jos jedna..

stihoklepac RSS / 30.10.2009. u 00:15

Secam se, onomad pricali su stari
takvu zimu nisu pamtili u veku.
Zamrzla se zemlja, studen gospodari,
i samo se srce ledi u coveku.

Duvao je vetar, severni i hladni
sve je zivo mrznulo pred zoru.
Zavijali vukovi,sa planine gladni
uplasene ovce blejale u toru.

Olovno i sivo nebo nad selom cami
jedva se naziru kucice pod bregom
pod olukom ptica malisane hrani
gujavicom sveze nadjenom pod snegom.

To je bila zima osamdeset pete
tu godinu mnogi pamti ce dugo
ja sam bio tada joste samo dete
osim igre nisam nista znao drugo.

Ali ipak pamtim dogadjaje neke
koji vecno zive duboko u nama
prelazenje preko zaledjene reke
dok je led lagano puco pod nogama.

Ko je u tom trenu mogo biti veci,
kada nogom smelo krocim s druge strane?
nije bilo kraja ponosu i sreci,
to su neke moje uspomene rane.

U snovima cesto jave mi se sjene
davno proslog doba,sto necujno ode .
Ali vecno zivi kao deo mene,
kao sto se ljudi umiru i rode ...

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana