Literatura

Bolesni genije, čemu?

vladimir petrovic RSS / 15.10.2009. u 20:10

               Austrijski filozof Oto Vajninger ubio se u 23. godini, nakon što je napisao svoje jedno jedino, ali zaista kapitalno delo, «Pol i karakter». Tako je ceo njegov vanserijski život stao u - 23. godinice!

Kada sam prvi put uzeo u ruke Vajningerovu knjigu «Pol i karakter», sa dosta nepristupačnog, donjeg dela police kućne biblioteke, moj otac, videći to u prolazu, rekao mi je: «Hm. To je teška i zbunjujuća knjiga. Ako postoje knjige kojih se čovek ne sme latiti pre navršenih četrdeset godina, onda je, recimo, to ta Vajningerova knjiga». Nije dalje elaborirao, ali mi nije ni zabranio čitanje. Nisam, naravno, tada shvatio šta je hteo da kaže, ali me je ta njegova primedba učinila još radoznalijim. I, mada adolescenti filozofska dela čitaju «unakrsno», uskoro sam shvatio da je Vajningerova knjiga zaista nešto - drugo. Nešto potpuno drugo od svega što sam dotle čitao. Toliko drugo da može - glava da zaboli!  

Naravno, trebalo je mnogo vode da protekne Savom pa da shvatim, koliko-toliko, značaj nekih Vajnigerovih postavki. Jer, Vajninger u svojoj knjizi (koja važi za jedno od «najčudnovatijih dela u istoriji ljudske misli»), govori o većem broju kompleksnih tema, kao što su seksualnost, genijalnost, filozofija i neki duboki aspekti čovekove duše. A kako koristi filozofski i naučni prilaz, to knjigu čini dosta teškom za čitanje. Ipak, u početku su me najviše privlačila razmišljanja o genijalnosti i - seksualnosti. Sećam se, mada tada nisam shvatao "značaj metafizičkog korena polnih podela",  da mi je delovala ubedljivom njegova teza "da je seksualni afinitet, a ne ljubav, fundamentalna spona izmedju muškarca i žene». Medjutim, sveukupni odnos Vajningera prema ženama mi je bio neshvatljiv. Zapravo, najpre mi se učinilo da se on, u odnosu na žene, ponaša nekako hamletovski (imam u vidu reči: "Slabosti, tvoje je ime žena» - Frailty, thy name is woman!), ali mi je ubrzo bilo očigledno da je Vajningerov prilaz veoma sistematičan i razradjen, da nije u pitanju nekakav «svadjalački impuls» koji, ponekad, obuzme čoveka.

Ko je bio Oto Vajninger (Otto Weininger, 1880-1903)?

Dr Vladeta Jerotić, koji je napisao nadahnuti uvod srpskom prevodu Vajningerove knjige, tvrdi «da je Vajninger bio jedan od najneobičnijih i najoriginalnijih duhova na početku XX veka Svojim izvanrednim znanjem postignutim za nezapamćeno kratko vreme (Vajninger je knjigu napisao u svojoj dvadesetoj godini), intuitivnim prilazom svim krupnim problemima ljudskog postojanja i davanjem originalnog pečata nekim od njih, taj "vunderkind" kulture obećavao je svome veku  velike potrese i uragan... I onda, kada su posle objavljvljivanja njegove knjige oči kulturne Evrope bile okrenute Beču, ovaj veliki patnik nije izdržao. Poklekao je pod teretom koji je sam navalio na svoja mladalačka pleća, i jednim revolverskim metkom dobro ciljanim u srce, prekratio je svoje muke».

Poticao je iz jevrejske porodice. U gimnaziji je marljivim čitanjem istorijskih, književnih i filozofskih dela bio mnogo ispred svojih godina. Ipak, padalo je u oči da se u to doba  najviše zanimao za - strane jezike, pa se nosio mišlju da studira filologiju. (Grčki jezik je toliko dobro poznavao da je, u šesnaestoj godini, napisao zapaženi etimološki esej o izvesnim grčkim pridevima koje je jedino Homer koristio u «Ilijadi» i «Odiseji»). Već u osamnaestoj godini, pored nemačkog, svog maternjeg jezika, kao i grčkog i latinskog, potpuno je ovladao francuskim, engleskim i italijanskim jezikom, a dobro je poznavao španski i norveški. Medjutim, ipak se odlučio za studije filozofije. Pored čiste filozofije, posebno se zanimao za  biologiju, fiziologiju, fiziku i matematiku. Zabeleženo je da za eksperimentalne vežbe u laboratoriji nije pokazivao mnogo sklonosti.

Kažu da je veoma voleo muziku. Jedno vreme bio je čak ubedjen da se mora profesionalno baviti muzikom, ali je, ipak, krenuo drugim putevima. Medju muzičarima najviše se divio, do obožavanja, Vagneru (Wagner) i Betovenu (Beethoven). Naročito je voleo Vagnera, smatrajući ga ne samo velikim muzičarem, već i «najvažnijim čovekom posle - Hrista», a njegovog «Parsifala» «najdubljim pesničkim delom svetske književnosti». Svoju posebnu naklonost Betovenu pokazao je i time što je njegovu kuću izabrao za mesto - svog samoubistva. Naime, jednog dana on je napustio roditeljski dom i uselio se u tu kuću, da bi u njoj prenoćio samo jednu noć, i da bi, već sutradan, u sobi u kojoj je Betoven preminuo, 76. godina ranije, pucao u sebe. Da pomenem još i to da je Mocarta (Mozart), Baha (Bach) i Hendla smatrao «najpobožnijim kompozitorima», a voleo je i Griga (Grieg).  

Onog dana kada je dobio zvanje "doktora filozofije", u 22. godini, Vajninger je odlučio da, s ponosom i entuzijazmom, predje u hrišćanstvo (protestantizam). To nije, svakako, bio jedinstven slučaj kod Jevreja u Beču; neki kažu da je za takav prelaz u hrišćanstvo Vajninger umnogome sledio slučaj kompozitora G. Malera (Gustav Mahler).  

Usledilo je objavljivanje njegovog magnum opus, "Pola i karaktera" (Geschiecht und Charakter). Nakon toga, izjavio je: "Za mene postoje tri mogućnosti: (1) vešala, (2) samoubistvo, ili pak (3) izuzetno briljantna budućnost, da ne smem ni da pomislim na to". Izabrao je srednje rešenje - da se ubije. Tada je imao nešto više od 23. godine. To samoubistvo učinilo je da Vajninger postane "la cause célèbre" u Beču, te je inspirisalo nekoliko pokušaja samoubistva, a umnogome je i doprinelo uspehu njegove knjige.

Kao što je Andre Žid (Gide) «baš u Ničeovom ludilu video svedodžbu njegove autentične veličine», tako neki u objavljivanju knjige «Pol i karakter» i, potom izvršenom samoubistvu, vide autentičnu veličinu - Vajningera. Bilo kako bilo, sa svojom izvanrednom knjigom i svojim teatralnim samoubistvom, Oto Vajninger je postao centralna figura u mitologiji bečkog "kraja veka" (fin-de-siècle), dakle na prelazu iz XIX u XX vek.

Činjenica je da se Vajninger "pojavio kao meteor i iznenadno nestao". Tek posle njegove smrti ljudi su počeli da se ozbiljno bave njime. Pritom su ga neki smatrali biologom, drugi filozofom, a za neke je bio mistik. Sigurno je bilo i onih koji su ga smatrali budalom. Ipak, većina se slagala da je u pitanju bio čovek sa "nepobedivom logikom", ali ga je, ipak, napadala zbog njegovog "krstaškog rata protiv žena". Tek kasnije došle su na red  njegove antijevrejske postavke.

Prema tome, u prve četiri dekade XX veka Vajninger je umnogome uticao, sa svojom knjigom, na intelektualce širom Evrope. Knjiga je bila prevedena na sve važnije evropske jezike i doživela preko 30 izdanja. Naime, mnogi su Vajningera videli "kao veštog rušioca mitova i narodskih koncepcija, istovremeno žestokog i samilosnog, oštro kritičnog i poniznog, ali ubedljivog izvan svake sumnje, te mislioca koji dozvoljava vrlo različita tumačenja".

Tako se smatra da su ideje koje je zagovarao Vajninger u svojoj knjizi znatno uticale na stvaralaštvo filozofa Ludviga Vitgenštajna (Ludwig Wittgenstein), zatim Zigmunda Frojda (Sigmund Freud), Franca Kafke, Džejmsa Džojsa (James Joyce), Itala Sveva, Gertrude Štajn (Stein), Roberta Muzila (Musil), Karla Krausa, F. Medoksa Forda (Maddox Ford), kompozitora Arnolda Šenberga (Schoenberga), Hermana Broha (Broch), slikara Edvarda Munka (Munch) i drugih. Ima tvrdjenja da se njegov uticaj osećao i kod filozofa Martina Hajdegera (Heidegger) i Žaka Lakana (Jacques Lacan).

S druge strane, veruje se da su na Vajningera u znatnoj meri uticali filozofi Imanuel Kant (Immanuel Kant), Artur Šopenhauer (Arthur Schopenhauer) i Fridrih Niče (Friedrich Nietzsche), a iz daleke prošlosti - Aristotel i Platon, kao i Gete (Goethe), Ibzen (Henrik Ibsen) i drugi.

Verujem da su u pravu oni koji smatraju da je knjiga "Pol i karakter" najbolje objašnjenje samog autora, da pokazuje ko i šta je on zapravo bio. Naime, ne smatram da još ima nekih neotkrivenih (značajnijih) tajni koje bi trebalo dalje istraživati i objašnjavati (njegov odnos prema majci, sopstvena slabost kao muškarca, zavidljivost prema ženi uopšte, neshvatanje ženine ličnosti i njenih kvaliteta, odnos prema devojkama iz okruženja za vreme studiranja, latentne homoseksualne naklonosti, i slično). Jer, Vajninger je veoma dobro razumeo sebe, bio je potpuno svestan svojih (velikih) sposobnosti, ali i slabosti, te uglavnom nije hteo da se krije, ni pred sobom ni pred drugima. U toj knjizi ispričao je sve što je imao da ispriča. (Mada su mu neki drugovi, koji su videli rukopis knjige, savetovali da modifikuje stavove o ženama, iz bojazni da neće biti dobro primljeni u bečkom društvu, Vajninger je to odbio, ostajući u svemu pri svome). Da li se plašio da će poludeti? Znao je za slučajeve genija koji su, posle odredjenog vremena, bili poludeli, pa se plašio da se to njemu ne dogodi; jednom je zapisao: "Genije koji poludi - prestaje da bude genije". Zato je, kada je knjiga objavljena, shvatio da je ispunio svoj život i da je najbolje da ode sa ovoga sveta, što je učinio, vršeći samoubistvo u svojoj 23. godini.

Danas, sa velike vremenske distance, neki olako knjigu smatraju za jedan od najružnijih primera mizoginije i rasizma, bez pokušaja da shvate širi, istorijski kontekst Vajningerovih ideja. Ipak, ima analitičara njegovog stvaralaštva koji, mada prihvataju da je Vajninger preterivao u napadima na žene, odbacuju ideju da je Vajninger bio "ludak", ili iracionalan čovek, već smatraju da je delio "tadašnje kulturne diskurse, odnosno da je reagovao u duhu biomedicinske nauke svog vremena". Stoga se ova knjiga smatra trajnim delom velikog mislioca, primerom duhovne mudrosti jednog genijalnog mladića, čija slava ne prolazi ni posle proticanja jednog veka od njegove smrti.

Uslovno govoreći, «Pol i karakter» se može podeliti na tri dela: prirodno-naučni, filozofski i antifeministički. 

Vajninger je smatrao (što i nije previše originalno, ali je on nastojao da pruži svoj doprinos tome) da u svakom čoveku postoji trajna biseksualna osnova, odnosno dvopolnost. Ni u morfološkom, ni u genetskom smislu ne postoje «čisti muškarci» i «čiste žene», već samo muška i ženska osnovna supstanca; izmedju potpunog muškarca i potpune žene, koji su samo idealno zamišljeni, postoje mnogi stupnjevi približavanja jednom ili drugom tipu. Svoju tezu, pored naučnih razlaganja, on potkrepljuje i prastarim naslućivanjem biseksualnosti ne samo čoveka, već svih živih bića u brojnim mitovima starih naroda. Dalje, Vajninger se municiozno bavi zakonitostima seksualne privlačnosti polova. (Što se tiče homoseksualnih osoba, one za njega nisu nikakav znak «degeneracije» ili duševnog poremećaja, čak nisu nikakav izuzetak od zakona prirode, već samo njen - poseban slučaj).

U središnom delu knjige Vajninger se bavi problemom genijalnosti, uz isticanje logike i etike kao izuzetno značajnih vrednosti čoveka. (Pored ostalog, tvrdio je da nema genija za matematiku, ili muziku, ili bilo koju drugu oblast, već da postoji samo univerzalni genije, u kome sve postoji i zvuči razumno. I zaključuje da takav genije verovatno postoji, u odredjenoj meri, u svakome od nas). Smatra se da je ovaj deo Vajningerove  knjige najvredniji.

Deo knjige koji se odnosi na žene je svakako, kako to s pravom navodi Vladeta Jerotić,  "najteže razumljiv, najmanje prihvatljiv i svakako najsporniji... Vajninger se bavi ženom, njenom psihologijom, logikom i etikom, suštinom žene i njenim smislom u svemiru, odnosno njenim položajem u čovečanstvu. Kada Vajninger negira svaku vrednost bića žene, on je radikalan i nemilosrdan, često ubedljiv i logičan, ali uvek subjektivan. Pošto žena nema nikakav pravi odnos prema logici, a ni prema etici, ona nema ni apsolutnog Ja u sebi, pa ne može nikada biti genijalna. Talentovane žene  u umetnosti ili nauci mogu da zahvale za svoje uspehe samo muškom delu u sebi, otud se najviše u stvaranju može očekivati od najmuškobanjastijih žena. Koliko, medjutim, žena ima malo stvarnog odnosa sa svakim dubljim stvaralaštvom dokazuje nepostojanje žena-filozofa, da ne govorimo o ženama kao religioznim predvodnicima, a upravo su filozofija i religija najdublje oblasti stvaralaštva do kojih  - prema Vajningeru - dopire samo dubina muškarca. Ono što ženu jedino istinski zanima i prema čemu ima jedini suštinski odnos, to je sve ono što je u bližoj ili daljoj vezi sa seksom. Zato Vajninger kaže: ‘Zena je samo seksualna, muškarac je i seksualan'. Pošto je seksualnost za Vajningera očevidno niža sfera ljudske delatnosti, prema kojoj oseća ne samo prezir već i odvratnost, žena nikada ne može da bude moralna. Ona čak nije ni nemoralna, već amoralna, kao što je i alogična. Ona se nikada ne oseća stvarno krivom, ona neprestano laže, zavidljiva je, nesocijalna, nema sopstvenih ubedjenja, već ih prima samo od muškarca. Žena je najbolji medijum, a muškarac njen najbolji hipnotizer. Jednom reči, žena je Vajningeru biće bez duše, ona nema Ja, ni individualnosti, ličnosti, ni slobode, karaktera ni volje. Žena je ili majka ili bludnica (mada na jednom mestu Vajninger dopušta da ‘možda u većini žena postoje obe mogućnosti'). Ali ni tip majke ne prolazi kod Vajningera mnogo bolje nego tip bludnice. Majka je sva cilj vrste i produženje vrste joj je cilj. Ni majka, kao ni bludnica, nije u stanju istinski da voli. Majci je potreban muškarac ne njega radi, već vrste radi. Ona se ponaša podjednako majčinski prema mužu kao i prema sinu. Ovo ponašanje se svodi na brigu za telo, ne i za dušu muškarca, jer je njen odnos prema njemu pre svega telesni. Materinskoj ljubavi je sporedna individualnost deteta, i to je ono što je duboko nemoralno u njoj. S druge strane, prostitutka oseća odvratnost prema produžavanju vrste, prema radjanju uopšte, dakle i prema detetu; ona sva bitiše u snošaju, u kome hoće da nestane kao realnost, da bude uništena. Pri svemu tome, umno najrazvijenije žene spadaju u kategoriju prostitutke, a muškarci od vrednosti uvek su voleli samo tip prostitutke. Kad je već jednom počeo da seksualnost i ženu slika u najjačim mogućim bojama, Vajninger se više ne zaustavlja. Ljubav i požuda su za njega dva tako različita, suprotna stanja da je u muškarca, kada zaista voli, savršeno neshvatljiva pomisao na telesno spajanje sa voljenim stvorenjem. Pa, ko tvrdi da još voli ženu koju poželi, taj ili laže ili nikad nije znao šta je ljubav. Postoji zato samo ‘platonska' ljubav, ljubav prema Beatriči, sve ostalo spada ‘u carstvo krmaka'. Kada muškarac voli ženu, on u njoj voli svoj ideal, jer se žena kao takva ne može voleti. On zbog toga neminovno strada, i svojim ljubavnim stradanjem on nastoji da vrati ženi dušu koju joj je oteo. Muškarac je forma, žena je materija koja prima svaku formu. Od žene se može načiniti što se hoće. Muškarcu se jedino može pomoći da bude ono što on hoće. Stoga ima smisla vaspitati samo žene, a ne muškarce. I poslednja poruka Vajningera muškarcu nosi u sebi nešto od tragične groteske. Kada je muškarac postao seksualan, kaže Vajninger, stvorio je ženu. Žena je otud krivica muškarca. Sve što se može prebaciti ženi jeste krivica muškarca. Ljubav treba da prekrije krivicu. U snošaju se žena najdublje unizuje, u ljubavi najviše uzdiže. To što žena traži snošaj, a ne ljubav, znači da ona želi da bude unižena, a ne uzdignuta. Najveći protivnik ženine emancipacije (koju je, uostalom, muškarac izmislio i za nju se bori) jeste - žena. Muškarcu je prema ženi mogućno samo jedno moralno ophodjenje: ni seksualnost, ni ljubav, jer obe upotrebljavaju ženu samo kao sredstvo za strane svrhe, već jedino pokušaj da je razume. Kako? Muškarac mora sebe da oslobodi pola, pa će tako i samo tako osloboditi i ženu. Ona, doduše, tako propada kao žena, ali samo zato da bi se uzdigla iz pepela kao čisti čovek. Odricanje seksualnosti ubija samo telesnog čoveka, i to samo zato da bi duhovni stekao pun život".

Švedski dramaturg August Strindberg (koji se po današnjim kriterijumima svakako mora smatrati velikim mizoginom, mada se tri puta ženio i imao dece), bio je oduševljen Vajningerom, s kojim je održavao i lične kontakte. Kada mu je Vajninger poslao jedan primerak knjige "Pol i karakter", Strinberg je izjavio da je knjiga "zastrašujuća", te "da je verovatno rešila najteži od svih problema - problem žene". Zapažene se i Strindbergove reči na sahrani Vajningera, da je "Vajninger ponovno otkrio dobro poznatu tajnu, u svojoj ‘muškoj' knjizi, tajnu o suštini i prirodi žene".

Kako feministkinje gledaju, danas, na Vajningerove teorije o ženama? Sa prezirom i odvratnošću svakako, smatrajući ga jednim od filozofa koji se najrigidnije izražavao po tom pitanju. Neke od njih citiraju nemačkog marksističkog filozofa Ernsta Bloha (Ernst Bloch), koji je smatrao da je "Vajninger pokazao najžešću mizoginiju za koju se zna". Medjutim, Žermena Grir (Germaine Greer), jedna od veteranki feminizma, u svojoj poznatoj knjizi «Ženski evnuh» (The Female Eunuch) Vajningeru prilazi pomalo "majčinski" (u stilu "dete se igralo, pa se preigralo"), smatrajući ga "jedva dečakom" (a mere boy). Mada njegovu knjigu smatra "strogom i angažovanom", ona pokušava da Vajningera razume i da se u po nečemu i složi sa njim, kao u pitanjima "nelogičnosti i emocionalnosti žena", iako te ženske odlike, moglo bi se shvatiti, ona ne vidi kao nedostatke, već pre kao prednosti žena. Ona smatra da se najčedniji Vajningerov odraz vidi u njegovom opisivanju ponašanja žena koje su ga okruživale - sa mnogo moralnih manjkavosti zaostalih iz viktorijanskog doba; u tome je Vajninger bio u pravu - što je čestito ukazivao na te manjkavosti kod žena iz viktorijanskog perioda. Naravno, Grirova se ne slaže sa Vajningerovom postavkom "da apsolutno žensko biće nema ego", kao što će činiti i druge feministkinje, od kojih većina potpuno odbacuje Vajningerove stavove o ženama. Ja to razumem, jer, osnovni cilj knjige «Pol i karakter», prosto rečeno, jeste da analizira biološka, psihološka, kulturna i ontološka značenja - muškosti.

U knjizi se nalazi i čudan Vajningerov odnos prema jevrejstvu, njega koji je potekao iz jevrejske porodice. On je Jevrejima odricao sklonost i sposobnost za rešavanje metafizičkih problema života, te o njima često podsmešljivo govori. Zapravo, pada u oči da je neopravdano oštar, neobjektivan i netrpeljiv prema Jevrejima u meri koliko je sve to i prema - ženi. Naime, on smatra da se "judaizam karakteriše ženstvenošću, tačno onim osobinama koje čine suštinu onoga što je suprotno prirodi muškog". Jer, kao što ženke zavise od mužjaka, tako Jevreji zavise od kultura zemalja u kojima žive; oni nisu ni religiozni ni moralni, nemaju svoj ego niti bilo kakvu genijalnost - te je potrebno da budu sa Arijevcima kako bi mogli da prežive. Vajninger, takodje, tvrdi da je antisemitizam mnogo učestaliji medju samim Jevrejima nego medju čistim Arijevcima.

Ima mišljenja da se Vajningerov stav prema jevrejstvu, makoliko bio negativan, ne može kvalifikovati kao antisemitizam. Polazeći do toga da i ne-Jevreji imaju u sebi neke jevrejske crte, sam Vajninger je rekao da "čak se ni za Riharda Vagnera, najžešćeg antisemita, ne može reći da u njegovom stvaralaštvu nema odlika jevrejstva". Stoga smatraju da za Vajningera jevrejstvo nije rasna kategorija, već duhovni okvir koji neki daroviti ljudi poseduju. S druge strane, teško je govoriti o jevrejskom "antisemitizmu", jer to može biti intrigantan i problematičan fenomen. Naime, pored Ota Vajningera, moglo bi se govoriti i o antisemitizmu Karla Marksa (Marx), Hajnriha Hajnea (Heine), Karla Krausa, pa i Franca Kafke i drugih. Smatra se da je taj "antisemitizam" malo "drukčiji" od antisemitizma kako se taj pojam danas shvata u svetu. Da dodam još i to da, u slučaju Vajningerovog odnosa prema jevrejstvu, neki spominju mogućnost postojanja tzv. "jevrejske samomržnje".

Neki poznavaoci Vajningerovog stvaralaštva njegove seksističke (pa i antisemitske stavove) vide kao "zabavne", te da se oni ne mogu shvatiti ozbiljno. Jer, njegovi mizogini stavovi s jedne strane liče na "razmišljanje jednog nevaljalog srednjoškolca", ali s druge strane, on se pokazuje kao jedan od najvećih mislilaca XX veka. Njegovo razumevanje pojma genija, smatra se, jeste na visini Kanta i drugih ozbiljnih filozofa...

Filozof Ludvig Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein), jedan od najvećih filozofa XX veka,  čitao je, sa oduševljenjem, Vajningerovu knjigu još kao adolescent. Kasnije, otvoreno je priznavao da je ta knjiga umnogome uticala na njegov razvoj, te da je Vajningera smatrao za "velikog genija", nad čijim stvaralaštvom je meditirao do kraja života. Proporučivao je svojim studentima da čitaju Vajningera. U Vitgenštajnovom delu "Tractatus Logico-Philosophicus" mnogi vide uticaj Vajningera, ukazujući na sličnost u razmišljanju njih dvojice. Pritom se navodi da bi Vajnigerovu izreku da su "logika i etika u osnovi jedno isto, dužnost čoveka prema samome sebi" mogao mirne duše potpisati - Vitgenštajn.

Da pomenem i to da su pojedini delovi Vajningerove knjige bili korišćeni od strane nacističke propagande, iako se Vajninger protivio idejama rasizma koje su zagovarali nacisti. Navodno je čak i Hitler nekom prilikom izjavio nešto kao "Postojao je samo jedan čestit Jevrejin, i on se ubio", misleći na Vajningera.

Privodeći kraju ovo pisanje, pomenuću da sam naišao na jedan zapis Patrijarha Srpskog, g. Pavla o Vajningeru, ali i o još nekim stvarima u vezi sa ženinom ličnošću: «Oto Vajninger kaže da je strah muškarca od žene do ambisa, do propasti do koje čovek može da dodje zbog žene. U Hristu nema ni muško ni žensko, jedno smo. Ali muškarci su bili zakonodavci, pa su sebi i davali prava koja su ženama uskraćivali. Mi takav zakon ne priznajemo. U ženi, kao i u čoveku, postoje ogromne snage dobra. Čuli ste za Helenu Keler: gluva, slepa i nema, a uspela da nauči da govori i to preko prstiju, da završi fakultet, doktorira i da posle svega drži predavanja. Ta ogromna energija je u svima nama, samo je mi normalni rasipamo čulima. Žene neće da prihvati tu prirodu kako nas je Bog stvorio. Ona hoće jednakost, ali ne u Hristu, već: tebi pantalone - meni pantalone, tebi šišanje - meni šišanje. Vajninger kaže, a mislim da tu ima istine mnogo, da je to 'emancipacija bludnice u ženi, ne ličnosti'. Prošle godine je upućena reč protiv abortusa i ženski lobi je demonstrirao i pisao u novinama; ‘Žena je slobodno biće i ona odlučuje da li će radjati ili neće'. Mi nismo ni rekli da ona nije slobodno biće, ali se ne slažemo sa principom da je začetak deo ženskog tela. Jajašce je deo ženskog tela i seme deo muškog, a začetak je nešto treće, posebna ličnost, i to cela, ne deo, i ne pripada ni muškom ni ženskom».

Da završim sa ovom konstatacijom: I najveći Vajningerovi protivnici se uglavnom slažu da je on, pišući knjigu "Pol i karakter", u svojoj dvadesetoj godini, bio čovek zadivljujućeg talenta, odnosno svojevrsne genijalnosti. Drugim rečima, suviše ima mudrosti u Vajnigneru da bi se on mogao olako odbaciti, bez razmatranja.

  

Atačmenti



Komentari (331)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Rip Kirbi Rip Kirbi 20:35 15.10.2009

Peer Gynt

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:49 15.10.2009

Re: Peer Gynt

Rip Kirbi,
Za tebe, kao prvog, evo jedne lepotice iz "carstvujušče Vijene", iz vremena Vajningerovog.
Adele Bloch Bauer, kako je video Gustav Klimt.
(By the way, ta slika je nedavno u Njujorku prodata za rekordan iznos od 135 miliona dolara).



Hvala za Per-Ginta (Peer Gynt).
Znaš li ti da je nadobudni Oto Vajninger išao u Oslo, na premijeru tog Ibzenovog komada? Tada je došao na ideju da uči - norveški jezik. (Inače, postojala je neka literarna, medjusobna naklonost izmedju Vajningera i Ibzena).

I još nešto, što sam već rekao u tekstu. Vajninger je bio opsednut, na svoj način, muzikom. U pominjanoj knjizi elaborirao je kako je muzika - muška delatnost (ako treba, mogu da prenesem citat).
Rip Kirbi Rip Kirbi 21:59 15.10.2009

Re: Peer Gynt

Kažu da je Klimt prvo vodio ljubav sa svojim modelima, onda ih je slikao nage, a tek posle "oblačio". Navodno, to se može rekonstruisati na nekim slikama.

Očigledno, nije bio ženomrzac.


Znaš li ti da je nadobudni Oto Vajninger išao u Oslo, na premijeru tog Ibzenovog komada.


Nisam znao!


U pominjanoj knjizi elaborirao je kako je muzika - muška delatnost


Dabome.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:09 15.10.2009

Re: Peer Gynt

Rip Kirbi
...Dabome.

Skromnost ti nije vrlina. Ja sam očekivao da ćeš reći - ma nije baš tako, muzika je i muška i ženska, jer ima i žena izvrsnih muzičarki!
Rip Kirbi Rip Kirbi 22:24 15.10.2009

Re: Peer Gynt

Volim žene, a tek muzičarke... Treba li reći?



vladimir petrovic vladimir petrovic 23:05 15.10.2009

Re: Peer Gynt

Rip Kirbi
...Volim žene, a tek muzičarke... Treba li reći?

Palo mi je u oči, kada sam jednom pogledao tvoj profil, da si tamo napisao da... voliš žene, pored muzike. Nedostaje samo - vino!

Evo jedne lepe slike francuskog slikara Fragonara (Fragonard) - Ljuljaška, sa lepom ženom:

Rip Kirbi Rip Kirbi 00:05 16.10.2009

Re: Peer Gynt

Volim vino... a tek vino i žene muzičarke!


angie01 angie01 09:32 16.10.2009

Re: Peer Gynt

Rip Kirbi


pazi kad obozavam solvejginu pesmu- nekada i svirala!
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:49 18.10.2009

Re: Peer Gynt

Isidora Sekulić, koja je dobro poznavala stvaralaštvo i život Ibzena (Henrik Ibsen), razmatrajući u jednom eseju slučajeve ludila, samoubistva i većih neobičnosti kod umetnika, rekla je: «Ibzen je vrlo veliki pesnik i umetnik, ali je sigurno kompletan manijak, kao i njegov Brandes i njegov Per Gint».

A Vajninger je, kao što sam rekao, imao priliku da se lično sretne sa Ibzenom i voleo je njegovog Per Ginta.
Rip Kirbi Rip Kirbi 11:21 20.10.2009

Re: Peer Gynt

Skromnost ti nije vrlina.


Неко је рекао да је скромност једина врлина оних које друге врлине немају.
maksa83 maksa83 20:40 15.10.2009

skroz je šašavo

suditi o nečemu što nisi zapravo pročitao, ali iz onoga što sam napabirčio o toj knjizi i iznesenim tezama, nisam siguran da bi doživela takvu slavu da se ovaj nije samoustrelio.

Da li muškarac sa 23 godine može da napiše knjigu o ženama a da ova bude iole relevantna?
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 20:41 15.10.2009

Re: skroz je šašavo

Da li muškarac sa 23 godine može da napiše knjigu o ženama a da ova bude iole relevantna?

Ja mislim da moze, ukoliko je muskarac odrastao na Kubi.
maksa83 maksa83 20:46 15.10.2009

Re: skroz je šašavo

Ja mislim da moze, ukoliko je muskarac odrastao na Kubi.

Pazi kad skroz verujem.
antioksidant antioksidant 20:52 15.10.2009

Re: skroz je šašavo

mislim da je ovo poenta vajningerove "slave"

...Vajninger bio jedan od najneobičnijih i najoriginalnijih duhova na početku XX veka Svojim izvanrednim znanjem postignutim za nezapamćeno kratko vreme (Vajninger je knjigu napisao u svojoj dvadesetoj godini), intuitivnim prilazom svim krupnim problemima ljudskog postojanja i davanjem originalnog pečata nekim od njih, taj "vunderkind" kulture obećavao je svome veku velike potrese i uragan....


samoubistvo mu definitivno jeste dalo misticnost i u centar posmatranja stavilo idealizovanu zivotnu pricu i samo delo "pol i karakter"...

da je tu knjigu pisao neko u 40-oj pa nastavio da zivi do 80-te verovatno bi postojao drugaciji pristup samoj knjizi...

i kazes kuba?

pazi kad i ja verujem
AlexDunja AlexDunja 21:24 15.10.2009

Re: skroz je šašavo

da je tu knjigu pisao neko u 40-oj pa nastavio da zivi do 80-te verovatno bi postojao drugaciji pristup samoj knjizi...

hoces da kazes da se ljudi menjaju?
antioksidant antioksidant 21:52 15.10.2009

Re: skroz je šašavo

hoces da kazes da se ljudi menjaju?

s tim se slazem ali nisam mislio na to

cak i uz pretpostavku da bi oto vajninger napisao istu knjigu u 40-oj godini ta knjiga bi bila drugacije prihvacena jer bi bilo ocekivanije da neko u 40-oj poseduje toliko znanje

s druge strane ako bi on ziveo jos 40 godina posle njenog objavljivanja onda bi bio tu da ucestvuje u debati o njoj, odgovarao bi na kritike, mozda menjao svoje misljenje i stavove...

ovako je bio kao zvezda, proleteo i ostavio Knjigu...

drugacije je gledamo kad nam stigne tako


to sam mislio

edit: nejasno je bilo sto nisam precizirao da sam mislio na pristup publike ne autora
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:56 15.10.2009

Re: skroz je šašavo

Maksa83
...Da li muškarac sa 23 godine može da napiše knjigu o ženama a da ova bude iole relevantna?

Pitanje je na mestu.
On je knjigu pisao u dvadesetoj godini, u 23. godini se već ubio.

Radi se o tome da je u pitanju bio - genijalac.
A da li je i koliko relevantno to što je pisao o ženama - stvar je procene.

Ono što Vajninger piše o ženama, veoma je uvredljivo, sa današnjeg stanovišta, ali je istovremeno - veoma ubedljivo. Kao celina je sve to loše, najgori slučaj ženomrsca medju filozofima (Niče je bio, takodje, ženomrzac i izrekao mnogo ružnih stvari o ženama, ali on je, istovremeno, bio i čovekomrzac, pa je loše stvari govorio i o muškarcima; a ima i drugih ženomrzaca medju filozofima i piscima, naravno).
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:59 15.10.2009

Re: skroz je šašavo

Ninoslav Randjelović
...Ja mislim da moze, ukoliko je muskarac odrastao na Kubi.

Nije valjda da su Kubanci takvi!

Pa mi ovde u Beogradu gledamo latinoameričke serije u kojima su svi muškarci temperamentni i ludi za ženama. Rekao bi čovek da su im samo žene na pameti, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:23 15.10.2009

Re: skroz je šašavo

AO
mislim da je ovo poenta vajningerove "slave"

...Vajninger bio jedan od najneobičnijih i najoriginalnijih duhova na početku XX veka Svojim izvanrednim znanjem postignutim za nezapamćeno kratko vreme (Vajninger je knjigu napisao u svojoj dvadesetoj godini), intuitivnim prilazom svim krupnim problemima ljudskog postojanja i davanjem originalnog pečata nekim od njih, taj "vunderkind" kulture obećavao je svome veku velike potrese i uragan....

samoubistvo mu definitivno jeste dalo misticnost i u centar posmatranja stavilo idealizovanu zivotnu pricu i samo delo "pol i karakter"...


Nemam ja ništa protiv što ti Vajningerovu slavu stavljaš pod znake navoda, ali on jeste bio slavan, naročito medju filozofima i piscima. U tekstu sam naveo na koga je on sve uticao, a naročito ističem filozofa Ludviga Vitgenštajna. Biografija Vitgenštajnova, koji je definitivno bio jedan od vrhunskih filozofa prošloga veka, ne može da se shvati ako se ne pomene - Oto Vajninger, odnosno uticaj Vajningera na Vitgenštajna.
Džejms Džojs je Vajningera imao u vidu kada je pisao svog Uliksa (Ulysses), itd. itd.

Naravno da je "bolje" što je Vajninger odmah izvršio samoubistvo. On jeste bio genijalan, bolesno genijalan, a takvi ne treba dugo da žive.

Na kraju, ne zaboravimo da je to Vajningerovo samoubistvo u tako ranoj dobi razlog što sam ja napisao ovaj tekst, koji je nastavak prethodnog teksta "Umreti mlad, čemu?".
Da Vajninger nije izvršio samoubistvo u 23. godini, ja se ne bih ni interesovao za njega, he, he, he...
dunja73 dunja73 00:55 16.10.2009

Re: skroz je šašavo

Nije valjda da su Kubanci takvi!



nema od te price nista . Doduse , znam jednog lika sa Kube , istina ziva 13 puta se zenio ( bas) , a nema vise od cetrdesetineke ..Sad , me ubacio Ninoslav R. u rebus
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:40 16.10.2009

Re: skroz je šašavo

Dunja
...znam jednog lika sa Kube , istina ziva 13 puta se zenio ( bas) , a nema vise od cetrdesetineke ..

Ma, ja se divim tipovima koji se usude... Ovaj Kubanac (za sada) to činio 13 puta! Alal mu vera!. Sećam se da sam se divio (čudio) glumici Elizabeti Tejlor koja se udavala, čini mi se, "samo" osam puta... Treba imati živce za to, ne može to svako...
angie01 angie01 09:35 16.10.2009

Re: skroz je šašavo

Treba imati živce za to, ne može to svako...


tti to komentarishesh iz okvira obichnog, normalnog choveka- a njena stvarnost i parametri su savim drugachiji.
Rip Kirbi Rip Kirbi 21:01 15.10.2009

Da...

Pri svemu tome, umno najrazvijenije žene spadaju u kategoriju prostitutke, a muškarci od vrednosti uvek su voleli samo tip prostitutke.


Zanimljivo. Koliko se sećam, za "javne ženske" - hetere - u staroj Grčkoj se, isto tako, govorilo da su bile najobrazovanije i, uopšte, najzanimljivije muškarcima od ukusa.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:06 15.10.2009

Re: Da...

Koliko se sećam, za "javne ženske" - hetere - u staroj Grčkoj se, isto tako, govorilo da su bile najobrazovanije i, uopšte, najzanimljivije muškarcima od ukusa.

Ja bih dodao - i gejše u Japanu! I dan danas. One su obrazovane, lepe, zabavne. I muškarci, naročito poslovni, koriste sa zadovoljstvom njihove usluge. Jer to što dobijaju od gejši ne mogu dobiti kući od svojih supruga.
To, verujem, mogu potvrditi Maksa i Milan Novković, srećnici koji su (istinski) bili u Japanu... Kažem: istinski, jer ja sam bio, ali samo u mojoj mašti, he, he, he...
Rip Kirbi Rip Kirbi 22:28 15.10.2009

Re: Da...

Bilo bi, daklem, lepo, a i poučno, da Maksa i Milan podele sa nama bar neko svoje iskustvo.
maksa83 maksa83 10:13 16.10.2009

Re: Da...

Bilo bi, daklem, lepo, a i poučno, da Maksa i Milan podele sa nama bar neko svoje iskustvo.

Maksa ne može da odgovori na tu striktno zadatu temu, pošto mu je krajnji domet u tom domenu bio da ga po obodu Šinbašija (koji je incidentally svojevremeno bio - štajga) vijaju profesionalke koje nude masažu ("Mista, mista, masađi!). Ali te profesionalke - a) nisu Gejše, b) nisu Japanke (one u tom domenu ne uličare) nego mahom Korejanke ili Kineskinje i c) zapravo uopšte ne nude masažu, i d) kolega i ja smo ljubazno odbili njihovu ponudu što se u praksi svelo na ubrzan hod dok u miniću i sa kišobranom (a kiše nigde) trčkaju za tobom. Tako da je cela stvar mnogo više ličila na Full Metal Jacket (me so hooorny, me love you long time) nego na Memoare Jedne Gejše.

Ali zanimljivo je to sa prostitucijom u Japanu - tamo je to naime najstrože zabranjeno, pa se cela stvar odvija kroz tzv. Soaplands - mesta gde dođeš da te neka profesionalka okupa, e sad, a ako se između vas desi još nešto, to je stvar dvoje odraslih ljudi, jel' te. Ali zapravo svi znaju o čemu se radi. Postoji ista stvar za oralni seks i/ili ručnu završnicu ali se zove Deri Heru (što je japansko skraćenje i transkripcija od Delivery Health), gde ti profesionalku dovode na kuću. "Health" je neki lokalni eufemizam za seks, verovatno uvezen sa američkom vojskom oko koje se cela ta low end prostitucija u početku vrtela. Dakle prostitucija je tamo formalno zakonom najstrože zabranjena, ali kao i mnogo drugih stvari, sve je tamo umotano u puno slojeva i nekako se provuče.
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:53 16.10.2009

Re: Da...

Maksa ne može da odgovori na tu striktno zadatu temu,

Maksa jeste odlično odgovorio na zadatu temu... S tobom uvek čovek nešto nauči, mislim sazna novo, he, he, he...
A ovo
Delivery Health

me podseti na termin "Delivery After Dark".
Rip Kirbi Rip Kirbi 12:34 16.10.2009

Re: Da...

Lepo je to Maksa napisao. Ali, gde su gejše? Ove koje kupaju i "isporučuju" zdravlje (health)... nisu gejše, pretpostavljam.
dobrosav92 dobrosav92 21:03 15.10.2009

Genije

Jednostavno, knjiga je genijalna. Prepoporučujem je svakome. Posle čitanja nećete biti isti.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 21:21 15.10.2009

Re: Genije

Jednostavno, knjiga je genijalna. Prepoporučujem je svakome. Posle čitanja nećete biti isti.

Evo, uzeo sam je sa police (uglavila se izmedju Solovjeva i Mertona), nasumice otvorio i evo sta nadjoh:
"Sve zene koje zaista streme emancipaciji, sve koje su sa izvesnim pravom slavne ili duhom kakogod istaknute, vazda pokazuju mnogobrojne muske crte, a ostrije oko na njima uvek moze da raspozna i anatomski-muske odlike, neki telesni izgled slican muskarcu" (str. 122).
Ne znam. Mozda se Oto, ipak, samo izmotavao ?
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:24 15.10.2009

Re: Genije

a evo sta sam ja nasla iz verzije na engleskom:

". . . The fact is that males and females are like two substances combined in different proportions, but with either element never wholly missing. We find, so to speak, never either a man or a woman, but only the male condition and the female condition. Any individual is never to be designated merely as a man or a woman, but by a formula showing that it is a composite of male and female characters in different proportions. "

ja imam dijagnozu iliti condition- zensko
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:26 15.10.2009

Re: Genije

Dbrosav92
...Jednostavno, knjiga je genijalna. Prepoporučujem je svakome. Posle čitanja nećete biti isti.

Hvala. I ja je preporučujem, zato sam i napisao ovaj tekst. Mada, kao što sam već rekao - od nje prilično boli glava, jer sa današnje vremenske distance - stvari izgledaju malo drukčije. Ili nam se tako čini.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:30 15.10.2009

Re: Genije

Ninoslav Randjelović
... Evo, uzeo sam je sa police (uglavila se izmedju Solovjeva i Mertona), nasumice otvorio i evo sta nadjoh:
"Sve zene koje zaista streme emancipaciji, sve koje su sa izvesnim pravom slavne ili duhom kakogod istaknute, vazda pokazuju mnogobrojne muske crte, a ostrije oko na njima uvek moze da raspozna i anatomski-muske odlike, neki telesni izgled slican muskarcu" (str. 122).
Ne znam. Mozda se Oto, ipak, samo izmotavao ?

Ih, ovakvih stvari ima mnogo. Zaista mnogo. Čak i gorih.

Kažu da genijalci imaju pravo da se izmotavaju, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:44 15.10.2009

Re: Genije

Njanja de.manccini
ja imam dijagnozu iliti condition- zensko


Njanja, evo za tebe Klimtove slike Gretl Witgenstein, koja je bila sestra filozofa Ludviga Vitgenštajna


foreverton foreverton 21:06 15.10.2009

Wittgenstein

...je rekao o Weiningeru:"Nije potrebno,čak nije ni moguće ,složiti se sa njim.Ali njegova veličina leži upravo u onome sa čim se ne slažemo.Njegova ogromna greška je ono što je zapravo veličanstveno".Tako tačno i primjenjivo i na neke druge mislioce,pisce,filosofe...

Ovaj nesumnjivi genije je zaslužio ovoliki tekst i ovaj blog,samo da si mu ti dodao još malo ličnog viđenja njegove teorije o ženama i seksualnosti,pa da se ovdje "poubijamo" sa ljepšom polovinom bloga
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 21:08 15.10.2009

Re: Wittgenstein

pa da se ovdje "poubijamo" sa ljepšom polovinom bloga

ko je reko fajt?
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:37 15.10.2009

Re: Wittgenstein

foreverton
...je rekao o Weiningeru:"Nije potrebno,čak nije ni moguće ,složiti se sa njim.Ali njegova veličina leži upravo u onome sa čim se ne slažemo.Njegova ogromna greška je ono što je zapravo veličanstveno".Tako tačno i primjenjivo i na neke druge mislioce,pisce,filosofe...

Ovaj nesumnjivi genije je zaslužio ovoliki tekst i ovaj blog,samo da si mu ti dodao još malo ličnog viđenja njegove teorije o ženama i seksualnosti,pa da se ovdje "poubijamo" sa ljepšom polovinom bloga

Baš si me nasmejao oko ovog "da mora da pazimo da se ne poubijamo sa lepšom polovinom bloga".
Hvala ti za citirani stav Vitgenštajna o Vajningeru.

U pravu si što primećuješ što nema mnogo "mojeg ličnog vidjenja", naročito u delu oko Vajningerovog odnosa prema ženama i Jevrejima. Priznajem, bojao sam se da ne iritiram čedne komentatore, jer to su osetljiva pitanja, o kojima su mogući itekako različiti stavovi. S druge strane, moja namera je bila da informišem. Ja nisam istraživač, ja sam Vajningeru prišao prvenstveno sa literarne strane.
Ponavljam. Vajninger se lako može optužiti da je bio ženomrzac i antisemita, jer danas njegove stavove nije baš lako shvatiti, pa ni braniti, he, he, he... Ne sme se zaboraviti istorijski kontekst, odnosno vreme kada je Vajninger pisao svoje delo - a od tada je prošlo već više od stotinu godina.

Nije da se pravdam, ali... Hvala na poseti.
foreverton foreverton 08:46 16.10.2009

Re: Wittgenstein

Ne bih da zvučim kao da želim da namećem izbor tema blogerima,ali,malo više umjetnosti i kulture,malo manje socijalnih tema i dnevne politike,jer tu teško možemo suprotstaviti mišljenja,svima nam je valjda jasno kako nam je
Zato,što više ovakvih tekstova...
Inner Party Inner Party 21:11 15.10.2009

All Kafka needed was a hug.


Slican slucaj izgleda.

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:49 15.10.2009

Re: All Kafka needed was a hug.

Inner Party
...Slican slucaj izgleda.

Slažem se. Samo je kod Kafke to bilo diskretnije.
cult cult 21:56 15.10.2009

decko

je sve pogresno shvatio.

Ne znam, Vladimire Petroviću, zašto toliko polažete na tvorca teksta.
Tekst je jedino relevantna stvar.
Dovoljno je poznavati okolnosti, istorijski momenat u kojima tekst nastaje.. Tvorac/pisac je nebitan. Cak, poznavanje njegove biografije do u detalje moze da umanji vrednost tekstu, sometimes.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:58 15.10.2009

Re: decko

Cult
...Ne znam, Vladimire Petroviću, zašto toliko polažete na tvorca teksta.
Tekst je jedino relevantna stvar.
Dovoljno je poznavati okolnosti, istorijski momenat u kojima tekst nastaje.. Tvorac/pisac je nebitan. Cak, poznavanje njegove biografije do u detalje moze da umanji vrednost tekstu, sometimes.


Ovo je jedno vidjenje.
Postoji drugo vidjenje, koga se ja držim.

Evo kako ja vidim oba vidjenja:

Postoje autori za koje nije važno da čitalac poznaje njihov život, pošto njihova dela sama sebe objašnjavaju. S tim u vezi, čak ima mišljenja da što manje prepoznamo pisca u njegovom delu, vredniji su i delo i pisac.

Kod Vajningera nije takav slučaj: kada se čita ono što je on napisao potrebno je da se zna, koliko-toliko, način na koji je on živeo i kako je prestao da - živi, jer su život i stvaralaštvo Ota Vajningera čvrsto isprepleteni, te poznavanje života nikako ne umanjuje vrednost dela, već ga dodatno pojašnjava. Prema tome, što više čitalac poznaje njegov život to će se više diviti načinu koji je on koristio da da oduška svojoj duši i udovolji svom radoznalom umu.

(Ovo je moj prilaz slučaju japanskog pisca Jukija Mišime, ali se on potpuno može primeniti i na Ota Vajningera.
Nemoj samo da me pitaš zašto se ja interesujem za takve, uvrnute slučajeve samoubica... he, he, he).
cult cult 23:08 15.10.2009

Re: decko

kad delo nastane
ono se odvoji od svog tvorca
i pocne da zivi samostalan zivot.
Kad se susretne sa citaocem
dolazi do prozimanja razlicite dubine i intenziteta.
Kod istog coveka u razlicitim periodima zivota, starosnoj dobi, momentima, tekst nudi sebe na razlicite nacine, pokazuje mu svoje razlicite dubine. Jadni tvorac za to vise nije kriv. Mozda cak tako duboko nije isao. Vec se iz te sinteze teksta i citaoca stvorila nova vrednost.
A i sto se samog nastajanja teksta tice, ima tu raznih iskustava. Nekad to samo prodje kroz pisca, ocese se o njegove boje, njegova zivotna iskustva, znanja, nekad, prolazeci kroz njega, iskopa i ono sto pisac nije znao da zna. Jako je labava veza izmedju tvorca i dela.
miloradkakmar miloradkakmar 23:49 15.10.2009

Re: decko

cult
kad delo nastane
ono se odvoji od svog tvorca
i pocne da zivi samostalan zivot.
Kad se susretne sa citaocem
dolazi do prozimanja razlicite dubine i intenziteta.
Kod istog coveka u razlicitim periodima zivota, starosnoj dobi, momentima, tekst nudi sebe na razlicite nacine, pokazuje mu svoje razlicite dubine. Jadni tvorac za to vise nije kriv. Mozda cak tako duboko nije isao. Vec se iz te sinteze teksta i citaoca stvorila nova vrednost.
A i sto se samog nastajanja teksta tice, ima tu raznih iskustava. Nekad to samo prodje kroz pisca, ocese se o njegove boje, njegova zivotna iskustva, znanja, nekad, prolazeci kroz njega, iskopa i ono sto pisac nije znao da zna. Jako je labava veza izmedju tvorca i dela.


Znači , pisac posle mora da čita čitaoce svoga dela.

Slažem se da književno delo ima svoj put , za pojedina je neopohodno , kako i V.P. kaže, poznavanje života autora, a nije loše čitati ih i u jednom i drugom slučaju.
Pisci čitajući kasnije svoja dela znaju da otkriju nešto novo u njima, da ih doživljavaju drugačije .. u odnosu na vreme njihovog nastanka.
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:57 15.10.2009

Re: decko

MiloradKakmar
...Slažem se da književno delo ima svoj put , za pojedina je neopohodno , kako i V.P. kaže, poznavanje života autora, a nije loše čitati ih i u jednom i drugom slučaju.
Pisci čitajući kasnije svoja dela znaju da otkriju nešto novo u njima, da ih doživljavaju drugačije .. u odnosu na vreme njihovog nastanka.

Čini mi se da sam kod Maksima Gorkog čitao, iz njegovih susreta sa Tolstojem, da se Tolstoj veoma interesovao za živote autora čim bi bilo reč o nekoj knjizi, bilo ruskoj ili stranoj. Pridavao je značaja tome - ko je knjigu napisao.
Ima, naravno, mnogo takvih slučajeva.
cult cult 00:17 16.10.2009

Re: decko

. Pridavao je značaja tome - ko je knjigu napisao.
Ima, naravno, mnogo takvih slučajeva.


Ovo je prilicno...harmsovksi : )

Meni, recimo, poznavanje Tolstojeve biografije nista nije reklo o Karenjinoj i njenoj muci.
A citao sam, secam se, kod M. Babovića analizu, mislim, drugog sna Kneza Miškina u Idiotu. Analiza je na nekoliko stranica i preporucujem je kao literaturu apsurda. Jeste stari Fjodor bio genije, ali nije bio - onoliki. Mislim, Fjodor sigurno nije znao da je ono napisao. Steta sto nije doziveo da to vidi.
Mada...ko zna...
cult cult 00:25 16.10.2009

Re: decko

A ima i jedan domaci pisac, ne bih mu ime pominjao zbog kuće, jel.
Bas se nedavno na radiju hvalio kako je procitao negde da je najprodavaniji srpski pisac. (Sic!)
A kad cujem ono njemu tipicno "izlaganje" tj napregnuto vatreno neartikulisano dranje, zacinjeno odurnim psovkama, ma o kakvoj temi govorio, koje je, uzgred, krajnje neiskreno i ocigledno losa gluma od koje se za njega i umesto njega stidiš, ja za ta piščeva najprodavanija dela moram da ostanem uskracen. A mozda zaista dobro pise. Al eto. Znam coveka. Pa ne mogu.
dunja73 dunja73 01:01 16.10.2009

Re: decko

kad delo nastane
ono se odvoji od svog tvorca
i pocne da zivi samostalan zivot.
Kad se susretne sa citaocem
dolazi do prozimanja razlicite dubine i intenziteta


Zadivis me , ponekad
mirelarado mirelarado 03:06 16.10.2009

Re: decko

cult
kad delo nastane
ono se odvoji od svog tvorca
i pocne da zivi samostalan zivot.
Kad se susretne sa citaocem
dolazi do prozimanja razlicite dubine i intenziteta.
Kod istog coveka u razlicitim periodima zivota, starosnoj dobi, momentima, tekst nudi sebe na razlicite nacine, pokazuje mu svoje razlicite dubine. Jadni tvorac za to vise nije kriv. Mozda cak tako duboko nije isao. Vec se iz te sinteze teksta i citaoca stvorila nova vrednost.


Ретко леп и сажет приказ Eкове књижевне теорије изнете у Отвореном делу :) Прави смисао дело добија тек након што га читалац доживи и протумачи на властити начин.
Тако и Владимир, у жељи да нас информише, заправо износи своје тумачење Вајнингера, у кључу пишчеве биографије и раног самоубиства. Тумачење не познаје границе.


vladimir petrovic vladimir petrovic 08:02 16.10.2009

Re: decko


Mirelarado
...Тако и Владимир, у жељи да нас информише, заправо износи своје тумачење Вајнингера, у кључу пишчеве биографије и раног самоубиства. Тумачење не познаје границе.

Da. Pokušavao sam da shvatim Vajningera, što nije lagan posao. Verujem da ne grešim u tome, mada znam da postoje daleko zanimljivije ličnosti od njega... Neko voli duže puteve...

Da kažem još ovde da smatram da bi knjiga "Pol i karakter" trebalo da nadje mesta u biblioteci "svake fine porodice", he, he, he...
cult cult 08:05 16.10.2009

Re: decko

Zadivis me , ponekad


dal' da ovo stavim u profil...
: )

(thnx. vidis, to je tvoj dozivlljaj mog komentara, neko drugi bi se, opet, samo nasmejao...)
cult cult 08:32 16.10.2009

Re: decko

у кључу пишчеве биографије и раног самоубиства


Nemoj samo da me pitaš zašto se ja interesujem za takve, uvrnute slučajeve samoubica... he, he, he


Mene nekad zabrinu neki momenti kod good guys.
Na blogu Vladimira Petrovića imamo celu plejadu pisaca samoubica, a na vrhu tog panteona stoji omiljeni njegov lik, Mišima, čovek militantnog uma, koji je besomučno vežbao svoje telo dok ga nije doveo do savršenstva, te se tek onda ubio. Pre toga imamo odlican serijal o istocnjackim religijama koje se toliko razlikuju od egoističkog hrišćanstva. Gde god da se okreneš na njegovom blogu vidiš težnju ka poništavanjem Ja.

A vec danima me proganja slika iz zivota Predragea Brajovića iznesena u vidu usputnog trol komentara na jednom blogu, slika u kojoj srećemo mr Brajovica sa upaljenom motornom testerom nad mrtvim teletom dok okolo sve gori od nato bombi. (Vec danima sam, usled snage ove slike, na jabukama, kruskama, sargarepama i povrcu. Cak mi je banana isuvise asocijativno mesnata, te ni nju ne mogu).

Zanimljivo i pomalo zabrinjavajuce.
Cak i legendarno he, he, he dobije novi prizvuk iz ovog aspekta.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:33 16.10.2009

Re: decko

Zadivis me , ponekad

Cult: dal' da ovo stavim u profil...

Ovoga si se dobro setio, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:43 16.10.2009

Re: decko

Cult
...Zanimljivo i pomalo zabrinjavajuce.




Ne znam /za sada/ šta da kažem, osim da pomenem onu izreku g. Čera: imanasrazni!
mirelarado mirelarado 09:12 16.10.2009

Re: decko

cult
A vec danima me proganja slika iz zivota Predragea Brajovića iznesena u vidu usputnog trol komentara na jednom blogu, slika u kojoj srećemo mr Brajovica sa upaljenom motornom testerom nad mrtvim teletom dok okolo sve gori od nato bombi. (Vec danima sam, usled snage ove slike, na jabukama, kruskama, sargarepama i povrcu. Cak mi je banana isuvise asocijativno mesnata, te ni nju ne mogu).
Zanimljivo i pomalo zabrinjavajuce.
Cak i legendarno he, he, he dobije novi privzvuk iz ovog aspekta.


:)))) Па и писци су људи. Такве смо године претурили преко главе да свако има понеку незамисливу животну анегдоту. И мени је тешко да поверујем како сам '93. теглила канистер (20 л) бензина Кнез Михаиловом улицом, а јесам. :)
cult cult 09:26 16.10.2009

Re: decko

И мени је тешко да поверујем како сам '93. теглила канистер (20 л) бензина Кнез Михаиловом улицом, а јесам. :)


: ))))))))))))))
ovo je vizuelca kao sto sam ja nagnalo na glasan smeh!
Milan Novković Milan Novković 09:46 16.10.2009

Miris suvih ruža

Na blogu Vladimira Petrovića imamo celu plejadu pisaca samoubica, a na vrhu tog panteona stoji omiljeni njegov lik, Mišima, čovek militantnog uma, koji je besomučno vežbao svoje telo dok ga nije doveo do savršenstva, te se tek onda ubio

Ogroman broj samoubica ima neku vrstu depresije, i ma kako koloritni likovi bili onima ko ih ne poznaje, tim trenucima pre nego što se ubiju ne može da se pripiše ništa posebno važno, nadahnuto ili interesantno.

Ovako, po sećanju, piše britanski autor Tim Lott. Napisao je onomad maestralan članak na tu temu koji ne mogu da izgooglujem. Sad vidim da je napisao i knjigu Miris suvih ruža.

Prvo, njemu je majka, domaćica, imala depresiju i ubila se. I Tim priča da se u par navrata zamalo i on sam nije ubio. Naravno, odmah se nameće pomisao da je i jedan deo nasledne fiziologije odgovoran.

Tim jako lepo piše, često se doticao žena, nameće se misao da je živahna i nestašna osoba, u svakom pogledu i ko nije čitao njegove članke o depresiji, pogotovo njegovoj, teško bi rekao da ima problema.

A o toj pred-samoubistvo depresiji priča kao o jednom posebno dosadnom i letargičnom, gde mu je, prosto, toliko svejedno da rezon može do ide do tako trivijanlog gde se pitaš: što da maltretiram dupe, sedeći na manje udobroj stolici, kad mogu, lepo, da se ubijem. Nikakve velike misli o smislu života ili sličnom.

Kasnije sam čitao da postoji fiziološko obajšnjenje za neke slučajeve, gde falšira jedan jako malecki deo, duboko u mozgu, koji je najprostiji prekidač što uvezuje neke veće regione. I kad previše "prekida" imamo raznih problema.

Kažu da je taj region odgovoran i za naše "umeće" da dugo sedimo pred televizorom i brzo vrtimo kanale, gde su nam svi dosadni. Jedno od prekidanja što taj region radi je veza između inteligentnih misli i delimičnog aktiviranja nekih od njih, njihovo rezultovanje u akciji.
Unfuckable Unfuckable 10:18 16.10.2009

Re: decko sa testerom

Cak i legendarno he, he, he dobije novi prizvuk iz ovog aspekta.

mogu skoro pa da tvrdim da nisi još ništa video, najdragoceniji su momenti kada Pižon usled stalnog (neopravdanog, najčešće - pošto je u stvari meta - tema ) bičevanja i poodbadanja, posle silnih pravdanja i objašnjenja da on ne zauzima stav već samo prezentuje (a plašim se da će tako biti i sa ovom mizoginom temom!) od strane blogera poludi pa počne da preti banovanjem, ili kada Brajović - a to je tek retkost - počne da opisuje bezmalo telesno uzbuđenje i sreću koje oseti u blizini baruta.
Ili kada Krosover ili Mirela - totalno polude i naljute se na nekog od blogera. (da, da ...dobro si pročitao)
mirelarado mirelarado 10:27 16.10.2009

Re: decko sa testerom

Unfuckable
Ili kada Krosover ili Mirela - totalno polude i naljute se na nekog od blogera. (da, da ...dobro si pročitao)


Крос и ја? Боже сачувај. Префињене, танане, уметничке душе. Ваге.
Unfuckable Unfuckable 10:30 16.10.2009

Re: decko sa testerom

pa kažem...prefinjeno poludite, taj rad
cult cult 10:37 16.10.2009

Re: decko sa testerom

kada Brajović - a to je tek retkost - počne da opisuje bezmalo telesno uzbuđenje i sreću koje oseti u blizini baruta.

ovo je urnebesno.

Mirela - totalno polude i naljute se na nekog od blogera.

delić Mirelinog eruptivnog besa sam osetio na soptvenoj koži.
Bilo je strašno.
Your name is Toby, boy.
No, my name is Kunta Kinte.
Your name is Toby!
No, my name is Kunta Kinte...


I to jos u prvom nasem kontaktu, bas na blogu Vladimira Petrovića.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:09 16.10.2009

Re: decko sa testerom

Cult
... delić Mirelinog eruptivnog besa sam osetio na soptvenoj koži.

I tako čovek može da dobije "pogurivanje", odnosno podstrek da ide pravim putem i stvara pravu stvar.
Mirela the Inspirationist.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:22 16.10.2009

Re: decko sa testerom

Unf
...posle silnih pravdanja i objašnjenja da on ne zauzima stav već samo prezentuje (a plašim se da će tako biti i sa ovom mizoginom temom!) od strane blogera poludi pa počne da preti banovanjem,

Samo ti zezaj... Ja stvarno (prvenstveno) nastojim da prezentujem neke stvari (verovatno zbog siromaštva duha, pa ne idem na originalne teme, već se osvrćem na već vidjeno i čuveno, he, he, he), premda ne tvrdim da sam pri tome NESVRSTAN, jer i takav moj stav znači "zauzimanje strane", te govori (na žalost) o menikaotakvom...

A da me pojedinci (pojedinke) ponekad podbadaju, to je tačno. Jeste da sam krotak duhom, ali nisam ovca, pa mora da reagujem... Koliko-toliko. A zato je, valjda, i izmišljeno dugme za - banovanje, zar ne? Mada sam ga ja do sada koristio SAMO JEDNOM. A brisao sam neke bezvezne komentare dva tri puta.

A ovo ti je dobro
pa kažem...prefinjeno poludite, taj rad

jer, zaista, kada neko prefinjeno poludi, to se bolje popije...
Unfuckable Unfuckable 11:29 16.10.2009

Re: decko sa testerom

Your name is Toby, boy.
No, my name is Kunta Kinte.
Your name is Toby!
No, my name is Kunta Kinte...

nećeš verovati ali baš juče s kolegama evocirale su se uspomene (na nekom primeru iz bliže okoline, a sve u razmatranju novih pristupa "upravljanju kadrovima" he he he ) u vezi toga, i svi smo došli do zaključka da siroma' Kunta mora da je bio naše gore list, s obzirom na svoju nepraktičnost :
naime, ko se seća, na kraju te seanse s bičevanjem, Kunta na poslednje pitanje u nizu istih, odgovara ono čuveno :
"To - o - bi..."
dakle - ceo taj otporaški rad - čemu ?
Ono što je utešno u celoj priči, da se vratim na ovo ovde : uvek je bolje biti meta eruptivnog besa blogodrugarice mirele, jer najčešće postoji neka vrlo korisna pouka unutar svega toga, a i javlja se u olimpijskim ciklusima, nego da te Pižon neumoljivo (skoro pa k'o moderacija, bez izvinjenja,objašnjenja i grča na licu) - banuje
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:40 16.10.2009

Re: Miris suvih ruža

Lep naslov, Miris suvih ruža.

Pa ipak... Baveći se Mišimom, došao sam do saznanja zašto Japanci vole cvet trešnje, a ne cvet - ruže. Tu mi je pomogao i hrvatski japanolog Vladimir Devide:

Postoji vrlo raširen nesporazum o pitanju zašto je trešnjin cvijet «simbol Japana». Nipošto ne zbog svoje «ljepote» (koja je možda i pomalo «sentimentalna»), već stoga što je trešnjih cvijet simbol ratnika; on se osipa dok je još mlad i na vrhuncu ljepote, «ne plašeći se odlaska», kao što se i ratnik ne plaši smrti niti dok je još mlad i u naponu snage. Ruža nije takav cvijet; njoj se latice ponekad i sasvim sasuše na stabljici prije negoli otpadnu – on «oklijeva u odlasku» i stoga ne može biti simbolom Japana! (Tema smrti u japanskoj poeziji)
Znaš, Milane, u ovom trenutku sam u duši više Japanac nego Englez, he, he, he...

Da se sada vratim na Tima Lota. Potražiću više info o njemu, čim stignem. Ja se, za sada, slažem sa ovim što on priča, premda ja na stvar samoubistva gledam malo drukčije. Ne mora depresija da bude stanje koje prethodi samoubistvu. Ako jeste, to se dešava kod slabodušnih... a ja pratim one koji u smrt idu s razlogom (pametni ljudi kažu da svi mi imamo razloge za odlazak, samo što nismo dosledni, he, he, he...) i hrabro, kao što je to radio fanatični Mišima, a i mnogi drugi.

Ne bih voleo da se shvati da sam zagovornik "veselih samoubica", ali ne volim ljude koji u smrt idu zbog čestih depresija. Ili zbog nesanice, pa uzmu previše pilula, da se najzad odmore...

Ovo ispade kao (plitko) filozofiranje, a nije mi to bila namera.

Nego, Milane, mi čekamo tvoj osvrt na boravak u Tokiju, makar u nekoliko redova... Valjda si i ti vidjao Tokijke (ili Tokijanke), sa suknjicama i neizbežnim kišobranima iako kiša ne pada... a možda i prave gejšice....
cult cult 12:51 16.10.2009

Re: Miris suvih ruža

Da se sada vratim na Tima Lota.

meni sad nesto i ono tvoje "čemu?" ima sasvim nov smisao.
Milan Novković Milan Novković 13:03 16.10.2009

Re: Miris suvih ruža

Nego, Milane, mi čekamo tvoj osvrt na boravak u Tokiju, makar u nekoliko redova... Valjda si i ti vidjao Tokijke (ili Tokijanke), sa suknjicama i neizbežnim kišobranima iako kiša ne pada... a možda i prave gejšice....

Iako je Rip Kirbi suptilnim taktičkim potezom......
...govorilo da su bile najobrazovanije i, uopšte, najzanimljivije muškarcima od ukusa...

...pokušao i Maksi i meni da odseče jeftin izlaz iz polu-situacije, ni ja nemam izbora nego da se rastanem i od laži i od ukusa ovom prilikom pa priznam da sam bio slab posmatrač.

Ok, Vladimir pomaže pomalao. Ja sam u Japanu bio samo dve nedelje, sa ženom i dvoje dece. Žene, kako samo one originalne umeju da budu, me ni ovog puta nisu iznenadile: naša prva komšinica u Londonu je japanka iz Tokija, bila u Tokiju u isto vreme (dečji aprilski raspust u UK) i jedan dan je otišao na neobavezno šetanje Tokijom.

Uopšte, Tokijo nam je bio kao New York, na momente interesantniji, na momente manje, zadržali smo se samo 3 dana i osim zajedničkog interesovanja za cvetanje trešanja jedino "muško" iskustvo za koje sam se ja izborio je odlazak u robnu kuću, od jedno 250 spratova, gde se prodaje uglavnom elektronika.


Dvogled nam je ionako bio izoštren na Kjoto, i usput smo stali par dana u Atamiju - blizu planine Fuji koja u aprilu nije za penjanje pa smo joj samo prišli da je dobro vidimo. Atami je interesantan zbog izvora tople vode. Tu smo pažljivo izabrali jedan Inn u istom zen stilu kakvi su bili u vreme samuraja.

Pošto se u bazene ide bez odeće junački smo potrefili termine koji su bili ili samo za muškarce ili za žene - u one mešane nam se nekako zadesilo da jedni drugima dajemo lek.

Tako, smeštaj nadrealan, sličan tradicionalni Inn treba probati i ako se ide u Japan samo na dve nedelje, sve sa Zen dekoracijom, kimonima, vratima od "papira" i poslugom koja stavlja obraz na pod kad viri kroz odškrinuta vrata da bi pitala da li sme da uđe. Hrana veličanstveno tradicionalna, ništa slično nismo uspeli da isčeprkamo u Londonu sve ove godine (ni u Kjotou, tamo smo završili u amerikanizovanom hotelu).

Interesano je da smem da se kladim da sam u bazenu naišao na dvojnika oca iz filma "Shogun Assassin", što pokazje da, hajde, nisu mi svi japanci isti, ali po liku mogu da ih stavim u 3 kategorije, max.



Kjoto je mesto. Sve ispod 2 nedelje u Japanu može 'ladno da zaobiđe sve osim Kjota i okoline.

Naravno da smo dobacili do Giona (Geisha district), bio nam je blizu hotela (nenamerno).

Šta da kažem, Rip Kirbijev test padam potpuno, ne samo "na" gejšama nego japankama uopšte, iako su mi sve Kamiko, Jamiko, Tomoko i ostale jako drage i posebno ih cenim.

A taj ceo kraj prosto rezonira japanskom tradicijom, posebnom snagom, ne zna čovek gde će pre, smrt za loše organizovane.

Zlatni Paviljon me se nije posebno dojmio, kao ni Mišiminog junaka u početku, ako se sećaš, kao da je neka tiha prašina pala na njega. Oko ždrala na krovu mi se ne "uvija" mišimino vreme neko neka "napuštenost", voda se ne održava koliko bi trebalo, ždralovi što još uvek lete nisu lepi ko oni što si ti nedavno priložio.

Zvuk tradicije je utihnuo oko Paviljona, što se mene tiče, ali je zato zaglušujući na desetinama drugih mesta u okolini.

Itd, mojih par reči se odužiše, Vladimiru će, ako se ne pripremi, glava "eksplodirati" kad ode u Kjoto
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:14 16.10.2009

Re: decko sa testerom

Mirelarado
...Префињене, танане, уметничке душе. Ваге

Hm. Ja sam RAK, pa sam skoro bio poverovao da to nije slučajno, da se baš prefinjeni, tanani i umetnički nastrojeni tipovi radjaju pod tim znakom, na raskršću izmedju proleća i leta (ja sam rodjen 22. juna), he, he, he...

vladimir petrovic vladimir petrovic 14:30 16.10.2009

Re: Miris suvih ruža

Milane, drago mi je da te je Rip prozvao, a ja ga podržao, te smo te naterali da nam ispričaš ovo što si lepo učinio. Zanimljive opservacije, makoliko nema pretencioznosti u njima koju bi posetilac (bivšeg) carskog grada Kjota, a koji slovi za "kulturnu" prestonicu Japana morao da dobije samom činjenicom da je - video Kjoto.
Vladimiru će, ako se ne pripremi, glava "eksplodirati" kad ode u Kjoto

Pripremam se za "eksplodiranje", ne čuvam se od jakih emocija, te ću posetiti Kjoto čim se bude ukazala prilika.


Rip Kirbi Rip Kirbi 15:24 16.10.2009

Re: decko

smatram da bi knjiga "Pol i karakter" trebalo da nadje mesta u biblioteci "svake fine porodice", he, he, he...


Porodice? Ja bih svog sina učio da voli... žene, muziku, vino... a ovaj tvoj Oto pruža loš primer! Ne zbog nasilja nad sobom u ranoj mladosti, već zbog ženomrstva. Smatram, naime, da se (makoliko opravdano) ženomrstvo - ne isplati!
ninasimone ninasimone 20:13 16.10.2009

Re: decko

mirelarado
И мени је тешко да поверујем како сам '93. теглила канистер (20 л) бензина Кнез Михаиловом улицом, а јесам. :)

ili kad odem sva namontirana na posao, svilena bluza+perle, a taj dan stigne "polutka" pa vuci les kuci na tranziranje... eh, da sam imala onu Brajovicevu motornu testeru...
Unfuckable Unfuckable 20:18 16.10.2009

Re: decko

mislim da je tu instinkt samoodržanja presudan.
Oružja se, nekako sama nametnu
(ubiće nas domaćin)
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:30 16.10.2009

Re: decko

Rip Kirbi
Porodice? Ja bih svog sina učio da voli... žene, muziku, vino... a ovaj tvoj Oto pruža loš primer! Ne zbog nasilja nad sobom u ranoj mladosti, već zbog ženomrstva. Smatram, naime, da se (makoliko opravdano) ženomrstvo - ne isplati!

Ne gledaj usko na stvari.

Treba imati u kućnoj biblioteci i knjige po kojima ne živiš. Tek da znaš kako to neki drugi rade, he, he, he..

A Oto nije bio samo - ženomrzac. Ja čak mislim da bi se on naljutio da mu je to neko rekao.
To mu je dolazilo nekako usputno. Već sam pobenavio objašnjavajući.

Drugo, i malog Ota je otac učio da voli žene, pa on, kad je malo poodrastao, imao druge prioritete.
Mudri ljudi kažu da dete možeš da odvedeš na fudbalsku utakmicu, ali ne možeš da ga nateraš da bude fudbaler, ili da voli fudbal.
Ili još plastičnije, kćerci možeš da kupiš klavir, ali ne možeš da je nateraš da postane pijanista.

Familija Vajninger bila je, naizgled, srećna. Otac je imao dobar posao, majka bila obrazovana (naročito je bila dobra u stranim jezicima, pa je tu njenu crtu mali Oto nasledio), a imao je i mladjeg brata, Riharda.

A šta misliš o njegovim muzičkim zanesenostima?
Idu li u "isti koš" Vagner, Betoven, Mocart, Bach, Hendl i Grig?
Why not?
Rip Kirbi Rip Kirbi 09:25 17.10.2009

Re: decko

Trudim se da ne gledam usko.

Ali, nije ni tvoj otac bez razloga knjigu stavio na neku od nižih polica, a onda te, kada si stigao do nje, upozorio... na opasnost. Samo sam, na tvoju opasku o "knjizi koju treba da ima svaka porodica", neposredno reagovao, jer sam i sâm roditelj. Naime, treba znati da ima "opasnih" knjiga, kao što ima i opasne muzike. Platon je, isto tako, u tom duhu govorio o korisnom i štetnom uticaju muzike na dušu. U kontekstu vaspitanja. Ali, to je posebna tema.

Moguće je, uostalom, da postoje različiti stilovi vaspitanja i da svaki ima svoje sopstveno opravdanje. Te jedan stil - nazovimo ga liberalnim - dozvoljava pristup svemu ili bilo čemu. Meni se čini da treba biti nešto oprezniji.

Ne možeš naterati dete da se bavi muzikom ili npr. skijanjem, slažem se. Samo ću primetiti da su veliki kompozitori vrlo često poticali iz porodica u kojima se bavljenje muzikom negovalo, ili je čak bilo porodična tradicija.

Vajninger, dakle, nije mrzeo žene? Pa, verovatno se trudio u tom pravcu.

Nisi, čini mi se, dovoljno elaborirao o Vajningerovim muzičkim interesovanjima. Naravno, svi pobrojani mogu "u isti koš" jer se radi o velikim kompozitorima. A svaki genije je poseban, jedinstven i ne podnosi poređenje sa drugim genijem. Poređenje - čemu?

Rekao bih, samo (uzgred), da je Vajninger imao nešto "konzervativan" muzički ukus. Naime, od svih nabrojanih, jedino je Grig bio njegov savremenik.
Rip Kirbi Rip Kirbi 13:08 17.10.2009

Re: Miris suvih ruža

Milanov izveštaj je iskren i iscrpan.
Mislim, međutim, da je ovo ključno:

Ja sam u Japanu bio... sa ženom i dvoje dece.


Sa takvima, čuo sam, gejša neće da popije ni jedan sake.

vladimir petrovic vladimir petrovic 13:17 17.10.2009

Re: decko

Rip Kirbi
...nije ni tvoj otac bez razloga knjigu stavio na neku od nižih polica, a onda te, kada si stigao do nje, upozorio... na opasnost. Samo sam, na tvoju opasku o "knjizi koju treba da ima svaka porodica", neposredno reagovao, jer sam i sâm roditelj.

Ovo je tačno, da je mene moj otac upozorio (zbog nekih svojih sopstvenih nazora), ali je činjenica, kao što sam naveo, da mi nije zabranio čitanje. A ovde je najvažnije od svega to da smo mi knjigu imali u biblioteci, da je ona samo čekala mene, nadobudnog adolescenta, da je uzmem u ruke, iznesem na svetlo i čitam. A nisam je, naravno, pročitao odjednom, iz cuga, već sam joj se vraćao kada sam stizao, ali sam znao da me čeka.
I, sa ove distance, izgleda mi da mi nije nanela štetu. Pre bih rekao da mi je pomogla da proširim neke vidike, he, he, he...
Vajninger, dakle, nije mrzeo žene? Pa, verovatno se trudio u tom pravcu

Ovde moramo biti obazrivi i ne koristiti prejake reči. Nisam ja rekao da Vajninger nije mrzeo žene, niti pak da je voleo žene. Valjda, postoji i nešto izmedju te dve krajnosti, od kojih je jedna lepa a druga manje lepa. (Naravno, nije bio ni ravnodušan prema ženama, što je nagore od svih stanja).
Nisi, čini mi se, dovoljno elaborirao o Vajningerovim muzičkim interesovanjima. Naravno, svi pobrojani mogu "u isti koš" jer se radi o velikim kompozitorima

Ovo je tačno, nisam elaborirao, jer nisam imao više podataka. Vodio sam o tome računa, zanimalo me je da to saznam, ali nisam mogao. A zanimalo me je zato što me je veoma impresionirala činjenica da je on (Vajninger) istinski voleo muziku (premda, iskreno govoreći, malo mi je zasmetalo što je imao previsoko mišljenje o Vagneru, makoliko shvatam veličinu Vagnera).
Ali, meni se svideo ovaj tvoj odgovor i tu me je nešto malo zaintrigiralo, premda se možda radi o mojoj muzičkoj ignoranciji. Naime, nisam znao da Hendla i Griga stavljaš u istu ravan sa ostalima (Vagnerom, Bahom, Betovenom i Mocartom).

P. S. A sada ću ti reći nešto što će te možda iznenaditi, pa ćeš pomisliti da nisam ja ignorant samo na polju muzike, već se moje neznanje proširuje i na druge oblasti.
Naime, baš jutros, kada sam u prolazu, svratio do jedne pijace, video sam nekog dečaka koji je prodavao hrpu starih stripova, a na vrhu je bio - "Rip Kirbi". Poor me, ja nisam znao da si ti svoj nick uzeo od junaka iz stripova. (Ne čudi se. Sada shvatam, da je moja guvernanta bila iz anglosaksonskih zemalja možda bih to znao, ali nije bila).
S tim u vezi, mogao bi ti jednog dana da napišeš post, ovde na blogu, na tu temu - zašto si baš izabrao nick Rip Kirbi.
Tražim li mnogo?
Rip Kirbi Rip Kirbi 13:53 17.10.2009

Re: decko



Hm. Zanimljiv predlog.
Rip Kirbi Rip Kirbi 22:02 17.10.2009

Re: decko

Ali, meni se svideo ovaj tvoj odgovor i tu me je nešto malo zaintrigiralo, premda se možda radi o mojoj muzičkoj ignoranciji. Naime, nisam znao da Hendla i Griga stavljaš u istu ravan sa ostalima (Vagnerom, Bahom, Betovenom i Mocartom).


Pa, upravo sam rekao ovo: da je svaki genije poseban, jedinstven i ne podnosi poređenje sa drugim genijem. Tj. da nije poželjno, a ni korisno, praviti neku hijerarhiju, pa reći da je neko "više", a neko "manje", odn. u većoj ili manjoj meri genijalan. Ukoliko se, dabome, radi o geniju.

Naime, jedino ovakvo shvatanje dopušta da genija vidimo u punom sjaju, u pravoj veličini.

Za velike kompozitore se podrazumeva da su genijalni. Zato i jesu "veliki".

Bilo je, međutim, zanimljivo ono što je onomad Vladeta Jerotić rekao za Čajkovskog: da je bio talentovan, ali ne i genijalan. Dok je, po njemu, Šostakovič bio uistinu genijalan. Dakle, ako bismo prihvatili takvo razlikovanje, geniji ne bi podnosili poređenje među sobom, ali bi, međutim, oni stajali na lestvici iznad talenata. I talenti bi, onda, mogli, možda i da se porede međusobno. (Malo sam razočaran ovom Jerotićevom konstatacijom, jer veoma cenim Čajkovskog.)

Sada, postoji, naravno, odn. ima i takvih hijerarhija koje nastoje da utvrde ko je "najveći među najvećima". U svetu muzike za to mesto figuriraju, po mom skromnom saznanju, sledeći: Bah, Mocart i Betoven. Mada je veličina svakoga od njih nesumnjiva, mada oni jesu titani, protivim se ovakvom kategorisanju, iz razloga koji sam naveo.

Poređenja su možda umesnija onda kada se radi o pojedinom elementu ili određenom stilu i sl. Na primer, Bahu se ne može osporiti da je najveći majstor kontrapunkta - višeglasja.


r0811n r0811n 23:09 15.10.2009

jbg.

,,Da li se plašio da će poludeti?,,

Weininger se nije ubio birajući jednu (srednju) od te tri varijante navodeći ih verovatno u nekom lakom razgovoru.
Bilo bi neozbiljno misliti da se jedna od najdramatičnijih manifestacija genijalnosti svela na retrorički logički izbor.
Mislim da je taj čovek(?) spoznao Zlo kao temelj ljudske prirode, da je znao da će to preovladati u njemu i da čak ni on nije u stanju da tu bitku dobije.
Zato je genije znao da postoji jedno jedino rešenje.
Nema ničeg patetičnog, sem površnim duhovima, u tome što je svoje vaskrsenje iz Zla obavio u Betovenovoj sobi.
Naprotiv.
omega68 omega68 23:23 15.10.2009

tvoj otac je bio u pravu;)

ja tek sad shvatam onaj deo o ženama
mada mi je još rano da se odreknem seksualnosti i da ih baš , do kraja, razumem
bez šale, bilo je neko dokazivanje da žene ne mogu, u šahu, da budu na nivou muškaraca
u nekom odlučujućem trenutku ih ponese emocija i pogreše.
P.S.
Gledaću da sinu dam što pre da pročita dotičnu knjigu - danas su deca naprednija, he he he
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:44 15.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

omega ..ja tek sad shvatam onaj deo o ženama
mada mi je još rano da se odreknem seksualnosti i da ih baš , do kraja, razumem

Baš si me nasmejao.

Naravno da se ne treba odricati seksa. Teraćemo do devedesete, he, he, he...

Ne greši dušu, ima dobrih šahistkinja. A one su na nivou muškaraca koliko su i teniserke na nivou tenisera.

Ne žuri sa turanjem ove knjige u ruke tvom sinu.
Kao što si ti u tvojim mladim, sivomaslinastim danima čitao "Drugi pol" Simone de Bovuar, tako i on, kada bude u vojsci, neka čita Vajningera... To mu tamo neće teško pasti, pošto u vojsci nema žena (osim ukoliko se ne promeni situacija, kako najavljuju, pa devojaka bude i medju običnim vojnicima..).
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:51 15.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

bilo je neko dokazivanje da žene ne mogu, u šahu, da budu na nivou muškaraca

то је, засигурно, зато што је интуиција веома важна, па рекао бих и најважнија, ствар у шаху.
mara92 mara92 05:00 16.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

Само вас посматрам

пс. Је л' ово моја мушка страна? хм
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:13 16.10.2009

Re: jbg.

r0811n
... Weininger se nije ubio birajući jednu (srednju) od te tri varijante navodeći ih verovatno u nekom lakom razgovoru.
Bilo bi neozbiljno misliti da se jedna od najdramatičnijih manifestacija genijalnosti svela na retrorički logički izbor.

Well, o razlozima za Vajningerovo samoubistvo bi se moglo dugo govoriti.
Ja razumem njegove razloge, odnosno sam čin njegovo samouništenja, znajući da ima mnogo tumačenja zašto se on odlučio na taj korak, od kojih je jedno i ovo o "spoznaji Zla kao temelja ljudske prirode".

Postoji dosta rasprostranjeno uverenje da je Vajninger izvršio samoubistva zato što je doživljavao zlo sveta kao sopstvenu krivicu, odnosno da se na taj način poneo prema "praroditeljskom grehu", smatrajući da svaki čovek ima pravo da slobodno odluči kako će se prema njemu (praroditeljskom grehu) postaviti.

Vajninger je dosta pisao o smrti, pa i o samoubistvu. Da podsetim na njegove reči:
"Pristojan čovek ide sâm u smrt kada oseti da je konačno zao; prostak mora da bude prisiljen na smrt sudskom presudom".

Kažu da je Vajninger donekle uticao na slikara Edvarda Munka, čije najpoznatije delo mnogo govori



P. S. Odluku Vajningera da se ubije u Betovenovoj kući razumem, njemu je to bilo važno. Da nije tako učinio, verovatno bi otišao u Vagnerov Bajrojt i ubio se tamo gde je hodao i živeo njegov idol - Vagner.

S druge strane, meni su podjednako zanimljivi i oni koji ne pridaju značaja načinu samoubistva, koji nemaju osećaja za nekakvu teatralnost... Pada mi na pamet pesnikinja Silvija Plat (Plath), koja je bila izabrala veoma prozaičan način da okonča svoj život - u kuhinjici, gurnuvši glavu u rernu sa puštenim plinom... Njoj nije bilo palo na pamet da ide, recimo, na reku u kojoj se udavila Virginija Vulf (Woolf) i tako to...
Rip Kirbi Rip Kirbi 15:51 16.10.2009

Re: jbg.

Ne, ne razumem zašto je izabrao Betovenov dom da tu sebi okonča život.

Betoven sa tim nema ništa.

Ne bi se, po tvom opisu, reklo da je Vajninger bio sklon spoljnim, bleštavim efektima, utiska radi.

Teatralno, svakako.


Anonimni Pojedinac Anonimni Pojedinac 20:56 16.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

omega68
ja tek sad shvatam onaj deo o ženama
mada mi je još rano da se odreknem seksualnosti i da ih baš , do kraja, razumem
bez šale, bilo je neko dokazivanje da žene ne mogu, u šahu, da budu na nivou muškaraca
u nekom odlučujućem trenutku ih ponese emocija i pogreše.
P.S.
Gledaću da sinu dam što pre da pročita dotičnu knjigu - danas su deca naprednija, he he he


marco_de.manccini
bilo je neko dokazivanje da žene ne mogu, u šahu, da budu na nivou muškaraca

то је, засигурно, зато што је интуиција веома важна, па рекао бих и најважнија, ствар у шаху.


Eh, nije lako biti zena, em im emocije savladavaju razum, em nemaju intuicije. Na sta se zena onda svodi? Pa na telo&seks, naravno, sto je genijalac i dokazao.

A muskarci, pa cak i oni kojima bi racionalnost, ako vec ne intuicija, trebalo da bude profesionalna deformacija, prihvataju sumnjive generalizacije bez ikakvog preispitivanja o izvoru i nacinu dolaska do njih, vec se rukovode predubedjenjima. Racionalno, nema sta.
Odlicna knjiga kao ilustracija za racionalno rezonovanje muskaraca, nema bolje.

Inace, bilo je i dokazivanja da muskarci ne mogu da vole kao zene, kazu, u momentu kad treba da budu nesebicni, prevagne racio i oni iskalkulisu kako im bolje odgovara.
Zanima vas izvor?
A sto?

omega68 omega68 21:05 16.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

nace, bilo je i dokazivanja da muskarci ne mogu da vole kao zene, kazu, u momentu kad treba da budu nesebicni, prevagne racio i oni iskalkulisu kako im bolje odgovara.

Tačno
Rip Kirbi Rip Kirbi 17:02 17.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

Samo da dodam, uz ono gore rečeno. Betovena obično opisuju kao "titana" koji se "rve sa sudbinom". Otuda potiče ona jaka dramatika u njegovim delima. To je, dakle, nešto, što nikako ne ide u prilog samoubilačkim idejama. Rekao bih.

Drugo, upravo je Vagner bio taj ko je Betovenovu Sedmu simfoniju nazvao "apoteozom igre". A igra je jedan od naplemenitijih načina da se pobedi zlo. Da li je Oto Vajninger umeo da igra?


vladimir petrovic vladimir petrovic 18:25 17.10.2009

Re: jbg.

Rip Kirbi
...Ne, ne razumem zašto je izabrao Betovenov dom da tu sebi okonča život.
Betoven sa tim nema ništa.
Ne bi se, po tvom opisu, reklo da je Vajninger bio sklon spoljnim, bleštavim efektima, utiska radi.
Teatralno, svakako.


Pa ne znam šta da kažem.
Prvo, mogu da pretpostvim da je njemu bilo važno, duši ojadjenoj, da svoj život okonča u sobi u kojoj je ispustio dušu njegov omiljeni Betoven. Jer, on je stvarno voleo Betovena.
Verovatno je suludo verovao da ga ta smrt povezuje još više sa Betovenom.

Čovek koji odluči da se ubije (verovatno) dobija čudne fiks ideje. Neko poželi da sa sobom završi što pre, neugledno, bez teatralnosti, kao mačka koja ide u neki udaljeni žbun, daleko od ljudi ili bilo koga, da tamo umre, a da je niko ne gleda. Drugi, pak, dobijaju neke ideje koje idu, recimo, od mog miljenika Jukija Mišime (on je bio poslao, dva dana unapred, pozivnice nekim novinarima da prisustvuju "konferenciji" koju će on održati u Generalštabu, a u stvari ih je pozvao da prisustvuju njegovom harakiriju), pa do Vajningera, koji je, eto, hteo da umre u sobi u kojoj je umro Betoven.

Pre nego što će da puca u svoje srce, Vajninger je napisao dva pisma; jedno za oca, a drugo za mladjeg brata Riharda. (Pada u oči da nije uputio pismo majci - možda je hteo da je poštedi bola za izgubljenim sinom, premda je ona to uskoro saznala indirektno). U pismima je rekao da će se upravo ubiti, uz neke nemušte nagoveštaje zašto to čini.

Mislim da ne treba razbijati glavu zašto je izabrao Betovenovu sobu, Vajningeru je to bilo važno, nije bitno da li drugi to mogu da razumeju ili ne.
vladimir petrovic vladimir petrovic 19:14 17.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

Rip Kirbi
... Drugo, upravo je Vagner bio taj ko je Betovenovu Sedmu simfoniju nazvao "apoteozom igre". A igra je jedan od naplemenitijih načina da se pobedi zlo. Da li je Oto Vajninger umeo da igra?


Nemam utisak da je Vajnigner bio nekakav Homo ludens. Mislim da je bio ne samo nekomunikativan i usamljenik, već i ružnjikav po spoljašnosti.

Ja sam na početku okačio jednu fotografiju Vajningera, na kojoj on izgleda prosečno.
Ja nisam hteo da pominjem Vajningerovu spoljašnost, i ovako je moj post ispao predugačak, ali meni se čini, dakle, da je on bio dosta ružnjikav, što je mogao biti jedan od razloga njegovog odbojnog odnosa prema ženama, jer često ružnjikavi mladići bivaju isfrustrirani pred ženama (premda, ima i druge krajnosti: neretko ružni frajeri šetaju najlepše ribe u kraju, he, he, he).

Ovde ću pomenuti ono što navodi dr Vladeta Jerotić, u uvodu knjige "Pol i karakter":
"Njegova spoljašnjost, prema drugom njegovom biografu i prijatelju, Arturu Gerberu, bila je iznenadjujuća. Mršavog i strogog lika, bez gipkosti i gracije, sa pokretima često nezgrapnim i smetenim, najčešće naglim i neposrednim. Niko, medjutim, nije mogao da zaboravi njegovo lice ako ga je samo jednom video. Iako nije bio lep, već skoro ružan, retko osmehnut, istaknuta je bila snaga njegovog čela, jedinstvene velike oči koje su umele blago da obuhvate stvari koje je posmatrao".

Evo ovde jedne od njegovih retkih fotografija

Rip Kirbi Rip Kirbi 22:09 17.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

Pitanje je bilo dvosmisleno. Dakle, pored bukvalnog smisla, trebalo je da znači i ovo: da li je Vajninger uživao u muzici kao igri?

Naime, jedna od važnijih, a meni omiljena definicija muzike jeste da je muzika - igra. Nekada veličanstvena, a nekada jednostavna.

Zaljubljeniku u muziku bi, dakle, moralo biti svojstveno da uživa u igri.
marco_de.manccini marco_de.manccini 04:22 18.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

omega
bilo je neko dokazivanje da žene ne mogu, u šahu, da budu na nivou muškaraca

marco
то је, засигурно, зато што је интуиција веома важна, па рекао бих и најважнија, ствар у шаху.

anonimni

Eh, nije lako biti zena, em im emocije savladavaju razum, em nemaju intuicije. Na sta se zena onda svodi? Pa na telo&seks, naravno, sto je genijalac i dokazao.

A muskarci, pa cak i oni kojima bi racionalnost, ako vec ne intuicija, trebalo da bude profesionalna deformacija, prihvataju sumnjive generalizacije bez ikakvog preispitivanja o izvoru i nacinu dolaska do njih, vec se rukovode predubedjenjima. Racionalno, nema sta.

обуставити паљбу, понављам, обуставити паљбу. ради се о поигравању са стереотипима. читати пажљиво и без мрака преко очију. обуставити паљбу, понављам, обставити паљбу.
Rip Kirbi Rip Kirbi 01:09 19.10.2009

Re: tvoj otac je bio u pravu;)

Igrom slučaja, imao sam okršaj sa jednom od naših najboljih šahistkinja. Bio sam ružno poražen (taj izraz je koristio Gari Kasparov, svojevremeno).

U šahu dobar proračun igra podjednako važnu, ako ne i veću ulogu od intuicije, tako da...
melpomena9 melpomena9 01:05 16.10.2009

?

Petrovicu,

Drag mi je Platon, ali istina mi je draza. Nice je bio zaljubljen u Lu Salome koja ga je odbila, nakon cega je sludjen napisao Zaratustru za 12 dana. (Ona je doduse odbila mnoge, jedino je volela Rilkea, pravog pesnika, koji joj je posvetio skoro sve sto je napisao).

Dalje, ne zaboravi da je Vitgenstajn znacajno menjao svoje stavove i da je u jednom trenutku odbacio sve napisano u Traktatu. Pitam se kako bi se postavio prema svom ranom uzoru? Nisam sigurna da je ta meditacija trajala bas tako dugo..

Sta mislim o delu? Da, ludi genije, mada ne verujem da je poziveo duze da bi isto mislio. Cak verujem da je tako nesto i naslutio i da ga je to uplasilo. Uostalom, sta mi stvarno znamo o njegovom zivotu, odnosu sa majkom itd? Ko zna sa cime je ziveo, i da li bi se njegova genijalnost ispoljila u necemu drugom. U svakom slucaju, lukavi svetski duh ga je iskoristio.



foreverton foreverton 07:01 16.10.2009

Re: ?

melpomena9
Petrovicu,

Drag mi je Platon, ali istina mi je draza. Nice je bio zaljubljen u Lu Salome koja ga je odbila, nakon cega je sludjen napisao Zaratustru za 12 dana.


...vjerovatno još jedan od mitova u prilog ženskoj želji da kad već same rijetko stvaraju velika djela,ono makar budu inspiracija....Kako nekako ne ide riječ "zaljubljen" uz Ničea...Prije će biti da je bio "zaljubljen" u Šopenhauera,a i za Heraklita je pisao da mu "u njegovoj blizini postaje toplije".

vladimir petrovic vladimir petrovic 07:57 16.10.2009

Re: ?

Melpomena
... Nice je bio zaljubljen u Lu Salome koja ga je odbila

Ma, znam za ovo. I bolje je što ga je Lu odbila, bilo bi strašnije po njega da je prihvatila.

Tamo gde sam pomenuo da se Vajninger bojao ludila (izjavivši da genije koji poludi prestaje da bude genije) moguće je da se tumači da je imao u vidu i - samog Ničea. Jer, on je tu svoju teoriju dalje razvijao, nazivajući bežanje u ludilo - kukavičlukom i nemoralnim činom. Naime, on je smatrao da svaki odlazak genija u ludilo znači bežanje od nepodnošljivosti bola realnog života, da je odlazak u ludilo potraga za srećom, pa je zato nemoralan čin, itd. itd.

Da ne širim mnogo ovog puta, razumem prilično Vajningerova objašnjenja, te imam opravdanja za njegovo samoubistvo. Ne bi valjalo da ga nije izvršio.

Ne bih sada o tome da li je Vitgenštajn meditirao nad Vajningerom do kraja svog života, da li se promenio posle "Traktata"... U načelu, prihvatam tu mogućnost, pametan čovek mora da se menja... Ali, nesporno je da se on bavio Vajningerom.

Ona je doduse odbila mnoge, jedino je volela Rilkea, pravog pesnika, koji joj je posvetio skoro sve sto je napisao

Eto izazova da se napiše jedan blog o Lu... Mene lično ona ne interesuje, ali ne umanjujem koloritnost njene ličnosti Niče mi je, ipak, dražiji, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:29 16.10.2009

Re: ?

Foreverton
...Prije će biti da je bio "zaljubljen" u Šopenhauera,a i za Heraklita je pisao da mu "u njegovoj blizini postaje toplije".

Da. Ja bih dodao da je Niče, kao i mnogi drugi pre i posle njega, kao i sam Vajninger, bio "ludo zaljubljen" i u Vagnera. Isidora Sekulić je pisala jedan poduži esej na tu temu, o tom odnosu dvojice gorostasnih, u kome je Vagner bivao "na dobitku", ako bi se tako moglo reći.

Kad već pominjemo Ničea, a u kontekstu velike povike na Vajningera da je bio ženomrzac, podsetio bih na ove reči P. S. Kohana, u "Istoriji zapadnoevropske književnosti", II:

"I Ničeovi pogledi na ženu su prožeti nadmenošću prema slabima, tim dubokim uverenjem da svet mora pripadati silnima. Ma koliko se neki biografi (kao Lihtenberže) trudili da ublaže Ničeove surove sudova o ženi, slušaocu Zaratustre ne može da izmakne onaj duboki prezir prema slabijem polu na kome su ti sudovi zasnovani. Niče mrzi svaki pokušaj žene da se emancipuje od tradicionalne uloge igračke i lutke. Ako žena oseća sklonost prema nauci onda je ona, po Ničeovim rečima, u polnom pogledu nemoralno opterećena. Besplodnost razvija u ženi muške sklonosti. U ženi se odviše dugo krila robinja i tiranin. Zbog toga žena nije sposobna za prijateljstvo, ona zna samo za ljubav. Ženina ljubav je sjedinjena s nepravednošću i slepilom prema svemu što ona ne voli. Žene su još mačke i ptice, u najboljem slučaju krave (Also sprach Zar. str. 82). Sreća muškarca izražena je rečima: "Ja hoću", ženina sreća: "On hoće". Muškarac se odgaja za rat, žena za odmor vojniku. Ženin je jedini poziv: radjanje dece. Ona mora da bude čista i lepa igračka. Ona mora kao briljant da blista vrlinama još nepostojećeg sveta. Ona se mora pokoravati muškarcu. Muškarac je zapovednik, a ženino je da se prinese na dar svome zapovedniku (Also sprach Zar. str. 95-98)"...

A "Tako je govorio Zaratustra" je jedno od najboljih Ničeovih dela, zar ne?
melpomena9 melpomena9 18:48 16.10.2009

Re: ?

Slazem se, prilicno nesrecan izbor termina "zaljubljen", ali zanesen da. Sve sto je u istoriji misli stvoreno toliko drugacije, imalo je svoj okidac u posebnim stanjima svesti, koje su nase "glavne junake" odnosno stvaraoce modifikovali. Sta god da bio okidac, ocigledno je da nisu uspevali da se nose sa slavom, delom etc. Dole pomenuti Paskal isto tako nije bio narocito religiozan dok mu se kocija nije okupala u Seni..(Nice je ucitavao Paskala proizvoljno, ocigledno da je ovaj bio ubedjeni vernik)

Meni je zanimljivo kako genijalni umovi ipak nisu uspevali da ostanu do kraja nezavisni od sistema ili od nizih ljudskih nagona, koliko god da su tu svoju "obicnu" ljudsku stranu preziralii i bili je svesni.
Filip2412 Filip2412 02:47 17.10.2009

Re: ?

Da ne širim mnogo ovog puta, razumem prilično Vajningerova objašnjenja, te imam opravdanja za njegovo samoubistvo. Ne bi valjalo da ga nije izvršio.
ne mora ako neces, ali ne bi bilo lose da kazes sta konkretno mislis ovde, interesuje me.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:57 17.10.2009

Re: ?

VP
...Da ne širim mnogo ovog puta, razumem prilično Vajningerova objašnjenja, te imam opravdanja za njegovo samoubistvo. Ne bi valjalo da ga nije izvršio.

Filip2412... ne mora ako neces, ali ne bi bilo lose da kazes sta konkretno mislis ovde, interesuje me.


Filipe, dobro pitanje, mada mi neće biti lako da odgovorim kratko. A ne bih ni voleo ni da zvuči nekako metafizički.

Ja smatram da je za Vajningera, genijalnog kakav je bio, i kakvog je sebe prikazao u knjizi "Pol i karakter", bilo sasvim logično da se nakon objavljivanja knjige - ubije.
Ne samo da je njegovo samoubistvo doprinelo popularnosti njegove knjige (rekao sam u tekstu da mnogi njegovu veličinu vide u tome što je napisao veliku knjigu i odmah se ubio), već bi, da se nije bio odmah ubio, stvari mogle da uzmu drukčiji tok. Najpre, protekom vremena on je mogao da promeni svoje stavove (kao što je Niče žalio što je Paskal kratko živeo, pa nije stigao da napusti svoju veliku pobožnost - verujući da bi Paskal, recimo, u sedamdesetoj godini života bio manje pobožan nego što je bio u drugoj i trećoj dekadi života, kada je i umro). A svako menjanje odnosno razvodnjavanje stavova iznetih u "Polu i karakteru" ne bi išli na ruku ni njemu, kao autoru, ni knjizi.

Drugo, ja sam, kao tinejdžer, imao razumevanja za onu pošalicu "da treba nešto veliko ostvariti u mladosti, pa umreti i biti lep leš", bla, bla, bla...
Nije ta uzrečica baš tako blesava kao što izgleda.

Velika većina (stvarno mislim velika većina) ljudi treba da žudi da doživi - stotu godinu. Ali neki buntovnici-stvaraoci mogu da odu iz života i ranije. Samoubistvom. (Ponovo se ogradjujem: ne svi, samo neki).

Dakle, ja ne zagovaram svako samoubistvo, daleko od toga. Ima mnogo glupih samoubistava, počev od onih kada devojčice skaču kroz prozor zbog loših ocena ili kada se dečaci obese zbog neuzvraćene ljubavi, do (pretežno) žena koje, pošto ih muči nesanica, uzmu previše pilula za spavanje... Zapravo, ja ne veličam nijedno samoubistvo, nijednu smrt, samo imam razumevanja za pojedina samoubistva, ona koja upotpunjuju neka velika umetnička dela.

Baveći se japanskim piscem Jukijom Mišimom, koji je izvršio teatralno samoubistvo u 45. godini života, u najboljem dobu i u punom zdravlju i snazi, trezven i inteligentan kakav je bio, svesno da svesnije ne može biti, dakle namerno, ja sam istraživao i prilično toga saznao o samoubistvima. Samo Mišimino samoubistvo se ubraja u "Deset izvanrednih samoubistava u svetskoj književnosti", pa sam ja bio radoznao i da saznam za ostalu devetoricu... Ja imam razumevanja za Mišimino samoubistvo, nikada mi nije palo na pamet da pomislim: pogrešio je on, trebalo je da tera i živi do devedesete godine, bla, bla, bla...

Ja sam nedavno pisao blog o italijanskom piscu i fašisti (dobro, preteči fašista) Gabrijelu D'Anunciu. Pisao sam o njemu, jer je on jedna vrlo zanimljiva istorijska ličnost, pored toga što je bio solidan književnik (a i pisao sam o njemu zato što je on interesovao Mišimu). Bio je jedna koloritna ličnost - književnik, hedonista, veliki ženskaroš, avanturista, ratnik, osvajač i ne znam šta više. On je u jednoj ratnoj akciji izgubio jedno oko. Ovo sve pričam zato što ja žalim, u svojoj fantaziji, što on nije u nekoj ratnoj akciji, ili prilikom opsade Rijeke, poginuo ili se sam ubio. (Imao je divnu šansu kada nije hteo da preda Rijeku, pa je država Italija morala da povede rat protiv svog državljanina D'Anuncia - taj okršaj se dogodio na dan Božića, zabeleženog kao "Krvavi Božić" u Rijeci, uz mnogo krvi i žrtava; e tu priliku da pogine D'Anuncio je - propustio.
I posle toga, kao potpuno bezbojna ličnost (na početku sam rekao da je bio koloritan, a onda je postao potpuno bezbojan), on je živeo u nekom zamku u dosadnoj provinciji Italije, sa zvanjem grofa, sa poslugom i knjigama, okružen lepim stvarima, sve dok nije posenilio od starosti, i umro u osamdesetoj ili na pragu osamdesete, ne sećam se više tačno... Čemu?
On, koji je mnogo bio postigao u životu, mogao je junački da ode u odredjenom trenutku, a ne da postane siv i bezbojan i da čeka daleku staračku smrt...

Da ne dužim više. Ne znam, možda ću ja kasnije, starenjem, da počnem misliti kako je jedino u životu važno što duže živeti, možda i preko stote godine, he, he, he...

Grešim li?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana