Za one koji ne znaju ko su Backstreet boys, to je grupica umetnika koji su pre jedno deset do petnaest godina bili dečaci pa im je ostalo ime. Sada njihovo muziku slušaju dvanaestogodišnjaci i petnaestogodišnjaci. Deca tog uzrasta, inače, ne mogu sama na koncert.
Naseo sam. Prvo sam pomislio da ih pustim same. Posle sam, potpuno neiskusno, pomislio da će sigurno nečiji otac ili majka ići, pa ću im ja svoje utrapiti, pa sam kupio samo dve (bezobrazno skupe) karte. Na dan pred koncert ustanovilo se da nikom od roditelja ne pada na pamet da se žrtvuje, pa sam, kud ću, sta ću, dokupio još jednu uvredljivo skupu kartu da idem sa sinovima. Baš tada, iznebuha, svi drugari moje dece koji do tog jutra nisu bili sigurni da li će ići ili ne, pokupovali su karte. Postao sam vođa ovećeg čopora tinejdžera na muzičkoj manifestaciji. Nem veze, svi smo srećni. Ja sam, kao, kul ćale.
Boyz više nisu dečaci. Poneko već ima stomačić, a ponekom se čak i kosa proredila. no to publici ne smeta. Devojčice padaju u trans zbog muzičara, dečaci zbog devojčica, a pozadi, u dnu sale, najstariji od svih, roditelji u dubokoj depresiji zbog pakla u kome su se našli ni krivi ni dužni. Natmureni, nadrndani, ko krastavci u tegli, sve su kohezniji.
Misle: Šta je meni trebalo da imam decu?
Vajkaju se: Kako to da nemam srca da im kažem ne, kad oni imaju srca da me drže na ovako strašnom mestu.
Teše se međusobno: Pusti, dobro je, zamisli samo kako bi nam bilo da slušaju narodnjake.
Tek smo se upoznali ali se brzo razvila nekakva solidarnost, onakva kakva se često rodi među ugroženima. U nekom trenutku neko se dosetio da novoformiranoj mukom zbliženoj grupici očeva i majki, kojima se čak ni deca ne poznaju, donese po pivo. Onde se drugi otac revanširao, pa je treći naručio rundu da se došamutimo. Rodila se neka bliskost, mađusobna naklonost. A i koncert je, nekako, polagano počeo da bude veseliji. Opustilo se društvo, pa peva, cupka. Odjednom vidim da nisam ja jedini koji je nehotice naučio reči svih pesama od tolikog svakodnevnog zlostavljanja njima. Kad, taman se društvanjce u ćošku razigralo kad - gotov koncert. Popalila se svetla. Došla i deca po roditelje:
- Ajde, tata. Idemo!
- Čekaj, sine, da završim pivo.
- Ajde, tata. Idemo!
- Čekaj, dete, samo nešto da mi ispriča Karolinina mama.
- Ajde, molim te! Ja nemam pojma ko je Karolina.
- Kako me to prekidaš? Pričam o MBA ligi s ovim gospodinom. Znaš da retko imam sagovornika za tu temu! Strpite se još malo. Tri minuta,
- Tata mi sutra imamo obaveze. Ako hoćeš još da se igraš s novim drugarima, dogovorite se za sutra.
Na ulici razmenjujemo utiske. Ja malo ševrdam dok hodam. Oni su oduševljeni. I ja sam.
- Deco, na koji ćemo sledeći koncert da idemo?
- Ni na jedan. Dogovorili smo se da te više nigde ne vodimo.