Ljubav| Roditeljstvo

Biti, ostati i postati

mladen.mladen RSS / 17.10.2009. u 01:20

Da mi podaš pola svojih gradova,
da me pospeš kišom dukata,
da mi kupiš zlatni čardak najveći...
ja pre zore moram pobeći...

Ođila, Odakle ti bože ovi drumovi

Datume pamtim oduvek, nekako lako. Hrpu datuma. Hronološki ređam u glavi rođendane, crkvene i državne praznike, datume matura, krajeva ljubavi, nekih pijanstava, sretanja nekih lepih žena po gradu, nepoznatih, čak i neke seksove samo po datumu pamtim... Međutim, vremenom se hronologija godine u mojoj glavi na današnji dan pretrpala toliko da je nestalo mog danas i namerno sam počeo da isključujem jednu po jednu oblast. Uspešno.

Na rođendane sam počeo da dolazim bez ideje da me je neko zvao kod sebe sa razlogom, svadbe mašim za dan ili za celu sedmicu, žurke, one kao neke, najavljene, propuštam i za po dve, slučajno, godišnjeg postajem svestan tek kada kolege kažu da se pozdravimo, i ona hrpa datuma svela se na samo nekoliko. Kada bih sad počeo da ih nabrajam verovatno bih se setio i dobrog dela onih datuma između, pa ne mogu to radim. Ali jedan, eto, datum važan, pamtim. Drugi decembar.

Taj datum mi je bio toliko nebitan, i u glavi prazan, da je, nešto ranije, čak i u jednoj pesmi mojoj spomenut kao takav. A onda se, jedog drugog decembra, jedna probudila pored mene. Nedelja je bila, i ja sam par dana kasnije punio trista godina. Za tih trista godina jedna mi je stvar u životu nedostajala, onako opako nedostajala - da se probudim, a da tu, pored, spava ona koja je, tu, i sinoć bila. E pa, te se nedelje, drugog decembra... probudila.

Nije imala razlog, nije imala kada da ostane... da ostane kraj mene...

Imam sestru, rođenu, tri generacije školske mlađu. Svađao sam se sa roditeljima za nju kada je imala šesnaest: što sam ja mogao u njenim godinama da ostanem gde sam i koliko hteo, i što ona ne može? Nije to isto nije im priznato kao argument. Just as simple as that.

Ne sećam se koliko puta sam molio nekoga da prespava. Mnogo, verovatno. Jednom da moliš za nešto takvo pa je mnogo. Ali nikad ne moliš nju - njoj se obraćaš a oko nje ožalošćena porodica, cela, koleno do kolena, komšije i dalja familija, prijateljice i ko zna ko, i šta, već sve ne. Ne postoji mogućnost, ne postoje tvoje reči koje će učiniti da oni za nju nestanu.

Jednom sam molio lepo. Onako sasvim lepo. Na mostu. Da uđe sa mnom u autobus, da sutra doručkujemo i to. Seks se već pre bio dogodio, izlazak je bio sjajan, spavalo mi se, i tako, želeo sam da potraje talas...
Ma jok. Rekao sam da svaki razlog, ali svaki, koji ima tog časa, tog dana, vikenda, nedelje, da je svaki nešto što će nestati, nebitno, a da mene, bitnog, neće uvek biti tu. Godinama posle tog dana, i viđanja, prijateljskog, s vremena na vreme, pitala je: sećam li se?

Da li se sećam da sam jednom u životu nekog molio sasvim lepo? Savršeno miran, ne koristeći se primerima, ne pričajući previše, ni suvo, ne pominjući apsurde jedan po jedan, ne govoreći o likovima, sudijama, sve, ko su i šta su, i gde će biti sutra, siguran da, i ono malo što sam pomenuo, razume, i siguran da ću retko sretati nekoga ko je vredan da ga molim tako lepo? Da, sećam se.

Kaže, mnogo je puta mislila o tome koliko je bilo glupo što nije otišla sa mnom: a šta bi bilo da jesam? Ne znam. Ali znam da nije bilo šanse da bude bilo šta posle gledanja u tvoja leđa, ah da i... u leđa cele svite koja ide za njom, vesela: opet je pobedila, i to koga! Zlatoustog... A ona je carica. Jedna od boljih žena koje sam sreo.

A godinama pre toga, kada je sestra imala devetnaest, zima je bila, nismo imali grejanje, ja sam povremeno dolazio kući, spavao sam kod prijatelja po gradu, sestra je spavala nedeljama kod dečka, mobilnih nije bilo i našla me je tamo, na fiksnom. Grcala je, trudeći se da priča mirno:

- Kući sam, ne znam da li znaš, ali nisam više sa Nikolom... i malopre prolazim da se tuširam i Sava me pita: Šta je sa Nikolom? (on mu zna ime?!) Niste više zajedno? Kažem mu da nisam... A on... kaže: I šta sad misliš? Tako da se vucaraš po kući? Ne možeš tako! Evo ti pare, izađi, radi nešto, srešćeš jednog, drugog, trećeg, možda bude OK, možda ne, ali ne možeš da znaš! Moraš da probaš! Samo tako jednog dana možeš da nađeš nekog s kim ti je lepo, i da znaš da je to - to.

Sava je danas zidar. Rođen je kao četvrto dete od osam. Jedan je brat, stariji, umro u petoj godini, na planini, na pola puta između Ivanjice i Pridvorice. Čašu su, u kući, na goleti, imali staklenu, za gosta, i jedan krevet. Sava je do petog bio đak pešak, iz kuće gde je svako malo soli falilo. Od petog, ko da je siroče, kod rođaka. Godinu dana posle osnovne pauzirao je da zaradi pare za zanat fizikalisanjem na gradilištu, kopanjem kukuruza. Zaposlili ga dobri ljudi u IMT, u sedamnaestoj. Do devedesete stigao do najbolje CNC mašine u fabrici. Na komad radio, ne na platu. Primeran vojnik, civil, stariji vodnik. Od devedesetih zidar. Rođene sestre su mu udavali po dogovoru, braća mu se tako ženila.

Kad Savu danas pitaju na svadbama i sahranama gde mu je ćerka, gledao sam iz prikrajka, osluškivao, da znam, da nam ne prećutkuje nešto pa čeka dijalekt rodnog kraja da dušu otvori, on im odgovori:
- Sa dečkom živi.
- Sa onim! Pa jel planiraju svadbu?
- Ma jok. Sa jednim drugim.

Nema tog filma koji danas može da me rasplače kao Sava kad nešto takvo, i tako, kaže. I nema tog razloga zbog kog ona ne može da ostane a koji može toliko da me iznervira, i da je prezrem, kao Save, i njegovih svih reči, i života, kada se setim.

Šta smo ono imali?

Dakle, Savu retko pred njima potežem. Kada bih to činio redovno, a dobijao i dalje sve one odgovore koje dobijam, onda bih bio besan. Nije kao da mi smeta i da mislim da je nešto posebno loše kad si besan, nego, eto, i to je neka kakoseonokažepičkamumaterina emocija, pa nije pošteno da je imam za njih, kad one ni za sebe nemaju, mozga. Zato, idemo ovako, jednostavno, i da se ne preganjamo... Imamo dva osnovna koncepta:

Koncept prvi – Moram kući:
• Seks (komada): jedan, dva ili tri (brojanje na prste)
• Priča (časova): dva do četiri, prosečno (gradski prevoz, smeh, bes, stid,
   sloboda, garderoba, šminka, kupanje, jelo, muzika, internet, itd, uračunati)
• San (časova): šest, ili više, ako je vikend (brojanje na prste)
• Šetnja (metri): do autobuske stanice, do kuće i nazad
• Hrana: ako ima nešto u kući ili usput.

Komentar - Kvalitet viđanja znatno opada u poslednjim satima:
• spava mi se, ili oboma
• često je hladno, ili kiša, i mrzi svakog da izlazi i da se vozi
• lepo nam je pa nam se ne rastaje
• ne vredi počinjati neku temu jer gledaš na sat koliko imaš vremena za nju
• u noćnom ne važi markica i plaća se 100 dinara
• Mladen popizdi jer ne veruje... dokle s tim?!

Koncept drugi – Šta god:
• Seks (komada): jedan, dva ili tri, ili pet (no one cares)
• Priča (časova): koliko god (uračunato šta god)
• San (časova): koliko god, i da je dva, i da je tri, pa je lepo, i znaš zašto nisi spavao
• Šetnja (metri): neodređeno (zavisi od vremena, raspoloženja, itd)
• Hrana: lagana večera, ujutru pijaca, prodavnica, doručak, ili ništa, kako god.

Komentar - Kvalitet viđanja varira po satima, i ima se vremena za sve, pa i za to, da znaš, želiš li ceo dan s nekim provesti, opet. Mrzovolja nije izazvana spoljašnjim faktorima, i možeš biti svestan realnih problema, ako ih ima. Imaš mogućnost izbora da ostaneš do nekog doba uveče ili ujutru, ili narednih dana...

Zaključak

Dakle, neke od razlika između ova dva spiska jesu: mogućnost izbora, doručak, opuštena atmosfera neopterećena gledanjem na sat, upoznavanje nekoga u različitim dobima dana, itd. Naročito važno je da ove razlike uoče dve grupe čitalaca: ćerke i njihove svite.

Zaključak za ćerke - Jedna od razlika jeste i prilika da bez uticaja spoljašnjih/sporednih faktora znaš da li ti neko odgovara. Kada nekoga viđaš na par sati, s prekidima, potrebno ti je, neretko, i par nedelja, ili čak mesec dana, da sa njim sastaviš 24 sata. Tim tempom možeš nekoga da misliš da znaš godinama, a kada se preračuna u neprekinute dane, osim letovanja, s njim si manje provela nego sa mentolima iz odeljenskih zajednica.

Odlaskom u noć nećeš stići da vidiš ima li ideju šta s tobom, ili sa sobom, da radi, kad niste u gradu, među ljudima, ili jedno na drugom. Nećeš znati da li je on zaista uvek tako besan, ili nervozan, ili pospan, i da li je takav zato što odlaziš, ili zato što već nisi otišla. Nećeš znati da li je tih, i takvih, par sati, dovoljno od tebe, za njega.

Odlaskom u noć, ili u zoru, pod moranjem, nećeš znati da li je to sve što ti od nekoga treba, nećeš znati koja je nijansa njegove kože u jutro, u podne, u kišnom danu, pod niskim zimskim suncem, ili jakim letnjim senkama, nećeš znati... ma... Nećeš znati ništa. Ostankom ćeš saznati par važnih stvari, o njemu, o njemu i sebi, o sebi. Saznaj, o sebi, pa onda vidi šta ćeš, i kuda dalje, s tim.

Zaključak za svite ćerki - Nemam ćerku, ima je Sava, dakle mogu da pričam: kada sledeći put kažete svojoj do dvanaest ili do dva, ili do pet, ili dokle bilo šta, nećete joj oduzeti seks, oduzećete joj neke lepše stvari. To je sve.

 

Napomena: Ovaj tekst nije zasnovan na slučajnom uzorku, nego na uzorcima, viđenih, doživljenih i čutih tokom trista i kusur godina neverice pred oksimoronoma koji parazitiraju na ovoj društvenoj pojavi. Ovaj tekst se ne obraća onima koji imaju mušku i žensku decu i primenjuju različite aršine za njih, niti se obraća devojkama koje veruju da su ujutru fertilnije nego uveče, ili da su drolje, ili da će se prosto pretvoriti u bundeve. Oni su prosto... šta god.

 



Komentari (107)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mladen.mladen mladen.mladen 10:25 19.10.2009

Re: --

mogucnost da se zaposli i da od prve plate iznajmi sebi gajbu bez da ga guraju cale i keva

nesto smo od toga u komentarima bistrili,)
ddsonik ddsonik 12:47 19.10.2009

cujemo se, vidimo se


cuo sam i hipnotisano ponovio, onda mi je prvo bilo smesno, posle bezveze, pa na kraju bljutavo...i sta, nit se culi, nit se videli, nit docekali jutro...besmisleno

opste foliranje; kao neka pravila, forme, neke kvazi gradjanske? vrednosti, moral,'sta ce reci ____?'(ko vec...) i onda je na nama da prihvatimo igru ili ne. i da se foliramo ili ne. i onda neko zaista napise ovakav tekst kao ti i jos bude puno dobrih komentara i ja mogu samo da se radujem.
hvala
srdacan pozdrav od mladog caleta kome bi trebalo ovaj tekst poslati za nekih 15 godina ili ranije cak

dusan

p.s.
svadbu smo, na opste zaprepascenje, iskulirali - nije je ni bilo, jer je valjda to vencanje izmedju mene i moje zene, a ne svite
mladen.mladen mladen.mladen 13:01 19.10.2009

Re: cujemo se, vidimo se

i jos bude puno dobrih komentara i ja mogu samo da se radujem.

brate.. istina, ali... ne daj da te zavara prosek na mom blogu.. to je kao da rezultate izbora ocekujes racunajuci u glavi ljude koje znas pa primenjujes na celu srbiju.. mada su to uvek teske stvari za uraditi pa moram vecito da se podsecam.. ili da se nekoj obratim pa ona da me podseti? ,)

ddsonik ddsonik 15:45 19.10.2009

Re: cujemo se, vidimo se


ili da se nekoj obratim pa ona da me podseti? ,)

pa to je ideja! neverovatno je gde ustvari mozes da pronadjes tu neku - mi smo se pronasli na autobuskoj stanici, negde prepoznali...

jasno mi je za, kako ga nazva, prosek, medjutim, svi mi ionako zivimo u nekom svom svetu, gde god da smo, pa je, iako nama 'usadjeno' kao bitno da se brinemo o 'realnosti', nekako sami kreiramo svet oko sebe. Taj svet moze zaista mnogo dimenzija da ima, zavisi samo kako ga trenutno dozivljavamo. Ima gomila stvari protiv kojih se treba boriti, no prva i prava borba je sa samim sobom i da se sam sebi ostane veran i dosledan. Da se ostane ona cista osoba koja je kao takva dosla na svet i koju smo zatrpali gomilom, pa lazi. I to je preduslov za dalje delovanje, da se tako izrazim A daleko od toga da nije moguce, zahteva naravno odredjenu disciplinu i angazovanje,Kad se covek opusti, lako moze da upadne u zamke kolektivnih lazi i zabluda. Dakle krece od mene, pa onda dalje Svoj roditeljski zadatak vidim kao to protect and serve, ne kao smori dete A ona ce vec da se snadje...

pozdrav iz shanghai-ja
mladen.mladen mladen.mladen 23:46 19.10.2009

Re: cujemo se, vidimo se

- moje je da joj (cerci) dam kljuceve od kola. to je sve / firci, ekv.)
vishnja92 vishnja92 13:04 19.10.2009

100



vishnja92 vishnja92 17:54 19.10.2009

e, pazi gde me odvela

tvoja Odjila na jutjubu (htela sam zapravo da nadjem moju omiljenu rusku - "Rjabinusku", cisto za svoju dusu, al nema ni polupodnosljive verzije)

ta -dam, pajz spot:




:)))

totalni picvajz :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana