Literatura

Bolesni genije, čemu?

vladimir petrovic RSS / 15.10.2009. u 20:10

               Austrijski filozof Oto Vajninger ubio se u 23. godini, nakon što je napisao svoje jedno jedino, ali zaista kapitalno delo, «Pol i karakter». Tako je ceo njegov vanserijski život stao u - 23. godinice!

Kada sam prvi put uzeo u ruke Vajningerovu knjigu «Pol i karakter», sa dosta nepristupačnog, donjeg dela police kućne biblioteke, moj otac, videći to u prolazu, rekao mi je: «Hm. To je teška i zbunjujuća knjiga. Ako postoje knjige kojih se čovek ne sme latiti pre navršenih četrdeset godina, onda je, recimo, to ta Vajningerova knjiga». Nije dalje elaborirao, ali mi nije ni zabranio čitanje. Nisam, naravno, tada shvatio šta je hteo da kaže, ali me je ta njegova primedba učinila još radoznalijim. I, mada adolescenti filozofska dela čitaju «unakrsno», uskoro sam shvatio da je Vajningerova knjiga zaista nešto - drugo. Nešto potpuno drugo od svega što sam dotle čitao. Toliko drugo da može - glava da zaboli!  

Naravno, trebalo je mnogo vode da protekne Savom pa da shvatim, koliko-toliko, značaj nekih Vajnigerovih postavki. Jer, Vajninger u svojoj knjizi (koja važi za jedno od «najčudnovatijih dela u istoriji ljudske misli»), govori o većem broju kompleksnih tema, kao što su seksualnost, genijalnost, filozofija i neki duboki aspekti čovekove duše. A kako koristi filozofski i naučni prilaz, to knjigu čini dosta teškom za čitanje. Ipak, u početku su me najviše privlačila razmišljanja o genijalnosti i - seksualnosti. Sećam se, mada tada nisam shvatao "značaj metafizičkog korena polnih podela",  da mi je delovala ubedljivom njegova teza "da je seksualni afinitet, a ne ljubav, fundamentalna spona izmedju muškarca i žene». Medjutim, sveukupni odnos Vajningera prema ženama mi je bio neshvatljiv. Zapravo, najpre mi se učinilo da se on, u odnosu na žene, ponaša nekako hamletovski (imam u vidu reči: "Slabosti, tvoje je ime žena» - Frailty, thy name is woman!), ali mi je ubrzo bilo očigledno da je Vajningerov prilaz veoma sistematičan i razradjen, da nije u pitanju nekakav «svadjalački impuls» koji, ponekad, obuzme čoveka.

Ko je bio Oto Vajninger (Otto Weininger, 1880-1903)?

Dr Vladeta Jerotić, koji je napisao nadahnuti uvod srpskom prevodu Vajningerove knjige, tvrdi «da je Vajninger bio jedan od najneobičnijih i najoriginalnijih duhova na početku XX veka Svojim izvanrednim znanjem postignutim za nezapamćeno kratko vreme (Vajninger je knjigu napisao u svojoj dvadesetoj godini), intuitivnim prilazom svim krupnim problemima ljudskog postojanja i davanjem originalnog pečata nekim od njih, taj "vunderkind" kulture obećavao je svome veku  velike potrese i uragan... I onda, kada su posle objavljvljivanja njegove knjige oči kulturne Evrope bile okrenute Beču, ovaj veliki patnik nije izdržao. Poklekao je pod teretom koji je sam navalio na svoja mladalačka pleća, i jednim revolverskim metkom dobro ciljanim u srce, prekratio je svoje muke».

Poticao je iz jevrejske porodice. U gimnaziji je marljivim čitanjem istorijskih, književnih i filozofskih dela bio mnogo ispred svojih godina. Ipak, padalo je u oči da se u to doba  najviše zanimao za - strane jezike, pa se nosio mišlju da studira filologiju. (Grčki jezik je toliko dobro poznavao da je, u šesnaestoj godini, napisao zapaženi etimološki esej o izvesnim grčkim pridevima koje je jedino Homer koristio u «Ilijadi» i «Odiseji»). Već u osamnaestoj godini, pored nemačkog, svog maternjeg jezika, kao i grčkog i latinskog, potpuno je ovladao francuskim, engleskim i italijanskim jezikom, a dobro je poznavao španski i norveški. Medjutim, ipak se odlučio za studije filozofije. Pored čiste filozofije, posebno se zanimao za  biologiju, fiziologiju, fiziku i matematiku. Zabeleženo je da za eksperimentalne vežbe u laboratoriji nije pokazivao mnogo sklonosti.

Kažu da je veoma voleo muziku. Jedno vreme bio je čak ubedjen da se mora profesionalno baviti muzikom, ali je, ipak, krenuo drugim putevima. Medju muzičarima najviše se divio, do obožavanja, Vagneru (Wagner) i Betovenu (Beethoven). Naročito je voleo Vagnera, smatrajući ga ne samo velikim muzičarem, već i «najvažnijim čovekom posle - Hrista», a njegovog «Parsifala» «najdubljim pesničkim delom svetske književnosti». Svoju posebnu naklonost Betovenu pokazao je i time što je njegovu kuću izabrao za mesto - svog samoubistva. Naime, jednog dana on je napustio roditeljski dom i uselio se u tu kuću, da bi u njoj prenoćio samo jednu noć, i da bi, već sutradan, u sobi u kojoj je Betoven preminuo, 76. godina ranije, pucao u sebe. Da pomenem još i to da je Mocarta (Mozart), Baha (Bach) i Hendla smatrao «najpobožnijim kompozitorima», a voleo je i Griga (Grieg).  

Onog dana kada je dobio zvanje "doktora filozofije", u 22. godini, Vajninger je odlučio da, s ponosom i entuzijazmom, predje u hrišćanstvo (protestantizam). To nije, svakako, bio jedinstven slučaj kod Jevreja u Beču; neki kažu da je za takav prelaz u hrišćanstvo Vajninger umnogome sledio slučaj kompozitora G. Malera (Gustav Mahler).  

Usledilo je objavljivanje njegovog magnum opus, "Pola i karaktera" (Geschiecht und Charakter). Nakon toga, izjavio je: "Za mene postoje tri mogućnosti: (1) vešala, (2) samoubistvo, ili pak (3) izuzetno briljantna budućnost, da ne smem ni da pomislim na to". Izabrao je srednje rešenje - da se ubije. Tada je imao nešto više od 23. godine. To samoubistvo učinilo je da Vajninger postane "la cause célèbre" u Beču, te je inspirisalo nekoliko pokušaja samoubistva, a umnogome je i doprinelo uspehu njegove knjige.

Kao što je Andre Žid (Gide) «baš u Ničeovom ludilu video svedodžbu njegove autentične veličine», tako neki u objavljivanju knjige «Pol i karakter» i, potom izvršenom samoubistvu, vide autentičnu veličinu - Vajningera. Bilo kako bilo, sa svojom izvanrednom knjigom i svojim teatralnim samoubistvom, Oto Vajninger je postao centralna figura u mitologiji bečkog "kraja veka" (fin-de-siècle), dakle na prelazu iz XIX u XX vek.

Činjenica je da se Vajninger "pojavio kao meteor i iznenadno nestao". Tek posle njegove smrti ljudi su počeli da se ozbiljno bave njime. Pritom su ga neki smatrali biologom, drugi filozofom, a za neke je bio mistik. Sigurno je bilo i onih koji su ga smatrali budalom. Ipak, većina se slagala da je u pitanju bio čovek sa "nepobedivom logikom", ali ga je, ipak, napadala zbog njegovog "krstaškog rata protiv žena". Tek kasnije došle su na red  njegove antijevrejske postavke.

Prema tome, u prve četiri dekade XX veka Vajninger je umnogome uticao, sa svojom knjigom, na intelektualce širom Evrope. Knjiga je bila prevedena na sve važnije evropske jezike i doživela preko 30 izdanja. Naime, mnogi su Vajningera videli "kao veštog rušioca mitova i narodskih koncepcija, istovremeno žestokog i samilosnog, oštro kritičnog i poniznog, ali ubedljivog izvan svake sumnje, te mislioca koji dozvoljava vrlo različita tumačenja".

Tako se smatra da su ideje koje je zagovarao Vajninger u svojoj knjizi znatno uticale na stvaralaštvo filozofa Ludviga Vitgenštajna (Ludwig Wittgenstein), zatim Zigmunda Frojda (Sigmund Freud), Franca Kafke, Džejmsa Džojsa (James Joyce), Itala Sveva, Gertrude Štajn (Stein), Roberta Muzila (Musil), Karla Krausa, F. Medoksa Forda (Maddox Ford), kompozitora Arnolda Šenberga (Schoenberga), Hermana Broha (Broch), slikara Edvarda Munka (Munch) i drugih. Ima tvrdjenja da se njegov uticaj osećao i kod filozofa Martina Hajdegera (Heidegger) i Žaka Lakana (Jacques Lacan).

S druge strane, veruje se da su na Vajningera u znatnoj meri uticali filozofi Imanuel Kant (Immanuel Kant), Artur Šopenhauer (Arthur Schopenhauer) i Fridrih Niče (Friedrich Nietzsche), a iz daleke prošlosti - Aristotel i Platon, kao i Gete (Goethe), Ibzen (Henrik Ibsen) i drugi.

Verujem da su u pravu oni koji smatraju da je knjiga "Pol i karakter" najbolje objašnjenje samog autora, da pokazuje ko i šta je on zapravo bio. Naime, ne smatram da još ima nekih neotkrivenih (značajnijih) tajni koje bi trebalo dalje istraživati i objašnjavati (njegov odnos prema majci, sopstvena slabost kao muškarca, zavidljivost prema ženi uopšte, neshvatanje ženine ličnosti i njenih kvaliteta, odnos prema devojkama iz okruženja za vreme studiranja, latentne homoseksualne naklonosti, i slično). Jer, Vajninger je veoma dobro razumeo sebe, bio je potpuno svestan svojih (velikih) sposobnosti, ali i slabosti, te uglavnom nije hteo da se krije, ni pred sobom ni pred drugima. U toj knjizi ispričao je sve što je imao da ispriča. (Mada su mu neki drugovi, koji su videli rukopis knjige, savetovali da modifikuje stavove o ženama, iz bojazni da neće biti dobro primljeni u bečkom društvu, Vajninger je to odbio, ostajući u svemu pri svome). Da li se plašio da će poludeti? Znao je za slučajeve genija koji su, posle odredjenog vremena, bili poludeli, pa se plašio da se to njemu ne dogodi; jednom je zapisao: "Genije koji poludi - prestaje da bude genije". Zato je, kada je knjiga objavljena, shvatio da je ispunio svoj život i da je najbolje da ode sa ovoga sveta, što je učinio, vršeći samoubistvo u svojoj 23. godini.

Danas, sa velike vremenske distance, neki olako knjigu smatraju za jedan od najružnijih primera mizoginije i rasizma, bez pokušaja da shvate širi, istorijski kontekst Vajningerovih ideja. Ipak, ima analitičara njegovog stvaralaštva koji, mada prihvataju da je Vajninger preterivao u napadima na žene, odbacuju ideju da je Vajninger bio "ludak", ili iracionalan čovek, već smatraju da je delio "tadašnje kulturne diskurse, odnosno da je reagovao u duhu biomedicinske nauke svog vremena". Stoga se ova knjiga smatra trajnim delom velikog mislioca, primerom duhovne mudrosti jednog genijalnog mladića, čija slava ne prolazi ni posle proticanja jednog veka od njegove smrti.

Uslovno govoreći, «Pol i karakter» se može podeliti na tri dela: prirodno-naučni, filozofski i antifeministički. 

Vajninger je smatrao (što i nije previše originalno, ali je on nastojao da pruži svoj doprinos tome) da u svakom čoveku postoji trajna biseksualna osnova, odnosno dvopolnost. Ni u morfološkom, ni u genetskom smislu ne postoje «čisti muškarci» i «čiste žene», već samo muška i ženska osnovna supstanca; izmedju potpunog muškarca i potpune žene, koji su samo idealno zamišljeni, postoje mnogi stupnjevi približavanja jednom ili drugom tipu. Svoju tezu, pored naučnih razlaganja, on potkrepljuje i prastarim naslućivanjem biseksualnosti ne samo čoveka, već svih živih bića u brojnim mitovima starih naroda. Dalje, Vajninger se municiozno bavi zakonitostima seksualne privlačnosti polova. (Što se tiče homoseksualnih osoba, one za njega nisu nikakav znak «degeneracije» ili duševnog poremećaja, čak nisu nikakav izuzetak od zakona prirode, već samo njen - poseban slučaj).

U središnom delu knjige Vajninger se bavi problemom genijalnosti, uz isticanje logike i etike kao izuzetno značajnih vrednosti čoveka. (Pored ostalog, tvrdio je da nema genija za matematiku, ili muziku, ili bilo koju drugu oblast, već da postoji samo univerzalni genije, u kome sve postoji i zvuči razumno. I zaključuje da takav genije verovatno postoji, u odredjenoj meri, u svakome od nas). Smatra se da je ovaj deo Vajningerove  knjige najvredniji.

Deo knjige koji se odnosi na žene je svakako, kako to s pravom navodi Vladeta Jerotić,  "najteže razumljiv, najmanje prihvatljiv i svakako najsporniji... Vajninger se bavi ženom, njenom psihologijom, logikom i etikom, suštinom žene i njenim smislom u svemiru, odnosno njenim položajem u čovečanstvu. Kada Vajninger negira svaku vrednost bića žene, on je radikalan i nemilosrdan, često ubedljiv i logičan, ali uvek subjektivan. Pošto žena nema nikakav pravi odnos prema logici, a ni prema etici, ona nema ni apsolutnog Ja u sebi, pa ne može nikada biti genijalna. Talentovane žene  u umetnosti ili nauci mogu da zahvale za svoje uspehe samo muškom delu u sebi, otud se najviše u stvaranju može očekivati od najmuškobanjastijih žena. Koliko, medjutim, žena ima malo stvarnog odnosa sa svakim dubljim stvaralaštvom dokazuje nepostojanje žena-filozofa, da ne govorimo o ženama kao religioznim predvodnicima, a upravo su filozofija i religija najdublje oblasti stvaralaštva do kojih  - prema Vajningeru - dopire samo dubina muškarca. Ono što ženu jedino istinski zanima i prema čemu ima jedini suštinski odnos, to je sve ono što je u bližoj ili daljoj vezi sa seksom. Zato Vajninger kaže: ‘Zena je samo seksualna, muškarac je i seksualan'. Pošto je seksualnost za Vajningera očevidno niža sfera ljudske delatnosti, prema kojoj oseća ne samo prezir već i odvratnost, žena nikada ne može da bude moralna. Ona čak nije ni nemoralna, već amoralna, kao što je i alogična. Ona se nikada ne oseća stvarno krivom, ona neprestano laže, zavidljiva je, nesocijalna, nema sopstvenih ubedjenja, već ih prima samo od muškarca. Žena je najbolji medijum, a muškarac njen najbolji hipnotizer. Jednom reči, žena je Vajningeru biće bez duše, ona nema Ja, ni individualnosti, ličnosti, ni slobode, karaktera ni volje. Žena je ili majka ili bludnica (mada na jednom mestu Vajninger dopušta da ‘možda u većini žena postoje obe mogućnosti'). Ali ni tip majke ne prolazi kod Vajningera mnogo bolje nego tip bludnice. Majka je sva cilj vrste i produženje vrste joj je cilj. Ni majka, kao ni bludnica, nije u stanju istinski da voli. Majci je potreban muškarac ne njega radi, već vrste radi. Ona se ponaša podjednako majčinski prema mužu kao i prema sinu. Ovo ponašanje se svodi na brigu za telo, ne i za dušu muškarca, jer je njen odnos prema njemu pre svega telesni. Materinskoj ljubavi je sporedna individualnost deteta, i to je ono što je duboko nemoralno u njoj. S druge strane, prostitutka oseća odvratnost prema produžavanju vrste, prema radjanju uopšte, dakle i prema detetu; ona sva bitiše u snošaju, u kome hoće da nestane kao realnost, da bude uništena. Pri svemu tome, umno najrazvijenije žene spadaju u kategoriju prostitutke, a muškarci od vrednosti uvek su voleli samo tip prostitutke. Kad je već jednom počeo da seksualnost i ženu slika u najjačim mogućim bojama, Vajninger se više ne zaustavlja. Ljubav i požuda su za njega dva tako različita, suprotna stanja da je u muškarca, kada zaista voli, savršeno neshvatljiva pomisao na telesno spajanje sa voljenim stvorenjem. Pa, ko tvrdi da još voli ženu koju poželi, taj ili laže ili nikad nije znao šta je ljubav. Postoji zato samo ‘platonska' ljubav, ljubav prema Beatriči, sve ostalo spada ‘u carstvo krmaka'. Kada muškarac voli ženu, on u njoj voli svoj ideal, jer se žena kao takva ne može voleti. On zbog toga neminovno strada, i svojim ljubavnim stradanjem on nastoji da vrati ženi dušu koju joj je oteo. Muškarac je forma, žena je materija koja prima svaku formu. Od žene se može načiniti što se hoće. Muškarcu se jedino može pomoći da bude ono što on hoće. Stoga ima smisla vaspitati samo žene, a ne muškarce. I poslednja poruka Vajningera muškarcu nosi u sebi nešto od tragične groteske. Kada je muškarac postao seksualan, kaže Vajninger, stvorio je ženu. Žena je otud krivica muškarca. Sve što se može prebaciti ženi jeste krivica muškarca. Ljubav treba da prekrije krivicu. U snošaju se žena najdublje unizuje, u ljubavi najviše uzdiže. To što žena traži snošaj, a ne ljubav, znači da ona želi da bude unižena, a ne uzdignuta. Najveći protivnik ženine emancipacije (koju je, uostalom, muškarac izmislio i za nju se bori) jeste - žena. Muškarcu je prema ženi mogućno samo jedno moralno ophodjenje: ni seksualnost, ni ljubav, jer obe upotrebljavaju ženu samo kao sredstvo za strane svrhe, već jedino pokušaj da je razume. Kako? Muškarac mora sebe da oslobodi pola, pa će tako i samo tako osloboditi i ženu. Ona, doduše, tako propada kao žena, ali samo zato da bi se uzdigla iz pepela kao čisti čovek. Odricanje seksualnosti ubija samo telesnog čoveka, i to samo zato da bi duhovni stekao pun život".

Švedski dramaturg August Strindberg (koji se po današnjim kriterijumima svakako mora smatrati velikim mizoginom, mada se tri puta ženio i imao dece), bio je oduševljen Vajningerom, s kojim je održavao i lične kontakte. Kada mu je Vajninger poslao jedan primerak knjige "Pol i karakter", Strinberg je izjavio da je knjiga "zastrašujuća", te "da je verovatno rešila najteži od svih problema - problem žene". Zapažene se i Strindbergove reči na sahrani Vajningera, da je "Vajninger ponovno otkrio dobro poznatu tajnu, u svojoj ‘muškoj' knjizi, tajnu o suštini i prirodi žene".

Kako feministkinje gledaju, danas, na Vajningerove teorije o ženama? Sa prezirom i odvratnošću svakako, smatrajući ga jednim od filozofa koji se najrigidnije izražavao po tom pitanju. Neke od njih citiraju nemačkog marksističkog filozofa Ernsta Bloha (Ernst Bloch), koji je smatrao da je "Vajninger pokazao najžešću mizoginiju za koju se zna". Medjutim, Žermena Grir (Germaine Greer), jedna od veteranki feminizma, u svojoj poznatoj knjizi «Ženski evnuh» (The Female Eunuch) Vajningeru prilazi pomalo "majčinski" (u stilu "dete se igralo, pa se preigralo"), smatrajući ga "jedva dečakom" (a mere boy). Mada njegovu knjigu smatra "strogom i angažovanom", ona pokušava da Vajningera razume i da se u po nečemu i složi sa njim, kao u pitanjima "nelogičnosti i emocionalnosti žena", iako te ženske odlike, moglo bi se shvatiti, ona ne vidi kao nedostatke, već pre kao prednosti žena. Ona smatra da se najčedniji Vajningerov odraz vidi u njegovom opisivanju ponašanja žena koje su ga okruživale - sa mnogo moralnih manjkavosti zaostalih iz viktorijanskog doba; u tome je Vajninger bio u pravu - što je čestito ukazivao na te manjkavosti kod žena iz viktorijanskog perioda. Naravno, Grirova se ne slaže sa Vajningerovom postavkom "da apsolutno žensko biće nema ego", kao što će činiti i druge feministkinje, od kojih većina potpuno odbacuje Vajningerove stavove o ženama. Ja to razumem, jer, osnovni cilj knjige «Pol i karakter», prosto rečeno, jeste da analizira biološka, psihološka, kulturna i ontološka značenja - muškosti.

U knjizi se nalazi i čudan Vajningerov odnos prema jevrejstvu, njega koji je potekao iz jevrejske porodice. On je Jevrejima odricao sklonost i sposobnost za rešavanje metafizičkih problema života, te o njima često podsmešljivo govori. Zapravo, pada u oči da je neopravdano oštar, neobjektivan i netrpeljiv prema Jevrejima u meri koliko je sve to i prema - ženi. Naime, on smatra da se "judaizam karakteriše ženstvenošću, tačno onim osobinama koje čine suštinu onoga što je suprotno prirodi muškog". Jer, kao što ženke zavise od mužjaka, tako Jevreji zavise od kultura zemalja u kojima žive; oni nisu ni religiozni ni moralni, nemaju svoj ego niti bilo kakvu genijalnost - te je potrebno da budu sa Arijevcima kako bi mogli da prežive. Vajninger, takodje, tvrdi da je antisemitizam mnogo učestaliji medju samim Jevrejima nego medju čistim Arijevcima.

Ima mišljenja da se Vajningerov stav prema jevrejstvu, makoliko bio negativan, ne može kvalifikovati kao antisemitizam. Polazeći do toga da i ne-Jevreji imaju u sebi neke jevrejske crte, sam Vajninger je rekao da "čak se ni za Riharda Vagnera, najžešćeg antisemita, ne može reći da u njegovom stvaralaštvu nema odlika jevrejstva". Stoga smatraju da za Vajningera jevrejstvo nije rasna kategorija, već duhovni okvir koji neki daroviti ljudi poseduju. S druge strane, teško je govoriti o jevrejskom "antisemitizmu", jer to može biti intrigantan i problematičan fenomen. Naime, pored Ota Vajningera, moglo bi se govoriti i o antisemitizmu Karla Marksa (Marx), Hajnriha Hajnea (Heine), Karla Krausa, pa i Franca Kafke i drugih. Smatra se da je taj "antisemitizam" malo "drukčiji" od antisemitizma kako se taj pojam danas shvata u svetu. Da dodam još i to da, u slučaju Vajningerovog odnosa prema jevrejstvu, neki spominju mogućnost postojanja tzv. "jevrejske samomržnje".

Neki poznavaoci Vajningerovog stvaralaštva njegove seksističke (pa i antisemitske stavove) vide kao "zabavne", te da se oni ne mogu shvatiti ozbiljno. Jer, njegovi mizogini stavovi s jedne strane liče na "razmišljanje jednog nevaljalog srednjoškolca", ali s druge strane, on se pokazuje kao jedan od najvećih mislilaca XX veka. Njegovo razumevanje pojma genija, smatra se, jeste na visini Kanta i drugih ozbiljnih filozofa...

Filozof Ludvig Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein), jedan od najvećih filozofa XX veka,  čitao je, sa oduševljenjem, Vajningerovu knjigu još kao adolescent. Kasnije, otvoreno je priznavao da je ta knjiga umnogome uticala na njegov razvoj, te da je Vajningera smatrao za "velikog genija", nad čijim stvaralaštvom je meditirao do kraja života. Proporučivao je svojim studentima da čitaju Vajningera. U Vitgenštajnovom delu "Tractatus Logico-Philosophicus" mnogi vide uticaj Vajningera, ukazujući na sličnost u razmišljanju njih dvojice. Pritom se navodi da bi Vajnigerovu izreku da su "logika i etika u osnovi jedno isto, dužnost čoveka prema samome sebi" mogao mirne duše potpisati - Vitgenštajn.

Da pomenem i to da su pojedini delovi Vajningerove knjige bili korišćeni od strane nacističke propagande, iako se Vajninger protivio idejama rasizma koje su zagovarali nacisti. Navodno je čak i Hitler nekom prilikom izjavio nešto kao "Postojao je samo jedan čestit Jevrejin, i on se ubio", misleći na Vajningera.

Privodeći kraju ovo pisanje, pomenuću da sam naišao na jedan zapis Patrijarha Srpskog, g. Pavla o Vajningeru, ali i o još nekim stvarima u vezi sa ženinom ličnošću: «Oto Vajninger kaže da je strah muškarca od žene do ambisa, do propasti do koje čovek može da dodje zbog žene. U Hristu nema ni muško ni žensko, jedno smo. Ali muškarci su bili zakonodavci, pa su sebi i davali prava koja su ženama uskraćivali. Mi takav zakon ne priznajemo. U ženi, kao i u čoveku, postoje ogromne snage dobra. Čuli ste za Helenu Keler: gluva, slepa i nema, a uspela da nauči da govori i to preko prstiju, da završi fakultet, doktorira i da posle svega drži predavanja. Ta ogromna energija je u svima nama, samo je mi normalni rasipamo čulima. Žene neće da prihvati tu prirodu kako nas je Bog stvorio. Ona hoće jednakost, ali ne u Hristu, već: tebi pantalone - meni pantalone, tebi šišanje - meni šišanje. Vajninger kaže, a mislim da tu ima istine mnogo, da je to 'emancipacija bludnice u ženi, ne ličnosti'. Prošle godine je upućena reč protiv abortusa i ženski lobi je demonstrirao i pisao u novinama; ‘Žena je slobodno biće i ona odlučuje da li će radjati ili neće'. Mi nismo ni rekli da ona nije slobodno biće, ali se ne slažemo sa principom da je začetak deo ženskog tela. Jajašce je deo ženskog tela i seme deo muškog, a začetak je nešto treće, posebna ličnost, i to cela, ne deo, i ne pripada ni muškom ni ženskom».

Da završim sa ovom konstatacijom: I najveći Vajningerovi protivnici se uglavnom slažu da je on, pišući knjigu "Pol i karakter", u svojoj dvadesetoj godini, bio čovek zadivljujućeg talenta, odnosno svojevrsne genijalnosti. Drugim rečima, suviše ima mudrosti u Vajnigneru da bi se on mogao olako odbaciti, bez razmatranja.

  

Atačmenti



Komentari (331)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ninasimone ninasimone 19:22 16.10.2009

Re: о непобедивој логици

Filip2412
проблем са непобедивом логиком је што се може употребити за било шта
Osim za žene

"najpametniji" imaju najvise problema sa ženama zato sto žena zahteva vise praktican nego teoretski pristup

Zato klinci, ne daj bože da o ženama učite od Hessea, Nietschea, Weiningera, Kanta.


To moj otac kaze za moju majku 'kad mi stane u F (besno ruke na kukove pa izgleda ko cirilicno f), ja nemam sanse!"
anatol anatol 13:59 16.10.2009

Genije

Ne znam koliko je ispravno nazvati genijem čoveka koji nije mogao da vidi mimo (dalje od) okvira svoga vremena (pogotovu kada je u pitanju njegovo shvatanje žene). U stvari, ne znam zašto je uopšte potrebno lepiti etikete (pa makar to bile i ''lepe'' etikete tipa - genije i sl.)
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:40 16.10.2009

Re: Genije

Anatol
Ne znam koliko je ispravno nazvati genijem čoveka koji nije mogao da vidi mimo (dalje od) okvira svoga vremena (pogotovu kada je u pitanju njegovo shvatanje žene). U stvari, ne znam zašto je uopšte potrebno lepiti etikete (pa makar to bile i ''lepe'' etikete tipa - genije i sl.)

Pretpostavljam da nisi pročitao knjigu "Pol i karakter". Dobro bi bilo da je pročitaš.

(pogotovu kada je u pitanju njegovo shvatanje žene).

Već sam naveo gore neke stavove Ničea o ženama.
I pored toga, Niče ostaje - Niče!
Uzgred budi rečeno, na podugačkom spisku mizogina nalazi se i - Lav Tolstoj.
Pa, opet, Tolstoj je jedan, itd. itd.
Ah, ta mizoginija


Oto Vajninger jeste bio - genijalac.
Kazezoze Kazezoze 14:55 16.10.2009

Re: Genije

Oto Vajninger jeste bio - genijalac.

nisam chitao tu njegovu knjigu, a iz tvog teksta nisam mogao odgonetnuti u chemu se sadrzhi ta njegova genijalnost, jer si, pored dobre volje da nam na tu genijalnost ukazhesh, previshe pazhnje posvetio njegovom bolesnom filozofiranju o zhenama.
shta je, po tebi, to shto ga chini genijem?
anatol anatol 15:20 16.10.2009

Re: Genije

Uh, kakav oštar odgovor . Ne, nisam čitala knjigu, imam je ali nikako da joj se približim. Ono što sam u stvari želela da kažem jeste da smatram da često lako upotrebljavamo reči koje, čini mi se, pojednostavljuju čoveka (ma kako ga uzdizale, kao u slučaju genija). Ne razumem tu potrebu, mislim da to ''pojednostavljivanje'' (tipa - on je genije, time je sve rečeno i zato treba da ga obožavamo i ne preispitujemo dalje njegovo delo) vodi u krajnost koja, opet, ničemu ne vodi (barem ničemu dobrom). Ja nisam ništa rekla o njegovim stavovima prema ženama već samo da nije video dalje od okvira koje mu je nudilo tadašnje društvo. Nadam se da sam jasna. Inače, vaš tekst mi se veoma dopao i pored vašeg ''oštrog'' odgovora .
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:29 16.10.2009

Re: Genije

Kaze
... shta je, po tebi, to shto ga chini genijem?

Njegovo razmišljanje o genijalnosti. (Genije i talent. Genijalno i duhovito. Metod. Razumevanje za više ljudi. Šta znači razumeti čoveka? Veća komplikovanost genija. Periodi u psihičkom životu. Ne-omalovažavanje čoveka od vrednosti. Razumevanje i primećivanje. Unutrašnja veza svetlosti i budućnosti. Konačno utvrdjivanje uslova razumevanja. Opštija svetlost genija. Najveća udaljenost od henidnog stadijuma: dakle, viši stupanj muževnosti. Samo univerzalni genije. Darovitost i pol. ... Artikulacija i mogućnost reprodukovanja. Pamćenje doživljaja kao oznaka darovitosti. Sećanje i apercepcija. Primene i zaključci. Sposobnost uporedjivanja i primenjivanja. Razlozi za muškost muzike. Crtež i boja. Stepen genijalnosti; odnos genija prema negenijalnom čoveku..... ).

Zatim poglavlje: Logika, etika i ja - koje se posebno svidjalo Vitgenštajnu:
Psihologija i psihologizam. Dostajanstvo pamćenja. Teorije pamćenja. Učenje o vežbanju i asocijaciji. Brkanje sa prepoznavanjem. Pamćenje svojstveno samo čoveku. Moralni značaj. Laž i uzimanje u obzir. Prelaz ka logici. Pamćenje i princip identiteta. Pamćenje i načelo razloga. Žena alogična i amoralna. Intelektualna i moralna savest: inteligibilno Ja. Kritičar pojma Ja. Hume, Lichtenberg, Mach. Individuacija i individualnost. Logika i etika kao svedoci egzistencije Ja. Prvo logika: stavovi o identitetu i protivrečnosti. Pitanje njihove koristi i značaja. Logički aksiomi kao istovetni sa pojmovnom funkcijom. Definicija logičkog pojma kao norme esencije. Logički aksiomi kao upravo ta norma esencije koja je egzistencija jedne funkcije. Kant i Fichte. Logičnost kao norma. Sloboda mišljenja pored slobode volje. Odnos etike prema logici. Različitost dokazivanja subjekta iz logike i etike. Jedan Kantov propust. Njeni stvarni i njeni lični razlozi. O psihologiji Kantove etike. Kant i Nietzsche. Karakterologija i verovanje u ja. Ja dogadjaj i pogled na svest. Samosvest i uobraženost. Više ceniti mišljenje genija nego drugih ljudi. Konačne konstatacije o pojmu genija. Genijalna ličnost kao potpuno svestan mikrokozam. Prirodno-sintetična i smislena delatnost genija. Značaj i simbolika. Moralnost i nemoralnost genija? Dužnosti prema sebi i drugima. Šta je dužnost prema drugima? Kritika morala simpatije i socijalne etike. Razumevanje bližnjega kao jedini zahtev moralnosti i saznanja. Ja i ti. Individualizam i univerzalizam. Moralnost samo medju monadama. Najgenijalniji čovek kao najmoralniji čovek. Svest i moralnost. Genijalnost kao dužnost i poslušnost. Genije i zločin. Genije i ludilo. Čovek kao tvorac samoga sebe...

Enough?

Pomenuo sam to u tekstu. Mnogi kažu da su ta Vajningerova razmišljanja na visini Kanta.

Ima genijalnog i u njegovom razmišljanju o muško-ženskim odnosima, makoliko (pogotovu sa današnje vremenske distance) ima i uvredljivog u nekim zapažanjima.

Treba videti knjigu, odnosno kritičke tekstove o njemu, u kojima je njegova genijalnost elaborirana.
Ja sam samo dao - natuknice.

Ne sme se ispustiti iz vida ni to da je u pitanju bio dečak od 20. godina.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:06 16.10.2009

Re: Genije

Anatol
vaš tekst mi se veoma dopao i pored vašeg ''oštrog'' odgovora .

Izvini, nisam imao nameru da "budem oštar", ali je tako ispalo.
Posebno mi je krivo što ranije nisi posećivala moj blog, pa će ispasti da sam - arogantan. Daleko bilo!

Evo jedne crvene orhidejice za tebe:


Kazezoze Kazezoze 16:07 16.10.2009

Re: Genije

hvala, ovo je bilo vishe nego shto sam trazhio.iscrpan, mada i glup pokushaj da izbegnesh odgovor.
mene zanimalo gde se odlikuje njegova genijalnost, a ti mi izveo podnaslove tema o kojima je pisao, a poshto nisam knjigu prochitao, tako mi nemozhe ni biti jasno shta se podrazumeva pod recimo "Dostajanstvo pamćenja"...to sam izdvojio kao najgluplji razlog da neko bude genijalac, a i nejasan mi je pojam... chuj, dostajanstvo pamcenja, pamcenje sa stilom, 'ebote
a to da su zhene amoralne, to mu je specijalno glupo... bice da je lupetao iz straha prema zhenam. oce to u tim godinama
anatol anatol 16:12 16.10.2009

Re: Genije

Hvala na cvetiću
Primećivala, primećivala ali tek sam se sad prijavila na blog.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 16:23 16.10.2009

Re: Genije

hvala, ovo je bilo vishe nego shto sam trazhio.iscrpan, mada i glup pokushaj da izbegnesh odgovor.

Pa, genijalno objasnjenje toga sta je genijalno ne mora da bude bas i pametno.
Kazezoze Kazezoze 16:35 16.10.2009

Re: Genije

Ninoslav Randjelovic
hvala, ovo je bilo vishe nego shto sam trazhio.iscrpan, mada i glup pokushaj da izbegnesh odgovor.

Pa, genijalno objasnjenje toga sta je genijalno ne mora da bude bas i pametno.

moracu dostojanstveno da zapamtim ovaj odgovor
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:22 16.10.2009

Re: Genije

Kaze
...tako mi nemozhe ni biti jasno shta se podrazumeva pod recimo "Dostajanstvo pamćenja"...to sam izdvojio kao najgluplji razlog da neko bude genijalac, a i nejasan mi je pojam... chuj, dostajanstvo pamcenja, pamcenje sa stilom, 'ebote


Fenomenu pamćenja Vajninger (koji je važio za mladića sa izvanrednim pamćenjem za sve proživljeno i pročitano) davao je veliki značaj. U knjizi jedno poglavlje nosi naslov "Darovitost i pamćenje".

Govorio je: "Čovek koji se svakog pojedinačnog dogadjaja u čitavom svom životu može da seti, mora da bude dobar čovek".

On je polazio od toga da je genijalan čovek komplikovaniji, složeniji, bogatiji od bilo koga drugog čoveka, jer sjedinjuje u sebi sve ljudi, jer ih življe i sa većom intenzivnošću nosi u sebi, razumevajući ih bolje nego što oni razumeju sebe. Ovo razumevanje je mogućno samo zato što genijalan čovek najbolje razume samog sebe, jer samo onaj koji razume samog sebe razume i svet. Nema genijalnog čoveka koji nije veliki poznavalac ljudi, ali i neko ko ima izvanredno pamćenje.
Pamćenje za Vajningera, ako i nije logički i etički akt, ipak je logički i etički fenomen. Pamćenje je moralno, jer jedino ono omogućuje - kajanje. Svako zaboravljanje, smatra Vajninger, je nemoralno. Stoga pijetet jeste i propis morala: čoveku je dužnost da ništa ne zaboravi. Ovako postavljenom idealu najbliži je, opet, samo genijalan čovek.

Dalje, Vajninger tvrdi da prva potreba o vezivanju pamćenja i genijalnosti, nalazi se u neverovatnom pamćenju prividno sporednih okolnosti, sitnica, čime se odlikuju darovitiji ljudi. ... Čovek je utoliko značajniji ukoliko veći broj stvari za njega nešto znače. ...

Ej, umorih se, a pamćenje mi nije više bistro pa ne znam šta sam već rekao, a šta nisam, he, he, he...

Rekao si da voliš groždje, nadam se da voliš i - vino.
Filip2412 Filip2412 17:46 16.10.2009

Re: Genije

Pamćenje je moralno, jer jedino ono omogućuje - kajanje.
A zaborav je neophodan jer jedino on omogućava opraštanje.

Uvek mi je odvratno bilo ono: "Oprostićemo ali nećemo zaboraviti" kakva gnusna laž. Jedino zaborav je pravi oprostaj. Pamćenje zla je zlopamćenje i mada je potrebno, na duže staze je štetno.

Svako zaboravljanje, smatra Vajninger, je nemoralno. Stoga pijetet jeste i propis morala: čoveku je dužnost da ništa ne zaboravi. Ovako postavljenom idealu najbliži je, opet, samo genijalan čovek.
Umetnost je zaboraviti, zaborav je božanske prirode, ne treba olako vezivati sve vrline za pamćenje.
Kazezoze Kazezoze 19:06 16.10.2009

Re: Genije


Rekao si da voliš groždje, nadam se da voliš i - vino.

volim grozhdje, al' ne volim alkohol... nego sad si me zainteresovao oko ovog vajningerovog pamcenja.
da li je pisao, kad je pisao o pamcenju, i o pamcenju sebe, odnosno, da li je moguce u svakom trenutku biti svestan svojih razlichitih misaonih centara kako bi se kasnije secao funkcija koje su ti centri obavljali.
npr; motorichki centar, koji je brzhi od intelektualnog centra, zadaje velike probleme u secanju, jer ako, npr. intelektualnim misaonim centrom kontrolishesh motorichne funkcije, dolazi do velikog usporavanja tih motorichkih funkcija i samo tada si ih svestan i mozhesh da ih upamtish (dostojanstveno! )
sad,da bi se chovek secao sebe, mora u istom trenutku da pamti radnje sva tri svoja mentalna centra -motorichkog, emocionalnog i intelektualnog, a tu dolazi do problema zbog razlike u brzinama ova tri centra.
najcheshce se ne secash funkcija motorichkog centra, jer su oni najbrzhi i mnogo toga se desi shto, recimo, chula (pripadaju motorichkom centru) nesvesno registruju, ali ne i zapamte. ta informacija koju motorichki centar nesvesno registruje, emocionalni centar nece ni registrovati, a samim tim nece ni zaposliti intelektualni centar kako bi tu informaciju upamtio. znachi, da bi mogao da se secash sebe, morash biti svestan svojih centara.to se mozhe istrenirati samoposmatranjem, ali najveca prepreka je nash ego, odnosno, nasha sklonost da konstantno lazhemo sami sebe...ego nam stalno brlja po emotivnom i intelektualnom centru, pa nam motorichne funkcije chesto reaguju pod njihovim uticajem. (chesto kazhesh sebi: a nisam tako mislio ili nisam to hteo da kazhem)
u sushtini, mi nikada nemamo jednu chistu misao, niti jedno chisto osecanje: - pa tako ni nashe delovanje ne mozhe da bude potpuno chisto. u nama je sve izmeshano i isprepleteno, chesto svakojakim vrstama konsideracija (ili uvazhavanja) koje dolaze ili iz intelektualnog centra koji svojim kalkulacijama prlja nasha osecanja, ili iz emocionalnog centra, koji magli kalkulacije intelektualnog centra.
kada nauchish da pamtish sebe, tada si u mogucnosti da aktivirash svoje vishe misaone centre, to jest; vishi intelektualni centar i vishi emotivni centar i tada si u mogucnosti da budesh svestan svog istinskog Ja, a to je vec znak da svoju kreativnost mozhesh maksimalno da realizujesh.
dostojanstveno pamtiti, chemu?
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:02 17.10.2009

Re: Genije

Kazezoze
...volim grozhdje, al' ne volim alkohol...

Šteta. Zamalo pa da pitam - zar je vino alkohol?
Ali, tvoje pravo. Ispravljam grešku, pa nudim ovo. Od nje se ne muti pamćenje, he, he, he...


sybil sybil 14:46 16.10.2009

u to vreme

19. i pocetak 20. veka takvi stavovi o zenama su bili uobicajeni. gotovo svi naucnici su ponavljali da zene slusaju, muskarci komanduju. u nemim filmovima, konkretno griffith ima mnostvo scena gde se sprdaju sa feministkinjama kao da su ostrokondje koje ne privlace muskarce, pa su ljubomorne na prave lepe zene i bave se socijalnim reformama tako sto oduzimaju decu lepim zenama, tako nekako.
a onda se desio napredak nauke i tehnologije, feministicki pokret je ojacao, a mnoge genijalne zene (orianna fallachi da pomenem jednu takvu) su demantovale bedastoce o zakrzljalim zenskim mozgovima.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:14 16.10.2009

Re: u to vreme

Sybil
...a onda se desio napredak nauke i tehnologije, feministicki pokret je ojacao, a mnoge genijalne zene (orianna fallachi da pomenem jednu takvu) su demantovale bedastoce o zakrzljalim zenskim mozgovima.

Ma bilo je inteligentnih, pa i genijalnih, žena i pre Orijane Falači.
Profesor Nsarski je jednom govorio o jednoj izuzetno darovitoj Francuskinji, markizi di Šatle, iz XVIII veka (Gabrielle Émilie Le Tonnelier de Breteuil, marquise du Châtelet, 1706 – 1749), koja se bavila matematikom i fizikom, a prevodila je i Njutna (Newton) na francuski.



Pa to nije smetalo "muškim šovinističkim svinjama", kako bi rekle feministkinje, da povremeno budu bezobzirni prema damama.
sybil sybil 16:23 16.10.2009

Re: u to vreme

ah, da u pravu si. zene su i ranije bile mocne, carica katarina, kraljica elizabeta, pa to nije sprecavalo muskarce da izmisljaju.
Unfuckable Unfuckable 19:19 16.10.2009

Re: u to vreme

sybil, a ja se već zabrinuto spremio da ti šaljem pp tipa "vrati se, sve ti je oprošteno" !
Nemoj da praviš tolike pauze, vi'š da se Pižon odmah razmaše
ninasimone ninasimone 19:28 16.10.2009

Re: u to vreme

sybil
ah, da u pravu si. zene su i ranije bile mocne, carica katarina, kraljica elizabeta, pa to nije sprecavalo muskarce da izmisljaju.

Za njih su to bili samo Izuzeci koji su potvrdjivali pravilo. I dokaz da stalez tj. novac overrides sve drugo.
sybil sybil 03:19 17.10.2009

Re: u to vreme

Unfuckable
sybil, a ja se već zabrinuto spremio da ti šaljem pp tipa "vrati se, sve ti je oprošteno" !Nemoj da praviš tolike pauze, vi'š da se Pižon odmah razmaše

wow! kakvo cudo! unfuckable da mi kaze vrati se, sve ti je oprosteno. to moram da proslavim.
Unfuckable Unfuckable 04:47 17.10.2009

Re: u to vreme

to moram da proslavim.

uz nešto travki i fuckin' zeleni čaj, to ?


ajmo, rukice :
Čujem - vrati se
Čujem - ostani...


...heh
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:11 17.10.2009

Re: u to vreme

Sybil
...wow! kakvo cudo! unfuckable da mi kaze vrati se

Ne čudi se, Sybil!. Svi znamo da je Unfuckable duševan čovek, čovek sa velikim srcem.
Voli da lupi nekoga po prstima kada nešto brlja (it happens), ali nije zlopamtilo.
sybil sybil 11:19 17.10.2009

Re: u to vreme

uz nešto travki i fuckin' zeleni čaj, to ?


e pa sa tobom moze joint.

ovako ide


7 dana
sybil sybil 11:22 17.10.2009

Re: u to vreme

vladimir petrovic
Sybil...wow! kakvo cudo! unfuckable da mi kaze vrati seNe čudi se, Sybil!. Svi znamo da je Unfuckable duševan čovek, čovek sa velikim srcem.Voli da lupi nekoga po prstima kada nešto brlja (it happens), ali nije zlopamtilo.

vladimire, nemoj da ga branis, on je nesoj
Rip Kirbi Rip Kirbi 01:36 19.10.2009

Re: u to vreme

Ma bilo je inteligentnih, pa i genijalnih, žena i pre Orijane Falači.


Moja omiljena je, u tom pogledu, izvesna madam de Stal.
jasnaz jasnaz 21:53 16.10.2009

anatomija pokušaja

Unfuckable Unfuckable 13:45 17.10.2009

Re: anatomija pokušaja

e i to treba spomenuti : sjajan je blog, jako dobri komentari i raspoloženi Domaćin (što bi značilo da je Milica malo manje u " Ф" pozi)
ali svaki put kada uđem ovde naprosto se zablentavim u ovu čudnu i lepu fotografiju
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:42 17.10.2009

Re: anatomija pokušaja

Unf
... ali svaki put kada uđem ovde naprosto se zablentavim u ovu čudnu i lepu fotografiju

Obrati pažnju na Jasnaz (siguran sam da si već to primetio), ona ima izvanredne fotke, fotke koje nisu samo deskripcija nečega, nego teraju na razmišljanje i, naravno, na divljenje.

A za ovaj prvi deo
...
e i to treba spomenuti : sjajan je blog, jako dobri komentari i raspoloženi Domaćin (što bi značilo da je Milica malo manje u " Ф" pozi)

vidim da ti se nešto srce raznežilo, pa si fini ne samo prema Sybil (Sybil, gde si? Vidiš li ovo?) nego i prema meni. Thanks.
lutherblisset lutherblisset 12:40 17.10.2009

Strah od žene

Iskren da budem, delo Vajningera mi je oduvek bilo odbojno. Sav taj rasizam i mizoginija ostaju glavni označitelji njegovog dela, ma kojim ih epitetima ukrašavali.

Ali, ne treba biti prestrog prema sirotom Otu. Cult je lepo iznad, na bartovski način, objasnio primat teksta nad autorom. Sada taj tekst treba staviti u vremenski kontekst u kome je Vajninger živeo i stvarao. Paradigme tog vremena bile su antisemitizam i mizoginija (čak bi se pre moglo reći ginofobija). I mnogi drugi (pomenuti Kafka i Strindberg) su izražavali strah od žene, a pre svega od čestih varijacija i promena raspoloženja žene. Na tom temelju je i nastala psihoanaliza (tj. na onome što se tada nazivalo ženska histerija).

Imajući sve to u vidu, ne vidim razloge za preveliku krivicu Vajningera, ali ni razloge koji idu u prilog navodnoj genijalnosti njegovog dela. Nema tu onoga što bi Bašlar nazvao epistemološkim prelomom ili Tomas Kun promenom paradigme. Čak naprotiv, u odnosu na Platona i njegov stav iz Države o suštinskoj jednakosti muškarca i žene (ne postoji oblast u kojoj je muškarac sposobniji od žene), ovo je nazadak. Što neko reče ispred, nije uspeo da razmišlja van okvira svoga vremena.

A ova teta je pokazala da može da teoretiše o stvarima o kojima je teoretisao i Vajninger (rod) i u tome bude mnogo visprenija od njega (a zamislite, samo je obična žena;ko bi rekao).

vladimir petrovic vladimir petrovic 15:29 17.10.2009

Re: Strah od žene

lutherblisset
... Iskren da budem, delo Vajningera mi je oduvek bilo odbojno. Sav taj rasizam i mizoginija ostaju glavni označitelji njegovog dela, ma kojim ih epitetima ukrašavali.
Ali, ne treba biti prestrog prema sirotom Otu.

Dobar komentar, mada se ne slažem sa nekim postavkama. Daje mogućnosti za razgovor, odnosno polemiku.

Sada taj tekst treba staviti u vremenski kontekst u kome je Vajninger živeo i stvarao. Paradigme tog vremena bile su antisemitizam i mizoginija (čak bi se pre moglo reći ginofobija). I mnogi drugi (pomenuti Kafka i Strindberg) su izražavali strah od žene, a pre svega od čestih varijacija i promena raspoloženja žene.

Ja, takodje, stalno upozoravam da se mora uzeti u obzir istorijski kontekst u kome je Vajningerova knjiga pisana.
Drugim rečima, sa današnje vremenske distance, to što je iznosio Vajninger svakako izgleda kao preterivanje.

Medjutim, ne smemo zaboraviti činjenicu da Vajningerova knjiga, napisana pre više od stotinu godina, i danas je zanimljiva za čitanje - mnogima. Uticala je i utiče na mnoge mislioce. Dakle, ne radi se o nekom pamfletu, uperenom protiv žene i Jevreja, kakvi se povremeno javljaju u mnogim sredinama, pamfletu koji se zaboravi pre nego što se korice iscepaju. Ne, ta Vajningerova knjiga je preživela mnoga turbulentna vremena i dan danas se štampa u prilično velikim izdanjima, kako u originalu, tako i u prevodu na mnoge strane jezike. To nešto kaže, zar ne?

Pominješ Kafku i Strindberga.
Ja sam upravo, malo ranije, tamo gde je Topcat lepo rekla
topcatMislim da su teorije tipa "šta je on znao sa 23" potpuno promašene.
pisao opširno o Strindbergu, citirajući Isidoru Sekulić, o tome da je centralna tema njegovog pisanja i življenja bila - mržnja prema ženama.

Svi znamo kakav je bio Kafkin život. A da iskoristim ovu priliku da ponovo navedem šta je u svom eseju Isidora još rekla o Strindbergu:
"Strindberga niko ne voli. Autor koji je napisao celu biblioteku knjiga, romana, novela istorijskih i modernih, drama, istorijskih i društvenih, naučnih rasprava, najzad još pet opsežnih svezaka povesti i ispovesti svoga vlastitog života; autor koji ništa na svetu nije zaboravio obraditi; koji je svačiju muku ili opisao ili propatio, taj autor nije uspeo da zadobije ni opštu ljubav sviju, ni naročitu ljubav pojedinaca. Strindberg nije pisac ni mladih ni starih, ni srećnih ni nesrećnih, ni muških ni ženskih. Poznajemo ga, čitali smo ga, drugovali smo s njim ponekad baš bratski, ili ga prstom pokazivali kao velikog učitelja, ali slabo navodimo njegove tekstove, sliku njegovu ne držimo na stolu, milo nam je što mu je lepa kuća tako daleko... Zašto? pitamo nekoga, ili pitamo sami sebe. I odmah, malo jetko odgovaramo istom rečju: zašto? Hja, kad je nekom dato od Boga da ume kao lav rikati, onda ga ne volim čuti da kao mangup psuje. Kad je neko veliki sensualac, onda neka ne traži ni od koga vestalstvo. Kad neko ima stvaralačku glad i stvaralčku moć najvećih, onda taj neka ne beleži, kao drevni kaludjeri, samo kuge vojne i propasti. Kad je neko dobio od Boga i silan mozak i silno srce, neka onda zna, ili nauči, kako se živi u dve razne ćelije, kao što je živeo, na primer, Paskal, i neka ne prepada srce glavom.... Nastupa raskid, bol iskustva, intelektualni obračun, satanski tačno znanje čime sve žena odstupa od ideala. Zatim se ponovo fantazira da raj na zemlji mora biti u ženi, a kad nije, Strindberg s najvećom mržnjom i s naučničkim rečnikom nasrće na čulnu i sensualnu ženu. Od dveju venčanih Strindbergovih žena, prva je bila glumica, a druga čista intelektualka. Lovio je dakle nesrećni čovek po graničnim oblastima. Dve žene, dva mučenja. Ljubavnica je Strindberg imao čitavu seriju, ali izgleda, sve iz reda 'prostačkog'. Strindberg je leteo u iskustva sa slobodama izuzetnog čoveka.... Naravno, u mirnim momentima je Strindberg znao da tamo gde nema idealnih žena da u tom svetu nema ni idealnih muškaraca. I izveo je zaključak; da je čovek, ma ko on bio, samo sluga instinkata, i da je život, ma kakav bio, samo divljaštvo. Ali čim naidje na čoveka koji je žena, Strindberg gubi vladanje nad sobom, nasrće na ženu bezmalo fizički, i bori se s njom kao sa opasnom divljom zverkom. Po romanima i pričama svojim pričao je Strindberg, razdraženo, vlastita svoja stradanja kroz ljubav i kraj žena... ".

Izvini za ovaj malo duži citat o Strindbergu, ali meni, u naivnosti mojoj, razumevanje Strindberga treba da pomogne da bolje razumem Vajningera.

P. S. Hvala što si okačio zvučni zapis o Juliji Kristevoj. Dobar je njen francuski (bez stranog akcenta), ali ne vidim baš previše kakvu povezanost njena priča o lingvistici ima sa Vajningerom. Thanks anyhow.


lutherblisset lutherblisset 18:51 17.10.2009

Re: Strah od žene


Ja, takodje, stalno upozoravam da se mora uzeti u obzir istorijski kontekst u kome je Vajningerova knjiga pisana.
Drugim rečima, sa današnje vremenske distance, to što je iznosio Vajninger svakako izgleda kao preterivanje.

Medjutim, ne smemo zaboraviti činjenicu da Vajningerova knjiga, napisana pre više od stotinu godina, i danas je zanimljiva za čitanje - mnogima. Uticala je i utiče na mnoge mislioce. Dakle, ne radi se o nekom pamfletu, uperenom protiv žene i Jevreja, kakvi se povremeno javljaju u mnogim sredinama, pamfletu koji se zaboravi pre nego što se korice iscepaju. Ne, ta Vajningerova knjiga je preživela mnoga turbulentna vremena i dan danas se štampa u prilično velikim izdanjima, kako u originalu, tako i u prevodu na mnoge strane jezike. To nešto kaže, zar ne?



Potpuno si u pravu u vezi istorijskog konteksta.

Naravno, Vajninger je nesumnjivo zaslužan za teoretizaciju polova i polnih razlika. Kao jednom od prvih ljudi koji su se time ozbiljnije bavili nego prethodnici pod prevelikim uticajem religiozne svesti, svakako mu treba odati priznanje. Ono na čemu on pada je, po mom mišljenju, upravo tačka zasnivanja nove teorije, one koja će se emancipovati od ideoloških predstava sopstvene epohe (antisemitizam i ginofobija). Mislim da je u tome uspeo Frojd, mada je i njegova teorija u značajnoj meri bila ograničena ideološkim predstavama svoga vremena.



pisao opširno o Strindbergu, citirajući Isidoru Sekulić, o tome da je centralna tema njegovog pisanja i življenja bila - mržnja prema ženama.


Mislim da čak i kod njega i kod Vajningera nije u pitanju bila čista mizoginija već pre ginofobija.
Svakako je dobro što si postovao ovaj izvanredan Isidorin citat, pošto postoji jedan deo sa kojim se slažem:

Zatim se ponovo fantazira da raj na zemlji mora biti u ženi, a kad nije, Strindberg s najvećom mržnjom i s naučničkim rečnikom nasrće na čulnu i sensualnu ženu. Od dveju venčanih Strindbergovih žena, prva je bila glumica, a druga čista intelektualka. Lovio je dakle nesrećni čovek po graničnim oblastima.


Dakle, smatram da je problem i Strindberga i Vajningera bio u fantaziranju o tzv. večnom ženskom. Po ugledu na tzv. postmodernističku teoriju, rekao bih da su obojica previše esencijalizovali žensku prirodu (a vidimo da je Strindberg ocrnjivao žene zbog toga što je stvarnost pobila njegovu idealističku predstavu o večnom ženskom), te otuda prevelika tipiziranost žene u njihovim delima. Moj stav je da to nije zbog mržnje koju su oni gajili prema ženama, koliko zbog straha od nečega dijaboličnog u ženskoj prirodi. Zato ih ni ne treba toliko osuđivati, sama ta pojava je u to vreme bila rasprostranjena poput epidemije (recimo, veoma je zanimljivo analizirati ženske demonske likove u književnosti od romantizma pa nadalje).


P. S. Hvala što si okačio zvučni zapis o Juliji Kristevoj. Dobar je njen francuski (bez stranog akcenta), ali ne vidim baš previše kakvu povezanost njena priča o lingvistici ima sa Vajningerom. Thanks anyhow.




Kristevu sam okačio koliko zbog feminističkog protivotrova Vajningerovom antifeminizmu, toliko i zbog njene zanimljive teorije o vezi poetskog jezika i muzike koju ovde elaborira.
Tako ona smatra da je poetski jezik veoma muzikalan i kao takav najbliži pre-edipalnom stadijumu. On ne denotira (referira) poput jezika svakodnevne komunikacije, već predstavlja čistu ekspresiju i samodovoljnost. Karakteristika ovog stadijuma je takođe i prevelika vezanost za majku.
Vajninger je bio veliki ljubitelj muzike. Možda je ova njegova velika ljubav bila odraz njegove vezanosti za majku, dok je njegova teorija bila mehanizam potiskivanja (da me neko ne bi krivo shvatio, uopšte nemam na umu edipov kompleks)?
oskar-z-wild oskar-z-wild 20:25 17.10.2009

Re: Strah od žene

Чини ми се да в.п. осцилира између стања слободног духа и конформизма, можда баш као и Вајнингер који се сигурно не би убио да је стварно био „генијалан“. Слажем се да је добро памћење одлика великана. Џојс, на пример, је имао способност да памти многе детаље свог живота – али човек на крају ипак мора да буде селективан јер од дрвећа не би видео шуму или обрнуто. Многи генијални великани су имали у својој служби велики број помоћника, истраживача и секретара који су били њихово „проширено памћење“.

Вајнигер се убио у „сумњивим околностима“. Очигледно је да је направио једну добру или ако хоћемо, чак и „генијалну“ синтезу свега што је научио и повезао до своје двадесет треће године, али нагли прелаз на морализам га је убио. Штета, јер све што ме не убије ме ојачава. Мислио је као слободан дух, а ухватио се у клопку хришћанског морала. Свакако није схватио највећег мислиоца тог доба, Ничеа (чије књиге се непрестано репринтују у свету, док је Вајнингер само познат онима који су conosseurs) који је упозоравао на клопке морализма а истовремено је ценио вредности, попут уметности, које не би постојале да није било хришћанства, у европском случају. Укратко, за Ничеа хришћанство је било нужно, али у своје доба. Па и данас је хришћанство нужно некима.

Што се тиче жена, Ниче каже да је „љубав по својим средствима рат, а у основи љубав је смртоносна мржња између полова.“ Са друге стране знамо да је „љуби ближњег“ основа хришћанског морала. Јасно је да је жена, по Ничеу, равноправна мушкарцу иначе не би била СМРТАН непријатељ.

Такође се треба сетити Ничеове дефиниције порока. „Са речју „порок“ нападам сваку врсту супростављања природи, или, ако више волите фине речи, идеализму. Моја морална клаузула гласи: Проповедање чедности у јавности је подстицање на неприродне радње. Свако омаловажавање сексуалног живота, сво његово срозавање помоћу концепта „нечисто“, је суштински криминал против Живота и против Светог Духа Живота.“



lutherblisset lutherblisset 21:12 17.10.2009

Re: Strah od žene

Вајнигер се убио у „сумњивим околностима“. Очигледно је да је направио једну добру или ако хоћемо, чак и „генијалну“ синтезу свега што је научио и повезао до своје двадесет треће године, али нагли прелаз на морализам га је убио. Штета, јер све што ме не убије ме ојачава. Мислио је као слободан дух, а ухватио се у клопку хришћанског морала. Свакако није схватио највећег мислиоца тог доба, Ничеа (чије књиге се непрестано репринтују у свету, док је Вајнингер само познат онима који су conosseurs) који је упозоравао на клопке морализма а истовремено је ценио вредности, попут уметности, које не би постојале да није било хришћанства, у европском случају. Укратко, за Ничеа хришћанство је било нужно, али у своје доба. Па и данас је хришћанство нужно некима.

Што се тиче жена, Ниче каже да је „љубав по својим средствима рат, а у основи љубав је смртоносна мржња између полова.“ Са друге стране знамо да је „љуби ближњег“ основа хришћанског морала. Јасно је да је жена, по Ничеу, равноправна мушкарцу иначе не би била СМРТАН непријатељ.

Такође се треба сетити Ничеове дефиниције порока. „Са речју „порок“ нападам сваку врсту супростављања природи, или, ако више волите фине речи, идеализму. Моја морална клаузула гласи: Проповедање чедности у јавности је подстицање на неприродне радње. Свако омаловажавање сексуалног живота, сво његово срозавање помоћу концепта „нечисто“, је суштински криминал против Живота и против Светог Духа Живота.“



Uglavnom se slažem. Vajninger jeste bio darovit i jeste značajan autor, ali je činjenica da nije uspeo da se iščupa iz kandži tadašnjeg preovlađujućeg moralizma (što je, po mom mišljenju, samo drugo ime za ideologiju).

Niče je zasigurno jedna od ličnosti (pored Marksa i Frojda) čije je delo u dvadesetom veku najkrivotvorenije.

Evo jednog citata o neprijateljstvu koji se nadovezuje na ono što ste naglasili:

Jednakost s neprijateljem-prva je pretpostavka za pravedan dvoboj. Gde se prezire, ne može se voditi rat;gde se zapoveda, gde se nešto vidi pod sobom, tu se nema voditi rat.

Fascinantan mislilac. Mislim da mladi trebaju potpuno odbaciti trućanja o Ničeu iz srednjoškolskih udžbenika za filozofiju i čitati ga isključivo uz Bataja.

oskar-z-wild oskar-z-wild 21:49 17.10.2009

Re: Strah od žene

Fascinantan mislilac. Mislim da mladi trebaju potpuno odbaciti trućanja o Ničeu iz srednjoškolskih udžbenika za filozofiju i čitati ga isključivo uz Bataja.


Пошто засад Ничеа читам само уз Ничеа, да ли би сте ми можда препоручили релевантне Батајове књиге?
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:02 17.10.2009

Re: Strah od žene

oskar-z-wild
...Чини ми се да в.п. осцилира између стања слободног духа и конформизма, можда баш као и Вајнингер који се сигурно не би убио да је стварно био „генијалан“. Слажем се да је добро памћење одлика великана. Џојс, на пример, је имао способност да памти многе детаље свог живота – али човек на крају ипак мора да буде селективан јер од дрвећа не би видео шуму или обрнуто. Многи генијални великани су имали у својој служби велики број помоћника, истраживача и секретара који су били њихово „проширено памћење“.

Вајнигер се убио у „сумњивим околностима“. Очигледно је да је направио једну добру или ако хоћемо, чак и „генијалну“ синтезу свега што је научио и повезао до своје двадесет треће године, али нагли прелаз на морализам га је убио. Штета, јер све што ме не убије ме ојачава. Мислио је као слободан дух, а ухватио се у клопку хришћанског морала. Свакако није схватио највећег мислиоца тог доба, Ничеа (чије књиге се непрестано репринтују у свету, док је Вајнингер само познат онима који су conosseurs) који је упозоравао на клопке морализма а истовремено је ценио вредности, попут уметности, које не би постојале да није било хришћанства, у европском случају. Укратко, за Ничеа хришћанство је било нужно, али у своје доба. Па и данас је хришћанство нужно некима.

Што се тиче жена, Ниче каже да је „љубав по својим средствима рат, а у основи љубав је смртоносна мржња између полова.“ Са друге стране знамо да је „љуби ближњег“ основа хришћанског морала. Јасно је да је жена, по Ничеу, равноправна мушкарцу иначе не би била СМРТАН непријатељ.

Такође се треба сетити Ничеове дефиниције порока. „Са речју „порок“ нападам сваку врсту супростављања природи, или, ако више волите фине речи, идеализму. Моја морална клаузула гласи: Проповедање чедности у јавности је подстицање на неприродне радње. Свако омаловажавање сексуалног живота, сво његово срозавање помоћу концепта „нечисто“, је суштински криминал против Живота и против Светог Духа Живота.“


Hvala. Ja se umnogome slažem sa iznetim, kako po onome o Vajningeru, tako i, naravno, o Ničeu.
S druge strane, meni načelno nije prihvatljivo ovo:
Вајнингер који се сигурно не би убио да је стварно био „генијалан“.
jer, kao što sam navodio, Vajninger se mnogo plašio ludila, i izlazio sa zanimljivim idejama o genijalcima koji polude (o tome sam govorio u komentarima), te ne smatram da to što se ubio umanjuje njegovu genijalnost (pritom, ne smatram da su sve genijalnosti iste - nisu). Verovao je da samoubistvo može biti bolje rešenje od ludila. Naravno, o tome se može diskutovati.

lutherblisset lutherblisset 00:08 18.10.2009

Re: Strah od žene


Пошто засад Ничеа читам само уз Ничеа, да ли би сте ми можда препоручили релевантне Батајове књиге?


U svakom Batajevom delu je primetan Ničeov uticaj (mnogi ga smatraju jedinim autentičnim ničeancem dvadesetog veka). Svakako treba pročitati njegovo kapitalno delo Prokleti deo (nažalost, čini mi se da je kod nas preveden samo prvi tom).

Kod nas je prevedeno i delo Erotizam ; Suze Erosove.

Što se tiče njegove intrerpretacije Ničea, Književna Zajednica Novog Sada je 1988. prevela njegovo delo O Ničeu.

Takođe ovde možete pročitati jedan njegov kratak osvrt na Manovu interpretaciju Ničea.

http://www.scribd.com/doc/12607242/or-bataj-nice-i-faust

Bataj je prvi mislilac koji je (1937.godine) ustao protiv gnusnog poistovećivanja Ničea sa nacizmom i za to (ne)delo eksplicitno optužio Ničeovu sestru.


vladimir petrovic vladimir petrovic 09:41 18.10.2009

Re: Vajninger i samoubistvo

oskar-z-wild
...Вајнингер који се сигурно не би убио да је стварно био „генијалан“.

Podsećam na Vajningerove reči o samoubistvu, koje sam već negde ranije pominjao: «Pristojan čovek ide sâm u smrt kada oseti da je konačno zao; prostak mora da bude prisiljen na smrt sudskom presudom».

Naime, ne samo da je Vajninger znao za Šopenhauerove (Schopenhauer) reči «da je samoubistvo daleko od toga da bude negacija volje, ono je pre izraz snažne afirmacije volje», on je znao i za reči F. M. Dostojevskog (Достое́вский): "Opet nova žrtva, i opet je sudska medicina došla do zaključka da je reč o ludaku! Jer ti doktori nikako ne mogu da pretpostave da je čovek u stanju da se i pri zdravom razumu odluči na samoubistvo... Tu je uzrok realizam, a ne ludilo".

Njegov postupak je bio i na liniji onoga, što će nešto kasnije, japanski pisac Yukio Mishima, takodje samoubica, zabeležiti: «Ako tako visoko procenjujemo dignitet života, kako možemo da ne vrednujemo isto tako visoko dignitet smrti? Nijedna smrt nije uzaludna».

Jer, Vajninger je smatrao, kao Niče, da u ovome svetu postoje samo pojave i interpretacije. Umreće, dakle, onda kada je u najlepšim godinama, a nije imao vremena da čeka i «proverava» da li «najlepše godine tek treba da dodju».

Ima i onih koji Vajningerovo samoubistvo tumače kao herojski čin, smatrajući da je to samoubistvo bilo - optimistička žrtva; Vajninger je umro zato što je voleo da živi.

Da se našalim, Vajninger sigurno nije bio na liniji onoga što Žan Kokto (Jean Cocteau) u svojoj «Stramputici» posprdno navodi: «Englez je izvršio samoubistvo pošto je napisao poruku: 'Isuviše je dugmadi koju treba zakopčavati i raskopčavati, zato se ubijam'».
vladimir petrovic vladimir petrovic 12:18 18.10.2009

Re: Strah od žene

lutherblisset
... U svakom Batajevom delu je primetan Ničeov uticaj (mnogi ga smatraju jedinim autentičnim ničeancem dvadesetog veka). Svakako treba pročitati njegovo kapitalno delo Prokleti deo (nažalost, čini mi se da je kod nas preveden samo prvi tom).
Kod nas je prevedeno i delo Erotizam ; Suze Erosove.
Što se tiče njegove intrerpretacije Ničea, Književna Zajednica Novog Sada je 1988. prevela njegovo delo O Ničeu.
Takođe ovde možete pročitati jedan njegov kratak osvrt na Manovu interpretaciju Ničea.
http://www.scribd.com/doc/12607242/or-bataj-nice-i-faust
Bataj je prvi mislilac koji je (1937.godine) ustao protiv gnusnog poistovećivanja Ničea sa nacizmom i za to (ne)delo eksplicitno optužio Ničeovu sestru.


Hvala za ove napomene, Lutherblisset I ja sam zainteresovan.

U ovom trenutku mi na pamet pada, uslovno rečeno, "erotski Bataj". Čuo sam za ono tumačenje da je po Bataju, suština eroticizma u kaljanju nečije lepote; što je lepota veća, kaljanje je dublje, a erotski užitak snažniji.

Šta ja mogu kada veoma volim lepotu, ali još više da je kaljam.
fixxerus fixxerus 14:21 17.10.2009

t aut o logija:.

pola nbeograda nema vode
pola struje
a meni baš danas izrasla krila
kojima treba svetlost i voda za zalivanje:
vratim se tamo gde nema vode
kaad:
u redu za pamet:
mladi vitgenštajn, ali samo po načinu filosofiranja - u obliku sina mi

i 1 drugi: nalik na lika iz čarobnog brega
onaj što je dremo sedam godina:
hans kastorp, ali samo po dužini odsudnosti - u obličju moga oca

& moja malenkost u obličju moje osrednjosti, ali samo u posrednosti

kaže hans:
postoji obaveza da živimo život koji nas muči
aa taj život je: kao san: uvek na nekom drugom mestu..

na to se nasmejaše brci mladog vitgenštajna:
eeex, obaveza da živimo život nepovratno nas navodi natrag u dosaduu:
javlja se neka vrsta morala dosade!!

ja htedoh nešto da izustim al doxvati me mala snaga za jezik:
paa: nasmejah se odmahujući levom rukom
u prvcu pada avale:
ne postoji ni jedan drugi razlog da čučimo u mraku
osim da bi smo se otarasili predstave:
da smo ikada bili u svetlosti..

utom dođoshe ovi kojih nije bilo
ja se probudih od cikeivriske komšiluka
vidim pored mene otac u kratkim udisajima ipak izdiše
sin zapalio negde do svitanja
a ja:
uredno ne podnosim ljude koji:
po svaku cenu pale sveću




baš kada ja proklinjem mrak
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:17 17.10.2009

Re: t aut o logija:.

Fixxerus, hvala.

Ja Vitgenštajna ne bih mogao da zamislim kao sina, već samo kao oca.

Šalu po strani, bio je to zanimljiv čovek. Mislim da zaslužuje veću svetsku pozornost nego što je ima.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:00 17.10.2009

Unf, gde si?

Pa očekivao sam, bro, da ćeš se setiti da mi čestitaš 200 broj.
Ovo je "težak" post, pa nisam verovao da će imati više od stotinu sveukupnih komentara...
Thanks to everybody!

Unfuckable Unfuckable 21:01 17.10.2009

Re: Unf, gde si?

Pa očekivao sam, bro, da ćeš se setiti da mi čestitaš 200 broj.

Pižone, za tebe je 200 odavno pis ov kejk
Samo rokaj
(i pazi se sybil)
maksa83 maksa83 20:18 17.10.2009

javno izvinjenje...

... auditorijumu na koji sam sasuo svoje mišljenje bez čitanja same knjige & Pižonu & topcat ponaosob.

Počeo sam da čitam i na kraju ću imati formiran stav iza koga mogu da stojim. Od ovo malo što sam pročitao do sad rekao bih da tip nije baš skroz bio off mark.


P.S. Primorala me topcat koja ovde neuviđavno :)))) odbija da mi na brzaka prepriča knjigu i njene važne delove.
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:51 17.10.2009

Re: javno izvinjenje...

Maksa
auditorijumu na koji sam sasuo svoje mišljenje bez čitanja same knjige & Pižonu & topcat ponaosob.

Apology accepted.

Nije moralo, Makso. Ovde smo da razmenjujemo mišljenja, pa i da jedan od drugog po nešto saznamo.
A ne da se nadmudrujemo.

Ja sam pokrenuo ovaj razgovor o Vajningeru, imajući u vidu da sam, sticajem čudnih okolnosti, prilično znao o njemu. Medjutim, bez foliranja, ja sam dosta toga naučio iz - dosadašnjih komentara, ovde. Što sam i očekivao, pa sam zahvalan.

A drago mi je da vidim da ti kažeš
Od ovo malo što sam pročitao do sad rekao bih da tip nije baš skroz bio off mark.


Vajninger ima svoj odredjeni značaj.
Naravno, kao i sve drugo u životu, i filozofi se mogu rangirati, pa Vajninger ne dolazi medju prve, ali VREDI ZNATI O NJEMU.
omega68 omega68 21:44 17.10.2009

Re: javno izvinjenje...




Ja ne znam da li je nesrećnik Vajninger otišao u smrt kao "devac", ali njegova razmišljanja o muško-ženskim odnosima jesu (ponekad) veoma ubedljiva. I - subjektivna, naravno.

ovo gore je rekao VP Pižon
Filip2412

Karakteristika mladosti. Covek sa staroscu dobije blagost, uspori malo. Ubedljivost dolazi od besa, prevelike koncentracije hormona.


Evo ga još jedan mlad i neiskusn
Nisu u pitanju ubedljivost ili blagost
u pitanju su STVARNE razlike u polovima nevezano za to ko ih posmatra i koliko ima godina.
Mocart je jednom, dok je bio mlad, ponizio mnogo starijeg ( nemogusesetimkog ) kompozitora koji ga je pitao kada će on , kao stariji , da komponuje kao mladi maestro.''Neko neće nikad'' ( tako nekako )
to je stvar talenta
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:10 17.10.2009

Re: javno izvinjenje...

Omega
Evo ga još jedan mlad i neiskusn

Zaboravio si da napomeneš da je, za razliku od mladog Vajningera o kome ovde razgovaramo, Dučić važio, koliko ja znam, za velikog - ženskaroša. Imao je, kažu, mnogo žena, a ostao je neženja.

Postoji čak priča da, dok je Dučić bio na diplomatskoj dužnosti u Madjarskoj, neka madjarska grofica, koja je ludo bila zaljubljena u njega, mu je poklonila vilu sa placem na najlepšem trgu u Budimpešti, gde se i dan danas nalazi naša Ambasada....
omega68 omega68 22:17 17.10.2009

Re: javno izvinjenje...

Zaboravio si da napomeneš da je, za razliku od mladog Vajningera o kome ovde razgovaramo, Dučić važio, koliko ja znam, za velikog - ženskaroša. Imao je, kažu, mnogo žena, a ostao je neženja.


pa bilo je ironično


Postoji čak priča da, dok je Dučić bio na diplomatskoj dužnosti u Madjarskoj, neka madjarska grofica, koja je ludo bila zaljubljena u njega, mu je poklonila vilu sa placem na najlepšem trgu u Budimpešti, gde se i dan danas nalazi naša Ambasada....


Eh , Mađarice... !
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:46 17.10.2009

Odnos Vajningera sa Frojdom

Osećam potrebu da dodatno kažem nešto o tome kakav je bio odnos Vajningera sa Zigmundom Frojdom.

Krajem 1901. godine Vajninger je bezuspešno pokušao da štampa svoje delo “Eros i psiha”. (To je, zapravo, bila kraća verzija onoga što će kasnije postati knjiga «Pol i Karakter»). Kažu da se bio obratio za pomoć i Frojdu, koji je, na žalost, odbio da da preporuku za štampanje.

Ipak, Vajningerovi profesori su to štivo prihvatili, tel-quel, kao njegovu disertaciju, te mu dali titulu “doktora filozofije”.

Takodje, kada je već imao u glavi “Pol i karakter”, Vajninger je sa tim upoznao Frojda. Frojd je pritom pokazivao da nije bio impresioniran Vajningerovim argumentima, te mu je nadmeno (gledajući pred sobom dvadesetjednogodišnjaka) savetovao “da provede još deset godina u prikupljanju empiričke evidencije za svoja tvrdjenja”, rekavši mu: “Svet želi dokaze, a ne misli”. Zbunjeni Vajninger odgovorio je da ima nameru da u sledećih deset godina pre piše neke druge knjige, nego da se sve vreme zadržava na “Polu i karakteru”. A svojim najbližim drugarima je govorio: “Kako ja mogu da dokažem činjenice? Činjenice mogu jedino da budu naznačene”.
Poznavaoci Frojda i Vajningera tvrde da je u pitanju bila surenjivost Frojda, jer je on lično bio planirao da štampa knjigu na temu biseksualnosti. Medjutim, poznato je da je Frojd neskriveno govorio svojim poznanicima o Vajningerovoj darovitosti. A onda, kao što to obično biva, kada se Vajninger ubio, Frojd je govorio: “Vajninger je bio vitak, odrastao mladić, sa ozbiljnim crtama i monaškim, ali vrlo lepim, pogledom u očima; pred njim sam imao utisak da stojim pred ličnošću obdarenom genijalnošću”. O mrtvome sve najbolje.

Postoji još nešto, što ja nisam u mogućnosti da ovoga puta elaboriram. Naime, kada je Vajninger počeo da piše svoju knjigu, jedan od najbližih Frojdovih prijatelja, Vilhelm Flis (Fliess) bio je zaokupljen sličnim idejama o biseksualnosti, temi koju je Vajninger obradio u prvom delu svoje knjige. (Kako je o svojim idejama Flis pričao Frojdu, onda je on optužio Frojda da je njegove ideje, svesno ili nesvesno, preneo Vajningeru, te da je Vajninger preuzeo njegve ideje). Naravno, Vajninger je ovo odbacio.

Dr Vladeta Jerotić piše da se u nekim stavovima Frojda prema ženama uopšte ogledaju - Vajningerove ideje. On je, recimo, pisao u članku “Neke psihičke posledice anatomskog razlikovanja polova” da “za žene je stupanj onoga što je normalno različit od onoga što je za muškarca; njihov ego nikada nije tako neumoljiv i nezavisan od svog emocionalnog izvora kao što je slučaj kod muškarca… njihov superego pokazuje manje smisla za pravdu nego superego muškarca, on je manje spreman da se podvrgne velikim nuždama života, mnogo je više uplivisan u rasudjivanjima od osećanja naklonosti ili neprijateljstva… “. Prema tome, dr Jerotić, koji je dobar poznavalac Frojda, zaključuje da “Frojd nije baš imao uzvišeno mišljenje o ženama, ali je umeo da se o njima izrazi mnogo manje subjektivno i svakako na osnovu velikog iskustva psihoterapeuta dokazuju dovoljno i brojna druga mesta u Frojdovim delima u kojima raspravlja o psihologiji žene.
Drugim rečima, kao iskusan doktor, Frojd je bio “lisac” u odnosu na mladjanog Vajningera koji je, izgledalo je, često postupao po principu “što na um, to na drum”.
trener92 trener92 23:20 17.10.2009

Re: Odnos Vajningera sa Frojdom

Drugim rečima, kao iskusan doktor, Frojd je bio “lisac”[ u odnosu na mladjanog Vajningera koji je, izgledalo je, često postupao po principu “što na um, to na drum”.

vladimir petrovic


Dobar zaključak! Hvala ti što si napisao ovaj komentar i razjasnio, neke nedoumice koje sam imao.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:30 17.10.2009

Niče - filosemit?

Surfujući po jednom izraelskom sajtu na Internetu naišao sam na opasku da je Vajninger, koga karakterišu kao "antisemita", smatrao Ničea "filosemitom".

(Kurt Rudolf Fisher, of the University of Vienna, notes in his article, “Experiences with Nietzsche and Weininger”, that from his perspective, the discussion of anti-Semitism is not merely theoretical, and after citing his personal background, he focuses on Nietzsche’s influence on Weininger, who considered him (Nietzsche) a philo-Semite and then Fisher goes back to deal with his personal historical experience regarding the gap between Weininger’s idealism, from the turn of the century, and the harsh reality that developed more than a generation after his suicide. He thereby contributes a critique of the mistaken perception that draws a straight line between Weininger’s philosophy and Hitler’s thinking).
omega68 omega68 22:31 17.10.2009

mnogo ste se uozbiljili

evo još samo ovo i više neću, majke mi
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:40 17.10.2009

Re: mnogo ste se uozbiljili

Omega
evo još samo ovo i više neću, majke mi

Ja sam mislio da se u Srbiji "žene ne tretiraju kao stoka", .... odnosno da se to radi samo u inostranstvu...

Omegito, samo se ti javljaj.
Usput, želim ti da i ti budeš srećnik pa da naletiš na neku Madjaricu, he, he, he...
leopold_lady leopold_lady 22:39 17.10.2009

Ne zameri....

nisam čitala post (čitaću ga ovih dana - sigurno) .... Ali,da li si ikada čuo da je i jedan jedini genije - bio normalan ? Nije.... Moje intresovanje u jednom periodu su bile knjige iz psihologije čoveka i oblici ponašanja itd itd .... I lepo oni sve to u knjigama opišu.... Zaista ima dosta nekih istina .... Ali,problem je što je čovek prilično kvarljiva roba i nigde ne piše - kako se ponašati i osećati - kad shvatiš da si jednu osobu loše psihološki procenio.... Ne zato što nisi učio kako se to radi - nego zato što je čovek - kao što rekoh - kvarljiva roba..... Ljubomora,zavist,zloba - menjaju ljude iz korena.... Ali,o tome možda više - kad pročitam....
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:56 17.10.2009

O. Vajninger: O krajnjim životnim svrhama

Kada sam već pokrenuo ovaj razgovor oko Ota Vajningera, osećam se dužnim da napomenem sledeće:

U tekstu sam naglasio da je "Pol i karakter" jedno i jedino delo Vajningerovo.
To je tačno utoliko što je ta knjiga štampana za života njegovog.

Medjutim, posthumno, štampana je još jedna Vajningerova knjiga, od njegovih zaostalih zabeležaka i aforizama, pod naslovom Über Die Letzten Dinge. Kod nas je ta knjiga objavljena kao "O KRAJNJIM ŽIVOTNIM SVRHAMA", u prevodu Branimira Živojinovića (Paideia, 2004).

Evo šta kaže dr Vladeta Jerotić o toj knjizi:

"Vrednost ove knjige i zadovoljstvo sto je imamo nalazim u sledecem:
1) Stalna aktuelnost tema kojima se Oto Vajninger bavi u ovoj knjizi, to su u prvom redu psiholosko - metafizicke,
2) Skoro apsolutna originalnost nekih misli mladog austrijskog filosofa s pocetka veka, misli mestimicno neprevazidjenih do danas,
3) Potreba utemeljenja ili obnavljanja temelja duhovne kulture danas u svetu, u nasoj sredini posebno, u jednom vremenu ozbiljno poljuljanih religioznih i filosofskih nacela u zapadnoevropskoj hriscanskoj civilizaciji"

nsarski nsarski 03:14 18.10.2009

God damn it!

ili kako bi tvoj Vagner rekao - Gotterdamerung!

Horacije, ti ga bas pretera sa ovim velicanjem Vajningera.
Mislim, sve to sto ste ti i on napisali o njemu - on o sebi, a ti o njemu - moze mnogo prostije da se objasni.
Pazi te misli - zena je da se obozava i nije za seks. Muskarac treba zenu da obozava, i vrati joj dusu (koju ona nema), a zena je tu da pomogne muskarcu da dodje do svoga bica. Seks je za zenu ponizenje. Au, jbt! Zena nema ego. To je kao kad bi kazao da zena nema, na primer, jetru.
U svom "Blagu cara Radovana" Ducic je tvrdio da je zena "kao dete ili divljak" i to, u istom tekstu, ponovio vise puta. V. Stevanovic u knjizi "Nisci" kaze da je "zena zivotinja bez krzna i biljka bez lisca, nema morala ali nije kaznjiva". I tako dalje. O Marsu i Veneri da ne pricam.
Nije potrebno da neko ima 20 godina i pateticno se ubije da bi lupetao o zenama i mi to proglasili za genijalnost.
Ja mislim da je po sredi mnogo banalnija stvar, a banalnost, uci nas Dusan Matic, "ima paklenu snagu".

Nas Oto je, po prilici, bio sklon decacima - onima koji, po njegovim definicijama, imaju dusu. Tako se "zaljubio" u Vagnera i Nicea. Rekao bih da je Oto voleo devojcice, ali samo one koje imaju "dusu" (citaj: onu stvar) i brkove. A to je bio jedan "grosse no no" u njegovo vreme. Mislim, jbg., nije mu bilo lako. Pa je onda, prvo, odrekao svoje poreklo, svoje bice, svoju nacionalnost, i iznad svega svoju seksualnost. Pazi sad ovako: zena, dakle, nema dusu, a tu je muskarcina da je ponizi (seksom, naravno) i tu joj dusu vrati. (Ovo ne treba citati pre dorucka). Posto Vajninger nije imao ni poreklo, ni naciju, ni nista (valjda ni dusu) - on je sve to odricao - onda i njemu treba neko da vrati dusu (seksom, naravno). A ko to moze bolje da uradi nego neki surovi brka s povelikom dusom?
Umesto da uziva u svojoj polnosi - koja god da je - on je od toga napravio vekovnu psihićku dramu i stao da lupeta o ustrojstvu sveta. Umesto da izadje "out of the closet" on je celo covecanstvo strpao u closet. Big deal. Kad mu taj projekat nije posao za rukom, niti ga oslobodio sopstvenih seksualnih anksioznosti, on se roknuo. I to pateticno. Bljak!


Unfuckable Unfuckable 05:07 18.10.2009

Re: MajnGott : grosse no no !

komentar, čemu ?
neprocenjivo, plačem odistinski od smeha na surovog brku s povelikom dušom
ovakav ulet u pozadinu se retko viđa, pa ne rekoh li da su sjajni komentari ?
marco_de.manccini marco_de.manccini 05:18 18.10.2009

Re: MajnGott : grosse no no !

Zena nema ego. To je kao kad bi kazao da zena nema, na primer, jetru.

ја за јетру нисам сигуран.
Filip2412 Filip2412 05:33 18.10.2009

Re: God damn it!

Tako se "zaljubio" u Vagnera i Nicea. Rekao bih da je Oto voleo devojcice, ali samo one koje imaju "dusu" (citaj: onu stvar) i brkove.
joj otrovao si ga
maksa83 maksa83 06:05 18.10.2009

Re: MajnGott : grosse no no !

Unfuckable
komentar, čemu ?
neprocenjivo, plačem odistinski od smeha na surovog brku s povelikom dušom
ovakav ulet u pozadinu se retko viđa, pa ne rekoh li da su sjajni komentari ?

Brrratttemili (lieber Bruder), vidim sliku:

<Pižon levom rukom prinosi šolju ustima, srkne gutljaj, i jedina dilema je da li prvo da banuje nsarskog pa obriše komentar, ili obrnuto>

maksa83 maksa83 06:19 18.10.2009

Re: God damn it!

nsarski
Rekao bih da je Oto voleo devojcice, ali samo one koje imaju "dusu" (citaj: onu stvar) i brkove.

Pa ovo baca skroz novo svetlo na sve, konkretno na poreklo izraza "boli me k.". To zapravo znači da muškarac prolazi kroz duševne patnje i da je taj izraz koji mi tumačimo kao rezignaciju zapravo jedna frojdovska sublimacija tog zapaljenskog procesa (duše) koju ovaj projektuje na njenu fizičku manifestaciju (k.) i priznaje svoje stanje, dajući sebi tako oduška.

Pa reci sad da Vajninger nije bio onto something.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:23 18.10.2009

Re: God damn it!

Nsarski
... Ja mislim da je po sredi mnogo banalnija stvar

Ti si pokušao da stvar malo previše uprostiš, Nsarski. Pada mi na pamet da si baš ti jednom prilikom, ovde na blogu, citirao Ajnštajnove (Einstein) reči (parafraziram) da treba nastojati da stvari kažemo što jednostavnije, ali - ne baš previše.
Dakle, mada se sa dosta stvari koje si rekao ja slažem, ipak mislim da stvari nisu baš tako jednostavne kao što ti pokušavaš, u šali, da prikažeš.
Nas Oto je, po prilici, bio sklon decacima - onima koji, po njegovim definicijama, imaju dusu
Nije dokazano. S druge strane, još će ispasti da se Ludvig Vitgenstajn (Wittgenstein) bolje nosio sa tim problemom, koji nije mučio samo njega i mladjanog Vajningera, nego muči mnoge mladiće?

Podsećam da je španski slikar Goja (Francisco Goya), slikajući grozne scene ratnih zverstava, ispod jedne ispisao reči: No se puede saber por qué (Ne može se znati zašto). Tako se nikada neće potpuno saznati zašto je Vajninger uradio sa svojim životom to što je uradio.
Ali da je ostavio traga za sobom - jeste. A ja sam na te tragove hteo da podsetim. Ne da ih glorifikujem, samo da podsetim, believe me.

I još nešto (verovatno ću se kasnije vraćati ponovo), Vajninger nije samo u tom jedinom problemu (muško-žensko, odnosno muško-muško). Nije.
Mi se ovde toga prvenstveno hvatamo, jer je najlakše govoriti o tome (večna tema?!), pa i usput mlatiti praznu slamu. A stvari su (čitaj: život), ipak, komplikovanije nego što nekima na prvi pogled izgleda.

nsarski nsarski 09:51 18.10.2009

Re: God damn it!

Ajnstajn je rekao da stvari treba objasniti sto je jednostavnije moguce, ali nista jednostavnije od toga.

Ja ne vidim u cemu sam simplifikovao svoje misljenje o Vajningeru. Covek je ziveo u stanju potiskivane seksualnosti i to sublimirao u neku smesnu kvazi-nauku o zenama. Izmislio je dusu (dobro, dusu je izmislio Dostojevski) koju on, kao, ima, a zene je nemaju. Do svega toga je dosao cistim misljenjem - bez trenutka prakticnog rada. Da nema dokaza (dokaza? kakav je dokaz potreban? matematicki?) da je bio naklonjeniji muskom rodu se uzima kao osnova da no se puede saber porque. (Uzgred, ovu misao Andric sasvim drugacije interpretira u jednom svom eseju o Goji.)
Zamisli 20-godisnjeg starmalog koji ide okolo namrsten, cemerne duse bolne za sudbinom kosmosa i zena, retko se smeje. Pa da li bi ti takvog nekao pozvao na zurku? Ne bi, naravno. Ko da ga zove kad je covek zesci smor.
E, tek posle je dosao Herr Sigmund i pronasao naucni nacin da prica o "bezobraznim stvarima" (odjednom je cela Evropa pocela da prica o svojim sklonostima ka mami, tati, sestri, strini...incest, the game the whole family can play je usao u intelektualnu modu), ali je to za Vajningera bilo prekasno. Jbg.
jasnaz jasnaz 11:15 18.10.2009

God damn it - I am a:

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:29 18.10.2009

Re: God damn it!

Nsarski
...Ja ne vidim u cemu sam simplifikovao svoje misljenje o Vajningeru

Podsećam da je u svom jako polemičnom, ali i originalnom delu, Vajninger govorio o biseksualitetu, polazeći od toga da ni u morfološkom, ni u genetskom smislu, ne postoje "čisti muškarci i žene, već samo muška i ženska osnovna supstanca". Mislim da mu je to bila ideja vodilja, ono što ga je nateralo da piše knjigu. A to je umnogome prirodno-naučni poriv. Stoga su se mnogo pitali da li je Vajninger bio prvenstveno - biolog.

V. Jerotić je to u uvodu detaljno objašnjavao, ja ću se ispomoći sa nekim delovima. "Sledujući misao Ernsta Hekela, po kome svaka jedinka kao dvopolnik ujedinjuje u sebi obe polne materije (i jaje i seme) ili misao Darvina, i još više Vajsmana, po kojima sekundarni karakteri svakog pola počivaju u suprotnom polu latentno, spremni da se razviju pod naročitim okolnostima, pa stoga latentno prisustvo suprotnih polnih oznaka u svakom polno diferenciranom bionu mora da se shvati kao opšti uredjaj, Vajninger dolazi do zaključka da u svakom čoveku postoji trajna biseksualna osnova, odnosno dvopolnost. Ako je svaka ćelija mnogoćelijskog organizma nosilac ukupnih osobina vrste, za šta Vajninger smatra da ima dovoljno dokaza, onda izmedju potpunog muškarca i potpune žene, koji su samo idealno zamišljeni, postoje svi mogućni srednji stupnjevi približavanja jednom ili drugom tipu. Na pitanje, dakle, u čemu je upravo muškost ili ženskog neke ćelije, koje histološke, molekularno-fizičke ili hemijske razlike odvajaju svaku žensku ćeliju od svake muške, o tome se ne može u nauci još uvek ništa odredjeno da kaže. Verovatno da tek unutrašnje lučenje polnih žlezda dopunjuje polnost jedinke. U zaključku svoje teze da izmedju muškarca i žene ima nebrojenih prelaza, 'seksualnih medjuoblika', Vajninger smatra da različiti stepeni i prvobitne seksualne karakteristike, zajedno sa promenljivim unutrašnjim lučenjem, uslovljavaju pojavu dvopolnih oblika. Vajninger potkrepljuje svoju tezu o nediferenciranosti ljudske jedinke prastarim naslućivanjem biseksualnosti svih živih bića u brojnim mitovima starih naroda, možda najbolje uobličenih u Aristofanovoj priči u Platonovoj 'Gozbi', ili u učenju gnostičke sekte ofita, koja je smatrala pračoveka za dvopolnika.

Druga ideja koja je ubrzo obuzela Vajningera, a koja je predstavljala nastavak ideje o 'seksualnim medjuoblicima' bila je ideja o dubljoj zakonitosti seksualne privlačnosoti polova....".

Ukoliko nemaš knjigu pri ruci, daću neke podnaslove iz tog prirodno-naučnog dela, pod "Seksualna raznovrsnost": Muškarac i žena. Oprečnosti. Kolebljivi prelazi. Anatomija i darovitost. Nema li sigurnosti u morfologiji? Embrionalna nediferenciranost. Rudimenti kod odraslog. Stupnjevi gonohorizma. Princip medjuoblika. Muškarac i žena. Dokazi. Nužnost tipiziranja. Rezime. Najstarija naslućivanja. Sedište pola. U prilog Strenstrupovog gledišta. Polne odlike. Unutrašnje lučenje. Idioplazma, arenoplazma, teliplazma. Kolebanja. Dokazi iz bezuspešnog uškopljavanja. Transplantacija i transfuzija. Organoterapija. Individualne razlike izmedju pojedinih ćelija. Razlozi medjuoblika. Mozak.... itd. itd.
Naravno, ova ideja o biseksualnost bića nije baš originalna kod Vajningera, jer su se njom u to vreme bavili mnogi u Beču - da pomenem Frojda i Flisa.

Drugi deo, koji mnogi smatraju najvažnijim u knjizi, bavi se filozofskim i filozofsko-religioznim problemima, proiširujući tu problematiku i na oblast prirodnih nauka i psihologije. Mene lično, taj deo je najviše zanimao. Pogotovu onaj deo u kome Vajninger obradjuje genijalnost, povezanu sa logikom i etikom, kao najvišim vrednostima u ličnosti nekog čoveka. Taj deo, posmatran za sebe, mogao bi biti posebna knjiga. Zanimljiva knjiga.

A onaj deo, tzv. "antifeministički", a potom i "antisemitski", je (naizgled) nekako usputan, komplementarni (premda nije i manje značajan). Tako ja mislim da je Vajninger shvatao. A to što se danas, kada se pomene Vajninger, uglavnom hvataju baš za njegovu mizoginiju i odnos prema jevrejstvu ima neke druge razloge, imajući, naravno, u vidu sadašnjost našeg trenutka.

Naravno, ja moram da ponovim ono što sam više puta rekao postavljajući ovaj tekst. Moja namera je bila da informišem, a ne da objašnjavam jednog umnogome kontradiktornog filozofa. Za koga mnogi kažu da je bio genijalan. Jer, daleko od toga da ja razumem sve ili većinu onoga što je on hteo da kaže.

Ali, pojednostavljeno gledano, on jeste jedna zanimljiva figura iz Beča na prelomu dva veka, te je kao takav uticao na mnoge mislioce, književnike, slikare i druge. To je važno, zar ne?

The last, but not the least - sve je krenulo od toga da je on svoj život prekratio u 23. godini. Da nije bilo te činjenice, ja ne bih Vajningera ni pominjao.

Ne pucaj u pijanistu, Nsarski. Jer, ja pokušavam da - sviram.

U svakom slučaju, hvala ti za ideje (i pošalice) koje si izneo. I dozvoli mi da budem samohvalisav, pa da kažem da (ipak) smatram da nije bilo baš uzaludno to što sam se usudio (a to jeste tražilo odredjenu smelost) da postavim ovaj post. Mnogo toga sam usput saznao.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:34 18.10.2009

Re: Some like it hot

Jasnaz, odlična intervencija.
Nobody is perfect.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:39 18.10.2009

Re: MajnGott : grosse no no !

Maksa
...Brrratttemili (lieber Bruder), vidim sliku:
<Pižon levom rukom prinosi šolju ustima, srkne gutljaj, i jedina dilema je da li prvo da banuje nsarskog pa obriše komentar, ili obrnuto>

Ma ne, što bi rekla Mirela, ja sam počastvovan intervencijom Nsarskog. A ekstra cenim i njegov smisao za humor.
Rekao bih da je Oto voleo devojcice, ali samo one koje imaju "dusu" (citaj: onu stvar) i brkove.

A u vezi sa ovim tvojim, Makso,
Pa reci sad da Vajninger nije bio onto something.

ja kažem: He was telling us something.
Postoji jedna pesmica: Was he telling us something all along? Moj odgovor je: da, zar ne?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 12:59 18.10.2009

Re: God damn it!

nsarski
U svom "Blagu cara Radovana" Ducic je tvrdio da je zena "kao dete ili divljak" i to, u istom tekstu, ponovio vise puta.
У једном свом писму Дучић, о женама, ипак износи мало другачији суд, кад каже "У свакој жени чучи по једна гуска..." Тако да уместо дијаде дете-дивљак, коју су били установили стручњаци за Дучића, због уметнуте пернатице данас треба говорити о тријади дете-дивљак-гуска.

Nsarski, значи ли овај твој наступ да не треба да ти шаљем Благо цара Радована које сам ти купио за рођендан?!

vladimir petrovic vladimir petrovic 13:11 18.10.2009

Re: God damn it!

Predrag Brajović
...У једном свом писму Дучић, о женама, ипак износи мало другачији суд, кад каже "У свакој жени чучи по једна гуска..." Тако да уместо дијаде дете-дивљак, коју су били установили стручњаци за Дучића, због уметнуте пернатице данас треба говорито о тријади дете-дивљак-гуска.

Već je i Omega pominjao Dučićevo "Blago cara Radovana", odnosno one njegove rogobatne stavove o ženi, pa je to potencirao Nsarski, pa sada se još pojačava "trijadom" za ženu: Dete-divljak-guska.

Strašno. Još će da ispadne da je Vajninger bio samo "nevaljali mladić", koji se igrao i preigrao onda kada je, pored ostalog, govorio i o damama. I blesavo se ubio.

Gde ste feministkinje? Ima li smisla boriti se?

Naravno da ima.

Moje polazno stanovište za Vajningera jesta da je u pitanju bolestan tip. Dobro, umnogome genijalan, ali /ipak/ bolestan. A za Dučića ne smem ništa da kažem, he, he, he...

myredneckself myredneckself 14:32 18.10.2009

Re: God damn it!

o vajningeru nisam znala ništa do sada, nisam čitala pol i karakter,(qq)
kad bih bar imala ideju kako da zatrolujem valjano!!
vladimire,
izgleda da me spopao loš dan, s nestrpljenjem očekujem tvoj novi post
Unfuckable Unfuckable 14:32 18.10.2009

Re: God damn it!

oces jos???

...To..o...bi .
nsarski nsarski 14:51 18.10.2009

Re: God damn it!

Nsarski, значи ли овај твој наступ да не треба да ти шаљем Благо цара Радована које сам ти купио за рођендан?!


Peggia,
nemoj mi za rodjendan knjigu kupovati, knjige imam.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:32 18.10.2009

Re: Dučić pisao prelepe pesme - ženi

Ljudi moji, ne smemo grešiti dušu kada je reč o Jovanu Dučiću.

Ne smemo smetnuti s uma da je on autor nekih najlepših pesama ikada napisanih na srpskom jeziku - upućenih ženi, večnoj ljubavi muškaraca.

I neka ne kažemo da je on radio po principu "kad volem volem, kad koljem koljem".
Jer, ko ume da voli, taj ime i da kara.

vladimir petrovic vladimir petrovic 16:49 18.10.2009

Re: MajnGott : grosse no no !

Marco de.manccini
...ја за јетру нисам сигуран.

Ma, nije reč o tome da li žena ima jetru, reč je o tome da li žena ima dušu, he, he, he..

Pomalo hamletovska dilema.

P. S. Nauka napreduje, pa će jednog dana ugradjivati plastične jetre. Ali ne bi bilo lepo da počnu ugradjivati i - plastične duše.
Teško je zamisliti kako vodiš ljubav sa ženom koja ima - dušu od plastike.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:52 18.10.2009

Re: God damn it!

MRNS
--kad bih bar imala ideju kako da zatrolujem valjano!!
vladimire, izgleda da me spopao loš dan,

Ma, sada nam Internet omogućava da čas skoknemo do Kube ili Dominikane
i tamo popijemo jedan Frozen Blueberry Daiquiri za smirivanje napetih živaca,


Biće bolje...
mirelarado mirelarado 19:48 18.10.2009

Re: God damn it!

Е, Владимире, а плашио си се злочесте Миреле и строгог Предрага, хе, хе, хе...
Кад сам (у рану зору данашњега дана) прочитала Нсарскијев коментар, добила сам напад смеха!
Овде ти је Професор угробио Вајнингера.:))))))

Узгред, немам утисак да си прочитао шта сам ти написала о Павезеу на свом посту. За њега кажу да је узрок депресије заправо била импотенција. Хоћу рећи: не бих идеализовала самоубиство као чин, у позадини је, безмало увек, животни пораз.
maksa83 maksa83 19:51 18.10.2009

Re: MajnGott : grosse no no !

ja kažem: He was telling us something.
Postoji jedna pesmica: Was he telling us something all along? Moj odgovor je: da, zar ne?

He was telling us something, but mostly about himself.

Vajninger je bio vrlo, vrlo mučena duša.
nsarski nsarski 20:09 18.10.2009

Re: God damn it!

Хоћу рећи: не бих идеализовала самоубиство као чин, у позадини је, безмало увек, животни пораз.

Drugim recima - fiziologija je jaca od filozofije.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:43 18.10.2009

Re: God damn it!

Mirelarado
... Узгред, немам утисак да си прочитао шта сам ти написала о Павезеу на свом посту.

Guilty as charged. Priznajem, nisam pročitao. Žao mi je. Pravim propuste tu i tamo, ne zato što nemam vremena /taj izgovor ne priznajem/ već, verovatno, što sebe uhvatim da nisam najbolje organizovan.
Овде ти је Професор угробио Вајнингера.:))))))

Ma, ja ne vidim tako.
Nsarski je izneo svoje neslaganje sa Vajningerom, na jedan dosta opušten način, valjda da bi ga "široke mase" bolje razumele, kroz dozu zezanja. Drugim rečima, pošto se mi, koliko-toliko, poznajemo, on je malo slobodnije rekao neke stvari, bez okolišenja. (Bio bih razočaran ako bih bio primoran da shvatim da je Nsarski došao do velikog "otkrića" da je jadni Vajninger imao homoseksualnih naklonosti, te da je to bio uzrok njegovoj tragediji, te da on zbog toga nije važan kao pisac i filozof, te da ne zaslužuje da uopšte bude pominjan, niti čitan. Siguran sam da on to nije meni poručio. On je samo rekao da ga ne treba glorifikovati, ali ne i da ga treba potpuno ignorisati. Bar tako sam ja shvatio, i meni je to OK).

Pa ja bih bio glup čovek (oprosti mi na uobraženosti, ali ja ne verujem da to jesam, premda imam svoje budalaste faze) ako bih Nsarskijevo neslaganje ili rigidnije ukazivanje shvatio lično, a još manje kao neumesno i netačno. Pa za ime Boga, Vajninger je takva persona da ni dva brata rodjena ne mogu da se slože da ga - vole.
Ni ja ga ne volim, niti glorifikujem. Ali postoje stvari u njegovoj knjizi koje smatram dobrim. Drugim rečima, ni pijan ne bih tu knjigu preporučio, recimo, za nekakvu - lomaču.

Ne znam da li si primetila, a verujem da jesi, ja sam imao vrlo konstruktivne komentare dvojice "novajlija". Lutherblisset je otvoreno rekao, na samom početku, da mu je delo Vajningera odbojno, a zatim je dao razumna objašnjenja. Bez pretencioznosti da ja znam najbolje, jer istinski ne znam, ja se nekim njegovim pogledima nisam složio, ali sam ga veoma uvažio. Kamo sreće da ima češće takvih komentara. Svako ima pravo na svoje mišljenje, ali uz poželjan uslov da ga razumno objasni. Takodje, Oskar-z-wild je bio konstruktivan.

Na kraju, a to sam rekao više puta, kako direktno tako i izmedju redova, moja namera ovog puta nije bila da se pozabavim ličnošću koju volim (tu sam dosta težak), i za koju očekujem da je i drugi vole. Sećaš se, kada sam pisao o Isidori Sekulić bilo je onih koji su otvoreno govorili da im se ona ne svidja, a mene to nije vredjalo, mada je ona jedna od retkih osoba koja mi je draga. Čak, šta više, ja sam ovog puta namerno uzeo za protagonistu Vajningera, tipa koji je izuzetno kontradiktoran i kao takav teško shvatljiv. Izaziva oprečne reakcije. Pa njega nisu mogli voleti ni razumeti ni njegov brat, ni njegovi roditelji, ali su ga neki naučnici, pisci, filozofi, slikari - uvažavali u odredjenoj meri (niko integralno, u to sam siguran).

Ako sam ovim mojim blogom na nekoga imalo uticao da se (ipak) zainteresuje za tog nesrećnika, čija fama još, i posle jednog veka, traje (makar i surfovanjem po sajtovima na Internetu), ja bih morao biti zadovoljan. Ja se šalim da bi svaki fini intelektualac trebalo da ima "Pol i karakter" u kućnoj biblioteci, iako to ne bi bilo loše. Moramo čitati i knjige sa kojima se ne slažemo, ali koje "imaju nečega". Onaj ko ima u biblioteci samo "knjige koje voli, sa junacima/junakinjama sa kojima se poistovećuje", je slab čitalac.
Хоћу рећи: не бих идеализовала самоубиство као чин, у позадини је, безмало увек, животни пораз.

Pa ja ne volim da budem dovodjen u situaciju da se branim. Prvo, ja ne idealizujem samoubistvo. Ne pravi me kretenom, jer zdrav čovek ne može idealizovati samoubistvo. Daleko od toga, ne treba me tako uprošćeno shvatati. Ja sam rekao da postoje samoubistva koja razumem i postoje samoubistva koja itekako ne razumem. To je nešto drugo. Ako su tebi i onima koje ti znaš miliji oni koji su apsolutni protivnici svakog samoubistva (kao što je većina religija, ali iz nekih posebnih razloga) ja i to shvatam. Ali tamo gde svi misli na jedan kalup, uvek se nadje neko ko malo počne da štrči, zar ne?

U književnosti, i u umetnostima uopšte, ima mnogo primera samoubistava (ali i ludila), pa ja ne smatram da su to bili sve promašeni ljudi, koji bolje da se nisu ni radjali ni živeli toliko koliko su živeli.
Drugo, i ti sama se, koliko-toliko, ogradjuješ stavljajući reč "безмало увек". Sve je u tome. Znači, ja imam u vidu baš te slučajeve koji spadaju u to što ti razumeš kao retke izuzetke.

Na kraju, da li da kažem i da se ja ponekada šalim na način koji daje mogućnost različitih tumačenja. Ja sam kod tebe, čini mi se, pomenuo "mon cahier macabre", i to je primećeno, verovatno sa asociranjem na nešto što je, u najmanju ruku, crno i weird. . Ne, to je bila moja reakcija iznenadjenja, jer nisam bio čuo za tipa o kome je bila reč, pa sam sebi rekao da bih to morao "negde" evidentirati. Dakle, naučio sam nešto novo.
Ja, čak, ne volim crnu boju, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:57 18.10.2009

Re: MajnGott : grosse no no !

Maksa
He was telling us something, but mostly about himself.


Da. Skoro svi pisci, pogotovu oni veliki, uglavnom govore o njima samima. Oni pisci koji sebe ne vide u svojim delima su, najčešće, slabi pisci. Prema tome, ovo je tačno: He was telling us something, but mostly about himself. Tužno, ali život je često tužan.
Vajninger je bio vrlo, vrlo mučena duša.

Da. Veoma. Veliki mučenik koji je sam bio izabran da tako gori i izgori. Paćenik. Mučio je sam sebe. Svesno.
Pa njegov savremenik Frojd je, svakako, bio promoćurniji.

Ali, neki tragovi za Vajningerom su ostali. I posle protoka od jednog veka. Ta se činjenica ne sme ignorisati.
mirelarado mirelarado 22:25 18.10.2009

Re: God damn it!

Пижоне, бићу кратка и јасна: хвала ти на опширном одговору, ниси морао да се браниш, није ово (нити може бити) ништа лично, само начелна расправа, у којој ја, ипак, остајем при свом ставу.
cult cult 22:34 18.10.2009

Re: God damn it!

Ja, čak, ne volim crnu boju, he, he, he...


kako se razlikujemo, (he, he...)
Znam da ne slušaš te lagane prozaičnoplebsovske ritmove, ali meni je čak i muzika nekog tamo rebelteen benda Nirvana izgubila na "vrednosti" kad se frontmen grupe ubio. Uopste me smrt ne fascinira. Niceg poeticnog nema u njoj. Au contraire.
myredneckself myredneckself 01:52 19.10.2009

Re: God damn it!

vladimir petrovic
MRNS
--kad bih bar imala ideju kako da zatrolujem valjano!!
vladimire, izgleda da me spopao loš dan,

Ma, sada nam Internet omogućava da čas skoknemo do Kube ili Dominikane
i tamo popijemo jedan Frozen Blueberry Daiquiri za smirivanje napetih živaca,


Biće bolje...

može, ali ja predlažem i ovaj od lubenice

a posle možemo da upriličimo i jedan virtuelni barefoot dancing, nadam se da mi neće sve izgledati tako crno i komplikovano, pogotovo kad čujem reči koje peva peggy lee...

Unfuckable Unfuckable 18:36 19.10.2009

Re: God damn it!

mali troll - obratite pažnju
myredneckself myredneckself 21:04 19.10.2009

Re: God damn it!

mali troll - obratite pažnju

hvala za hint unf, idem da se prošetam do bojišta
ne znam da li da idem goloruka, ili da nabavljam džebanu!?
jesi li mislio da si podslednji?
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:19 19.10.2009

Re: God damn it!

jesi li mislio da si podslednji?

a ti?

edit: al sam se zahebala, pa ovo se zatvara u cetvrtak - bummer!
myredneckself myredneckself 00:34 20.10.2009

Re: God damn it!

edit: al sam se zahebala, pa ovo se zatvara u cetvrtak - bummer!

uh, ne gledam datum
Rip Kirbi Rip Kirbi 22:31 19.10.2009

Тајна

Вајнингер је мислио да је одгонетнуо мистерију жене.

А Дучић?


Само си лепота колико си тајна;
И само истина колико си жудња.

Остај недостижна, нема и далека!

* * *

Срце има повест у сузи што лева;
У великом болу љубав своју мету;
Истина је само што душа проснева;
Пољубац је сусрет највећи на свету.



vladimir petrovic vladimir petrovic 23:01 19.10.2009

Re: Тајна

Rip Kirbi
... А Дучић?
Само си лепота колико си тајна;
И само истина колико си жудња.

Остај недостижна, нема и далека!
* * *
Срце има повест у сузи што лева;
У великом болу љубав своју мету;
Истина је само што душа проснева;
Пољубац је сусрет највећи на свету.


Bravo, Rip!
Naravno da je Dučić voleo žene i pevao im lepe pesme, a kao i svi pesnici, ponekad je bio dvosmislen.
(Zezali se mi ili ne, ali ima nekih mišljenja da je i Vajninger - voleo žene).
Rip Kirbi Rip Kirbi 23:03 19.10.2009

Re: Тајна

Rip Kirbi Rip Kirbi 23:13 19.10.2009

Re: Тајна

Rip Kirbi Rip Kirbi 23:24 19.10.2009

Re: Тајна

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:29 20.10.2009

Re: Veliki Franc List

Rip Kirbi
...Franz Liszt: Lieberstraum cello and piano...
Franz Liszt: Lieberstraum No. 3 Jonathan Plowright...

Thanks.

Već sam pominjao da sam čitao romansiranu biografiju Franca Lista, od madjarskog autora Žolta Haršanjija (Zsolt Harsanyi: Magyar rapsodia, Liszt Ferencz). U predgovoru knjige stoji, izmedju ostalog:

"Madjarska rapsodija dočarava sudbinu i stvaralčki put umentika i čoveka Franca Lista, od njegovog najranijeg detinjstva do duboke starosti i smrti. Prateći životni put slavnog muzičara, pisac osvetljava njegovo najintimnije unutrašnje biće, duboko ponire u svet njegovih osećanja, analizira sve manifestacije njegovog umetničkog temperamenta i opisuje burni ljubavni život čoveka koji je mnogo ljubio, a nikada nije istinski voleo.

Pored glavnog junaka u romanu, čitalać će se upoznati sa plejadom velikih muzičara, kompozitora i književnika XIX veka. Malo je umetnika čiji je život bio tako bogat i sadržajan kao život Franca Lista, "prvog pijanista sveta", miljenika žena i idola Evrope u doba kada je kao virtuoz krstario po njoj. Sin siromašnog nadzornika na jednom od imanja naboba kneza Esterhazija, dečak iz zabačenog madjarskog sela Doborjana, bio je prvi umetnik kome je uspelo da razbije ukorenjene predrasude tadašnjeg feudalnog društva i da sebi i drugim savremenim umetnicima stvori dostojan položaj u najvišim krugovima svih evropskih gradova. Prihvatajući i pomažući istinske talente gde god ih je susretao, List je stekao ogromne zasluge i zadužio kasnija pokolenja. Na vrhuncu svoje slave pružao im je prijateljsku ruku i autoritetom svog imena mnogima je utro put ka slavi. Da pomenemo samo najveće medju njima: Šopena, Berlioza i Riharda Vagnera. Godine svog najzrelijeg kompozitorskog stvaralaštva stavio je u službi najvećeg muzičkog stvaraoca XIX veka, Riharda Vagnera. Zanet džinovskim talentom samoživog i bezobzirnog genija, širokogrudo mu je žrtvovao svoje lične ambicije i stremljenja, izlažući se duže vreme nipodašavanju, podsmehu i mržnji savremene muzičke kritike".

Ovoga sam se svega setio zato što je (verovatno) Vajninger, veliki obožavalac genija Riharda Vagnera, morao znati mnogo od iznetog, pored ostalog i zato što je, kao što se zna, Listova kćerka Kozima (napustivši prethodnog muža, jednog divnog i umiljatog muzičara), bila izabrala da bude - Vagnerova supruga i "gospodarica Bajrojta".


Rip Kirbi Rip Kirbi 11:58 20.10.2009

Re: Veliki Franc List

Након што су се неколико дана ломила копља, хтео сам да мало "забиберим", па се сетих да изнесем једну радикалну контра-тезу Вајнингеру. А уз Дучића је ишао Лист. Рубинштајн је био први избор. Клип са виолончелом сам ставио зато што се у њему појављује једна лепа жена која лепо свира. А онај након њега, јер (осим сјајног извођења) приказује разне призоре из живота Листа, великог љубавника.

Диван рад мађарског уметника Иштвана Ороша (István Orosz) приказује призор коме је Лист посветио своју чувену композицију. Усред призора се налази, уоквирен, лик самога Листа.

Не знам како да схватим ово што наводиш, да Лист, наводно, "никада није истински волео"...

Још ово да кажем. Музику схватам као идеалан спој чулног и интелектуалног. Дакле, на неки начин, сама музика има "женску природу", јер и жена представља тај спој. Онда је природно да је бављење музиком "мушка" пасија (као што поменусмо на почетку).


Jeux d'eau à la Villa d'Este


Milan Novković Milan Novković 13:50 20.10.2009

Re: Veliki Franc List

Prihvatajući i pomažući istinske talente gde god ih je susretao,

Ja sam davno, pre preko 20 godina, zbog Lista i Šuberta počeo da gledam na umetnička dela i umetnike, gde sam nešto znao o njima, kao jedno, relativno neodvojivo.

I sad mi posle tih par decenija znanje o umetniku boji neko instiktivno, ne preterano voljno, merenje iskrenosti, jačine osećanja i sličnog kod umetnika.

Interesantno mi da ovo ponovim sad kod Vladimira na blogu pošto on težinu na dosta blogova baca na autora i, čini mi se, moralo bi tako da bude i kod konzumiranja raznih dela, mnogo više nego ja, voljno.

Verovatno mi nije toliko ni važno koliko je moje "znanje" tačno i kako sam ga stekao, da li je Mocart stvarno komponovao sa vanrednom lakoćom, ili se Betoven "mučio".

Ne služi mi to ni za poređenje, baš je Rip Kirbi negde rekao da najbolje nije lako porediti, uglavnom je i besmisleno, a i ako ima imalo smisla možda slušaocu čini više štete nego koristi.

Prosto, kad počne da "zavija i brzo diše čopor" Betovenovih kontrabasa mašta sve to, sa sad više materijala, "naduva" na neke novi način koji meni prija. Dinamika nekog umišljenog Betovenovog života počinje da se prepliće sa njegovom muzikom na meni jedinstven način.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:38 20.10.2009

Re: Veliki Franc List

Milan Novković
Ja sam davno, pre preko 20 godina, zbog Lista i Šuberta počeo da gledam na umetnička dela i umetnike, gde sam nešto znao o njima, kao jedno, relativno neodvojivo.

Ovo, i ostalo u ovom komentaru - lepo rečeno.

Da se vratim Vajningeru i skrenem pažnju Ripu Kirbiju, ali i drugima, naravno, na njegove (Vajningerove) izjave o muzici. Govorio je on o muzici često, ali je jednom zapisao (Glava V: Darovitost i pamćenje):

"Apsolutna beznačajnost žena u istoriji muzike zacelo može da se svede na daleko dublje razloge, ali to pre svega dokazuje ženinu oskudnost fantaziije. Jer je za muzičku produktivnost potrebno beskrajno više fantazije no što ima čak i najmuženstvenija žena. Mnogo više nego za drugu umetničku ili naučničku delatnost. Ništa istinsko u prirodi, ništa što je dato u čulnoj empiriji, ne odgovara tonskoj slici. Muzika je kao bez odnosa prema svetu iskustva; nema zvuka, ni akorda, ni melodija u prirodi. Ovde čovek tek mora samostalno da stvori još i poslednje elemente. Svaka druga umetnost ima jasnijih odnosa prema empiričkoj delatnosti nego ona. Pa čak, ma šta se protiv toga reklo, i njoj srodna arhitektura bavi se do kraja jednom gradjom, iako sa muzikom deli tu osobinu da je (možda, još i više nego ona) oslobodjena čulnog podražavanja. Zato je i neimarstvo skroz muška stvar, a ženski je neimar predstava koja bezmalo izaziva sažaljenje.

Tako i "zaglupljujuće" dejstvo muzike na delatne i praktične muzičare, o kome se toliko sluša (ovamo spada poglavito čista instrumentalna muzika) dolazi samo otuda što čoveku još uvek čulo mirisa može više da služi za orijentaciju u svetu iskustva nego sadržaj nekog muzičkog dela. I baš to potpuno odsustvo svakog odnosa prema svetu koji možemo da vidimo, opipamo, omirišemo, čini da muzika nije baš naročito podesna za ispoljavanje ženskog bića. Istovremeno ova svojstvenost njegove umetnosti objašnjava zašto je stvaralačkom muzičaru u najvećem stepenu potrebna mašta i zašto je čovek kome melodije padaju na um (pa mu možda čak i protiv njegove volje naviru) još mnogo više predmet čudjenja drugim ljudima nego što je pesnik ili vajar. "Ženska uobrazilja" zacelo mora biti da je sasvim drukčija nego muška, kada i pored nje nema muzičarke koja bi u istoriji muzike dolazila makar toliko u obzir kao recimo Angelika Kauffmann u slikarstvu.

Gde je iole odredjeno stalo do snažnog uobličavanje žene ne pokazuju ni najmenjeg uspeha; ni u muzici, ni u arhitekturi, ni u plastici, ni u filozofiji. Gde se u neodredjenim i mekim prelivima sentimenta još može postići nešto malo dejstva (kao u slikarstvu i pesništvu, u izvesnoj rasplinutoj pseudomistici i teozofiji) tamo su još najpre potražile i našle polje rada. Oskudica produktivnosti u onim olastima u vezi je, dakle, i sa nediferenciranošću psihičkog života u ženi. Naročito muzici stalo je do najvećeg mogućeg artikulisanog osećanja. Ništa nije odredjenije, ništa karakterističnije, ništa ubedljivije nego što je melodija, ništa što bi više trpelo od svake izlizanosti. Stoga se čovek utoliko lakše seća pevanoga nego izrečenoga, uvek bolje arija nego rečitativa, zato pevača Vagnerovih dela rečitativ staje toliko truda.

Ovde je bilo ptrebno duže zadržavanje zato što u muzici ne važi izgovor pobornika i pobornica ženskog prava kao u svim drugim oblastima: da je ženama slobodan pristup do nje dat tek pre odviše kratkog vremena da bi se od njih već smeli zahtevati zreli plodovi. Pevačica i virtuoskinja bilo je uvek, već i u klasičnoj starini. Pa ipak... ".
(Napomena: stavljanje u kurziv /italics/ je autorovo).

P. S. Ukoliko je iole tačno ovo što Vajninger kaže, onda se ja, u odnosu prema muzici, koju svakako volim - umnogome osećam kao žena. To kažem bez stida. Ne mogu protiv svoje prirode.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:05 20.10.2009

докторе, је ли то опасно?

ја сам се забринуо. свиђа ми се пер гинт. и клавирски концерт у а-молу.

(иначе, григ је концерт написао кад му је било 24. могао је мирне душе и да преда меч после тога.)
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:06 20.10.2009

Re: Veliki Franc List

Rip Kirbi
... Не знам како да схватим ово што наводиш, да Лист, наводно, "никада није истински волео"...

Dozvoli da se malo našalim, iako ja nisam i nemam prava da sebe smatram za velikog poznavaoca problematike ljubavi:

Znao sam da ćeš se na ovo "upecati".

Tako je napisao biograf Listov, a ja sam sklon da mu verujem.
Jer, List jeste važio za "ženskaroša". A takvome nije moguće da "istinski voli" više puta u životu. Tu kvantetet ima prednost nad kvalitetom voljenja.
Jer, za ime Boga, ako čovek duboko i istinski voli ženu - to mu je dosta za ceo jedan život. Ako bi više žena istinski i duboko voleo, on bi ubrzo izgoreo, jer ne kažu džaba ljudi da se može umreti od ljubavi.
U velikim dozama (čitaj: učestalosti) prava ljubav može da smeta, he, he, he...
Zato su ljudi izmislili pojam - donžuanstvo. Tako bar ja, u naivnosti, svojoj sada vidim stvari.



Rip Kirbi Rip Kirbi 17:06 20.10.2009

Re: Veliki Franc List

Не знам на шта ти, Владимире, тачно мислиш и зашто се "осећаш као жена".

Најпре, неко може уживати у музици, иако није у стању да ствара музику. И то подједнако важи за мушкарце и жене. Уосталом, многа музичка дела су и намењена - женама (трубадури под балконима...), што доказује да код њих постоји и те каква пријемчивост према њој.

Али, Вајнингер греши, чини ми се, у неким стварима. Прво, када каже да је музика "без односа према свету искуства". То је, додуше, формално гледано, исправно, јер тонови и сазвучја не постоје у природи. Они су, дакле, човекова творевина, дело културе. Међутим, да би музика задржала иоле неки смисао или значај за нас, она мора бити у извесном односу према нашем искуству. Она то и јесте, само је тај однос донекле скривен и тајновит. Зар у Листовој композицији не чујеш љубавно страдање? Чак, рекао бих, музика изражава искуство у најчистијем облику. У томе је њена снага.

"Апсолутна безначајност жена у историји музике", дакле, може значити само то да су велики композитори били - мушкарци. И то је истина. Ево, рецимо, сви досад набројани. Има понегде Вајнингер право. Мада, ово је истина стара колико и свет. А Вирџинија Вулф би можда имала нешто да примети.

О каквој "апсолутној безначајности" жене може бити речи, ако само помислимо да је жена инспирација музике? Па, затим, да је женски глас, свакако један моћан инструмент, нешто са чиме музика увек рачуна. Морам да признам и да веома волим да видим жену која изводи музику.

* * *

Можда се ради о томе да је музика била одувек средство завођења, а ту постоји очигледна, природом наметнута, неравноправност међу половима. Ту Вајнингер наступа. Сада, нека се јави нека феминисткиња да нас подучи о томе... Ако је потребно. Ствар је сложена.


* * *

Иначе, многим мушкарцима свакако "недостаје уобразиља", као и многим женама. То подједнако важи и за склоност према уметности. Или за шах. У ствари, за многе области, рекао бих, ова "родна разлика" не би смела уопште да се примењује и требало би признати подједнака права мушкарцима и женама. Проблем је, чини се, што не знамо (још увек) које су то области, што изазива неспоразуме. Понегде су жене освојиле терен и признаје им се равноправност, а негде за њих још увек важи забрана.

Ако ме сећање не вара, филозоф Карл Попер у књизи "Трагање без краја" каже да је, иначе, дар за компоновање врло ретка ствар, изузетно ретка, много ређа од дара за сликање или вајање или писање. То би, дакле, важило генерално за људски род, а не за мушкарца или жену. Попер то и објашњава, додуше наивно (ако се добро сећам)...


П. С. Шта ти је ово?

najmuženstvenija žena
Rip Kirbi Rip Kirbi 17:32 20.10.2009

Re: Veliki Franc List

Лист је био љубавник типа Казанове. Волео је сваку од својих жена.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana