Samo nekih tajni ima.....

endersgame RSS / 28.10.2009. u 11:57

...što ne govore se svima...što se samo nekom šapnu...ti znaš....VEGETA....

...Moja generacija će se setiti Olivera Mlakara i Karapandže .....ostali će me gledati kao da sam pao sa marsa ili nekog njegovog satelita....ali ovo što nameravam da ispričam ipak nema veze sa kulinarstvom....sem onog dela kada proključate i pocrvenite :D

 

Kolio puta ste do sada dolazili u nepredvidjene situacije koje iako naivne i sitne umeju da vam za kratko vreme dignu pritisak i nateraju da vrtite očima kao mačka koja je posle pola sata trčanja za svojim repom konačno stala ? Ne znate o čemu pričam ? Hmmm...podsetiću vas...

Dan kao i svaki drugi.....ustajete još malko mamurni i umorni od prethodnog dana....poluotvoreih očiju nazirete put do toaleta....ulazite i sedate....možda se malko naslonite na veš mašinu ili radijator pored...još dremuckate.....obavite veliku nuždu i ....konstatujete da je vaš prethodnik potrošio WC papir i da je rezervni u ostavi....poznata situacija ? Ne? Idemo dalje....

Spremni ste za izlazak ,skockali ste se kako samo vi to umete i baš u trenutku kada ste višečasovni ceremonijal spremanja priveli kraju konstatujete da ste rukav ili nogavicu omiljenog odevnog predmeta umazali "negde" tako da je jedino rešenje odustati od izabrane kombinacije.Ali ne....vi volšebno pronalazite jedno od mogućih opcija i rešenja.....pokušaj "pranja" i uklanjanja fleke rezultuje njenim širenjem i razmazivanjem...pri tom ste se isprskali i iznervirali jos više....društvo vas ceka....vi kasnite .....svi nervozni....katastrofa....Ni to vam nije poznato ? Hajde da pokušamo još jednom...treća sreća.....:)

Iskreno sumnjam da se neko od ženske populacije IKADA našao u ovoj situaciji ali muški će verovatno imati saosećanja za mene.....pa da počnemo...

 

Prošlo je nekoliko dana od kako smo počeli da se zabavljamo...sve je bilo kao u bajci.....izlazak...duge šetnje...razgovori....sati i sati ljubljenja....bezuspešna potraga za mračnim kutcima grada gde bi mogli da pustimo rukama na volju da malo švrljaju....kafice i sokovi...telefonski razgovori....sakrivanje svog uzbudjenja pred njom...naravno smešni pokušaji da se sakrije nešto tako kada vam ona sedi u krilu .....i onda konačno taj dan....u stvari to veče...ona dolazi kod mene.....sve je spremno...i isplanirano....prigušeno svetlo.....grickalice....crno vino.....laka muzikica.....miris vanile se teglio od ćoška do ćoška sobe....ma kad vam kazem...na sve sam mislio....i naravno kondomi.....tri komada.....tako ih prodaju....u pakovanju....datum na njima-ok.....nisu napravljeni juče ali ima još par godina do isteka roka.....zvono na vratima...ona stiže...trema...ali pozitivna.......sve je krenulo svojim tokom....prvo smo razmenuli one svakodnevne dnevne i nevažne informacije...gde je ko bio,ko je koga video i ko je koga čuo.....sedimo na kauču oslonjeni na jednu ruku dok drugom pijuckamo vino,mazimo se i dodirujemo....ljubimo se dugo...i krećemo putem strasti i zadovoljstva.....pomalo nespretno rukom prelazim preko njenih ledja,ramena,bedara.....ona mi se prepušta....otkriva.....potezom iskusnog jubavnika otkopčavam dugmiće na njenoj košulji.....grudnjak....hm....nije problem...bar nije bio do sada....praveći se nevešt prelazim rukom preko zadnjeg dela grudnjaka pokušavajuci da nadjem kopču....i vraćam se istim putem....i počinjem da se pitam da li je vino odradilo posao ili sam ja blesav jer već treći put prelazim i ne napipavam nista.....zavlačim prst izmedju njenog grudnjaka i ledja i sa unutrašnje strane ponavljam postupak...i....ništa....

Vragolast osmeh na njenom licu mi je otkrio da se ona sve vreme ludo zabavlja i da mi nije rekla baš sve.....spuštam pogled na njene grudi dok sa prezirom i mržnjom posmatram taj deo donjeg veša koji mi odoleva pa sad već 6-7 minuta....očaran njenim grudima prstima polako klizim preko njih pa krećem put doline izmedju njih i opet nailazim na omrznutog neprijatelja muške populacije.....i onda shvatam.....cvetić koji je stojao sa prednje strane samo je kamuflaza...za kopču.....jedan potez prstom i .....voala....sad već pomalo nervozan što sam ispao papan i što se to malko odužilo preskačem neke scene i sve se završava tako da ona žurno pokušava da mi skine pantalone preko glave dok ja zubma skidam njene gaćice....pomalo nespretno i smešno ostajemo konacno nagi i spremni konačno da osetimo jedno drugo.....naravno...gumice su tu....pružam ruku...vadim jedan kondom....i pomalo hvalisavo kidam zubima ambalažu...i....kondom zajedno sa njom....ups.....he he he....osmeh sam uputio njoj kao znak da ne mora da brine jer to nije jedini......na sve spreman...uvek i svuda....uzimam drugi i ovaj put pažljivije rukama cepam ambalažu i spremam se da ga stavim.....jos uvek uzbudjen prislanjam kondom i navlačim ga....i taman kada sam ga odmotao do kraja...on puca.....sada već iznerviran....i sa kiselim osmehom na licu kidam ostatke kondoma i dolazim do poražavajuceg saznanja da je u suštini kondom jako teško pokidati posebno ako se u njemu još uvek nalazi vaša muškost,nabrekla i spremna.....bol mi je za trenutak poremetio koncentraciju i vratio u realnost.....poslednji komad....poslednji.....moram biti pažljiv....prstima cepam omot....huh...dobro je.....on viri iz kesice...prstima pritiskam dno kesice kako bih ga istisnuo napolje...i on onako klizav kreće na svoj put .....u večnost....izleće .....premetne se u vazduhu par puta kao da mu Milka Babović ocenjuje "umjetnički dojam" i pod savršenim uglom uleće u procep ....izmedju kreveta i zida....i nestaje......sedim poluotvorenih usta i ne mogu da verujem šta se desilo.....da bi vam bilo jasnije...krevet nije na točkiće.....i vrlo je masivan....i retko kad ga pomeram baš zbog toga....podignuta obrva na mom licu kao da je bila okidač koji je moju dragu nagnao u histerican smeh.....koji me je trgao...preletao sam pogledom od mesta gde je nestao moj poslednji kondom do moje drage koja se držeci se za stomak previjala od smeha i razmišljao sam.....utakmica na domaćem terenu.....tri gola prednosti.....i izgubio .....izraz lica koji sam tog trenutka imao je (kako je ona tada tvrdila) podsećao na inspektora Drajfusa iz filmova o Pink Panteru i inspektoru Kluzou....neću vam reći šta je bilo dalje....ovo je sasvim dovoljno...jer ...samo nekih tajni ima...što ne govore se svima.... :)



Komentari (23)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

chani.ns chani.ns 13:59 28.10.2009

Mogu da pretpostavim ....

ili ste se slatko smejali ili 9 meseci kasnije.....
endersgame endersgame 14:47 28.10.2009

Re: Mogu da pretpostavim ....

...iskreno....ona se smejala...ja sam plakao.....a 9 meseci kasnije gumice vise nisu bile u opticaju
...ali ne zbog onoga sto si ti pomislila
chani.ns chani.ns 15:16 28.10.2009

Re: Mogu da pretpostavim ....

Sram me bilo
endersgame endersgame 15:21 28.10.2009

Re: Mogu da pretpostavim ....

...sram mene sto sam znao na sta mislis
leopold_lady leopold_lady 15:50 28.10.2009

Bilo je svega i svačega ....

što si pominjao .... Kondome ne koristim - pa taj problem nemam.... Ne vodim računa o zaštiti ? Pa,znaš kako - u svoje vreme - jesam,ali sada u svojoj 35-toj ne spavam baš sa svakim i iskreno - želim da ostanem trudna (ne namerno - naravno) .... Mislim,ako i to mogu.... Ne znam - do sada nikad nisam ostala u drugom stanju da znam da li mogu.... Eto i ja rekoh u par rečenica i previše .... Hahaha .... Znam da ti nećeš da raspričaš
endersgame endersgame 15:59 28.10.2009

Re: Bilo je svega i svačega ....

ma nemas brige...ja sam ovde inkognito..autsajder....novajlija...guster...ma shvatila si vec :)
Ovaj moj blog ko tamni vilajet....bacis i siguran si da ces da ga nadjes tu gde si ga i ostavio.... :)
E sad ako budem video da dolaze ljudi ja cu lepo uzeti onaj crni marker i precrtati kulturno da se ne vidi
AlexDunja AlexDunja 19:44 28.10.2009

:)

lep maler:)

edit:
citam u nazad:)
lepe su ti price, vidi se da pises lako.

meni je to fascinantno,
ja se mucim i peglam...
retko mogu tako, iz ruke..
endersgame endersgame 21:04 28.10.2009

Re: :)

Sve sto napisem napisem za 15-20 minuta...sa sve citanjem.....ali nije poenta u brzini....
Citao sam neke tvoje blogove...a budi sigurna da cu ih procitati sve....i uzivao sam u njima....
Pre svega cenim pisanu rec..pa trebalo dva dana ili dva minuta.....na kraju sve to ostaje vecno...na papiru...

A sto se tice malera.....pa recimo da je bilo i gorih
Ali nije jos vreme za njih ......idemo prvo sa laksim temama
AlexDunja AlexDunja 21:17 28.10.2009

Re: :)

ne bih da davim, alli:
citala nedavno neki intervju sa
master l. cohenom
gde on pominje situaciju sa dilanom
trebalo je da razmene neke pesme i obrade ih...

elem dilanu se dopala anthem
i pita on koena koliko mu je trebalo da je napise.
ovaj iskreno odgovori, recimo:
5 do 7 godina...
kaze stvarno se mucio sa tom pesmom...
nikako mu nije bila dovoljno dobra, pa je peglao, doradjivao
godinama...
pa onda dosao red na koena da pita (oprosti, zaboravila sam
koja je pesma u pitanju ali sigurna sam da je svaka)
koliko vremena je tebi trebalo?
dilan rekao: 15 minuta.

ako mi verujes, sve to se u njihovim stihovima vidi i cuje...
ne pricam vrednosno, naravno.
meni je koen blizi i drazi...
ali lakoca ima posebnu draz:)))

deandrej deandrej 21:00 28.10.2009

;)

Ja se u tim maler situacijama hvatam za onu-Ko zna za sta je to dobro.
endersgame endersgame 21:09 28.10.2009

Re: ;)

Ako cemo iskreno (a ja i ne umem drugacije)....more bre....ono nije bilo dobro ni za koga
...sem mozda za vas jer da se nije desilo-ja ne bih napisao-a vi se ne bi ste smejali ......

...majku mu.....stvarno ispade da si u pravu

scabies scabies 00:20 29.10.2009

tvoji blogovi su

Divno otkriće. Nisam pročitala sve, ali sve što do sada jesam je za pohvalu i preporuq. Pozdrav!
I hvala Selici što te linkovala.
miloradkakmar miloradkakmar 09:23 30.10.2009

Eh,

taj grudnjak. Izgleda da su mnogi na njemu zapinjali, ali meni je bilo zanimljivo.

P.S. Izgubi utakmicu bez borbe.
endersgame endersgame 09:33 30.10.2009

Re: Eh,

Možda sam izgubio bitku ali sam dobio rat
ddsonik ddsonik 09:57 30.10.2009

Re: Eh,

endersgame
Možda sam izgubio bitku ali sam dobio rat


To se valjda racuna

Odlican tekst - sad moram da chekiram i ostale
Pozdrav
endersgame endersgame 10:20 30.10.2009

Re: Eh,

...SLUŽIMO NARODU .....

Hvala...
duchesse duchesse 11:30 30.10.2009

Odlično!

Slatko se nasmejah. Preporuka!
endersgame endersgame 11:59 30.10.2009

Re: Odlično!

Ovo mu sad dodje ko "primer u praksi" za Mladenov blog
duchesse duchesse 12:11 30.10.2009

Re: Odlično!

Baš sam to pomislila.
rajce1 rajce1 15:31 30.10.2009

fino..

.. lagano, iskreno, sarmantno..
dakle, imam novo ime na VIP listi..
preporuka i
mladen.mladen mladen.mladen 05:45 01.11.2009

konacno me evo..

upravo se vratih iz grada, vikend je i kao aj bre konacno da procitam.. u bre.. pa stvarno ne znam sto se ja zalim.. licno u vecini slucajeva kad mi traze kondom ja odustanem od svega.. al ovo da mi se desilo.. a mogu sasvim jasno da zamislim da jeste.. au.. zlo..

a onda na sve jos neka budala (me) naidje i pise tekst u isto vreme.. izv,)
endersgame endersgame 10:19 01.11.2009

Re: konacno me evo..

mladen.mladen


a onda na sve jos neka budala (me) naidje i pise tekst u isto vreme.. izv,)


Tekst je napisan mnogo ranije.....a dogadjaj je bio pre skoro deceniju :)
Kao sto rekoh....."Iskreno sumnjam da se neko od ženske populacije IKADA našao u ovoj situaciji ali muški će verovatno imati saosećanja za mene...."

Voleo bih kada bi neka zenska osoba dala svoje vidjenje ovog problema....mozda bi onda bar znali ...ili bi bar bili informisaniji.....

sta je rekao dudarim

Утисак недеље

Јелица је дошла у наше одељење почетком другог основне, а отишла крајем исте године. Ћале јој је био војно лице па су се често селили. Тих девет месеци је било сасвим довољно да ми помрси рачуне. Посматрао сам је како прескаче ластиш или игра школице, врелина се у препонама први пут гомилала, као што се гомилају мегабајти кад стартујеш неки торент са доста сидера. Углавном, тада нисам знао шта ми је чинити, десница јесте служила за бацање, али само лопте ка кошу... наивна времена. Онда нас је разредна ставила да седимо заједно. У почетку ме Јелица игнорисала али онда је схватила да нисам глуп колико ружан па смо почели фино да комуницирамо а убрзо и да се дружимо после школе јер се испоставило да смо комшије.

Дружење се огледало у томе да сам обично ја ишао код ње да се играмо лего коцкама. То је било сасвим логично, ја јесам имао пуну корпу играчака али све су биле купљене код Пере или Цанета на "Каленић" пијаци, а она је имала те неке фенси џиџе. Игра је увек била слична, проспемо коцке из различитих кутија на под и склапамо нешто сумануто док нас њена кева не позове на ручак, то је обично значило и да јој се ћале вратио с посла. Њена кева је била иста она, у ствари обрнуто, али ја сам ствари посматрао према свом интересу. Био сам љубоморан на њеног ћалета јер их сваки дан гледа, тако упарене, бирани примерци за hyper threading.

Тада сам први пут идеализовао женско. Мирисале су божанствено, као и цео њихов стан. Моја соба је углавном здибала на акваријум са корњачом и чарапе које су умрле негде испод кревета. Јебига, културолошке разлике. Углавном, чак је и сама клопа коју сам код њих јео изгледала нестварно и увек посебно укусно. Био сам апсолутно убеђен да ни једна од њих никад у животу није прднула ил подригнула... наивна времена.

Елем, једно поподне Јелица је требало да дође код мене, њени су ишли ван града тог дана и њена кева је замолила моју да јој ћерка буде код нас. То је било таман у време када сам кући сам са бабом, тако да нас моји неће смарати глупим форама, а баби сам реко да случајно не испржи домаће кобасице из којих вире хрскавице и жиле него нешто нормално. Замолио сам и за пудинг. Све за децу може... И заиста није изневерила, направила нам је чак и печене јабуке са орасима. После свега, предложио сам да одемо у моју собу и цртамо по зидовима. Моји су хтели да мењају тапете и рекли нам да можемо да жврљамо по њима до миле воље, понуди деци анархију и нећеш погрешити. Отишла је само до ВЦ-а...

Размишљао сам да док је она у клоњи, на зиду напишем како ми се свиђа или тако нешто. Предомислио сам се јер сам сконтао да би се вероватно наљутила и не би причала остатак дана са мном. Баба се јавила да иде код комшинице на кафу и да будемо добри, идеално, сад више нема ко да смара, можемо да вриштимо и шарамо, да смо десет година старији било би још лепше. Нестрпљиво се чека њен повратак, толико нестрпљиво да сам пришао вратима од клозета.

- Еј, Јелице?
- Шта је?
- Еј, па јел ти добро?
- Јесте, што?
- Па нема те... колко бре то пишкиш.
- Па не пишким него каким.

Е боље да ми није рекла, није да имам проблем с тим да се тако савршено створење посере у мојој кући, али некако ми је нарушило целу ту идилу.

- Па хоћеш брзо?
- Не ако будеш стајао поред врата!
- Океј океј... ај само пожури, плиз.

После још десетак минута изашла је, а мени се у међувремену гадно пришорало па сам улетео чим је њен посао био завршен. Ау сине. Прво сам мислио да је дошо деда из села, упао на превару у клоњу и побего са лица места. Само он је био у стању да искења мрвторођено јаре. Није, нема деде. И даље сам био убеђен да је у питању неки трик, неслана шала, подвала... Па немогуће да дете од осам година, и то тако танано женско, покења такав пањ! То не би прошло ни царским резом, теоретски немогуће. Па ипак, њено говно ми се кезило и призивало параноју - "Да да, мали Дуди, то сам ја, и када ожениш моју газдарицу гледаћеш ме сваки дан!". Пустио сам воду, није отишло. Још једном, ни сантиметар да крене. Сипао сам воду у кофу и сасуо, без ефекта. Када се моји врате оптужиће ме да сам ја кривац, неће поверовати да је њено, нико нормалан не би поверовао. Морало је да оде. Дохватио сам велику турпију из ормарића поред веш машине и исеко злотвора на делове. Као руком однешено. Вратио сам се у собу.

- Успео сам, отишло је.

Ни сам не знам зашто сам то рекао. Почела је да плаче, и то се наставило добрих десет минута. Ја сам узео да играм "Снупија" на комодору, она је читала неку књигу и до краја дана нисмо више проговорили. Од тада, престали смо и да се дружимо, ја сам тражио разредној да нас размести, а наком месец дана Јелица се одселила. Моја представа о жени као идеалном бићу пала је у воду. Па ипак, то ме није дуго држало, појавила се Јелена и био сам чврсто решен да никаква говна не помуте моје планове.

Елем, слична ствар је и са Пеперсима. Ја ћу и даље слушати музику и ићи на концерте, али говно које су нам за собом оставили прошлог уторка ће се памтити и ту турпија не помаже. Боље да смо их само из далека посматрали како играју ластиш.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana