Literatura

Jedan dobri Srdjan, čemu?

vladimir petrovic RSS / 22.10.2009. u 22:03

zovem se srdjan valjarević rodjen 16.7.1967. Beograd/ imam male šake i debele usne/ imam hiljadu dolara/ zaradjenih u mašinobravarskoj radionici/ čitam Šervuda Andersona/ veoma sam loš udvarač/ ne studiram ništa/ ne govorim razgovetno/ volim flomastere/ volim kad žensko nosi mušku košulju/ volim Patagoniju/ volim punjene paprika/ mislim da sam dripac (Srdjan Valjarević: Klinč)

Za početak da kažem da ja volim da svoje blogove pišem četvrtkom. Dobro, ne pišem baš svakog četvrtka (idućeg ću biti odsutan, he, he, he...), ali kad pišem nekako više volim da to bude četvrtkom nego, recimo, ponedeljkom. Jer, markesovski rečeno (sećate li se njegove novele sa lepim naslovom: «Neverovatna i tužna priča o naivnoj Erendiri i njenoj bezdušnoj babi»?), onaj ko četvrtkom noću sanja da očekuje neko pismo, moguće je da ono bude sa neprijatnim vestima, ali - neće nikada stići.

Danas pišem o Srdjanu Valjareviću, povodom predstojećeg Sajma knjiga u Beogradu.  

Ponekad čujemo da se neko oseća kao da je «ostrvo u moru». Ja volim jezera. Ja sam jezero. Velika voda, kao kod mora, ali druga obala je na - dohvatu oka. To mi je nekakao lepše, pa i sigurnije i osmišljenije, nego beskrajna morska pučina. Stoga, ponekad sam  spreman da poverujem da je svako od nas - malo, ali lepo jezero. Jer, ima lepih, stvarno lepih jezera. Dobro, nisu baš sva jezera lepa kao italijansko jezero Komo (Lago di Como), ali su, uglavnom, lepa.

Da li ste čitali Valjarevićevu knjigu "Komo" (Samizdat B92, 2006)? Ako niste, preporučio bih vam da to učinite. Vredi truda.  Jer, to je izvanredna knjiga. Kao što to obično biva sa dobrim knjigama, dobila je do sada nekoliko nagrada («Nagradu za najbolju knjigu, odabranu medju najčitanijim u mreži javnih biblioteka Srbije», nagradu «Bank Austria Literaris 2008», na Bečkom sajmu knjiga, nagradu «Gorki list»). Prilikom uručivanja nagrada, reči pohvale često su bivale slične, u fazonu da ta knjiga «pleni funkcionalnom i odmerenom ravnotežom, između neposrednosti i nenametljivosti, kao i izmedju eksplicitne nepretecioznosti i implicitne suverenosti». Ja tu knjigu, jednostavnije rečeno, vidim kao iskreno pričanje autora o sebi, pa i zanimljiv putopis.

Pošto nemam nameru da prepričavam knjigu, osvrnuću se, nasumce, na tri aspekta.

Kada su Valjarevića pitali, u jednom intervjuu, o odnosima protagoniste knjige sa konobaricom Aldom, on je odgovorio: "Ja ne volim da čitam erotske knjige, pa ne volim ni da ih pišem. Izmedju junaka i Alde je očigledno bilo muvanja, i sve je vodilo ka nečemu što se nije dogodilo. I ja sam tako to i napisao. Mislim da njihov odnos nisam mogao erotičnije da opišem od načina na koji sam ga opisao. Meni to jeste bilo erotično, bilo je uzbudljivo i bilo je lepo. Kao što ne volim da mi neko opisuje pljačku banke, tako ne volim da mi neko opisuje seks. To su stvari koje jesu važne za priču, ali ne vidim značaj njihovog opisivanja. Mislim da je od opisa seksa erotičniji opis približavanja dvoje ljudi, njihovo medjusobno osećanje".

A u vezi sa činjenicom da protagonista vidno uživa u pijenju, od početka do kraja boravka na obali Koma (ispada da on, od svih koje tamo sreće, najviše voli konobare i konobarice;  neka je tako, obično su to divni ljudi, zar ne?), autor odgovara: "Taj lik mnogo pije zato što su i ta dobra pića u Vili deo uživanja u novim okolnostima u kojima se našao. Naravno, može da se uživa i bez toga. A preterano uživanje, ono može da bude pogubno. Ja sam uživao više nego što je meni trebalo, prešao sam granicu posle koje uživanje postaje porok. I to me koštalo. Ali dobro, i to je prošlo. Naravno da treba uživati u životu, ali onoliko koliko ti je potrebno". Dakle, ako se i pogreši u preterivanju - greška se (naknadno) može ispraviti.

A najviše me je uzbudilo ovo Srdjanovo oduševljenje: "Shvatio sam zašto su sve ptice zamukle. On je bio jedan, veliki, gore, iznad svih nas. Osećao sam se kao žaba. Mogao je sve, šta god je hteo. Nikad nisam bio beznačajniji. Bio sam mali, baš kao i moj život, i sve u meni, sve iluzije u meni, sve što me je činilo. Sav onaj vazduh kojim sam bio ispunjen izbio je napolje. Telo mi je izdahnulo od straha i divljenja. Zaboravio sam na dvogled. Pukao je po mom mozgu i meni jednim laganim preletom preko svoje teritorije, taj orao. I upisao sam: "Veliki zlatni orao; jedan, sam, veličanstven, ogroman, iznad Monte San Prima, nad jezerom Komo". Lepota orla!

Mnogi Valjarevića znaju i po dobrim pesmama. Piše i filmske scenarije. Verovatno radi i još po nešto. A kako su sami podaci iz njegovog života jednostavni, i pesme su mu često takve, ali lepe.

Imajući u vidu činjenicu da sam i ja rak, u horoskopu, navešću ovu Srdjanovu pesmu:

RAK

Zaljubio sam se.

I nije mi do opisivanja.

Jebo predele i pejsaže i jebo ljudske osobine i pisanje o tome.

U koga? Ne znaš je. Kad? Sinoć.

I kako si?

Stalno sam žedan, pijem kiselu vodu

i život mi nije bogznašta i očajavam al' ne brine me neizvesnost,

jebo sutrašnjicu i jebo sekiraciju, sve životinje očajavaju,

to se mora, znam to, ne znam samo za biljke.

A kako je Srdjan doživljavao one turbulentne godine, za Srbe, na prelomu izmedju XX i XXI veka? Mučno, ali na jedan ljudski način. Gledao je druge mladiće i devojke kako napuštaju Srbiju i odlaze, recimo, u Amsterdam, da se tamo muče. Gledao je one koje nisu odlazili, već su ostajali da se ovde muče. C' est la vie.

Na stranicama svog Dnevnika, Valjarević je jednom zapisao (kako su preneli zapadni mediji): Monday, March 29. I took the phone and went up to the roof to watch the bombing or, better said, to watch something I did not understand. The hills were burning at a distance. I have never had the opportunity to write sentences like this. How I have the opportunity to see missiles falling from the sky, followed by explosions, flame and red skies. I don't know what kind of missiles they are and I can't identify any of the airplanes. I have never been interested in weapons. Never wrote a sentence about them, actually. But now I watch and I see, and I can write, even though I still don't feel any kind of meaning in the description of it all. I took the phone because everything seemed meaningless except the need to remain in contact with people. It rang, up there on the roof. First I talked to Sale, a friend who at that moment was on the very opposite side of the city. I described to him exactly what I was seeing from the roof. A little later, a friend called from New York. She was worried; she asked whether I had enough water and food; she asked about my parents and Anja and Vuk, my niece and nephew. And she asked me why I was on the roof. She also worried about the fact that perhaps I was not fully aware of the entire situation. I'm probably not. The phone rang again, and it was IRENE. She was calling from Buenos Aires and she made me very happy, even in this situation, because she is a wonderful lady, an Argentinian, who also worried and who just wanted to tell me that she would call me and to take care. She told me when it was all over I could go to Argentina. Because of some books I have read, I have always wanted to see Buenos Aires and Patagonia. Despite the bombs, I felt a little better, because good people are always to be found. Then my friend called from Zvezdara and shouted into the receiver, "Hey, Bill! Tomahawk calling!"

Ovaj opis Srdjanov, dok gleda kako gore brda u Beogradu, podseti me na to da se japanski pisac Jukio Mišima (Yukio Mishima), kao devetnaestogodišnjak, jednom bio jako uzbudio gledajući Tokio u plamenu, za vreme Drugog svetskog rata. (Amerikanci su ga bili bombama palili):

«Sećam se jednog dogadjaja iz 1944. godine. Imao sam devetnaest godina, bio sam student, a kako je bilo ratno vreme, ujedno sam radio u jednoj vojnoj avio-fabrici. Iz te fabrike, jednom u ponoć, posmatrao sam noćno bombardovanje Tokija. Vatre su bile tako strašne i istovremeno tako lepe, da je to bilo nezaboravno. Opet, izgledalo mi je kao da dolazi smak sveta. Ta scena mi se duboko urezala u sećanje, naterao sam sebe, nešto kasnije, da pišem na tu temu. Rezultat je bio "Zlatni paviljon", roman o paljenju najčuvenijeg budističkog hrama u Japanu od strane jednog poludelog mladog monaha. Taj osećaj "smaka sveta" postao je bitan osećaj u mom životu. Pravo je čudo da sam  uopšte živeo toliko dugo koliko sam živeo. Mnogo sam  poživeo».

Ah,  te vatre američke (izvan ili unutar NATO), s jednog na drugi kraj sveta!

Ume Srdjan, izgleda, da bude i gay-friendly, pa će se kod našeg blogokolege Pedje Azdejkovića (ex-Queeria) slikati za kalendar za 2008 godinu (Sloboda/Freedom:2008). U smislu: «tip urbanog muškarca». A u jednom intervjuu rekao je: «Ovde (u Srbiji) prvo treba omogućiti da ljudi koji imaju drugačija seksualna opredeljenja žive normalno, da ljudi koji nisu pravoslavci žive normalno, pa tek onda možemo da pričamo o...».

Na kraju, osvrnuću se na Srdjanove naslove. Neki dobronamernik bi mogao pomisliti da Srdjan ima problema sa naslovima. Mnogo ih uprošćava. Daću dva primera: prvo je napisao «Zimski dnevnik» (1995), a onda, desetak godina kasnije, «Dnevnik druge zime» (2005). Prva zbirka pesama nosila je lep naziv «Džo Frejzer i 49 pesama» (1992), ali je   sledeća ponela naziv: "Džo Frejzer i 49 (+24) pesama" (1996). Po toj analogiji, mogli bismo očekivati da će Srdjan svoju sledeću zbirku pesama nazvati: «Džo Frejzer i 49 (+24+19) pesama"? Takodje, ruku na srce, za jednu prelepu knjigu kao što je «Komo», taj naslov je prilično - jednostavan. OK, svi volimo jednostavne stvari, ali ne - previše jednostavne.   

U vezi sa iznetim, meni koji mnogo čitam, pada na pamet Džejms Džojs (James Joyce), koga mnogi pisci vole («pisac pisaca»), i koji važi, naravno, za velikana svetske književnosti. Džojs je svojoj poslednjoj knjizi, koju je pisao sedamnaest godina, dao čudan, ali vrlo neobičan naslov. Kako naš poznati anglista Svetozar Brkić (Svetla lovina) ukazuje, to delo, kada se pojavilo kao završeno, ne samo što je bilo opera aperta, otvoreno delo, nego je dobilo i mnogosmislen naslov - Finnegans Wake. Da li ono krajnje 's' u prvoj reči označava nastavak posesivnog genitiva za lice, i u tom slučaju znači Fineganovo, ne možemo biti sigurni, jer bi, po pravilu, ispred odvojenog nastavka trebalo da stoji apostrof; ali ako prihvatimo da je reč o nekom licu, Fineganu, kako bi trebalo tumačiti drugu reč naslova 'wake', jer ta reč znači «budnost», ali ne u smislu reči ‘opreznost', nego budnost, tj. budno stanje, suprotnost od stanja sna - pa onda znači i trag koji ladja ostavlja za sobom kad plovi morem, i najzad, 'bdenje pored mrtvaca'. Možemo uslovno prihvatiti da Finegan znači ime, a možda to i znači, jer knjiga može biti o licu, ali može isto tako biti o nekoj stvari, ili nekim stvarima, koja, ili koje, može ili mogu, biti Finegan. A možda je to i H.C.E. (Here Comes Everybody), što bi na srpskom značilo 'Ovde Dolazi Svako', a taj Svako je i ja, i ti, i mi, svi, a to 'S' može biti i S-vašta, jer se ti inicijali, preneseni na srpski kao O.D.S., provlače kao početna slova novih sklopova; znači da se time izražava i stanje, situacija, topografija. Znači da za trenutak prihvatimo da delo o kome je reč nazovemo «Fineganovo bdenje pored mrtvaca», ali ne treba zato odmah vaditi maramicu iz džepa ili tašne - delo nije šmrkavo. Sadrži ono i mnogo igre i smeha, mnogo privlačnosti, a i prepreka, i zamki dovoljno za poraz. Naslov je, medjutim - možda i s pravom - shvatan a i prevodjen na druge jezike, samo kao «Fineganovo bdenje», ali onda se uz njega nalazio neki predgovor, ili van knjige neka odvojena studija.

Znam, ne može svaki pisac da umišlja sebe kao Džojsa, ali može biti prijemčiv na neke njegove «cake». Naime, ovo sam pomenuo nadajući se da bi svojim kasnijim knjigama Valjarević, eventualno, mogao davati «komplikovanije», odnosno višeznačnije i smislenije naslove.

U svakom slučaju, meni su Srdjanove knjige višestruko zanimljive, a to je verovatno i zato što je sam autor "umnogome drugačiji, odnosno poseban", ili, kako bi rekli Francuzi, "pas comme les autres". Mada nekima on liči samo na "poslovično skromnog čoveka". 

Nota bene: Ja volim čak i ime Srdjan. Ponekad mi se učini da je manje prozaično od imena Vladimir. Ali, ja imam sreću da budem istovremeno, bar u virtuelnom svetu, i Pižon (Unf), Izidor (Topcat), Horatio (NS)...  So far so good.

Atačmenti



Komentari (117)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

4krofnica 4krofnica 22:14 22.10.2009

first and last and always

i meni se svideo 'Komo'...ne znam tacno sta - u toj knjizi...nekako sve tece, nepretenciozno napisano..
povezuje sve likove sa glavnim a ipak on je sam....ja zamisljam cesto to jezero...nevidim taj hotel pored, samo jezero do obale i dalje nema nicega,
a sto je dobar RAK.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:19 22.10.2009

Re: *

4krofnica
...a sto je dobar RAK.


Da, rak je super.

A evo i jedne orhidejice za prvu:
4krofnica 4krofnica 22:32 22.10.2009

Re: *

hvala Vladimire.
mirelarado mirelarado 22:19 22.10.2009

Комо

Ваљаревићев Комо је изванредан роман. Барем се мени допао. А допао ми се и наслов, та звучна двосложна реч, лепа, једноставна и широка (два о) попут језера које означава, а и попут Ваљаревићеве приче.



P.S. Џојсово Бдење Финегана (боље него Финеганово бдење) заправо је одавање поште покојном Финегану, стога наслов никако не би могао бити Финеганово бдење поред мртваца.


vladimir petrovic vladimir petrovic 23:14 22.10.2009

Re: Комо

Mirelarado
...допао ми се и наслов, та звучна двосложна реч, лепа, једноставна и широка (два о) попут језера које означава

Hvala na fotki jezera, ja sam se kolebao da li da je okačim, u tekstu, pa sam računao na tvoju pomoć.

Ja sam pitanje naslova pokrenuo - tek onako! (A možda i nisam, više ne znam). Nije da sam baš ubedjeni pristalica dugačkih naslova (namerno sam na početku pomenuo Markesovu Erendiru - jer on i drugi Latinoamerikanci često imaju dugačke naslove), ali smatram da su ponekad potrebni.

Nije sporno ovo što ti kažeš - da je reč Komo, "dvosložna, zvučna, lepa, jednostavna i široka" (posve je italijanska, he, he, he), ali je primetno da se u prevodima Valjarevićeve knjige na strane jezike dodaje ono "jezero" - zato sam namerno dao naslovnicu engleskog prevoda, u kome stoji "Lake Como", a ne samo "Como".

(Edit: A nešto mi se čini da i u dobrom italijanskom jeziku uvek stoji Lago di Como, a ne samo "Como".

A Džojsovog Finegana sam naveo kao svojevrstan kuriozitet. Ni naslov ni knjigu ne mogu shvatiti (skidam kapu onome ko shvata), a kako ja razumem, to ne mogu ni mnoge mudrije i stručnije glave - od moje.
Ja se pridružujem onima koji smatraju: Joyce’s Finnegans Wake is a comic nightmare
scabies scabies 22:31 22.10.2009

Pročitala

sam Komo i Dnevnik druge zime. A tvoj blog sam preporučila
bandina bandina 22:34 22.10.2009

.....


Citala sam od Srdjana sve sto sam uspela da nadjem....Odusevio me je nakon prve stranice.

Kada sam citala " Komo " nisam mogla da docekam da se " on " i konobarica ( ona sto crtaju medjusobno ) smuvaju...Bas sam povrsna a?

Sjajan pisac.

Sve pohvale za tekst.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:18 22.10.2009

Re: .....

bandina
... Kada sam citala " Komo " nisam mogla da docekam da se " on " i konobarica ( ona sto crtaju medjusobno ) smuvaju...Bas sam povrsna a?

Nisi površna. Sam Valjarević izjavljuje da mu to pitanje često postavljaju (naročito čitateljke, he, he, he), pa sam ja baš zato i dao njegov odgovor pod jedan (pod dva je o konzumiranju alkohola, pod tri o lepoti orla).

Meni se svidjaju, kao što sam rekao, i njegove pesme.
miloradkakmar miloradkakmar 22:34 22.10.2009

Za

sada ovaj stih me veže za tekst.
jebo sutrašnjicu i jebo sekiraciju, sve životinje očajavaju,
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:20 22.10.2009

Re: Za

Miloradkakmar
...Za sada ovaj stih me veže za tekst.
jebo sutrašnjicu i jebo sekiraciju, sve životinje očajavaju,

Dobro si primetio. Meni je lepa i ova njegova pesma koju sam stavio kao moto - njegova "lična karta".
Jelena Gall Jelena Gall 22:39 22.10.2009

da se upisem

na spisak onih koji su citali, jasta.
valja taj valjarevic :)
AlexDunja AlexDunja 22:43 22.10.2009

Re: da se upisem

Jelena Gall
na spisak onih koji su citali, jasta.
valja taj valjarevic :)

da.
meni je pored knjiga,
ostao jedan intervju u secanju.
jasmina lekic ga je radila, za nin.
(mislim)

potpuno prirodan,
zanimljiv razgovor. retkost.
svidza mi se taj momak.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:47 22.10.2009

Re: da se upisem

Jelena Gall
na spisak onih koji su citali, jasta.
valja taj valjarevic :)

Ја очекујем да га уврстиш у лектиру за своје студенте.
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:13 23.10.2009

Re: da se upisem

Jelena Gall
...valja taj valjarevic :)

Hvala, Jelena, na kratkom, ali posve jasnom, ukazivanju. Da Valjarević valja - valja!
Jelena Gall Jelena Gall 09:39 23.10.2009

Re: da se upisem

Predrag Brajovic
Jelena Gall
na spisak onih koji su citali, jasta.
valja taj valjarevic :)

Ја очекујем да га уврстиш у лектиру за своје студенте.

naravno. vec ga citamo.
mara92 mara92 22:42 22.10.2009

Занимљива паралела

са Џојсом, хм. Него, о Ваљаревићу: Срђан је пронашао неки свој лајт мотив - та једноставност у конструкцији мисли (можда ми се само чини). Прочитала сам прозу ("Комо", "Зимски дневник" и "Дневник друге зиме" ), песме нисам, али намеравам.
Уколико ми дозволиш, нећу се сложити са идејом да наслови треба да буду сложенији - вишезначни, напротив. Треба да остане веран сопственој једноставности. Стоји и чињеница да је скроман и искрен у тој својој скромности, а то се одражава и на писање...
пс. нешто сам смушена данас, па не знам колико сам јасна, но нека остане ово овако како је
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:53 22.10.2009

Re: Занимљива паралела

Mara92
...Уколико ми дозволиш, нећу се сложити са идејом да наслови треба да буду сложенији - вишезначни, напротив. Треба да остане веран сопственој једноставности. Стоји и чињеница да је скроман и искрен у тој својој скромности, а то се одражава и на писање...

Ma ovo je OK, samo mi je palo na pamet da bi mogao da daje i malo višeznačnije naslove.

Doduše, naslov za prvu knjigu pesama (Džo Frejzer i 49 pesama) je odličan, pa je kuriozitetno i to što je za sledeću zbirku zadržao naslov a dodao brojku 24... Onda sam ja pokušao da budem duhovit pa se pitao da li to znači da će njegova sledeća zbirka pesama, sa, recimo, 19 novih pesama, biti "plus 19", itd.

Ja smatram da su naslovi veoma važni, da se njima mora pridavati značaj, da ne treba tražiti uvek "jednostavna resenja". Naravno, kao što sam već gore rekao, nisam ni za predugačke naslove.

Da navedem ovo kao kuriozitet.
Koliko ja znam, u istoriji literature spominje se naslov knjige "Mol Flanders, od D. Defoa - kao jedan od najdužih:

Potpuni naslov romana «Mol Flanders» Danijela Defoa (Moll Flanders, by Daniel Defoe), prvi put štampanog u Londonu 1721. godine, glasi: «Udesi i jadi zloglasne Mol Flanders, koja je rodjena u njugejtskoj apsani i koja je u toku šezdeset godina svog veoma promenljivog života, ne računajući tu njeno detinjstvo, bila dvanaest godina bludnica, pet puta venčana supruga (jednom udata za rodjenog brata), dvanaest godina kradljivica, osam godina robijašica u Virdžiniji i naposletku se obogatila, živela pošteno i umrla kao pokajnica».

Srećom, danas više niko ne koristi toliku naslovčinu, već jednostavno "Mol Flanders".
Jelena Gall Jelena Gall 09:55 23.10.2009

Re: Занимљива паралела

mara92
са Џојсом, хм. Него, о Ваљаревићу: Срђан је пронашао неки свој лајт мотив - та једноставност у конструкцији мисли (можда ми се само чини). Прочитала сам прозу ("Комо", "Зимски дневник" и "Дневник друге зиме" ), песме нисам, али намеравам.
Уколико ми дозволиш, нећу се сложити са идејом да наслови треба да буду сложенији - вишезначни, напротив. Треба да остане веран сопственој једноставности. Стоји и чињеница да је скроман и искрен у тој својој скромности, а то се одражава и на писање...
пс. нешто сам смушена данас, па не знам колико сам јасна, но нека остане ово овако како је

potpuno si jasna :)
i vladimir jeste u pravu kada kaze da je naslov vazan (kao sto je i pavic bio u pravu kada je rekao da je vazna prva recenica - mada je to prepisao od drugih ) - izbor naslova u slucaju valjanog valjarevica govori upravo u prilog ovome sto si rekla: jednostavnost. :)

vlado, takvi naslovi su bili sasvim uobicajeni u engleskoj (i ne samo engleskoj) prosvetiteljskoj knjizevnosti 18. veka. i beskrajno su zabavni. :) mali odjek u nasoj knjizevnosti imamo, recimo, kod dositeja - ko jos zna da pun naslov "zivota i priljucenija" glasi "život i priključenija dimitrija obradoviča, narečenoga u kaluđerstvu dositeja njim istim spisat i izdat". :)
leopold_lady leopold_lady 22:51 22.10.2009

Ja oko sebe ....

imam više dobrih Srđana .......
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:29 22.10.2009

Re: Ja oko sebe ....

LL
... imam više dobrih Srđana

Od više dobrih Srdjana može glava da boli, he, he, he...
A ja mislim baš na Valjarevića, u čijem društvu se čovek može lepo osećati.
leopold_lady leopold_lady 23:32 22.10.2009

Re: Ja oko sebe ....

Valjarevića


Njega nisam imala prilike ni da sretnem,ni upoznam,ali znam da je pisac..... Možda pročitam nešto što je napisao ..... Možda....
natasavb natasavb 23:05 22.10.2009

Pre neki dan

sam prijateljici za rodjendan poklonila " komo".
kad me je pitala o cemu se radi u knjizi, rekla sam o svemu i nicemu, videces ...
to je bila jedna od onih koju sam pred kraj odlagala , jer mi je bilo zao da zavrsim citanje i tako napustim taj svet u koji me uvukla.
p.s. nisam znala da je rak. sad mi je jos drazi. :)



vladimir petrovic vladimir petrovic 23:26 22.10.2009

Re: Pre neki dan

natasavb
...to je bila jedna od onih koju sam pred krak odlagala , jer mi je bilo zao da zavrsim citanje i tako napustim taj svet u koji me uvukla.

Ovo što kažeš mi je zanimljivo. Čini mi se da sam naišao, pripremajući se ovaj blog, na jednu Srdjanovu izjavu u tom smislu - da i on, kada mu se neka knjiga mnogo svidja namerno ne žuri sa čitanjem, kako bi što više uživao, odnosno prolongirao dolazak do kraja.
Iskreno, meni se to nije dogadjalo, makoliko nisam od onih preteranih radoznalaca, koji žure da vide šta će se dogoditi na samome kraju.
ivana23 ivana23 23:14 22.10.2009

***

- Na početku Dnevnika druge zime citirate Selinovu rečenicu: "Prvo je postala emocija, pa onda reč", kao da tražite podršku svojoj potrebi za iskazivanjem emocija. Naime, ima se utisak da je svaka rečenica vaših romana od emocije.

Drago mi je ako neko to tako pročita. Kad kažem da je meni pisanje uzbudljivo i da uživam u tome, mislim na ono što osećam i što prenosim. Ono što meni ostaje je sasvim dovoljno da pišem i dalje. Knjigu sam odradio zbog sebe, i nisam ugrožen time što sam je pustio da živi. Imam ja još toliko toga.

"Kao što sam otvoren prema pisanju tako sam otvoren i prema životu. Da nije tako, jednu od te dve stvari ne bih radio. Ili ne bih pisao, ili ne bih živeo. Ja podrazumevam i jedno i drugo"
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:35 22.10.2009

Re: ***

Ivana, hvala na citatima i linku. Pošto ti nisi priložila fotku, evo jedne
ivana23 ivana23 23:41 22.10.2009

Re: ***

Diktatura bivšeg režima je još prisutna, kao uzrok ovoga što imamo danas. I ovo danas jeste baš posledica i katastrofa tog poslednjeg režima koji je doneo toliko zla. Oporavak od toga je jezivo spor. Autizam je normalno stanje posle toga. Stvari se menjaju sporo. Tako da je to stanje i danas jedna katastrofa. Život je i dalje težak, turoban, i svako upoređivanje sa drugim državama je besmisleno. Kao i procenjivanje koliko to može da traje. To je nešto što ja ne mogu da procenim. Ovde nema više ratova i to je jedino dobro, ali ima previše žrtava, kao i ljudi koji su se navikli na lagan novac koji nije zarađen

- klik
maksa83 maksa83 23:16 22.10.2009

pu zeka

... koji nije pročitao Komo (a imam ga negde na nekoj polici, valjda od bolje & lepše polovine), ali zato pročitao "Džo Frejzer i 49 (+24) pesama". Kako da ne probaš da pročitaš nešto sa tako ludim naslovom?
cult cult 23:42 22.10.2009

Bas

imam problem sa savremenim domacim piscima. Hm.
Ali sa Valjarevicem ni u jednom jedinom trenutku nikakav problem nisam imao.
Prvo procitao Komo, pa sve ostalo.
Covek je cist talenat.
"Jednostavan" (ovo moram pod navodnike) do bola.
Reče mi voljena osoba po čitanju Koma: kao da je dečko jednog dana uzeo da piše, pa nije mogao da se zaustavi. Video da je mnogo dobro i poceo da objavljuje. Kao da se pojavio nitokuda. Do te mere je nepretenciozan. Iskreno i čisto.

Svakim danom sve vise cenim jednostavnost u pisanju/stvaranju.
Otud ne znam otkud se dede Dzojs u tvom postu o Valjareviću.
Dzojs je, inace, prvoklasni smarač.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:13 23.10.2009

Re: Bas

Cult
...Dzojs je, inace, prvoklasni smarač

Pa zar tako ti kažeš za jednog od naj-pisaca svetske književnosti svih vremena, he, he, he...

Negde sam pročitao da su mu neki prijatelji lično rekli da su mu knjige nerazumljive, valjda prvenstveno misleći na Fineganovo bdenje... a da je Džojs odgovorio da je tu knjigu (parafraziram) napisao da bi kritičari imali šta da rade u sledećih 300 godina (računa, u šali, da će im toliko vremena biti potrebno da proniknu šta je on, genijalac, hteo da kaže).

Šalu na stranu, on jeste težak, ali je - veliki pisac. Traži strpljiv prilaz.

A pomenuo sam Džojsa u kontekstu Valjarevića zato što ima mnogo nedoumica oko Džojsovog naslova "Fineganovo bdenje", jer, kao što sam naveo u tekstu - niko još ne zna tačno šta taj naslov znači.
maksa83 maksa83 00:30 23.10.2009

Re: Bas

Dzojs je, inace, prvoklasni smarač.

Falimtebože da je neko ovo rekao naglas pa ja ne moram da se blamiram i izlažem poruzi Učene Većine, te ću samo stati iza tebe i primiti na sebe sav paradajz i trulo povrće koje poleti iz publike a ti izbegneš.

Pročitao Portret Umetnika U Mladosti i od svega zapamtio samo onaj uvodni citat Ovidija iz Metamorfoza ("Et ignotas animum dimitit in artes" ), ostalo isparilo i nije ostavilo nikakav trag. Probao da čitam Fineganovo Bdenje (ili Buđenje), pomislio "pa ovaj se zajebava sa nama" i batalio.

(A sa' kad nam Brajović pošalje onu njegovu tzitzu Džojs eksperta.)
maksa83 maksa83 00:33 23.10.2009

Re: Bas

A pomenuo sam Džojsa u kontekstu Valjarevića zato što ima mnogo nedoumica oko Džojsovog naslova "Fineganovo bdenje", jer, kao što sam naveo u tekstu - niko još ne zna tačno šta taj naslov znači.

Koliko sam ja čuo, to je irska narodna pesma koja peva o izvesnom Fineganu koji je šetao šumom pa zaspao pod drvetom, našli ga drugari i pomislili da je umro, odneli u selo i stavili na sto (neka forma panaje koju gajimo samo mi i Irci) i krenuli po lokalnom običaju da igraju i pevaju oko njega, to je valjda njihov oblik bdenja nad pokojnikom. Utom se on probudi i krene da igra i peva sa njima. Naslov je dvosmislen i u originalu (Fineganovo Buđenje (wake) koje se desilo za vreme njegovog Bdenja (opet wake)). Možda sam ispromašivao neki detalj oko običaja, ali to bi mu bilo to.
mara92 mara92 05:07 23.10.2009

Re: Bas

Falimtebože da je neko ovo rekao naglas pa ja ne moram da se blamiram i izlažem poruzi Učene Većine, te ću samo stati iza tebe i primiti na sebe sav paradajz i trulo povrće koje poleti iz publike a ti izbegneš.


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 09:05 23.10.2009

Re: Bas

maksa83
Falimtebože da je neko ovo rekao naglas pa ja ne moram da se blamiram i izlažem poruzi Učene Većine, te ću samo stati iza tebe i primiti na sebe sav paradajz i trulo povrće koje poleti iz publike a ti izbegneš.
...
(A sa' kad nam Brajović pošalje onu njegovu tzitzu Džojs eksperta.)

У неким сегментима свог дела, Џојс јесте првокласни смарач. 'Ајде да пробамо овако: Џојс је вероватно написао најбоље прозне странице, али не најбоље и прозно дело...

Што се тиче тзитзе, она је питома; твој урођени страх од жене у овом случају сасвим је неоправдан.
cult cult 09:16 23.10.2009

Re: Bas

: ) makso,

potpuno te razumem, nije lako to naglas izgovoriti obzirom na autoritet.
Nego, kreneš postupno. Prvo se zapitaš. Čak ni misao, više onako rasplinjavajuća poluideja. Onda se misao uobliči, ali, prestravljen, ne smeš glasno da je izgovoriš. Onda se usudiš samom sebi da kažeš, noću, što kažu naši stari - u najgluvlje doba (cenim da je to oko 03:00 am), ali šapatom...kakav smarač. Dobro proveriš da li je ko mogao da te čuje i da li kakav ljubitelj knjizevnosti ima postavljene bubice u stanu za slučaj ovakvog delikta mišljenja.

Onda, neko vreme živiš s tom idejom, hodaš gradom kao vlasnik više, opasne, zloslutne tajne istine. Ako ti se neko u Knezu obrati da te pita koliko je sati, brecneš se, a zašto baš mene vi to pitate...Jednom, u stanju teškog pijanstva, ne izdržiš i kažeš glasno bliskima: Džojs je prvoklasni smarač! Nastane tajac. Oči uprte u tebe, osetiš pijane prekore u pijanim pogledima. Malo se streseš od straha, ali znaš da ti se pola odbija zbog onih promila u krvi. P. ti uzme ključeve od kola i kaže da takav ne možeš da voziš. I tako to prodje.

Posle par godina, saživiš se, konačno. Dobiješ neku hrabrost, uzjača otpor, kupiš majicu sa natpisom "sam protiv svih" zaostalu iz '99. Izadješ pred oca i kažeš: tata, ja mislim da je Džojs prvoklasni smarač. Tu se sve prelomi. Potpuno svestan, prvom autoritetu s kojim si se susreo ikad, saspeš surovu istinu u lice. Sada kao sasvim ozbiljan, stasao čovek. Osetiš pucketanje u vazduhu. Krenu reminiscenicije na prve ozbiljne krivice...kada sam prvi put maznuo auto i bio otkriven. Ali si rekao! Rekao!

Od tog dana je sve bilo lakše. Kažeš lako. Nekad te smatraju čudakom. Nekad glupanom koji nije u stanju da razume. Ali uvek osetim kad je odbrana Džojsa iskrena. Suprotan slučaj je mnogo češći.
maksa83 maksa83 09:40 23.10.2009

Re: Bas

Што се тиче тзитзе, она је питома; твој урођени страх од жене у овом случају сасвим је неоправдан.

Ako je tzitza iz pete beogradske, moj strah nije urođen nego stečen.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:00 23.10.2009

Re: Bas

Maksa
... Ako je tzitza iz pete beogradske, moj strah nije urođen nego stečen

Znači, izmedju "born" i "bred", ti kažeš da je u pitanju ovo drugo. Smatra se da je to lakše za hendlovanje.

Dobar ti je ovaj film, made by Maksa.

Samo si ga mogao i ovako titlovati
Jelena Gall Jelena Gall 10:02 23.10.2009

Re: Bas

makso, primaj paradajz, poleeećeee! :-D
ali samo zbog "portreta", to je sjajna knjiga. i "uliks" jeste odličan, ali... to je zaista roman za stručnjake u najužem smislu reči. istovremeno, dobrim delom jedva čitljiv, SLAŽEM SE.
a "fineganovo bdenje" - paaa, ima li nekoga da i na mene baci paradajz?
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:28 23.10.2009

Re: Bas

Jelena Gall
... a "fineganovo bdenje" - paaa, ima li nekoga da i na mene baci paradajz?

Ja rekoh gore: komična noćna mora (a comic nightmare)
... i "uliks" jeste odličan, ali... to je zaista roman za stručnjake u najužem smislu reči. istovremeno, dobrim delom jedva čitljiv, SLAŽEM SE.

Samo, hvala Bogu da (i) takvih knjiga ima. Neka se stručnjaci u najužem smislu reči zabavljaju, a ostali neka se isčudjavaju...

maksa83 maksa83 12:23 23.10.2009

Re: Bas

makso, primaj paradajz, poleeećeee! :-D

<Zvušššššš>
Nemoćno - ukopan kao jelen pred farovima - gledam kako se približava i štopujem ga čelom. :)

i "uliks" jeste odličan, ali... to je zaista roman za stručnjake u najužem smislu reči

Okej, shvatam, ali nek' napišu na koricama nešto tipa: "ova knjiga nije za slaboumne", ili "jedan layman je pročitao ovu knjigu i molekularno se dekomponovao od napora", ili "ovo je vaš mozak pre Džojsa, a ovo je vaš mozak posle Džojsa - izaberite pametno", ili "kod slabijih umova ova knjiga može da izazove ozbiljne otoke i unutrašnja krvarenja uzrokovana dosadom", "upotreba se ne preporučuje trudnicama, dojiljama i slaboumnima", itd. Mislim, neko upozorenje, nešto.
crossover crossover 12:38 23.10.2009

Re: Bas

maksa83
Falimtebože da je neko ovo rekao naglas pa ja ne moram da se blamiram i izlažem poruzi Učene Većine

Максо, брате рођени, ништа се не секирај. Ако неко само проба да ти лупа чвенгере због омаловажавања писца интелектуалне библије добиће баш том књижурином по прстима.
Jelena Gall Jelena Gall 13:07 23.10.2009

Re: Bas

maksa83
makso, primaj paradajz, poleeećeee! :-D


Nemoćno - ukopan kao jelen pred farovima - gledam kako se približava i štopujem ga čelom. :)

i "uliks" jeste odličan, ali... to je zaista roman za stručnjake u najužem smislu reči

Okej, shvatam, ali nek' napišu na koricama nešto tipa: "ova knjiga nije za slaboumne", ili "jedan layman je pročitao ovu knjigu i molekularno se dekomponovao od napora", ili "ovo je vaš mozak pre Džojsa, a ovo je vaš mozak posle Džojsa - izaberite pametno", ili "kod slabijih umova ova knjiga može da izazove ozbiljne otoke i unutrašnja krvarenja uzrokovana dosadom", "upotreba se ne preporučuje trudnicama, dojiljama i slaboumnima", itd. Mislim, neko upozorenje, nešto.

:)
ali - nemoj to "za slaboumne". :(
nije bitno da svaka knjiga bude za svakoga. a mozemo i da prosirimo: eno, kad novkovic napise nesto zaguljeno i kad najmanje pola ne shvatim, nisam valjda slaboumna? ili jesam?
problem sa dzojsom (sa "uliksom", od "f. bdenja" moram da se ogradim) jeste izmedju ostalog u tome sto strucnjaci uglavnom ne umeju njegovu vaznost/vrednost da priblize citaocima. a to sto se knjiga ne cita LAKO - pa, to je opet problem sa mnogo kojom knjigom, priznaj.

zavrsavam sada sa svoje strane dzojsijansku digresiju jer moram da bezim, ali molim da se shvati kao izraz dobre volje a ne popovanje, primam crossoverov udarac intelektualnom biblijom po prstima (nadam se da mi nece bas polomiti prste, jer verujem da gadjanje ovakvim floskulama u jednakoj meri ne podnosimo ) i isparavaaaam uz pozzzzzzzz :)
maksa83 maksa83 13:11 23.10.2009

Re: Bas

a to sto se knjiga ne cita LAKO - pa, to je opet problem sa mnogo kojom knjigom, priznaj.

Priznajem, nije svako dorastao svemu & skrušeno priznajem da sam se kod tih debelih Džojsova olupao o sopstvene limite i neznanje. U nas literarnih laymena se to ispoljava kao - dosada. :)

Što reče gore cult, cenim jednostavnu ekspresiju - real life sam po sebi pravi dovoljno problema filigranske složenosti, 'oću brate malo da se odmorim.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:29 23.10.2009

Re: Bas

Maksa
... Okej, shvatam, ali nek' napišu na koricama nešto tipa: "ova knjiga nije za slaboumne", ili "jedan layman je pročitao ovu knjigu i molekularno se dekomponovao od napora", ili "ovo je vaš mozak pre Džojsa, a ovo je vaš mozak posle Džojsa - izaberite pametno", ili "kod slabijih umova ova knjiga može da izazove ozbiljne otoke i unutrašnja krvarenja uzrokovana dosadom", "upotreba se ne preporučuje trudnicama, dojiljama i slaboumnima", itd. Mislim, neko upozorenje, nešto.

Čoveče, i kada napišu na špici filma "ova knjiga nije za mladje od osamnaest godina", to ne pomaže mnogo. I kada napišu na trafici "da se ne prodaju divan i alkohol maloletnicima", to ne pomaže mnogo.... Pa i kada bi napisali na koricama Džojsovih knjiga "ovo nije za slabije umove" ne bi to mnogo pomoglo.

Šalim se i, naravno, cenim tvoje duhovite opaske.
Ali, valjda se podrazumeva da čovek, pre ili kasnije, sam dodje do nekih svojih saznanja kada su u pitanju pisci kao Džojs.

Jelena Gall je lepo rekla (tako sam ja bar razumeo) da je Džojs pisac za stručnjake. Ja bih tu dodao nešto što sam upravo video - da je Džojs "pisac za pisce". Hm. Ispada da njegove knjige mogu da služe drugim piscima kao priručnici kako i na koji način se može pisati...

Da ne intelektuališem previše, ali ja znam od ranije za izjavu francuskog pesnika Malarmea (mnogo je uticao na druge pesnike, pa i pisce), da svaki dobar pesnik, parafraziram, piše pesme za - drugog pesnika!

Da banalizujem stvar, ispade kao što se popularno kaže (ne znam koliko je to tačno) da se žena oblači - zbog drugih žena, a ne zbog muškaraca, he, he, he... Oni i onako ne padaju s nogu zbog lepe haljine... uvek im je nešto drugo pre u pameti.

Ne mogu a da se ne prisetim da u Puli (ja sam redovan posetilac Istre) postoji spomenik Džojsu.
Svi su oni tamo ponosni na to, iako je Džojs u Puli boravio kratko, i nije baš bio zadovoljan tim svojim boravkom




Author James Joyce stayed in Pula for five months from October 1904. He came to Pula to teach English to Austrian officers at the Berlitz language school. Despite calling Pula a "naval Siberia", he is thought to have written part of his first novel Stephern Hero there, was well as working on his classic A Portrait of the Artist as a Young Man. A bronze James Joyce now sits at Uliks (Ulysses) cafe in Pula.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:35 23.10.2009

Re: Bas

Cult
...Prvo procitao Komo, pa sve ostalo.
Covek je cist talenat.
"Jednostavan" (ovo moram pod navodnike) do bola.

Lepo rečeno.
NNN NNN 02:35 24.10.2009

Re: Bas

nek' napišu na koricama nešto tipa: "ova knjiga nije za slaboumne"

Eve me da primim sav taj paradajz (rajčice mi u ovom slučaju zvuči lepše) na svoja pleća, ne zbog Džojsa (tu će Bilja (77) da vas gađa), nego što sam ja najlenji(ji) čitač knjiga sa ovog bloga (uaaaaaaaa!), doduše zato je Bilja pročitala sve (dva puta ) i to otprilike izgleda ovako:
- Deder, daj mi taj Čarobni breg.
- Uhh... pa nije to baš za tebe, a što ne pročitaš prvo nešto od ovga (gomila knjiga, pod must, koje me 100 godina čekaju).

Ps. Je l' preveo NEKO na srpski Fineganovo bdenje?
Spiridon Spiridon 23:43 22.10.2009

..

pre par godina sam bio kod prijatelja u vili iz 17 veka (Sagno) na brdu iznad jezera Komo i Srdjan mi nije izlazio iz glave.
Naravno i braca Augusto i Luidji bez kojih ova knjiga ne bi mogla tako jako da zraci =]

vladimir petrovic vladimir petrovic 00:18 23.10.2009

Re: ..

Spiridon
... pre par godina sam bio kod prijatelja u vili iz 17 veka (Sagno) na brdu iznad jezera Komo i Srdjan mi nije izlazio iz glave.

Blago tebi.
Nemaju mnogi šansu da posete Jezero Komo i da na licu mesta razmišljaju o Srdjanu i njegovoj divnoj knjizi.

Zanimljivo je, naravno, to da se on za vreme jednomesečnog boravka tamo ponašao kao da nikada neće napisati knjigu o tome. I dugo nije, čini mi se da je bilo prošlo sedam godina, pa je tek onda seo i napisao knjigu. I sve je ispalo prvoklasno.
shumska shumska 00:21 23.10.2009

Re: ..

Doduše, naslov za prvu knjigu pesama (Džo Frejzer i 49 pesama) je odličan, pa je kuriozitetno i to što je za sledeću zbirku zadržao naslov a dodao brojku 24... Onda sam ja pokušao da budem duhovit pa se pitao da li to znači da će njegova sledeća zbirka pesama, sa, recimo, 19 novih pesama, biti "plus 19", itd.

ne verujem da bi naslov bio takav (Dzo Frejzer i 49 pesama + 24) da to u stvari nije bilo re- izdanje njegove prve zbirke poezije. sa još 24 nove pesme. (a sigurno desetak i više godina nakon prvog izdanja)
mudar potez jer je već uspeo da se afirmiše, a ta prva zbirka bi ostala nepoznata da nije tako postupio.
čini mi se da si zaboravio spomenuti još jednu njegovu knjigu takodje jednostavnog naslova "Ljudi za stolom".
sybil sybil 01:13 23.10.2009

kakav valjarevic

vidojkovic je zakon

cist punk
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 05:39 23.10.2009

Shvatio sam...

... da je tvoj sledeći tekst o tom Fineganu.
Ako ga napišeš i ako ga nsarski i Brajović pozitivno ocene, predložićemo te za dopisnog člana onog društva u Francuskoj ulici.
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:30 23.10.2009

Re: Shvatio sam...

Vojislav Stojković
... Shvatio sam... da je tvoj sledeći tekst o tom Fineganu.
Ako ga napišeš i ako ga nsarski i Brajović pozitivno ocene, predložićemo te za dopisnog člana onog društva u Francuskoj ulici.

Bojim se da me nisi dobro shvatio, Vojislave. Neće Finegan biti moj sledeći, to ostavljam višijim glavama.

Jer, ja nemam - toliko živaca. Primera radi, evo delića Džojsa u interpretaciji na srpskom jeziku:

Pad (olelelelebambambambambambambambambambambamtuontuontuontuontuonsuonsuonsuons
uonsuondonddonddondddonddonddondtandetandertandertande tandere rerrrrrrrrrrgrmiiigrmgrmgrmgrmmrooooommmmmromrmrom ad) pad padra-d, pa-du, te'snozila sta/rog para ranou krevete (p)riče priča i potom tom telog života (p)evanje. Tad pad s velikog zida do otkaza sorljanom Fineganu, čosehu pre valjanom, takvom glavooborenu gde sebe spremno palcem nož-nim u vis zabodene po padu u parku gde su pomor(andže) da stavljene su da rrr)djaju) na zelenom od vražje prve ljubavi žive...

Što bi Francuzi rekli: Sauve qui peut! (Neka se spasava ko može).

Direktno, a i zaobilazno, hteo sam da kažem koliko je naš Srdjan Valjarević - dobar.

Edit: Kada sam upotrebio izraz VIŠIJE GLAVE imao sam u vidu ono:
... знаш како каже Кањош Мацедоновић: "Моја господо, бољи и виши пођоше бољијема и вишијема, а ја једва вас допадох!"
bocvena bocvena 07:52 23.10.2009

Jednostavnost uopšte nije jednostavna!

Zato volim Valjarevića.

Jedan minut je dovoljan za stid

Tog dana nisam odoleo piti od bundeva.
Pojeo sam jedno parče. Popio cašu vode naiskap.
Podrignuo dvaput. Jezik mi je bio lepljiv,
samo lepota i istina. I titraji i treperenje.
Neke stvari ću da zaboravim od svega ovog,
neke ću da zapamtim. Tog dana sam ustao rano ujutru,
lako se probudio, poželeo da ustajem još ranije,
sve ranije i ranije, što više budan.
Sve što sam video, naučilo me je.
Sve što sam dodirnuo, pomoglo mi je.
I nikako da se snađem a neku snagu ipak imam,
vežbam se da poverujem u to,
vežbam snagu da dohvatim celinu,
da skupim trunčice, hiljade, u jednu šaku
i da kažem: dobro je,
tu je.
bocvena bocvena 08:01 23.10.2009

Re: Jednostavnost uopšte nije jednostavna!

I još malo...nešto sam ovih dana u fazonu da je bolje pustiti pisca da se sam tumači.

Klinč

Za početak, ne bih da se pravim važan, kao dete
roditelji me nisu oblačili u mornarsko odelo.
Otac nije pušio lulu. Majka je, obično
nedeljom uveče,
hodala hodnikom stana na petom spratu
stambene zgrade
sa plastičnim viklerima u kosi.
Sestra je sa udvaračem stajala u ulazu zgrade.
Nisam učio latinski jezik, nisam bio
talentovan za crtanje,
oduvek nepravilno izgovaram neke reči
maternjeg jezika.
Nisam učio biologiju, fiziku, hemiju,
matematiku.
Svetsku istoriju sam poznavao površno.
Čitao sam samo ono što me ne bi zamorilo u
prvih
tridesetak redova.
Filozofiju nisam poznavao uopšte. Nisam
naučio ni šah da igram.
Hteo sam da kažem,
da sam i takav bio oduševljen sopstvenom
rukom na hartiji,
da čak i ja mogu da pišem i da mi to bude važno.
Dao sam, odnekud, sebi pravo na to.
Pa čak i da to nazovem radom.
I sad, dok mi zelena gusenica prelazi preko
zgloba leve ruke, ne prekidam ovo što bih hteo
da otpevam
hemijskom olovkom u tri prsta desne šake.
To zovem radom.
Znam koliko sam u svemu krt, tanak, lomljiv.
Sopstena zamućenost me je naterala da kroz
ispruženu ruku
po hartiji poređam slova preko kojih kao
cevkom iz bare
mogu da dišem, hvatam vazduh. I tek onda, počeo
sam da učim.
Tankim vrhovima prstiju počeo sam da pevam
i osetio da je to jedva vidljivo:
puckaju mi nožni zglobovi, kolena, lakat,
vratni pršljen i ramena
kad se protegnem:
sve to ipak vredi.

Ljuttko Ljuttko 09:17 23.10.2009

Re: Jednostavnost uopšte nije jednostavna!

Samo izgleda da jeste, ali Valjarevic svojim redovima uverava, skoro, da je pisati najjednostavnoji mogući posao na svetu. Pustiš olovku da ti misli pretoči u slova. Samouk i talentovan. Ja sam se u klub ljubitelja njegovih reči i misli odavno upisala. Par godina, jednom nedeljno on je u nedeljnom broju "Danasa" objavljivao svoje male slike grada i života u njemu, o svemu i svačemu. U to preinternet vreme par tih meni posebno dobrih pričica sačuvala sam onako po starinski, kao isečene parčiće novinske hartije. Jedna medju njima - sa naslovom "Torta od ptice", moja omiljena. Ako odolom lenjosti , nadam se da da ću je pronaći i prekucati na ovu priču o Srdjanu. Mala magija reči, to je to bilo.


bocvena
Zato volim Valjarevića.Jedan minut je dovoljan za stidTog dana nisam odoleo piti od bundeva.Pojeo sam jedno parče. Popio cašu vode naiskap.Podrignuo dvaput. Jezik mi je bio lepljiv,samo lepota i istina. I titraji i treperenje.Neke stvari ću da zaboravim od svega ovog,neke ću da zapamtim. Tog dana sam ustao rano ujutru,lako se probudio, poželeo da ustajem još ranije,sve ranije i ranije, što više budan.Sve što sam video, naučilo me je.Sve što sam dodirnuo, pomoglo mi je.I nikako da se snađem a neku snagu ipak imam,vežbam se da poverujem u to,vežbam snagu da dohvatim celinu,da skupim trunčice, hiljade, u jednu šakui da kažem: dobro je,tu je.

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:22 23.10.2009

Re: Jednostavnost uopšte nije jednostavna!

Bocvena, naslov ti je dobar.

Slažem se ja da nije lako biti (dobro) jednostavan. Ali, imam u podsvesti i to da ne treba preterivati u - jednostavnosti. (Valjda po onoj logici da je svako preterivanje štetno). Pritom imam u vidu već više puta citiranu misao (prvi put sam je video kod NS):

Ajnstajn je rekao da stvari treba objasniti sto je jednostavnije moguce, ali nista jednostavnije od toga.

S tim u vezi, ja sam pokušao da stvar sagledam i s druge strane, pa konkretno po pitanju dužine naslova, dao sam neke ekstremne primere - originalni naslov Defoove "Mol Flanders", pa i neke Markesove naslove.

Pomenuo sam Markesovu «Neverovatnu i tužnu priča o naivnoj Erendiri i njenoj bezdušnoj babi», pa ne verujem da mu je iko iole ozbiljan zamerao na tom dugačkom naslovu. Mogao je Markes da tu priču nazove jednostavno "Erendira", ili "Bezdušna baba", itd. itd. A on (namerno) nije.

By the way, jedna spisateljica kod nas, takodje, često ima dugačke, pa i predugačke, naslove. Mislim, naravno, na Evu Ras.

Hvala, Bocvena na Srdjanovim pesmama.

I ja volim pitu od bundeva!
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:04 23.10.2009

Re: Jednostavnost uopšte nije jednostavna!

Ljuttko
... Jedna medju njima - sa naslovom "Torta od ptice", moja omiljena. Ako odolom lenjosti , nadam se da da ću je pronaći i prekucati na ovu priču o Srdjanu. Mala magija reči, to je to bilo.

Uh, ovo me je zaintrigiralo. Voleo bih da vidim tu priču.
Pitam se da li je autor sakupio te priče, odnosno da li ih ima dovoljno da ih objavi u - posebnu knjigu?
Ljuttko Ljuttko 10:49 23.10.2009

Re: Jednostavnost uopšte nije jednostavna!

Mislim da nisu objavljene kao sabrane nigde. Neke od tih pričica doticale su se svakodnevnih dogadjanja u zemlji tih godina, neke su serija razmisljanja i dogadjanja izvesne Dobrile i njenog muza:) Nesto mislim da bi im sam pisac nasao podosta zamerki u pokusaju da ih sad uskladisti ali sad si mi ostavio zadatak da prevrnem papire i nadjem bar " tortu" - to je inace recenica Valjareviceve, tada male sestricine, koja mu autoritativno daje, u parku dok se igraju, opali list i kaze otprilike - posluzi se, to je torta od ptice:)



Uh, ovo me je zaintrigiralo. Voleo bih da vidim tu priču.
Pitam se da li je autor sakupio te priče, odnosno da li ih ima dovoljno da ih objavi u - posebnu knjigu?

vilovuk vilovuk 12:20 23.10.2009

Re: Jednostavnost uopšte nije jednostavna!

Koliko samo okapavanja treba da se sastavi pesma, a ako na kraju ne izgleda
kao da si samo seo i zapisao - džaba ti sav trud.

Nešto ovako je rekao Jejts (W.B.Yeats), ako se dobro sećam.
jasnaz jasnaz 08:23 23.10.2009

nacrtaj mi....


Shvatio sam zašto su sve ptice zamukle. On je bio jedan, veliki, gore, iznad svih nas. Osećao sam se kao žaba. Mogao je sve, šta god je hteo. Nikad nisam bio beznačajniji. Bio sam mali, baš kao i moj život, i sve u meni, sve iluzije u meni, sve što me je činilo. Sav onaj vazduh kojim sam bio ispunjen izbio je napolje. Telo mi je izdahnulo od straha i divljenja. Zaboravio sam na dvogled. Pukao je po mom mozgu i meni jednim laganim preletom preko svoje teritorije, taj orao. I upisao sam: - Veliki zlatni orao; jedan, sam, veličanstven, ogroman, iznad Monte San Prima, nad jezerom Komo.







vladimir petrovic vladimir petrovic 08:50 23.10.2009

Re: nacrtaj mi....

Bravo, Jasnaz.
Priznajem da me se deo sa orlom najviše dopao u toj Valjarevićevoj knjizi.
djole63 djole63 08:24 23.10.2009

Komo je ...

... jedna od boljih knjiga koje sam procitao u poslednjih par godina. Opis njegovog poznanstva i muvanja sa konobaricom, komunikacija crtezima, mimikom ... Opis Vile i njenih gostiju, simpatije koje je izazivao kod konobara ... i veliki finale kad dovodi porodicu devojke iz kafica u Vilu ... Sve to je bilo pravo uzivanje citati.
Citao sam i "dnevnik druge zime" koji mi je posebno interesantan jer spominje kraj u kome sam proveo dobar deo zivota. Spominju se cak i neki likovi koje sam poznavao iz detinjstva.
Prva u nizu njegovih knjiga koje sam procitao je bila "Ljudi za stolom". Ljudi su gastosi kao i ja, ali iz neke sasvim druge price, sa sasvim drugim slikama u glavama.

Ako se dobro secam, bilo je cak i indicija da ce Srdjan pisati na Blogu, ali izgleda da je na kraju odustao.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:54 23.10.2009

Re: Komo je ...

Djole
Prva u nizu njegovih knjiga koje sam procitao je bila "Ljudi za stolom".

Ja ovu knjigu nisam čitao. Imam nameru da je na predstojećem Sajmu knjiga potražim.
marta l marta l 08:39 23.10.2009

Komo, kraj

jednog leta u Beogradu, pred povratak tamonegde, odem kao I obicno u knjizaru kod naseg druga V. da kupim zalihu knjiga zaponeti….daje mi prvo Komo I kaze ovo ne smes da propustis…I tako sam Komo citala u avionu, u metrou, u nekim redovima, na jednoj metalnoj stolici u parku kad je pocela kisa, pa smo pokisli I Komo I ja….

za neizbezni kraj odaberem omiljeni kafe, belo vino I maslinke. i tada stigne poruka da je V. iznenada umro.... tako je nekako sam zivot srocio zavrsetak knjige.


vladimir petrovic vladimir petrovic 09:02 23.10.2009

Re: Komo, kraj

Marta I
... tada stigne poruka da je V. iznenada umro.... tako je nekako sam zivot srocio zavrsetak knjige.

Žao mi je što čujem za iznenadnu smrt knjižara V.
Ali mi je drago da ti je bio preporučio "Komo". S pravom.
bocvena bocvena 10:41 23.10.2009

Re: Komo, kraj

marta l

Meni jedan ovakav komentar više znači nego pet eseja o Valjareviću.

P.S. Ovo nema nikakve veze sa Vladimirovim blogom, on je valjan kao i uvek. Meni su se prosto promenila očekivanja od književnosti.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:21 23.10.2009

Re: Komo, kraj

Meni su se prosto promenila očekivanja od književnosti.

Nije valjda da više ne veruješ da književnici mogu - promeniti svet?
bocvena bocvena 11:50 23.10.2009

Re: Komo, kraj

I Deda Mraz ne postoji?
Svet knjiga je tako lep i zavodljiv, ali nije ... život. A književna kritika mi iz te perspektive izgleda još uzaludnija.
Ne pucaj, do juče sam mislila drugačije i ko zna šta ću misliti sutra. Faza, honey:)
vilovuk vilovuk 12:07 23.10.2009

Re: Komo, kraj

Svet knjiga je tako lep i zavodljiv, ali nije ... život.

Nije život.
Ali pomaže:
Sopstvena zamućenost me je naterala da kroz
ispruženu ruku
po hartiji poređam slova preko kojih kao
cevkom iz bare
mogu da dišem, hvatam vazduh...


Edit: zbog ovih stihova - kupujem Valjarevićeve pesme prvom prilikom. Života radi.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:00 23.10.2009

Re: Komo, kraj

vilovuk
... zbog ovih stihova - kupujem Valjarevićeve pesme prvom prilikom. Života radi

To je ono pravo.

Ne želim da delujem (ni da izgleda da delujem) prepotentno, ali to mi je bila namera kada sam seo i napisao ovaj blog. Upoznajmo malo bolje Srdjana Valjarevića, on to zaslužuje, a predstojeći Sajam knjiga u Beogradu može da bude dobra prilika za to.
4krofnica 4krofnica 14:07 23.10.2009

Re: Komo, kraj

sto se mene tice, ispunio si cilj...
malopre sam bila u knjizari da procitam jos neku pesmu a kupujem barem 2 knjige.
(a pesme bas nerado citam!-?)

je l' mogu ja malo...

iris.davidovich iris.davidovich 15:37 23.10.2009

././

Da li ste čitali Valjarevićevu knjigu "Komo" (Samizdat B92, 2006)?


ja jesam, samo tu, i "dnevnik druge zime". i bila virtuelno pijana zajedno sa njim. (skoro sam ga se setila jer je dzordz kluni povredio ruku dok je bio u svojoj kuci na jezeru komo)

Imajući u vidu činjenicu da sam i ja rak, u horoskopu, navešću ovu Srdjanovu pesmu:

oh, i moj muz

Ponekad mi se učini da je manje prozaično od imena Vladimir.

molim te da pazis kako se izrazavas o imenu moga muza
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:49 23.10.2009

Re: ././

iris.davidovich
...(Imajući u vidu činjenicu da sam i ja rak, u horoskopu)
oh, i moj muz

molim te da pazis kako se izrazavas o imenu moga muza

Pa kaži mi, iskreno, kako je to imati Vladimira, raka po horoskopu, za muža?
Jel' snošljiv?
Hajde, reci da nisu baš tačne sve one uobičajeno priče da su rakovi veliki emotivci, te da zakeraju, bla, bla, bla... A da jesu u priličnoj meri umetničke duše, u to ne sumnjam, he, he, he...
". i bila virtuelno pijana zajedno sa njim. (skoro sam ga se setila jer je dzordz kluni povredio ruku dok je bio u svojoj kuci na jezeru komo)

Dobra asocijacija. Ko zna, možda će se jednog dana Srdjan Valjarević vratiti na jezero Komo, ako ne baš da tamo kupi kuću, onda da boravi jedno leto... i obnovi svoje uspomene... i ponovo se popne na brdo i vidi da li se onaj grandiozni orao još tamo vrti... i da meditira kako mladost brzo prolazi, kako sve što je lepo (relativno) kratko traje...
iris.davidovich iris.davidovich 16:42 23.10.2009

Re: ././

Pa kaži mi, iskreno, kako je to imati Vladimira, raka po horoskopu, za muža?
Jel' snošljiv?

uf, tesko je , ali i mnogo lepo
Hajde, reci da nisu baš tačne sve one uobičajeno priče da su rakovi veliki emotivci,

nisu veliki emotivci, nego su bolecivi prema odredjenim ljudima, i tada se kuvaju u svojoj corbi patetike, dok npr, prema nekim drugim ljudima mogu biti potpuno neosetljivi, cak surovi
te da zakeraju

zakeraju vala (a tvrde suprotno)
A da jesu u priličnoj meri umetničke duše, u to ne sumnjam, he, he, he...

moj primerak uopste nije umetnicka dusa. ič. (u nasoj kuci to sam ja, pa ti sad vidi koliko smo jedna artless porodica. doduse, malecka lepo peva - eto kako dva minusa daju plus )
sybil sybil 15:39 23.10.2009

on a serious note

dopada mi se surrealna atmosfera kod srdjana valjarevica.
cult cult 15:42 23.10.2009

Re: on a serious note

sybil
dopada mi se surrealna atmosfera kod srdjana valjarevica.

atmosfera kod S.V. uopste nije surrealna.
sybil sybil 15:58 23.10.2009

Re: on a serious note

ok, priznajem.
po meni postoje elementi koji prave surrealnu atmosferu, neposrednost psihickog automatizma i jasne konstrukcije koje su toliko naivne da, apsurdno, meni deluju surrealno.
cult cult 16:12 23.10.2009

Re: on a serious note

neposrednost psihickog automatizma

sybil sybil 16:33 23.10.2009

Re: on a serious note

meaning?
iris.davidovich iris.davidovich 16:46 23.10.2009

Re: on a serious note

meaning?

sta je to psihicki automatizam (cult wanted to know)
sybil sybil 16:53 23.10.2009

Re: on a serious note

kad nesto uradis bez razmisljanja, srcem.

dalje?
iris.davidovich iris.davidovich 17:13 23.10.2009

Re: on a serious note

dalje?

sybil bre, chill out, to je cult pitao
(da sam znala da cekas ko zapeta puska, rekla bi mu da se mane sale. izvolte )
cult cult 17:30 23.10.2009

Re: on a serious note


dalje?


ako svemir jednog dana prestane da se siri i krene da se skuplja, da li ce se okrenuti i strela vremena i kako ce se to odraziti na nas?

I kad sam vec tu:
koliko je
∫ ln(x) dx
sybil sybil 18:11 23.10.2009

Re: on a serious note

iris.davidovich
dalje?sybil bre, chill out, to je cult pitao (da sam znala da cekas ko zapeta puska, rekla bi mu da se mane sale. izvolte )


ako svemir jednog dana prestane da se siri i krene da se skuplja, da li ce se okrenuti i strela vremena i kako ce se to odraziti na nas?


zezam vas malo
Unfuckable Unfuckable 19:49 23.10.2009

Re: on a serious note

don't mess with sybil
NNN NNN 02:46 24.10.2009

I kad sam vec tu:

koliko je
∫ ln(x) dx
x ln(x) - x + C
cult cult 08:24 24.10.2009

Re: I kad sam vec tu:

NNN, rekli smo da nema puškica.
cult cult 08:28 24.10.2009

Re: I kad sam vec tu:

p.s.
ne reci mi da si u petnaest do četiri a.m. rešavao integrale
NNN NNN 15:02 24.10.2009

Re: I kad sam vec tu:

NNN, rekli smo da nema puškica.
Pa, kad se svi raspričali o zbirkama iz matematike kod Vučka, a niko neće da reši ovaj školski primer parcijalne integracije (je l' se tako zvaše?)
p.s.
ne reci mi da si u petnaest do četiri a.m. rešavao integrale
Pa kad žena ode u grad, ja tako prekraćujem vreme
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:57 24.10.2009

Re: I kad sam vec tu:

Cult
...koliko je
∫ ln(x) dx

NNN
... x ln(x) - x + C

Cult
...NNN, rekli smo da nema puškica.
... ne reci mi da si u petnaest do četiri a.m. rešavao integrale

NNN
... Pa, kad se svi raspričali o zbirkama iz matematike kod Vučka, a niko neće da reši ovaj školski primer parcijalne integracije (je l' se tako zvaše?)
..Pa kad žena ode u grad, ja tako prekraćujem vreme

Bravo za Culta
Dva puta bravo za NNN
Nula puta bravo za Sybil (iako se zbog nje ovaj problem i postavio)

Pa, dečki, baš ste ovom knjiškom blogu dali nekako sofisticiraniji izgled - matematikom ga oplemenili!
3x hvala.

P. S. I još neka neko kaže da trolovi ne obogaćuju blogove, he, he, he...
marta l marta l 17:20 24.10.2009

Re: I kad sam vec tu:

baš ste ovom knjiškom blogu dali nekako sofisticiraniji izgled - matematikom ga oplemenili!

pa jeste, izgled je vazan. mislim cemu blog ako svako sve razume
a i ovaj razvoj situacije je dokaz da svaki drustveni smer tezi prirodnom. Osim Brajovica, on je isao obrnuto. hm...mozda zato sto onamonamo, medju planincinama eho menja pravac....
P. S. I još neka neko kaže da trolovi ne obogaćuju blogove, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:43 24.10.2009

Re: I kad sam vec tu:

Marta I
... mislim cemu blog ako svako sve razume

Lepo rečeno.
I ti zaslužuješ orhideje
marta l marta l 05:14 25.10.2009

Re: I kad sam vec tu:

hvala!
P.S.
pogodio si prikladan cvet, usridu, he, he, he....
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 16:36 23.10.2009

.

knjiga komo me je odusevila
inace tu knjigu mi je preporucila jedna gospodja koja zivi u cirihu
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 20:36 23.10.2009

Opanak

Eh, Srki...kako smo se krajem devedesetih zezali s ekipom iz Danasa u Zlatnom opanku i okolini.
Inace, njegova Spartanja iz Danasa (kolumne) su nenadmasna
Ljuttko Ljuttko 21:46 23.10.2009

Re: Opanak


Pokusala sam da nadjem jednu od mojih najomiljenijih prica koju sam cuvala isecenu iz Danasa ali je to negde isparilo - o torti od ptice. Kao i jos nekoliko o Dobrili i Gojku:) ako imas mozda ti mogucnosti da iskopas iz neke arhive ( Danas nema ili ja ne mogu da nadjem tu daleku arhivu brojeva na internetu ) bilo bi bas lepo da nesto stavis na blog. Da, to su bile nenadmasne pricice. Procitah jedan intervju sa Valjarevicem malocas u kome je ispricao par crtica o Gojku i Dobrili.
http://www.popboks.com/tekst.php?ID=6371

Aleksandar Stosic
Eh, Srki...kako smo se krajem devedesetih zezali s ekipom iz Danasa u Zlatnom opanku i okolini.
Inace, njegova Spartanja iz Danasa (kolumne) su nenadmasna

Rip Kirbi Rip Kirbi 21:45 23.10.2009

Стил

Има један Ларошфукоов афоризам, који (књига ми није при руци) отприлике гласи:

Добро говорити значи рећи све што треба и само оно што треба.

Тиме је све речено.

А има и онај други, славни:

Стил, то је - човек.

П.С. Ако ово последње применимо на Џојса... Јао мени!
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:30 24.10.2009

Dela Srdjanova

Da podsetim na dela Srdjana Valjarevića

List na korici hleba (1990.) roman
Džo Frejzer i 49 pesama (1992.)
Ljudi za stolom (1994.) roman
Zimski dnevnik (1995.)
Džo Frejzer i 49 (+24) pesama (1996.)
Dnevnik druge zime (2005.)
Komo (2006.) roman

Pisao je razne časopise i dnevne listove (Talas, Danas, Plejboj).

Evo linka na jedan esej o razgovoru sa Novakom Novakom, koji mu je savetovao da vodi dnevnik.

i tri pesme:

KROŠNJA PALME
Mama je uletela u sobu i
trgla me iz sna,
morao sam na telefon
zvao je čovek za posao i ja sam čekao taj poziv
radilo se o molerisanju
nekakvih poslovnih prostorija,
navukao sam pantalone i pošao
ka telefonu
usput prošao kraj ogledala u hodniku i
spazio raščupanu priliku,
dohvatio sam slučalicu i rekao: halo
a zatim nisam dobio posao.
Vratio sam se u sobu i svukao pantalone
prišao krevetu, podigao ćebe levom rukom
i skliznuo u još vruću jazbinu.
Pokrio sam se i zažmurio,
osetio bezukusnost spokoja i bilo čega
drugog
žmurio i dalje,
kao i uvek, odsutan.

TUNJEVINA
Nisam znao koga imam za protivnika,
posao mi je izgledao besmislen,
trebalo je stajati za mašinom neprekidno,
dozvolio sam da budem pojeban,
nisam mogao otkriti sa kim se borim
a borio sam se,
želeo sam da ostanem na nogama,
ruke su me slušale,
šljakao sam povremeno,
ipak
kad god sam završavao
i izlazio iz radionice
palio sam cigaretu
izgužvan
upotrebljen
jednostavno
bio sam jedan par loših čarapa.

ŠOLJA KAFE NA NULA STEPENI (II)
Delim kobasicu i sir,
barena jaja i hleb
sa starim zidarom.
Sedimo u kućici kraj reke na kojoj radimo
sedimo na kantama sa peskom, jedemo i
kroz odškrinuta vrata gledamo pse na poljani.
Hladno je,
osećam to na rukama,
mislim kako ću se pre ili kasnije
ipak ugrejati.
Posle odlazim po pesak sa obale,
iskopavam ga lopatom i ubacujem u kolica.
Na par koraka od mene je pecaroš,
gricka šibicu i gleda plovak.
Napunim kolica, odložim lopatu i
zaletim se da bih izvukao pesak uz brdo.
Izručim pesak kraj zidarevih nogu,
protrljam šake i
osetim toplotu u nozdrvama.
To je bilo dobro.
To mi je i trebalo.

Rip Kirbi Rip Kirbi 14:41 24.10.2009

Re: Dela Srdjanova

Подсећа на Рејмонда Карвера.

А Карвер се угледао на Чехова.
Rip Kirbi Rip Kirbi 14:43 24.10.2009

Re: Dela Srdjanova

“Pogledaj se u ogledalu”, reče on.
“Šta?”, upita ona. “Šta kažeš?”
“Samo se pogledaj u ogledalu”, reče on.
“Šta bi to trebalo da vidim?” reče ona. Ali ipak baci pogled u ogledalo iznad noćnog stočića, sklanjajući kosu sa ramena.
“Pa?”, reče on.
“Šta pa?”, upita ona.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana