je Gete naišao na Hasanaginicu, te počeo da uči srpski i lično preveo tu finu baladu, time je otvorio put srpskoj narodnoj poeziji, našoj jedinoj klasici, ka svetskoj književnoj sceni, jer je počela bivati prevodjena na mnoge jezike Evrope i sveta.

Svega toga sam ja bio svestan, pa mi je nekako došlo kao sasvim normalno da poželim da porazgovaram sa Geteom. I razgovarali smo, s tim što moram biti iskren i reći da, u snu, ja nisam video jasno lik Geteov, iako poznajem mnoge njegove slike. Ali sam, nesumnjivo, znao da razgovaram - baš sa njim. A palo mi je u oči i da okruženje nije bilo ni nemačko ni srpsko, nego nekako italijansko – okolo su se nazirale freske iz Pompeje i etrurski spomenici. To su neke moje duboko zapretene ljubavi, koje povremeno isplivavaju na površinu u različitim formama, i u različitim prilikama.

Jednog trenutka, u naivnoj želji da budem duhovit, ukazao sam Geteu da se, i danas, dogadja da deca, igrajući fudbal u nekom školskom dvorištu, u pokušaju da shvate kako neki stihovi naših narodnih pesama zvuče na nemačkom jeziku, pevuše:

“Vino trinken Kraljeviću Marko, /Halbe trinken, halbe Šarcu geben”.

A ona deca, koja pomodno preferiraju engleski, čine to na svoj način:

“Marko Kraljević drinks the wine,/half he drinks, half he gives to Šarac”.

Ovo sam rekao zato što se dobro zna da je Marko veoma voleo vino i umeo mnogo da popije, ali da se pritom ne napije. Pored toga, on je svog konja Šarca naučio da pije vino, što ga je činilo posebnim. Na ovo moje ukazivanje Gete se nije glasno nasmejao, a nisam ni video, u polumraku, da li se bar - nasmešio. Nije to prvi put, promrmljao sam za sebe, da se ljudi ne smeju kada ja pokušavam da nešto duhovito kažem.

A onda sam se okuražio i postavio direktno pitanje Geteu: Šta je to konkretno što Vi zamerate našem Marku Kraljeviću? Jer, ja znam da ste Vi pisali u članku “Srpske narodne pesme” (Serbische Volkslieder): “Njihov najveći junak Marko, koji se kako-tako slaže sa turskim sultanom, može da se uzme kao neki sirov pandan grčkom Heraklu i perzijskom Rustanu, ali dabogme na vrlo varvarski, skitski način. On je glavni i najjači od svih srpskih junaka, bezgranične snage, bezuslovan i zborom i tvorom. Jaše konja 150 godina, a sam doživi 300 godina; najzad umre u punoj snazi, ne znajući ni sam kako do toga dodje… Marko je prek do zla boga, koji nam je nemio makoliko mu se čudimo”. Znam i da Vam se naročito nije svideo Marko u pesmi “Marko i kći kralja arapskoga” - kada se utamničeni Marko kune arapskoj princezi svečano i glasno da je nikad neće ostaviti, i dok ona pred tamnicom misli da se to na nju odnosi, Marko dole metnuo kapu na koleno pa se perfidno i šeretski kune - svojoj kapi. A kad se zatim, zaslugom princeze, nadje na slobodi, još sa dva dobra konja i vrećama punim dukata, i kada devojka obasja Marka, na prvom odmoru, svojim crnim osmehom (“ona crna, a bijeli zubi/ to se meni mučno učinilo”) Marko zažmuri i sabljom je – poseče na komade. Tek tako. Za Vas je to bilo odviše grubo; a i u nekim drugim pesmama vidite Marka kao krivokletnika, nevernika, divljaka i razbojnika, čoveka sa pomalo satanskim duhom. Tako Vi smatrate da su Markove mane umnogome potirale njegove brojne vrline. Da li je baš tako?

Tu mi Gete nije hteo direktno odgovoriti, valjda po onom šablonu: “Kada znaš odgovor, zašto pitaš”.

S druge strane, nastavljao sam ja uporno, znam i to da je učeni Jakov Grim branio Marka pred Vama, a na Vaše ukazivanje na Markovo varvarstvo, primećivao da su varvarski i toliki drugi motive klasične poezije, pa ste Vi, dragi Gete, prelazili olako preko preko njih. Istovremeno, Grim je isticao “nežnost i gospodstvo srpskog naroda”, naroda koji gaji “plemenita osećanja prema prijatelju i neprijatelju”. A naše narodne pesme, taj veliki filolog i folklorista, kao i brat njegov, smatrao je jedinstvenim, naročito one o Marku Kraljeviću, s tim što je on lično posebno izdvajao pesmu “Zidanje Skadra”, smatrajući je “jednom od najdirljivijih poema svih vremena i svih naroda”. Kakav kompliment!

Slično dobrom advokatu koji je napamet naučio impresivnu odbranu, pričao sam ja dalje: Svestan sam i činjenice da ste Vi, poštovani Gete, koji ste po prirodi veliki esteta, ljubavnik i patricije, bili oduševljeni Homerovom Ilijadom, smatrajući da je ceo taj ep bio zbog – jedne lepe žene, kao i da je sva srdžba Ahilova bila zbog te lepe žene. Takvo Ahilovo herojstvo (poginuo je nesrećno zaljubljen u devojku s druge strane bojne linije) Vama je izgledalo gospodsko, uzvišeno, svetlo, zdravo, inspirisano i inicirano lepotom, uzneseno visoko iznad muka svakodnevnog življenja ljudi, opijeno zvekom štitova pod letnjim suncem i čarom žena. A Marko, priznajem, nije bio nalik takvom Ahilu. Čak šta više, Marko ujedno slovi i za “ljudinu iz naroda koji goni gospodu”, pa je i kao takav Vama morao biti dalek.

A onda me je Gete, posle moje male pauze, umilnim, a opet, autoritativnim glasom, uputio na J. P. Ekermana, koji je pomno beležio razgovore s njim u poslednjim godinama njegovog života. Rekao je: “Ekerman je zabeležio moje istinsko oduševljenje srpskim lirskim pesmama. Njih sam smatrao ‘beskrajno lepim’, u njima sam video ‘svitanje jednog sasvim novog čovečanstva’; čudeći se da jedan ‘polusirov narod’ ume da oseti tananost i lepotu, ‘što nalikuje kulturnim Francuzima’”. Zaista, u “Razgovorima sa Geteom” (J. P. Eckermann: Gesprächte mit Goethe), Ekerman je zabeležio, dana 18.1.1825. godine, ove Geteove reči: “Uživajmo u našoj silnoj devojci u Haleu (prevoditeljka Talfj), koja nas muškim duhom uvodi u srpski svet. Ove pesme su izvrsne! Medju njima ima nekoliko koje se mogu uporediti sa ‘Pesmom nad pesmama’, a to mnogo znači. Završio sam članak o tim pesmama, i on je već objavljen”. A nešto kasnije: “Pojedine pesme okarakterisao sam sa nekoliko reči prema njihovom glavnom sadržaju i Vas će obradovati divni motivi”. Onda je sam Ekerman, pod Geteovim uticajem, shvatio kako da polako čita sadržaj pojedinih srpskih pesama. Nagoveštene situacije bile su tako rečite i tako karakteristične da mu je kod svake reči iskrsla pred očima cela pesma. Naročito su mu bile ljupke sledeće: “Smernost srpske devojke koja nikad ne diže lepe trepavice”; “Duševna borba dragog koji kao dever treba da dovede dragu nekom trećem”; “Zabrinuta za dragog, devojka neće da peva da se ne bi pokazala vesela”; “Žalba zbog posuvraćenih običaja što mladić prosi udovicu, a starac mladu devojku”; “Žalba mladića što majka daje kćeri suviše slobode”; “Poverljivo-vedri razgovor devojke sa konjem koji joj odaje naklonost i namere svoga gospodara”; “Devojka neće za nedragog”; “Lepa krčmarica: njenog dragog nema medju gostima”; “Nalaženje i nežno budjenje dragih”; “Ljubavničko ćeretanje”; “Dragi dolazi iz tudjine, gleda dragu danju, a iznenadjuje noću”, itd.

Ja osećam da me hvata zanos zbog ovako lepih nagoveštaja lepote srpskih lirskih pesama, ali se, ipak, tvrdoglavo vraćam na Marka. Govorim Geteu (ili sebi u bradu, ne znam više) da je Marko Kraljević junak neprolazne slave u srpskoj narodnoj poeziji (zna se, on jeste istorijska ličnost, mada bez neke veće istorijske važnosti, jer kažu da od njega “praktične koristi nije bilo”), u kojoj je idealizovan kao izvor junaštva, viteštva, čestitosti, ali i kao zaštitnik nejakih. Narod je voleo da ga veliča (i u pesništvu drugih naroda često imamo slučajeve preteranog veličanja); zna srpski narodni pesnik da Marko i nije bio baš tolika junačina kao što se u pesmama propoveda, ali je verovao da “od viška glava ne boli”, te je u Marku vešto objedinjavao veoma oprečne principe. Jer, u formulisanju lika Markovog, pored dosta humora, ima čudnog usaglašavanja apsolutno suprotnih ljudskih osobina. Tako, primera radi, narodu godi da Marku pripisuje ne samo veliku snagu i osećaj za pravdu, nego i evidentnu samouverenost, i da, recimo, zamišlja “užas koji sultana obuzme pred Markovim mrkim pogledom” , mada je Marko bio njegov vazal, odnosno počinjeni. Baš tako, imamo situaciju da turski sultan drhti pred Srbinom Markom! To je srpskom porobljenom narodu godilo. To mu je pomagalo da istraje pod turskim jarmom sa neuništivim snom o slobodi, koju je davno bio izgubio. Stvarajući u svojoj mašti takav lik kao što je Markov, Srbi su verovali da će se pojaviti junaci takvih sposobnosti, koji će ih oslobotili otomanskih okova. Bilo kako bilo, kažem ja, svesni smo da Marko ima i rdjavih karakternih crta, jer se iz nekoliko pesama vidi da je on bio spreman da čini i tzv. bezrazložne činove. Teško je odgovoriti zašto je narodni pevač pridodao

Marku takve osobine, ako ne da bi pokazao da je Marko bio upoznao ispraznost ovozemaljskih zadovoljstava ali i stvarnost tuge, te je tako upoznao pravi život, a pravi život nije jednostran, pa ni u - dobru. Marko će se pošteno pokajati što je ubio Musu Kesedžiju, “boljega od sebe”, a svaki put kada se uplaši, on shvata da se plaši pa – beži. Medjutim, zbog svega toga ne sme se zanemariti činjenica da Marka, u velikoj većini pesama, odlikuje – istinski visoka čovečnost. Drugim rečima, on nije bio jedan čovek, on sadrži mnoštvo. Tako je, dodajem, naš Marko ponekad bio i nekakav srpski Robin Hud. Sve u svemu, on je bio preko potreban narodu, te je propovedanje deci o tome da Marko postoji i da će on izbaviti Srbe iz svih nedaća itekako imalo smisla. Ukazujem uporno i da Marko nije bio samo najomiljeniji lik u epskim pesmama, već je prisutan i u poslovicama i izrekama, pa čak i šaljivim pričama. A da bih bio, koliko-toliko, savremen, ukazujem Geteu da je Marko Kraljević, i u današnje vreme, junak nekih zanimljivih stripova u Srbiji. (Nisam se setio da mu pomenem i pesme na YouTube).

Naknadno se prisećam i kažem i da je Marko umnogome bio povezan sa vilama i drugim natprirodnim bićima, pa otuda njegova tolika veličina i snaga. Tako Marko dobija moć nad tim natprirodnim svetom, ali i pomoć od njega. On u nizu predanja s lakoćom čupa drveće, podiže nepomerljivo kamenje, cedi suvu drenovinu, sabljom preseca stene. To čarobnjaštvo umnogostručava Markovu ličnost.

Na kraju, već pomalo umoran, kažem i to da neki smatraju da je etničko poreklo Markovo - dosta diskutabilno. Tako se lik Marka Kraljevića sreće i u narodnoj epici nekih susednih zemalja, u prvom redu Bugarske i Makedonije (Крали Марко, Крале Марко), kao njihov junak. Uzgred, pominjem i to da mi smatramo da јe Hasanaginica -srpskа baladа, ali i da ima onih koji je smatraju bosanskom/bošnjačkom, kao i hrvatskom. To sve pokazuje da su narodi na ovim južnoslovenskim prostorima bili povezani i izmešani tokom duge istorije mnogo više nego što je to slučaj sa narodima u nekim drugim regionima sveta.

Na tu moju završnu priču Gete ne reaguje. Naime, Gete je već odavno ćutao. I izgubio se bešumno, a da ja to nisam ni osetio, već sam se jednog trenutka našao u mrklom mraku. Onda sam se naglo probudio, i okrenuo na bok. Tada je, uz buku koja je mogla probuditi i komšiju u stanu ispod mog, sa mog jastuka pala na pod debela knjiga sa nazivom: «СРПСКЕ НАРОДНЕ ПЈЕСМЕ, скупио их и на свијет издао Вук Стеф. Караџић, Књига друга, у којој су пјесме јуначке најстарије, четврто државно издање, Београд 1932». Eh, te knjige starostavne...

Atačmenti



Komentari (84)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mannitou.jr mannitou.jr 16:20 05.11.2009

Vuk o Marku i Šarcu

...

Prije Šarca vele da je mijenjao mnogo konja, pa ga nijedan nije mogao nositi;
kad u nekakvijeh kiridžija vidi šareno gubavo muško ždrijebe,
učini mu se da će od njega dobar konj biti i uzme ga za rep da omahne oko sebe kao što je ostale konje ogledao,
ali se ono ne dadne ni s mjesta pomaći;
onda ga kupi u kiridžija, izliječi ga od gube i nauči vino piti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:32 05.11.2009

Re: Vuk o Marku i Šarcu

Šarac je bio čudo
nsarski nsarski 16:53 05.11.2009

Re: Deca o Marku i Šarcu

mannitou.jr
...

Prije Šarca vele da je mijenjao mnogo konja, pa ga nijedan nije mogao nositi;
kad u nekakvijeh kiridžija vidi šareno gubavo muško ždrijebe,
učini mu se da će od njega dobar konj biti i uzme ga za rep da omahne oko sebe kao što je ostale konje ogledao,
ali se ono ne dadne ni s mjesta pomaći;
onda ga kupi u kiridžija, izliječi ga od gube i nauči vino piti.


Riblje ulje

To je što je pio Kraljević Marko kad je bio mali, pa mu posle poraso buzdovan veliki, i Šarac mu poraso, i svašta mu poraslo.

(Olovka pise srcem)
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:58 05.11.2009

Re: Deca o Marku i Šarcu

Nsarski
Riblje ulje


Misliš, ovako nešto
nsarski nsarski 18:07 05.11.2009

Re: Deca o Marku i Šarcu

vladimir petrovic
Nsarski
Riblje ulje


Misliš, ovako nešto

Ponekad me bacas u ocaj, Horatio...
Unfuckable Unfuckable 07:09 06.11.2009

Re: Deca o Marku i Šarcu

To je što je pio Kraljević Marko kad je bio mali, pa mu posle poraso buzdovan veliki, i Šarac mu poraso, i svašta mu poraslo.

i duša mu porasla

Re: Deca o Marku i Šarcu

ima i ono - moja domovina je mala. volm je jer mi je zao
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:25 05.11.2009

Путовање Марка Краљевића

О мало је ком јунаку испевано толико песама као о Марку Краљевићу. Незнатни прилепски владар, како песма каже – краљ Марко, у историји се једва и спомиње: зна се тек неколико оскудних података, од места његове престонице до године смрти, управо онолико колико равнодушност историје налаже да се зна о личностима које је не стварају. Но то оном духу који је спевао песме о Марку Краљевићу нимало није сметало. Напротив, рекло би се; тиме као да је стечена она ретка песничка слобода када су у питању ипак историјске личности. Данас би било вредно знати шта је то од једног историјски неугледног владара начинило славног Марка Краљевића. Некакав подстицај мора да је постојао: можда благост његове владавине која се великашу суоченом са турском најездом чинила као оно последње што за свог живота на општу добробит може учинити… А можда је – да ствари представимо мање идилично – била истина да је неком од турских зулумћара пресудила Маркова ђорда, што је свакако за народног певача био хвале вредан чин који је бар на трен повратио дојучерашњу слободу.

Како год било, онај стварни, историјски Марко погинуо је као турски вазал, што несумњиво нијe згодна чињеница у животопису хероја бунта и слободе. Овај историјски податак о подаништву у песмама је ипак забележен: у неколиким су приказани Марко и сâм султан, али не онако како се очекује да буду приказани сусрети владара и слуге. Страх, који је у таквим сусретима увек присутан, није имао онај природан смер. Сила и моћ такође.

Насупрот овом и оваквом Марку стоји онај Марко који за страх неретко зна, толики да је понеки пут рад двобој избећи, јер пред собом нема ништа лошијег јунака. Легендарни краљевић не припада реду оних древних српских витезова који су жељни да се у двобоју посвете и доспеју на небеса; његов је поглед претежно овоземаљски, те иако Бога не презире није спреман одрећи се ни крчми, ни крчмарица ни леденог вина. Прек а нежног срца, храбар али не и неустрашив, Марко није заступник идеaла из косовских песама. О њему као да је певао певач који се из дрвених дворова српског племства спустио у народ и поданичку стварност носећи ипак сећање на некадашњу част и славу. Стога Марко, баш као и његов Шарин, чврсто свим ногама стоји на земљи. Јер то је једино што је још било преостало.

Лутања Марка Краљевића по српским и несрпским земљама, и јунаштва али и недела његове преке нарави, помало су налик Хомеровој Одисеји. С тим што Марково путовање не почиње на Итаки већ у старој и слободној Србији, уводно бојиште смештено је не под Тројом већ на Косовском пољу, а повратак… Повратка није ни било јер се Марко није имао где вратити. Оно што је народни певач могао сматрати јунаковим домом нестало је после Косовске битке, и стога је Марко остао заточен не у султановим тамницама, већ на друмовима и конацима који су му постали туђи. Тако је отпочело путовање Марка Краљевића по царским путевима, и столећима која су им припадала, све од Душановог доба до позних хајдучких времена. Стихови који су га описивали били су све многобројнији. Песма Смрт Марка Краљевића и варљиво памћење народног певача наводе да је овај пут трајао три стотине година. Национална историја која је створила лик Краљевића Марка није далеко одмакла за та протекла три века. Све је било исто као и на самом почетку настанка епске легенде. А јунаштво једнога доба било је потрошено. Једини подвиг у коме се Марко још није био окушао била је смрт. И стога, она је и окончала његово пркосно и узалудно лутање: Марко се никад није вратио на Итаку.

Тако је завршено путовање Марка Краљевића. А епови победе и слободе имали су бити испевани за неког другог.
mannitou.jr mannitou.jr 16:40 05.11.2009

Re: Путовање Марка Краљевића

...

Jedni vele da ga je negdje u selu Rovinama ubio nekakav karavlaški vojvoda Mirčeta zlatnom strijelom u usta...

vladimir petrovic vladimir petrovic 16:45 05.11.2009

Re: Путовање Марка Краљевића

Predrag Brajović
... Песма Смрт Марка Краљевића и варљиво памћење народног певача наводе да је овај пут трајао три стотине година.

Priča se da je Gete, kao prvu našu narodnu pesmu, pročitao "Diobu Jakšića", i da mu se ona svidela. Zatim je došla pesma "Smrt Kraljevića Marka" (koju ti ovde pominješ) i koja se, takodje, svidela Geteu, te je o njoj pisao. A onda,
kao što sam naveo u tekstu, došla mu je do ruke pesme "Marko Kraljević i kći kralja arapskoga", koja se finom Geteu skoro - zgadila. Tu je stao, za neko vreme. Medjutim, iz razgovora sa drugima, naročito na sugestiju Jakova Grima, on je počeo da čita i druge pesme... Germanista Miloš Trivunac smatra da je šteta što Geteu nije pre toga došla do ruke lepa pesma "Uroš i Mrnjavčevići".

Bilo kako bilo, Gete je i dalje voleo te junačke pesme, ali je do kraja primat davao lirskim pesmama.

S druge strane, Jakov Grim, koji je takodje, prvo voleo naše lirske pesme, kasnije se "prešaltovao" na narodne, pa je više voleo narodne od lirskih, ali za Getea je bilo malo kasno, jer on je tada već bio star čovek...

vladimir petrovic vladimir petrovic 16:53 05.11.2009

Re: Путовање Марка Краљевића

mannitou.jr
...Jedni vele da ga je negdje u selu Rovinama ubio nekakav karavlaški vojvoda Mirčeta zlatnom strijelom u usta...

Tamo je i Marko poginuo, u Rovinama, boreći se, na strani Turaka, protiv vlaškog vojvode Mirčete.
To mu nije bio baš lep završetak. Ispade da je njegov konj Šarac imao bolji kraj - sa zlatnom strelom u ustima, he, he, he...

Medjutim, istorijske činjenice u slučaju Marka Kraljevića nisu od značaja, značajno je ono što je narodni pevač ispevao o njemu, makoliko je to bilo idealizovano - do supermena!
mannitou.jr mannitou.jr 17:14 05.11.2009

Re: Путовање Марка Краљевића

...

Drugi kažu da je u takomu boju toliko ljudi izginulo da su po krvi poplivali konji i ljudi,
pa Marko onda pružio ruke k nebu i rekao:
"Bože, što ću ja sad!"
Na to se bog smilovao i nekakijem čudnijem načinom prenio i njega i Šarca
u nekaku pećinu, u kojoj i sad obojica žive;
on zabodavši svoju sablju pod gredu, ili je udarivši u kamen, legao te zaspao pa jednako spava;
pred Šarcem stoji malo mahovine od koje pomalo jede,
a sablja sve pomalo izlazi ispod grede, ili iz kamena, pa kad Šarac mahovinu pojede i sablja ispod grede ili iz kamena ispadne, onda će se i on probuditi i opet na svijet izići.
maricacarica maricacarica 18:17 05.11.2009

Re: Путовање Марка Краљевића

Ni jednom dosad narodu nije bilo branjeno da se od malih likova iz istorije stvaraju heroji (ne bih o Komandantu Marku i Blek Steni), ali je problem ako u Srbiji takav egzistira, od Kraljevića Marka do Miloša Obilića....
ed_novipazar ed_novipazar 08:37 06.11.2009

Re: Путовање Марка Краљевића

vladimir petrovic

A onda, kao što sam naveo u tekstu, došla mu je do ruke pesme "Marko Kraljević i kći kralja arapskoga", koja se finom Geteu skoro - zgadila.

Za razliku od ovog gadjenja (a mozda i objasnjenje ovog gadjenja) Goethe je pokazivao neskrivene simpatije prema islamu i muslimanima. U njegovom West-östlicher Diwan izrazava divljenje prema hafizu Siraziju a na zaprepascenje Crkve kritikuje krscansko ucenje o Bogu uporedjujuci ga sa islamskim ucenjem koje ga je opcinilo.

Da ne odvalcim diskusiju, zainteresovani se mogu vise informisati na ponudjenim linkovima.
background noise background noise 17:02 05.11.2009

Kolicki mu je konj?!

Na prvoj slici!
background noise background noise 15:57 06.11.2009

Re: Kolicki mu je konj?!

Pa nisam mislio ozbiljno, upropastio si mi salu koju ocigledno niko ne razume. Pa neka.

Inace, najduhovitiji post u poslednjih dva meseca po mom izboru.

Aferim!
Bili Piton Bili Piton 18:23 05.11.2009

Bas


sam uzivao citajuci, to je sve sto imam potrebu da kazem
Biljana 77 Biljana 77 19:42 05.11.2009

Re: Isto

mirelarado mirelarado 20:17 05.11.2009

Re: Isto

Такође.
vladimir petrovic
A kada je Gete naišao na Hasanaginicu, te počeo da uči srpski i lično preveo tu finu baladu, time je otvorio put srpskoj narodnoj poeziji, našoj jedinoj klasici, ka svetskoj književnoj sceni, jer je počela bivati prevodjena na mnoge jezike Evrope i sveta.


Када си ово споменуо, Владимире, само да додам да је лирско-епску народну песму Хасанагиница први забележио, у оригиналу и у преводу на италијански, филозоф и природњак Алберто Фортис из Падове, у књизи Пут у Далмацију, 1774. године. Било је то време Ризорђимента (националног препорода) и буђења националне свести у Италији, као и у Немачкој. Отуда занимање за народно стваралаштво уопште, па и за нашу народну поезију. Књига је већ 1776. преведена и на немачки језик.

Blade Runner Blade Runner 21:00 05.11.2009

Re: Bas

sam uzivao citajuci, to je sve sto imam potrebu da kazem

TakoDŽe
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:34 05.11.2009

Re: Isto

Mirela
... Када си ово споменуо, Владимире, само да додам да је лирско-епску народну песму Хасанагиница први забележио, у оригиналу и у преводу на италијански, филозоф и природњак Алберто Фортис из Падове, у књизи Пут у Далмацију, 1774. године. Било је то време Ризорђимента (националног препорода) и буђења националне свести у Италији, као и у Немачкој. Отуда занимање за народно стваралаштво уопште, па и за нашу народну поезију. Књига је већ 1776. преведена и на немачки језик.

Hvala ti za ovu dopunu.

Iskreno govoreći, ja sam pokušao da izbegnem pominjanje Alberta Fortisa u mom tekstu, da ne bi bio previše komplikovan za čitanje i razumevanje (nije dobro da jedan san, kao što je bio ovaj moj o Geteu, bude previše komplikovan, he, he, he), iako sam, duboko u duši, znao da je to prosto nemoguće. Zato sam to ostavio za komentare, odnosno naknadna objašnjenja. Hvala ti, ponovo, što si me na to podstakla.

Nesporno je, u tome se slažu svi koji prate ovu problematiku, da su prvi prevodi naših narodnih pesama , odnosno prvi znaci o njenom postojanju, došli u Evropu preko - Italije. (Konkretno, bilo je to uskoro posle pojave "Osiana"). Oni su nastali zahvaljujući podsticaju koji je italijanski prirodnjak i putopisac osamnaestog veka, Alberto Fortis, dobio od svojih učenih engleskih prijatelja i mecena, koji su delom zajedno s njim vršili arheološka ispitivanja po Dalmaciji, a delom finansirali njegov rad. O svemu tome nam sam Alberto Fortis pruža najbolja obaveštenja. Posvećujući engleskom grofu (grafu) od Bjuta svoja veoma zanimljiva i svake pažnje dostojna "Putovanja po Dalmaciji", Alberto Fortas veli: "Vi ste u samoj stvari imali najvećeg udela u samom delu. Jer je ono počelo pod Vašom zaštitom. Vaša učena radoznalost i široka ruka su me prvi ohrabrili da predjem na drugu obalu Jadrana".

O ovome je pisao Dušan Stojanović u "Ogledima o našim kulturnim dodirima sa Englezima", gledajući na Fortisa sa - engleske strane, kako bi objasnio prva interesovanja Engleza za našu narodnu poeziju.

Ono što ovde hoću da istaknem jeste da je Fortis u svojoj knjizi dao Hasanaginicu pisanu ćirilicom i u italijanskom prevodu. Takodje, poznato je da je on narod koji je živeo sa ove strane Jadrana, koji ne govori italijanski, zvao Morlacima (Morlacchi).
Fortisova knjiga ugledala je svet, na italijanskom, 1774. godine, a prevedena je na engleski četiri godine kasnije, dakle 1778 godine.

Po nekoj čudnoj slučajnosti, ili ćudi sudbine, ovaj prvi italijanski prevod Hasanaginice nije ušao u engleski prevod Fortisovih "Putovanja po Dalmaciji", za koji je sam Fortis govorio da je izvršen pod njegovom kontrolom. Tako se dogodilo da taj njegov prevod nije preveden na engleski, već potom najpre na francuski, pa iz njega dopro u ruke Geteu i preko Getea stekao svetski glas.

Evo kako je Fortis slikao NAŠ narod, odnosno MORLAČKI NAROD, obraćajući se mletačkom duždu I. Morozoniju:
"Vi ste, sigurno, često slušali kako Morlake slikaju kao narod žestok, neobuzdan, nečovečan, sposoban na svaki zločin... Smatram da mi je dužnost da opišem ono što sam lično video i na taj način da sastavim odbranu za taj narod, koji me je onako lepo primio i sa mnom postupao sa tako mnogo čovečnosti... Obična je stvar da putnici uveličavaju opasnosti kojima su bili izloženi, i tegobe koje su morali snositi u dalekim zemljama. Ali ja sam daleko od takvog prenemaganja, i iz pojedinosti koje ću Vam saopštiti o običajima i navikama Morlaka. Vi ćete videti sa kolikom sam sigurnošću i lakoćom putovao medju njima i koliko bih mnogo osnova za pouzdanje mogao imati da nastavim svoja ispitivanja, kad bi prilike dopuštale. Iskrenost, poverenje i čestitost ovih sirotih ljudi, ne samo kod ugovora, nego i kod običnih postupaka u životu, mi bismo nazvali medju nama prostotom i slabošću. Istina je da su Italijani koji trguju s Dalmacijom i sa Primorjem odveć često zloupotrebljavali čestitost stanovnika, i da su zbog toga Morlaci postali oprezniji.... Morlak, po prirodi gostoprimljiv i široke ruke, otvara svoju siromašku kuću strancu i daje mu sve što može, ne tražeći, pa čak često i uporno odbijajući da primi svaku naknadu za to. Ja sam više puta bio ugošćen od ovih ljudi, koji nisu ništa znali o meni, koji me nikad nisu videli, i nisu se mogli nadati da će me makar ponovo videti...".

Da pomenem i to da je na prvom putovanju po Dalmaciji sa Fortisom putovao Englez Džon Sajmonds, 1770. godine, profesor istorije u Kembridžu, pa su njih dvojica (Fortis i Sajmonds) slušali pvi put naše narodne pesme u Dalmaciji kako ih guslari pevaju.

Još samo da kažem i ovo - da je Fortis beležio i pesme koje je našao kod Andrije Kačića-Miošića, odnosno u njegovim "Razgovorima ugodnim naroda slovinskog". Te pesme (Pesma o Milošu Kobiliću i Vuku Brankoviću, Radoslav i Lepa tumačica), koje je Fortis preveo na italijanski, Herder je preveo na nemački i objavio u zbirci "Narodne pesme" (1779), smatrajući ih narodnim pesmama, dok je četvrtu pesmu preuzetu od Fortisa (Hasanaginicu) mladi Gete preveo na nemački, imajući pred sobom SRPSKI ORIGINAL i nemački već izvršen provizorni prevod izvesnog Vertesa, koji je prevodio direktno sa italijanskog.

Medjutim, Gete je, mnogo godina kasnije, u svom poznatom članku "SRPSKE PESME" (1825) naveo: "Već ima pedeset godina od kada sam ja preveo Tužbalicu o plemenitoj Hasanagici, koja se nalazila u Putopisu opata Fortisa, a odatle i u Morlačkim beleškama grofice Rozenberg. Preveo sam je po priloženom francuskom, sluteći ritam i vodeći računa o redu reči originala". (Geteov prevod je bio u stihu naše narodne pesme, petostopnom troheju, dok je Vertesov prevod bio u petostopnom jambu).

Tako je Gete (onaj Gete koga sam ja prošle noći sanjao, he, he, he....) prvi uveo jednu našu narodnu pesmu u nemačku književnost, a s njom i naš petostopni trohej, smatrajući jednostavno "da ona zaslužuje da bude prevedena".
Toliko. Basta!
mirelarado mirelarado 21:42 05.11.2009

Re: Isto

vladimir petrovic
Toliko. Basta!


Basta e avanza. :)
nkica.akrobata nkica.akrobata 11:02 06.11.2009

Re: Bas

stajem u red!
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:05 05.11.2009

Geteov odnos prema srpskoj narodnoj pesmi

Smatra se da je najbolji prikaz Geteovog odnosa prema srpskoj narodnoj poeziji dat još pre stotinu godina, u doktorskoj disertaciji Milana Ćurčina, koju je odbranio u Beču, 1904. godine.

Teza je bila: "Srpska narodna poezija u nemačkoj literaturi" (Das serbische Volkslied in der deutschen Literatur", Leipzig, 1905).

Milan Ćurčin (1880-1960), rodom iz Pančeva, bio je književni kritičar, publicista i prevodilac.

mannitou.jr mannitou.jr 19:14 05.11.2009

Ma, sve su to mamini sinovi...

...

Kada dođu kući, Miloš ostavi ovce i nepoznate goste pa zamakne među zgrade da traži majku.
Pošto car sjaše s konja, pođe i on za Milošem da gleda da mu se gdje ne sakrije;
kad pogleda kroz brvna u jednu zgradu, a to mu majka mjesi hljeb,
a prebacila desnu sisu preko lijevog ramena i lijevu preko desnog, te on ostrag sisa.
Onda car reče: "Međer obila majka rodila obila junaka!"
-Car uzme Miloša od majke i odvede ga svome dvoru, i od toga se nazove Obilić.
Черевићан Черевићан 22:18 05.11.2009

него . . .шта би сМарком, докраја

najzad umre u punoj snazi, ne znajući ni sam kako do toga dodje… Marko


присећамсе се спочетка 9десетих века што мину где ми искушеник тамошњи,грешни Атанасије, другар са студија београдских, подно пирга св саве наспрам саборне цркве у дворишту хиландарском указује на стихе из збирке симе милутиновића где Марко у свом тестаменту оставља аманет да га сахране у Светој Гори

носите ме цркви филендару
закопајте под патос од цркве
нечин’ те ми гроба од мрамора
нексе бое по краини Турци
и од мртва Марка Краљевога

- него , јел ти уто и верујеш, упитах га озбиљан
- ха, ние мени да сумњам, промрси
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:31 05.11.2009

Re: него . . .шта би сМарком, докраја

Čerevićan
...него , јел ти уто и верујеш, упитах га озбиљан
- ха, ние мени да сумњам, промрси

Mudar mu je odgovor, grešnog raba Atanasija!

A na pitanje šta bi s Markom, dokraja:

Posle onog "Marko Kraljević po drugi put medju Srbima", možda će se pojaviti i "MK po treći put medju Srbima", he, he, he... Jer, da treba neko da nas vadi, treba!


P. S. Postoji verovanje da je Marko Kraljević sahranjen u Svetoj Gori, "bez biljega, da se njemu dušmani ne svete", baš onako kako je to Marko tražio.
ninasimone ninasimone 22:22 05.11.2009

Volite li KM? Hasanaginicu?

Marka ne bas, nerviralo me je sto je tako prek i nepredvidljiv. Njegovo "oranje drumova" me je jos kao jako malu izludjivalo. Tetke su mi bile samo nekoliko godina starije od mene pa sam uz njih slusala i ucila ono sto i one u skoli. Nisam mogla da zamislim da neko tek tako preore drumove sto je za mene automatski znacilo da necu moci da idem kod babe i dede ili da cu se naci odsecena od roditelja. Od Zidanja Skadra sam takodje imala nocne more.

Hasanaginica mnogo lepa prica al' sad kol'ko je danas srpska ne znam. Najvise sam volela Banovic Strahinju sto je Andju postedeo, neobicno za vreme kad je pesma nastala (ne samo kad su Srbi u pitanju).
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:42 05.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

Ninasimone
...Njegovo "oranje drumova" me je jos kao jako malu izludjivalo.
Od Zidanja Skadra sam takodje imala nocne more.

Ti si, dakle, na Geteovoj strani!

A kad me podseti Markovog oranja (dobar je početak, beseda majke Jevrosime), evo ga:

Oranje Marka Kraljevića

Vino pije Kraljeviću Marko
sa staricom Jevrosimom majkom,
a kad su se napojili vina,
majka Marku stade besjediti:
,,O moj sinko, Kraljeviću Marko,
ostavi se, sinko, četovanja,
jer zlo dobra donijeti neće,
a staroj se dosadilo majci
sve perući krvave haljine;
već ti uzmi ralo i volove,
pak ti ori brda i doline,
te sij, sinko, šenicu bjelicu,
te ti hrani i mene i sebe".
To je Marko poslušao majku:
on uzima ralo i volove,
al' ne ore brda i doline,
već on ore careve drumove.
Otud idu Turci janjičari,
oni nose tri tovara blaga,
pa govore Kraljeviću Marku:
„More Marko, ne ori drumova!"
„More Turci, ne gaz'te oranja!"
„More Marko, ne ori drumova!"
„More Turci, ne gaz'te oranja!"
A kada se Marku dosadilo,
diže Marko ralo i volove,
te on pobi Turke janjičare,
pak uzima tri tovara blaga,
odnese ih svojoj staroj majci:
„To sam tebe danas izorao".



"Zidanje Skadra", mada je dosta morbidno, mnogima se svidja. Već sam u tekstu naveo da se mnogo svidjalo jednom od braće Grim, ali i Margareta Jursenar (M. Yourcenar) je pisala o toj pesmi, sa puno nadahnuća.
Ja, takodje, volim tu pesmu.
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:02 05.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

па ту, с тим орањем, је марко био саботер. орањем друмова је отежавао царевим људима да иду из места у место, убиру дажбине, шире пропаганду и држе пригодне говоре, ... шта ту има лоше, то је легитимна стратегија поробљених.

(додуше страда и локална економија, али све је то ипак за неку будућу добробит. иначе, такав неки царски друм, камен до камена, је повезивао село моје мајке са асфалтом до пре петнаестак година, радио је добро тамо где није био излокан, а послужио је савршено као подлога. срећа да га марко није дохватио)
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:16 05.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

Marko de.manccini
...па ту, с тим орањем, је марко био саботер. орањем друмова је отежавао царевим људима да иду из места у место, убиру дажбине, шире пропаганду и држе пригодне говоре, ... шта ту има лоше, то је легитимна стратегија поробљених.


Yeah! Lepo uočeno.

Pada mi na pamet da kažem ovo. Fenomen Marka Kraljevića se, naravno, dugo izučava.

Tako su se kod nas sa likom Marka Kraljevića bavili mnogi značajni istoričari usmene književnosti sa ovih prostora (Vuk Karadžić, Vatroslav Jagić, Stojan Novaković, Tomislav Maretić, Vladimir Ćorović, Nikola Banašević, Sreta Stojković, Veselin Čajkanović, Vojislav Đurić, Vido Latković i drugi), ali do danas nije utvrdjeno zašto je baš Marko Kraljević postao najomiljeniji srpski epski lik, prevashodno u epskoj poeziji, ali i u poslovicama i izrekama, pa čak i šaljivim pričama.

I još nešto. Negde sam pročitao (ali primam s rezervom, pošto ne znam koliko je tačno) da u bugarskoj narodnoj poeziji Marko Kraljević (Krali Marko) je uglavnom pozitivna ličnost. Dakle, Bugari nisu hteli da mu daju ružne karakterne osobine, koje je teško shvatiti.
ninasimone ninasimone 23:28 05.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

marco_de.manccini
па ту, с тим орањем, је марко био саботер. орањем друмова је отежавао царевим људима да иду из места у место, убиру дажбине, шире пропаганду и држе пригодне говоре, ... шта ту има лоше, то је легитимна стратегија поробљених.

Kraljevic Marko, prvi srpski terorista iliti a rebel with a cause.
Dal' sam na Geteovoj strani, ne znam. Kao detetu mi je to sve bilo strasno, odraslima je lakse uzivati u poetici, metaforama, paralelama, arhetipima, bla, bla, bla...
iris.davidovich iris.davidovich 02:48 06.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

Najvise sam volela Banovic Strahinju sto je Andju postedeo, neobicno za vreme kad je pesma nastala (ne samo kad su Srbi u pitanju

ijao, i ja, bila sam zaljubljena u njega! secas li se franka nera i tase uzunovica u filmu?
hasanaginica mi je kad smo je radili u skoli sustinski promakla. kasnije (ne znam vladimire da li to ide s godinama) je postala za mene jedna od nasih najlepsih pesama.

ninasimone ninasimone 06:14 06.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

iris.davidovich

ijao, i ja, bila sam zaljubljena u njega! secas li se franka nera i tase uzunovica u filmu?

Sto Franka Nera, a sto daj srk hasisa Dragana Nikolica....
Unfuckable Unfuckable 07:12 06.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

Kraljevic Marko, prvi srpski terorista

partizan, ekšli
ed_novipazar ed_novipazar 07:43 06.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

ninasimone

Hasanaginica mnogo lepa prica al' sad kol'ko je danas srpska ne znam.

Ne shvataj ovo ovdje sve ozbiljno. Covjek samo prepricava snove. Lijepe snove.
mirelarado mirelarado 08:30 06.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

ninasimone
iris.davidovich

ijao, i ja, bila sam zaljubljena u njega! secas li se franka nera i tase uzunovica u filmu?

Sto Franka Nera, a sto daj srk hasisa Dragana Nikolica....


Франко Неро и Драган Николић.

Пре него што дјечаци почну да уздишу због Сање Вејновић, само да напоменем да ми је ипак најдражи он.
rapunzel rapunzel 12:51 06.11.2009

Re: Volite li KM? Hasanaginicu?

Kraljevic Marko, prvi srpski terorista
partizan, ekšli

kog majka prekoreva zbog gubljenja vremena na chatu:

O moj sinko, Kraljeviću Marko,
ostavi se, sinko, četovanja,
jer zlo dobra donijeti neće
dunja73 dunja73 23:48 05.11.2009

---

Jel ´ de , Hasan -agina hanuma mu se svidela , a Nas Marko , nije ..
Sto je naivan ?!
A sto od blama nije muza obilazila , to mu kao ok ..uklapa se sa zapadnoevropskim standardima ...
Marko je brutalan , ponekad , valjda s kim si takav si
Zato sad Kosovu , viza nista , i Bosni ...

ps
uradjeno majstorski !
marco_de.manccini marco_de.manccini 00:30 06.11.2009

livno?

сад видим, неки извори наводе ливно или околину као порекло мрњавчевића. временом завршили по србији и македонији.

андреј, брат марков, је подихгао лепу цркву у близини скопља. треба отићи коме се заломи, лепо излетничко место. оно мање здање десно је андрејева црква (зове се свети андреј).

rapunzel rapunzel 14:10 06.11.2009

Re: livno?

андреј, брат марков, је подихгао лепу цркву у близини скопља. треба отићи коме се заломи, лепо излетничко место. оно мање здање десно је андрејева црква (зове се свети андреј).


bila, prelepo je. ako se dobro sećam priče mog rođaka, mrnjavčevići su baš imali veliki
uticaj u srbiji tog doba i andrejin položaj u crkvi to dokazuje.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:04 06.11.2009

Re: livno?

не владимире, та друга зграда на оној слици је ресторан. манастира има около, само се мораш попети горе, као овде на слици.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:35 06.11.2009

Re: livno?

Marco de.Manccini
..не владимире, та друга зграда на оној слици је ресторан. манастира има около, само се мораш попети горе, као овде на слици.

... vidiš koliko sam ja naivan. Ja pomislio da je ta zgrada - kaludjerski konak! Pa još pomislio kako su današnji kaludjeri moderni, pa se nisu zabarikadirali u visoke zidine, nego su pristupačni narodu, he, he, he...
Sad si mi pokvario utisak! Pa zar kafanetina (možda imaju i pevaljku, ili je prolazno stanište za cure iz Moldavije i Ukrajine) pored Božjeg doma?



E, pa otvori oči, Marko, i pogledaj dobro ovaj japanski hram (hram o kome je nadahnuto pisao Yukio Mishima), sa kojim ti ja odgovaram u stilu "lepota na lepotu"? Da li možeš da zamisliš situaciju da se pored njega otvori kafana, sa gejšama i točenjem vrućeg sakea? A i Japanci imaju problema sa prostorom, mislim mnoštvo ljudi je zbijeno na malom prostoru, pa im je svaki pedalj zemlje važan, zar ne?
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:43 06.11.2009

Re: livno?

не, не, мислим да је излетнички ресторан, кафа, кисела вода, пиво, сокић, роштиљ, затвара се рано, пред сумрак, атмосфера је породична, пуно је деце, младих, старијих, тако је бар било кад сам био пре више од 10 година. сада не знам, можда има свега, али не верујем. желим да не верујем, место је сувише лепо и одлично је функционисало за шетње и излете. ко воли поред језера,ко воли узбрдо, а ко би да само седи крај воде, планине и цркве.
aurelije aurelije 01:16 06.11.2009

Naše pesme

Ja volim naše pesme bilo lirske ili epske. Iz njih sam naučio ono što na časovima istorije nismo učili (nrp. ne učimo o Mari Branković našoj 2. sultaniji). Uči se i o moralu, čojstvu i junaštvu.

Čitao sam da je Frotisova verzija Asanaginice bolja od Vukove. Naime Vuk je u početku znao mnogo da menja tekst pesama. U Hasanaginici je bošču, za koji nije znao šta je, promenio u ubogu.

Zanimljivo je da se Hasanaga prezivao Arapović, da je bio u ratu ranjen i zarobljen a da su ga franjevci lečili. U Dalmaciji i danas žive Hrvati sa prezimenom Arapović

Čitao sam i da su naučnici proučavali pesmu Ženidba Dušanova te da su preko opisa putovanja u grad Legen pronašli njegovu lokaciju na moru. Koliko je geografija u pesmama tačna govore i pesme u kojma se ispravno kaže da je Mileševa u Hercegovini (99% ljudi u Srbiji ne zna da je deo administrativne Srbije Hercegovina kao i da je veći deo adminstrativne Crne Gore Hercegovina :)). A u pesmi Banović Strahinja iako je pesma zapisana u Dalmaciji ispravno se kaže da je Banjska kraj Kosova a ne na Kosovu kako bi danas svi pogrešno rekli.

A znate li za Milmana Parryja i Alberta Lorda? Profesore Harvarda koji su proučavali Homerova dela preko naših pesama. Između 2 rata su zapisivali i snimali naše narodne pevače. Od Avde Međedovića iz Bijelog Polja su zapisali Ženidbu Smailagić Mehe pesmu koja je duža od Ilijade ili Odiseje.

Još jedna stvar koja je i spomenuta. Naše pesme su baš naše. Nisu ni srpske ni hrvatske ni bošnjačke. Ne mogu se deliti. One čak i pokazuju koliko smo slični. Treba napraviti i paralelu sa Đerzelez Alijom i budaletinom Talom sa Markom Kraljevićem. U nekim pesmama se pominje da je Đerzelezov pobratim Zmaj Ognjeni Vuk! Ej međunacionalna saradnja Mislim da u jednoj pesmi ipak dolazi do susreta Đerzeleza i Marka, naravno Marko je pobedio...

A šta je sa Erlangenskim rukopisima? Čije su to pesme? Šta je sa pesmom Moliških Hrvata najstarijom našom zapisanom a koja se zove Orao se vijaše nad gradom Smederevom Čitao sam i albanske epske. Pevaju o Kunari planini, o opsadi Zadra. O Kraljeviću Marku i Musi Kesedžiji, o Mustajbegu ličkom, Muji i Halililu Hrnjici iz Bihaća.
ed_novipazar ed_novipazar 07:49 06.11.2009

Re: Naše pesme

aurelije
Naime Vuk je u početku znao mnogo da menja tekst pesama. U Hasanaginici je bošču, za koji nije znao šta je, promenio u ubogu.

Sram da ga bude. Ne razumije cisto srpsku pesmu napisanu na cistom srpskom jeziku.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:51 06.11.2009

Re: Naše pesme

Aurelije
...Čitao sam da je Frotisova verzija Asanaginice bolja od Vukove. Naime Vuk je u početku znao mnogo da menja tekst pesama. U Hasanaginici je bošču, za koji nije znao šta je, promenio u ubogu.

Naravno, sve i svako podleže kritici, ali ne treba grešiti dušu.

Vukov zadatak nije bio nimalo lak. Bilo je normalno da su guslari - narodni pevači, prilikom mnogo puta ponavljanog pevanja, menjali tekstove, odnosno po nešto dodavali ili oduzimali.

U ovoj starostavnoj knjizi Srpskih narodnih pesama, kako sam naveo u postu, Vuk poneku pesmu daje u dve ili tri verzije, stavljajući naslov: "OPET TO, ALI DRUKČIJE".

A na kraju neke pesme stavi reči narodnog pevača: "Nas lagali, mi polagujemo!"
Tu je, recimo, Vuk stavio fusnotu, i objašnjavao:

"Gdjekoji pjevači često dodaju na svršetku pjesme:
'Onaj laže, koji meni kaže,
Onaj laže, a ja polagujem'.

S tijem pjevač pokazuje da ni on sam ne drži sve za samu istinu, što se pjeva".

Meni su veoma zanimljive te Vukove fusnote, odnosno naknadna objašnjenja.

Na završetku jedne pesme on piše:
"Koji Srbi govore dijete oni u ovakvim dogadjajima više volete kazati dite nego dete! Tako se u pjesmama može čuti i lipo mjesto lijepo, bilo mjesto bijelo, itd.

Kao u današnjem splitskom dijalektu.

A na drugom mestu, Vuk beleži: "Ja ne znam šta znači sablja sa očima, a ni pjevač mi nije znao kazati. Da nije na njoj gdje bila kakva šara, kao oči?"

A u pesmama se i imena mesta i gradova često menjaju, pa je jednom Vuk zabeležio: "Jedni pjevaju u Budimu mjesto u Karlovcu, i onda Marko ide preko Bijograda".

Nota bene: Ja ovu Vukovu zbirku Srpskih narodnih pesama nosim ovih dana sa sobom (pa sam je i u kancelariju doneo), jer očekujem da mi može zatrebati u ovakvim objašnjavanjima.
ed_novipazar ed_novipazar 10:23 06.11.2009

Re: Naše pesme

Vladimire, ovo sto si naveo nije nikakvo objasnjenje Vukove greske. Jasno da se na nasim prostorima medjusobno prisvajaju knjizevna djela ali u pravilu uz ta prisvajanja ide i smijesna argumentacija. Zamjenu bošče sa ubogom pravdati razlikom u dijalektu je jedna od takvih "argumentacija". Neki misle da je dovoljno da nekom padne na pamet da Hasanaginicu uvrstiti u neku srpsku zbirku i hop - Hasanaginica je srpska pesma
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:38 06.11.2009

Re: Naše pesme

A šta je sa Erlangenskim rukopisima? Čije su to pesme?


Svaki iole ozbiljniji istraživač narodnih pesama iz naših krajeva mora uzeti u obzir i ono što je zabeleženo u Elangenskom rukopisu (The Erlangen Manuscript). To je zbirka naših narodnih pesama, pretežno epskih, za koje se veruje da ih je sakupio neki nepoznat austrijski oficir, negde uzduž Vojne granice (te oblasti su bile pod kontrolom Austrije u to vreme). Objavio ga je nemački slavista Gerhard Gesemann, 1925 godine, pod nazivom "Erlangenski rukopis".
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:22 06.11.2009

Re: Naše pesme

ed_novipazar
...Sram da ga bude. Ne razumije cisto srpsku pesmu napisanu na cistom srpskom jeziku
....Vladimire, ovo sto si naveo nije nikakvo objasnjenje Vukove greske


ed_novipazar,
Ne zapodevaj kavgu.

Pišući ovde o narodnim pesmama, bio sam veoma obazriv. Isključivost mi nije osobina.

Na ovom postu, prvenstveno pišem o Marku Kraljeviću, samo usputno o Hasanaginici.
I to pokušavam da sagledam sa nemačkog ugla - kako su, u jednom vremenskom periodu, periodu slavnog Getea, naše narodne pesme sagledavali Nemci. A Gete se itekako bavio SRPSKIM NARODNIM PESMAMA.

Podsećam, ako se prevideo, da sam na kraju teksta rekao:
Uzgred, pominjem i to da mi smatramo da јe Hasanaginica -srpskа baladа, ali i da ima onih koji je smatraju bosanskom/bošnjačkom, kao i hrvatskom. To sve pokazuje da su narodi na ovim južnoslovenskim prostorima bili povezani i izmešani tokom duge istorije mnogo više nego što je to slučaj sa narodima u nekim drugim regionima sveta.


Govoreći o Marku Kraljeviću, naveo sam jasno da se taj lik javlja i u narodnoj poeziji i drugih, okolnih naroda (Bugara, Makedonaca, Albanaca, Hrvata itd).

O ovome
Jasno da se na nasim prostorima medjusobno prisvajaju knjizevna djela ali u pravilu uz ta prisvajanja ide i smijesna argumentacija.

bi se moglo danima i danima polemisati, što meni nije namera.

Dakle, tzv. jezička balkanizacija (da svako jezik kojim govori zove onako kako mu se prohte, pod uticajem sadašnjih političara i politikanata) nije predmet ovog bloga. Drugim rečima, nikome ništa ne sporim.

A ako se Gete pojavi po drugi put medju živima, možda će on svoja pisanja o našoj narodnoj poeziji preimenovati, odnosno drukčije zvati. Ta hipoteza me ne zanima.


ed_novipazar ed_novipazar 15:30 06.11.2009

Re: Naše pesme

vladimir petrovic
ed_novipazar,

Ne zapodevaj kavgu.

Da Bog sacuva, kavgu ne volim. Samo, pored nekih stvari se ne prolazi tek tako lako zatvorenih ociju.
ninasimone ninasimone 03:31 07.11.2009

Re: Naše pesme

ed_novipazar
vladimir petrovic
ed_novipazar,

Ne zapodevaj kavgu.

Da Bog sacuva, kavgu ne volim. Samo, pored nekih stvari se ne prolazi tek tako lako zatvorenih ociju.

Ako ce ovo da resi problem, predlazem da se obratimo medjunarodnim institucijama i zahtevamo da se naslov Geteove knjige promeni u:

Formerly Known as Serbische Volkslieder *

*per UN Resolution No 15365/RBSP3c**

**Random Bullshit Provision

pa nek svojata ko sta hoce. Dok god nam ne zabrane citanje u slucaju da se etnicka pripadnost citaoca ne poklapa sa knjizevnom pripadnoscu, we're cool.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:02 06.11.2009

Mina Karadžić

Ne samo da se Vuk Karadžić bavio Markom Kraljevićem, već je to činila, na svoj način, i njegova kćerka Mina (Vilhelmina) Karadžić


evo njenog autoportreta


i slike Markove, kako ga je ona zamišljala
Rip Kirbi Rip Kirbi 18:33 06.11.2009

Е, баш...

си ме изненадио.

Него, чему оно твоје чувено "чему"? Када су Марко и Гете у питању...

Ја највише волим ону песму када Марко тражи очеву сабљу, па долази до шатора самога турског султана.

Па догура цара до дувара

Севају очи под густим веђама.

А, цар (тј. султан), уплашен, дреши кесу.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:44 06.11.2009

Re: Е, баш...

Jesam li te iznenadio?

Rip Kirbi
... чему оно твоје чувено "чему"? Када су Марко и Гете у питању...

Marko Kraljević, koji, što kažu Francuzi "tel-quel", nema premca po značaju u srpskoj narodnoj epici, nije baš bio mnogo po volji Geteu, kao što sam govorio u tekstu, mada je Gete, uopšteno govoreći, veoma pohvalno govorio o našim narodnim pesmama. Ovo odsustvo simpatija za Marka Kraljevića kod Getea me je malo čudilo zato što je on dobro poznavao stare svetske epove, u kojima su glavni junaci često bivali varvarski nastrojeni, ali im to nije smetalo da budu veliki...Istovremeno, ovo je i moj skromni omaž (hommage) velikom Geteu što nas je bio počastvovao svojim interesovanjem i detaljnim praćenjem tadašnje srpske narodne poezije... Malo je drugih naroda koji se time mogu pohvaliti.

Naravno da sam ja u mom oniričkom razgovoru sa Geteom pokušavao da opravdam sporadične "nestašluke" Markove i ukažem da su njegove vrline bile daleko veće od njegovih mana. Bio je to jedan lep san, he, he, he...

Da, lepa je pesma "Marko Kraljević poznaje očinu sablju", koju ti spominješ:

Evo poslednjeg dela:

...Car po Marka opravio sluge;
Kako koji Marku dolazaše,
Marka zove, Marko ne govori,
Već on sjedi, pije mrko vino;
Kad se Marku veće dosadilo,
On prigrnu ćurak naopako,
A uzima tešku topuzinu,
Pa otide caru pod čadora;
Koliko se ražljutio Marko,
U čizmama sjede na serdžadu,
Pa pogleda cara poprijeko,
Krvave mu suze iz očiju.
Kad je care sagledao Marka
I pred njime tešku topuzinu,
Car s'odmiče, a Marko primiče,
Dok doćera cara do duvara;
Car se maši u džepove rukom,
Te izvadi stotinu dukata,
Pa ih daje Kraljeviću Marku:
"Idi, Marko, napij mi se vina;
"Što su mi te tako ražljutili?"
"Ne pitaj me, care poočime!
"Poznao sam sablju baba moga;
"Da sam Bog d'o u tvojim rukama,
"I ti bi me 'vako ražljutio".
Pa on usta i ode čadoru.
nsarski nsarski 23:13 06.11.2009

Re: Е, баш...

Rip Kirbi
си ме изненадио.

Него, чему оно твоје чувено "чему"? Када су Марко и Гете у питању...

Ја највише волим ону песму када Марко тражи очеву сабљу, па долази до шатора самога турског султана.

Па догура цара до дувара

Севају очи под густим веђама.

А, цар (тј. султан), уплашен, дреши кесу.


Da li mi sada, ovde, prisustvujemo radjanju nove kosmicke zvezde? One kakvu svet jos nije video, ili, kako bi je naslikao Chagall


(Dotle sam dosao kad sam procitao "dresi" ). Mozda Horatio zna bolje...

Apsolutno podrzavam. I radujem se. The world will be simpler...Blog will be simpler. Deal with it, people!
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:47 06.11.2009

Re: Е, баш...

Nsarski
...kako bi je naslikao Chagall

Volim Šagala.

Ponekad, ali samo ponekad, tvoje asocijacije me prodrmaju.

A onda se setim da je jedna američka pevačica iz starije generacije (Joan Baez) pevala:
The answer is blowing in the wind
nsarski nsarski 04:47 07.11.2009

Re: Е, баш...

A onda se setim da je jedna američka pevačica iz starije generacije (Joan Baez) pevala:
The answer is blowing in the wind

Da, i ja se toga setim! Jedino sto se Joan Baez zvala Bob Dylan:


Bacas me opet u ocaj, Horatio.
Eto, jos koliko jutros svratim kod Brajovica na kafu (ponekad smo komsije), utrnuo, crven. On me pita, onako gogoljevski:
Ти си то канда плакао, шта ли?
(Brajovic govori cirilicom, btw., i lakom je na kafu, takodje gogoljevski).
Ja cutim, ne priznajem, ali vidi se...
ninasimone ninasimone 06:22 07.11.2009

Re: Е, баш...

nsarski
A onda se setim da je jedna američka pevačica iz starije generacije (Joan Baez) pevala:
The answer is blowing in the wind

Da, i ja se toga setim! Jedino sto se Joan Baez zvala Bob Dylan:

sta zna dete ko je Gete
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:22 07.11.2009

Re: Е, баш...

Nsarski,
Kada kažem
Ponekad, ali samo ponekad, tvoje asocijacije me prodrmaju.

naglašavam "ponekad", jer ona prethodna ovde (Olovka piše srcem) me nije bila dotaknula.
Mozda Horatio zna bolje

Ne znam. Da parafraziram Mao Ce-tunga (znam, bio je političar a ne filozof, ali je dete konfucijanske škole) - ja sam isposnik koji se šeta sa kišobranom sa rupom.
Dotle sam dosao kad sam procitao "dresi" .

"Dresi" ne znači ništa, ili skoro ništa. Maksa, Mirela, Brajović i ini kažu da treba koristiti dijakritike, odnosno ili srpsku ćirilicu ili srpsku latinicu.

Dalje, ako misliš da je prizemno da jedan muzičar primećuje "drešenje kese" - nije, jer i umetnici su ljudi.
Da li mi sada, ovde, prisustvujemo radjanju nove kosmicke zvezde?

Radjanje asocira nestajanje. Do beskonačnosti.
Apsolutno podrzavam. I radujem se. The world will be simpler...Blog will be simpler. Deal with it, people!

Na svet (često) gledam očima umetnika. Misija umetnika nije da menjaju svet praveći ga jednostavnijim, umetnici treba, što je poznato, da život čoveka čine snošljivijim, odnosno da ga ulepšavaju, jer sa lepotom je sve lakše.
Bacas me opet u ocaj,

Neka očaj bude podsticajan, odnosno kreativan. A može, ako je čovek voljan.
Ja cutim, ne priznajem, ali vidi se...

Bilo bi loše da nije tako. Da se ne vidi. Dakle, neka se vidi.
Da, i ja se toga setim! Jedino sto se Joan Baez zvala Bob Dylan:

Neko voli popa, neko popadiju. Ja sam izabrao Joan Baez. Ko je bio prvi, nije mi važno.

Dobro jutro, gospodine Nsarski! (Kod mene je, bar, jutro). Ili, što bi rekao moj Gete: Gut'n Morgen.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:26 07.11.2009

Re: Е, баш...

Ninasimone
..sta zna dete ko je Gete

Ali, ja sam razgovarao sa Geteom, glavom i bradom, što se (uglavnom) ne dogadja običnom svetu.

Ne volim one koji ne veruju u snove.
Rip Kirbi Rip Kirbi 10:30 07.11.2009

Re: Е, баш...

Ја сам, канда, дао повода за некакву полемику.
Ћирилица или латиница? Дилан или Баез?
Батали.

Када сам те питао, Владимире, чему оно "чему", подразумевао сам да ти под "чему" подразумеваш извесну излишност саме теме или питања (ако има питања) које постављаш. Као у оном питању које постављају бруциши на филозофији: "Чему све то?"

А када се бавише таквим несумњивим величинама, мислио сам, какви су Краљевић Марко и Јохан Волганг Гете, онда таквом питању нема места.

Пропустих, иначе, да те похвалим. Лепо си то срочио.
Сетих се да код Хесеа има, исто, у "Степском вуку", једна лепа прича о разговору са Гетеом. Штавише, тај део ми се највише допао у књизи!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 10:50 07.11.2009

Re: Е, баш...

nsarski
Ти си то канда плакао, шта ли?
(Brajovic govori cirilicom, btw., i lakom je na kafu, takodje gogoljevski).

У тим твојим тренуцима емотивног растројства важно је да пријатељ буде уз тебе. Душа је фрагилна ствар, хоће да се поломи при непажљивом руковању и осећајним изливима, стога је значајно да неки помоћни мануелни радник (придржавалац душе) свему томе присуствује. Него, оно за кафу и Гогоља пише Набоков, он је био упућен тип. Ипак, далеко је, по страсти за испијање црног напитка, био познатији дежмекасти Балзак. Он је своју душу, пишући, утапао у кафу, на литре дневно, и отуда су му и сви ликови помало зацрњени: флеке од кафе се најтеже скидају.
mannitou.jr mannitou.jr 14:20 07.11.2009

Re: Е, баш...

Ne znam. Da parafraziram Mao Ce-tunga (znam, bio je političar a ne filozof, ali je dete konfucijanske škole) - ja sam isposnik koji se šeta sa kišobranom sa rupom.


Mao + kišobran sa rupom = Frojd
ninasimone ninasimone 17:12 07.11.2009

Re: Е, баш...

vladimir petrovic
Ninasimone
..sta zna dete ko je Gete

Ali, ja sam razgovarao sa Geteom, glavom i bradom, što se (uglavnom) ne dogadja običnom svetu.

Ne volim one koji ne veruju u snove.

ih, bre, Petrovicu mladi, sala, posalica... mi matori, ako se docepamo kreveta dobro je a kamoli da sanjamo :) poso' je to...
Milan Novković Milan Novković 17:41 07.11.2009

Re: Е, баш...

Ne volim one koji ne veruju u snove

Svi verujemo, ma šta ponekad pričali.

Teorija koju ja "volim" je da imamo gazdu u glavi koji nam kreira te hipotetičke situacije da bi u njima proverio vrednost informacija u kratkotrajnoj memoriji.

Ono vredno onda ide u dugotrajnu memoriju.

Tako, Gete je bio tu da pomogne tvom gazdi oko selekcije tvojih privremenih rezultata rada prethodnog dana
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:10 07.11.2009

Re: Е, баш...

Ma, znam, Nina. Pokušao sam da u odgovoru tebi budem duhovit, pa sam insistirao na značaju mog sna.

Dapače, meni se svidelo ono tvoje rimovano
"Šta zna dete ko je Gete" /to je dokaz više da u svakom Srbinu čuči pesnik, he, he, he.../, pa sam, zezajući se, hteo da demantujem onu poznatu izreku "San je laža, Bog je istina", te rekao da ja verujem u sne, i da se meni snovi dogadjaju.

A to je tačno da me sve više i više počinje zanimati ta onirička nauka, kako valjda sada zovu razmišljanja o snovima.

Kada sam pisao o istočnjačkim religijama, u osam nastavaka, pominjao sam slučaj kineskog drevnog filozofa Čuang-cea, i njegovog poznatog sna o leptiru:

CHUANG-TSE AND BUTTERFLY



To me je oduševljavalo. Naime, filozof je sanjao da je - leptir. A kada se probudio više nije znao da li je on filozof koji je sanjao da je leptir, ili je on - leptir koji sanja da je filozof.

To je jedna divna taoistička pouka o meni (ovo "e" bi moralo biti akcentovano, da znači promenu) stvari.

P. S. A svidja mi se i ovo što Milan Novković dodaje
Svi verujemo, ma šta ponekad pričali.

Teorija koju ja "volim" je da imamo gazdu u glavi koji nam kreira te hipotetičke situacije da bi u njima proverio vrednost informacija u kratkotrajnoj memoriji.

Ono vredno onda ide u dugotrajnu memoriju.

Tako, Gete je bio tu da pomogne tvom gazdi oko selekcije tvojih privremenih rezultata rada prethodnog dana

jer moram uvažavati ono što ljudi koji su skloni nauci (to su oni koje ja zovem Science-minded people) ili su naučnici govore nama koji smo ponekad neodgovorni, koji se ponekad ponašamo kao - zamlate, odnosno skloni smo tlapnji i mlaćenju prazne slame.

A opet, ništa nije uzaludno. U to sam ubedjen.
nsarski nsarski 18:55 07.11.2009

Re: Е, баш...

Science-minded people

The word is scientifically-minded, dragi moj Horatio. Kao sto se, na primer, kaze artistically-minded, a ne art-minded...
Odoh kod Brajovica na kafu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:11 07.11.2009

Re: Е, баш...

Nsarski
...The word is scientifically-minded, dragi moj Horatio. Kao sto se, na primer, kaze artistically-minded, a ne art-minded...

ok, to je bolje. Da ne bude da ne prihvatam korekcije! Nisam baš skroz takav.
Odoh kod Brajovica na kafu.

Pozdravi Brajovića.
mirelarado mirelarado 21:18 07.11.2009

Re: Е, баш...

vladimir petrovic
što bi rekao moj Gete: Gut Morgen.


Човек се више ни у постојаност немачког језика не може поуздати! Данас би се рекло:




vladimir petrovic vladimir petrovic 22:19 07.11.2009

Re: Е, баш...

mirelarado

Pa, naravno da si u pravu (Profesorska opomena je, uostalom, uvek prava), da se u književnom nemačkom kaže Guten Morgen.
Valjda sam hteo da budem što kraći i degutantniji


Die Täglichen Solar Prügel Heute Gut Morgen Schitt
topcat topcat 00:12 07.11.2009

Moji prvi susreti

S Markom me upoznala Ivana Brlić Mažuranić opisujući svog junaka, mog tadašnjeg idola - šegrta Hlapića: malen kao lakat, veseo kao ptica i hrabar kao Kraljević Marko.

Susret s Goetheom je protekao drugačije. Buntovna topcat (zakašnjela pankerica) nije imala razumijevanja za mladog Werthera i njegove "patnje", kao ni za ostale "karakteristike romantike", te je Gdži Prof mrtva hladna objasnila da bi raznim Verterima "bilo pametnije da su, umjesto da bježe u prirodu, radili nešto korisno "...

Susret sa mnom i mojim Ja je nešto drugo.
Nikako da ugovorimo vrijeme.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:49 07.11.2009

Re: Moji prvi susreti

Topcat
... Susret sa mnom i mojim Ja je nešto drugo.
Nikako da ugovorimo vrijeme

miloradkakmar miloradkakmar 00:42 07.11.2009

Meni

je Marko više zadavo glavobolja u osnovnoj školi , nego Gete kasnije.

Kao i uvek uživao sam u tekstu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:59 07.11.2009

Re: Meni

Miloradkakmar
Marko mi je više zadavo glavobolja u osnovnoj školi , nego Gete kasnije.


Da si nosio ovakvu majicu mozda ti ne bi zadavao glavobolje, he, he, he


vladimir petrovic vladimir petrovic 22:21 07.11.2009

Srpsko-nemačke veze

nsarski nsarski 22:35 07.11.2009

Re: Srpsko-nemačke veze

vladimir petrovic

Ovaj nam je najvaznija karika:

vladimir petrovic vladimir petrovic 23:17 07.11.2009

Re: Srpsko-nemačke veze

Ovaj nam je najvaznija karika:

Jok.
Izvini, ali ne mogu sebe da nateram na to. Probao sam, ali ja sam umnogome paskalovac. Razum treba da sluša srce. (Zato i nisam scientifically minded, kako ti to profesorski insistiraš). Verovatno je da ja nisam tako širok kao što pokušavam da verujem da jesam. Kod njega, konkretno, nisam. Ič.


Jer on (Blaise Pascal) kaže:

- Le coeur a ses raisons que la raison ne connaît point ; on le sait en mille choses.
- Dans une grande âme, tout est grand
nsarski nsarski 00:08 08.11.2009

Re: Oh boy!

Le coeur a ses raisons que la raison ne connaît point ;

The heart has reasons that reason does not know.

Sada pravi duh govori iz tebe, Horatio!

Ako povezes Sagalove "Mladence", whisper in the wind (ili bese blow job), i ono "dreši" (do koga sam dosao pre nego sto sam procitao "kesu" - moja prva asocijacija je bila nesto drugo a ne kesa), pa jatagan i Karadjordje, recimo, i, najzad, razlozi srca koje razloznost ne poznaje, nekako slika pocinje da se sklapa. Utesih se, najzad. Sada mogu da spavam, perchance dream, ali o postovanom Geteu necu.

Hvala na iskrenosti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:55 08.11.2009

Re: Oh boy!

Nsarski
...Sada pravi duh govori iz tebe, Horatio

Hvala na iskrenosti

Ecce Homo!
Hvala tebi na iskrenim rečima.

Jer, pre toga, bio si nekoliko puta prilično oštar, do grubosti, pa nisam znao kako da reagujem, uveravajući sebe da kod tebe ne bi trebalo da budei zle namere. Čemu? Onda sam jednog trena pomislio da se, na neki način, služiš onom "tehnikom" koju, zezajući se, pomenu Marco de.Manccini ("Volim da nekoga podjebavam, ali tako da on to ne primeti". Uglavnom se nisam ljutio, ali sam osećao potrebu (možda i primitivnu) da postupam po onome fazonu "Imperija uzvraća udarac", pa sam, faktički - braneći se, bivao i sam ponekad neprimereno grub. I nisam se posle toga dobro osećao.

Ja neću da budem naivan, pa i glup, i da poverujem da imam (o svemu) čvrsto izgradjene stavove (a još manje da budem patetičan pa da priznam da još "lutam" - pre kažem da sam u fazi "traganja", a čovek, valjda, traga celog života), ali jesam radoznalog duha, iako ne idem mnogo u širinu. Otuda kod mene povremeno ima očigledno kontradiktornih stanovišta (što drugima može da zasmeta), a meni deluje dosta prirodno.
S tim u vezi, ja se ne ljutim ni kada mi ljudi ukazuju da sam ignorant, da su mi argumenti tanki. Jer to često biva slučaj. Ali očekujem da me oni ne razbiju, a mogu me zvati raznim imenima!

Oh, ispade da sam se sada, u nedelju ujutru, raspilavio pa pričam o sebi, umesto da se bavim "višim stvarima", jer ja sam, ipak, samo usputan.

Padaju mi na pamet ovi stihovi Filipa Sidnija (Sir Philip Sydney):

Leave me, o love
Which reacheth but to dust;
And thou, my mind
Aspire to higher things.

I onda sebi ponavljam, kao mantru: A ti, dušo moja, žudi za višim ciljevima. (Pada u oči da ja ovde mind poistovećujem sa dušom, a ne sa umom). Ah, taj naučenjak Blez Paskal!
Kazezoze Kazezoze 18:45 08.11.2009

Re: Oh boy!


I onda sebi ponavljam, kao mantru: A ti, dušo moja, žudi za višim ciljevima. (Pada u oči da ja ovde mind poistovećujem sa dušom, a ne sa umom). Ah, taj naučenjak Blez Paskal!

pada u ochi i da je to poistovecivanje pogreshno jer dusha nikada ne zhudi. to je posao uma.
dusha je vechna zbog toga shto je van vremenska, odnosno ne poznaje ni proshlost ni buducnost nego jedino beskonachnu sadashnjost.
zhudnja je buducnost i bez obzira koliko su uzvisheni ciljevi te zhudnje, ona je produkt uma. misli o tome.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:14 08.11.2009

Re: Oh boy!

Kazezoze
...misli o tome.

Ne kvari mi ugodjaj, Kaze!
--------------------------------------

Ja sam svestan da ti lepo zboriš.

Ali nije (ili ne mora da bude) ispravno sve ono što je tačno i logično.

P. S.
Ja se pozivam na starodrevnog Bleza Paskala. Ali ja sam odrastao na drugome, na ovome


Pisaću o tome, jednog dana.

A to što ja nisam bolji nego što jesam, to je propust nekoga Višega. Jer nije valjano dovršio posao.
omega68 omega68 00:11 11.11.2009

Re: Oh boy!

Ostalo mi je malo autora koje sa pažnjom i uživanjem , ostavljajući dovoljno vremena , još imam čast pohoditi na ovom mestu.Na prste jedne ruke...
Sjajna odbrana Marka Kraljevića.
Odrastao sam na pesmama o njemu.
Hvala ti na ovom tekstu
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:48 12.11.2009

Kasno Marko na Kosovo stiže

Dakle, Marko je bio jak i silan, sve je mogao

MARKO KRALJEVIC LA LEGGENDA
Marko Kraljevic il leggendario eroe serbo (vissuto piu' di mille anni fa nel Kosovo) fa il suo ingresso per la prima volta in Italia. Grandi poeti hanno scritto ballate e poesie su di lui.
Io ho scritto un romanzo. Il suo fascino, la sua audacia ed i personaggi che lo circondano
Vi conquisteranno. Se sei amante dell' avventura, del coraggio e curioso di conoscere il mio stile non perdere quest' occasione.
Entra nel sito ed inizia a leggermi. www.sladjana.eu


pa se stalno ukazivalo:

Све повика, мало и велико:
"Бог да живи Краљевића Марка!
Који земљу од зла избавио
Који сатр' земљи зулумћара;
Проста м' била и душа и тело!"

Dobro, nije Marko mogao baš sve, jer je kasno stigao na - Kosovo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana