jako sam ljubomoran na ljude koji rade posao koji vole.to ide do te granice da se osecam jako pateticno.da li zbog toga sto mislim da nisam dovoljno dobar ili sposoban da radim ono sto volim,ili zbog neceg drugog,ne znam,ali je osecaj uzasan.gledam sve te voditelje,pisce,umetnike,crtace,pevace ,letace,j**ace,i ko zna koga sve jos.i pitam se,pa dobro bre majmune?!?!?pa zar nisi mogao i ti ovo?sta je tu toliko tesko?i polako pocinjem da shvatam sta je tu tesko...tesko je to sto nisam dovoljno dobar u bilo kojoj od tih stvari.voleo bih,ali nisam.to je srpsko prokletstvo.hocemo sve ,a ne zelimo da priznamo sebi da ne mozemo sve...gledam boska,i mislim se u sebi,sto je on bolji gej od mene?ili gledam onu tamo slatku sto cita vremensku prognozu,i pitam se,sto ja ne mogu da budem tako sladak?dobro,zanemarite ovo drugo,ipak je mala preslatka...ali bar nesto?bilo sta?!?!pa zar je moguce da sam toliko nesposoban? bojim se da jesam.kad god sam mogao da odustanem,ja sam odustao.cak i kada nisam mogao,ja sam odustajao.i sad sedim ovde i kukam.hvala ti boze,izmislili ljudi blog.pa imam gde.i tako...ne znam sta bih jos mogao da dodam.mozda bih mogao da gledam na sve to sa vedrije strane?ma neka...necu...kukacu i dalje!al znam jedno sigurno!sto posto bih bio bolji od ovoga sto jesam,samo da sam hteo....al me mrzelo
: )