Društvo| Život| Životni stil

Vrlo jako pričanje priče

Milan Novković RSS / 11.10.2009. u 13:21

LindyHop220.jpgIma na britanskoj televiziji jedna igranka pod imenom „Strictly Come Dancing", gde uparuju igrače profesionalce i poznate ličnosti u višenedeljnom takmičenju, na ispadanje.

Jedan nabildovani, popularni lik, prijatnog izleda i osmeha, pre i posle kritike, je na sebe navukao, parafraziram, ovakve reči najveselijeg člana žirija: „Vrlo jako pričanje priče, ....kao bik u sezoni parenja, ... ne čuje muziku, ne vidi partnerku....".

Sa druge strane I. Berlin opisuje i komentariše misli Max Stirnera u kontekstu korena i nasleđa Romantizma. Prvo se dotičem kraja ovog komentarisanja da bih se nadovezao na ovog gore bezopasnog igrača - Stirner je završio život u lundici, časno i konzistentno sa svojim razmišljanjima, kao perfektno miran, bezopasan lunatik.

A pričao je kako je Romantizam u pravu kad pretpostavlja da je pogrešno smatrati kako su institucije večne. Institucije se uglavnom prave kao rezultat slobodne volje ljudi, za dobrobit tih ljudi i onih koji dolaze. Samo se, na kraju, ipak istroše. Kad vidimo da se institucija istrošila treba da je zatvorimo, da bi u nekom trenutku otvorili neku drugu, do čije strukture smo, opet, došli dobrom voljom.

Ovo nije tačno samo za političke, ekonomske, javne institucije, nego i za doktrine. Kao i institucije i doktrine umeju da budu ogroman teret na plećima, zastrašujući lanac koji nas cima nazad ka vidikovcima sa kojih smo mi već, ponekad odavno, prestali da vidimo lepo.

Tako opšte teorije treba minirati, kao mračne forme despotizma koje tvrde da imaju objektivnu vrednost daleko izvan onoga što je izbor običnog čoveka.

Nametanje previše objektivnih vrednosti mimo naše volje ograničava našu slobodu. Preteča svake opšte teorije je predlog opšte teorije, pa bi ono što važi za opštu teoriju moglo da važi i za predloge, pa na kraju i za reči.

Zašto žuto mora da znači isto juče i sutra, zašto je dva puta dva uvek četiri,

Samo, ako ne postoji sistematski simbolizam onda ne mogu da razmišljam. Ako ne mogu da razmišljam onda ludim.

Ovako se završava moje prepričavanje berlinovog prepričavanja stirnerovog razmišljanja na temu romantizma. Romantizma do kojeg nije Stirner bio jedini čovek koji je dobacio. Da nije poludeo tad poludeo bi kasnije od silnih priča. Niče ga nije zaboravio, nisu ni mnogi današnji individualni anarhisti.

Naravoučenije - dok živimo u društu, komuniciramo. Delimo neki zajednički, sistematski simbolizam - to nas čini ljudima. To nas čini normalnim.

Zajednički, sistematski simbolizam, ma kako i on bio fluidan u strukturi na duži rok, mora da ima pomalo iz svih važnijih kategorija.

To uključuje vrednosti. Bez nekih zajedničkih vrednosti nemoguće je razumeti druge.

Iako je i fašizam nasledio dosta od Romantizma pojedincu je dovoljno setiti se ovih zajedničkih vrednosti koje će ga uvek podsetiti da dok je takvih vrednosti do tad je nemoguće tvrditi da će sve biti kreirano od strane tog pojedinca, dok je sve ostalu tu, za lomljenje.

Tako danas imamo liberalizam, tolerantnost, ljubaznost, cenenje nesavršenstva u životu, neko naglašeno racionalno razumevanje samih sebe.

Imamo ljude koji cene nepredvidljivo danas, iako su svesni da sutra mogu da izađu osmuđeni bombom njihove lične nepredvidljivosti.

Uživaju u životu, slonovi koji svako jutro iz svoje staklene radnje izađu sa istim osmehom i radošću sa kojima su u nju prethodno veče i ušli.



Komentari (97)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mirelarado mirelarado 13:38 11.10.2009

Слонови од стакла

Milan Novković Milan Novković 14:09 11.10.2009

Re: Слонови од стакла

Evo jednog srpskog slona koji preti da pukne ako ga ozbiljno pogledaš

mirelarado mirelarado 14:15 11.10.2009

Re: Слонови од стакла

A овако изгледа кад се гледа сасвим изблиза:



Мислим, већ је пук'о.
vilovuk vilovuk 14:25 11.10.2009

Re: Слонови од стакла

Мислим, већ је пук'о.

Ne, to je samo obnavljanje rušenjem - slonov svlak
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:15 13.10.2009

Re: Слонови од стакла

Baš su lepe ove figure od stakla.
Čini mi se da stakle ponekad može da bude odličan umetnički materijal.
(Nsarski je lepo pisao jednom prilikom o "staklenoj menažeriji", ili tako nešto, uz pominjanje T. Vilijemsa, naravno).
Živelo staklo!
vilovuk vilovuk 13:59 11.10.2009

pozdrav

prvi put sam kod tebe na blogu, Milane,
nisam baš sve razumeo, ali mi je zanimljivo i to što nisam razumeo.
Zapravo, to mi je najzanimljivije

Rušenje kao umivanje za novi dan - to znam odavno.
Milan Novković Milan Novković 14:19 11.10.2009

Re: pozdrav

prvi put sam kod tebe na blogu, Milane

Dobrodošao Vilovuče.

Bio mi simpatičan ovaj igrač na TV-ju koji nije ni pokušao da se rastane sa simpatičnim i veselim osmehom, bez obzira na trtljanje silnih kritičara. Pomislio sam kako bi se nekima od ovih kritičara, neko od mojih zemljaka, možda i ja pre 20 godina, držao za vrat pre nego što bi kritičar završio tih nekoliko rečenica.

A Stirner je časno, sam otišao u "lunatic asylum" i umro kao "perfectly peaceful harmless lunatic" - vrhunski primer poštovanja sredine koja ga okružuje.

Ma kako neobično ja sam na trenutak u ova dva slučaja video paralelu
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:01 13.10.2009

Re: pozdrav

Milan Novković
...Stirner je završio život u lundici, časno i konzistentno sa svojim razmišljanjima, kao perfektno miran, bezopasan lunatik.


... A Stirner je časno, sam otišao u "lunatic asylum" i umro kao "perfectly peaceful harmless lunatic" - vrhunski primer poštovanja sredine koja ga okružuje.

Hm. Ja malo znam o Štirneru, ali nisam znao da je završio u ludnici. Da nisam nešto pobrkao? Ovaj koga ja znam je završio prozaično - umro od uboda nekog zaraženog insekta...

Oni koji se interesuju za Ničea ne mogu da izbegnu pitanje eventualnog Štirnerovog uticaja na njega.

A ovo, da je završio svoj život "kao perfektno miran, bezopasan lunatik" ispada kao nešto što bi čovek mogao sebi da poželi, he, he, he... (Nešto sam jutros morbidan).
Milan Novković Milan Novković 12:41 13.10.2009

Re: pozdrav

ali nisam znao da je završio u ludnici

Sad se plašim da sam ja upotrebio pogrešne reči.

I. Berlin zna sigurno, samo možda koristi kovanicu "lunatic asylum" i za neko ludovanje zatvoren u kuću, ili besmnisleno skakutanje od prebivališta do prebivališta u bežanju od plaćanja dugova (par puta je bio i u zatvoru zbog toga.

Evo Berlinovih reči:

"....Why should words be uniform? Why cannot I make up my own universe each time I begin? But if I do that, if there is no systematic symbolism, then I cannot think. If I cannot think, I go mad.

To do him justice, Stirner did duly go mad. He ended his life very honourably and very consistently in a lunatic asylum as a perfectly peaceful harmless lunatic, in 1856."
pnbb pnbb 16:59 13.10.2009

Re: pozdrav

Ma kako neobično ja sam na trenutak u ova dva slučaja video paralelu

hehe, bas si nas iznenadio

ps - imas li vremena i volje da se bavis bletristikom
Milan Novković Milan Novković 18:06 13.10.2009

Re: pozdrav

imas li vremena i volje da se bavis bletristikom

Ja mislim da sam od važnih knjiga beletristike pročitao daleko ispod 5% - volje koliko hoćeš, a vreme ko najveća, ljigava lopuža
pnbb pnbb 19:26 13.10.2009

Re: pozdrav

pročitao

khm, khm

ko br egovori o citanju
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:40 13.10.2009

Re: pozdrav

и ја му се чудим. прави се блесав.
Milan Novković Milan Novković 20:24 13.10.2009

Re: pozdrav

ko br egovori o citanju

прави се блесав

"Praviti" se blesav i "baviti" se filozofijom je često samo stvar perspektive

Da se ponovo rodim, a dok ne završim ovaj komentar da ostanem hladnokrvan, bila bi to neka polu-mrtva trka fizike, matematike, (bio)hemije, molekularne biologije itd u kojoj bi verovatno pobedila fizika (u poslednjem trenutku sam otišao na ETF), pa bih tako maznuo i matematiku pride i nahranio bih se nekog leba.

Al šta ti je "proklet" čovek - čim naletim na neke Predrage, Jelice, Srđane, Avrame, Trenere, Budimce i ostale onda bih odmah da pišem, scenarišem, režiram, montiram, putopisujem, muziciram, meditiram i ostalo
pnbb pnbb 21:05 13.10.2009

Re: pozdrav

Al šta ti je "proklet" čovek - čim naletim na neke Predrage, Jelice, Srđane, Avrame, Trenere, Budimce i ostale onda bih odmah da pišem, scenarišem, režiram, montiram, putopisujem, muziciram, meditiram i ostalo

kuku, sta bi bilo da naletis na neke jace face ...

polu-mrtva trka fizike, matematike, (bio)hemije, molekularne biologije itd u kojoj bi verovatno pobedila fizika (u poslednjem trenutku sam otišao na ETF), pa bih tako maznuo i matematiku


sasvim ok, postmoderna jos nije umrla ... nece skoro

zanimljiva paralela

nisam znala da si i ti fan "strictly come..."
Milan Novković Milan Novković 18:42 11.10.2009

Re: zanimljiva paralela

Ana WithAFamilyNameTooHardToPron
nisam znala da si i ti fan "strictly come..."

Ne propuštam
vishnja92 vishnja92 16:03 11.10.2009

polutrol: izmedju

nepredvidivosti i sladoleda, for ju



Imamo ljude koji cene nepredvidljivo danas, iako su svesni da sutra mogu da izađu osmuđeni bombom njihove lične nepredvidljivosti.

Uživaju u životu, slonovi koji svako jutro iz svoje staklene radnje izađu sa istim osmehom i radošću sa kojima su u nju prethodno veče i ušli.

nepredvidivost je ono u cemu smo - moramo je postovati da bismo izvukli zivu glavu, bar dok je ziva :)
(razumem sta si rekao, ali ovo mi je bilo suvise znacajno da bih preskocila. vracam se na kurs odmah)
Milan Novković Milan Novković 18:49 11.10.2009

Re: polutrol: izmedju

nepredvidivost je ono u cemu smo

I opet u svakom od nas čuči mali project manager koji je ubeđen da bi umeo sve sam da isprojektuje, samo da mu se da zaslužena prilika

Nake čuči, samo mogao bi da ode i na pajkanje
maksa83 maksa83 18:57 11.10.2009

Re: polutrol: izmedju

I opet u svakom od nas čuči mali project manager

Jah, a dok čuči, mošmisliti šta radi.

Što nas opet (švaba tralala :) dovodi do Myers Briggs (ili Jungovih, kako ko voli da ga svrsta) Personality tipova - Judging vs Perceiving.
Milan Novković Milan Novković 19:35 11.10.2009

Re: polutrol: izmedju

Jah, a dok čuči, mošmisliti šta radi

Još uvek fali onaj smajli sa suzama.

Što nas opet (švaba tralala :) dovodi do Myers Briggs (ili Jungovog, kako ko voli da ga svrsta) Personality tipova

Kad posmatraš razne, veće grupe ljudi zaokružene jezikom, npr, pa tako i nekom manje propusnom socijalnom barijerom, mora da i koevolucija društva i pojedinca radi neki posao - odnos gena i sredine, u redu, stara stvar, nego u nekoj simbiozi sredina pomaže selekciji gena, dok geni stavljaju neki pečat na sredinu.
angie01 angie01 19:39 11.10.2009

Re: polutrol: izmedju

Kad posmatraš razne, veće grupe ljudi zaokružene jezikom, npr, pa tako i nekom manje propusnom socijalnom barijerom, mora da i koevolucija društva i pojedinca radi neki posao - odnos gena i sredine, u redu, stara stvar, nego u nekoj simbiozi sredina pomaže selekciji gena, dok geni stavljaju neki pečat na sredinu.


!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Milan Novković Milan Novković 20:00 11.10.2009

Re: polutrol: izmedju

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Koevolucija na delu, mi kad pričamo o evoluciji uglavnom se radi o koevoluciji.
Zanemari pamet, zdravlje, usual suspects, ono što je hiljadama godina pomagalo da se preživi i reprodukuje, transperiodično

Nego, zamisli ravnotežu, pa odjednom je nešto poremeti u najbanalnijem smislu, samo primer, odejednom jedna vrsta resica na ušima počne da bude mnogo lepša od druge, ili na mnogo boljem glasu, i o tome se priča. I zanemari poslednjih nekoliko stotina godina da se ne upetljavamo u humanities kako su poznati većini nas.

Odjenom ljudi koji su bili jednaki po svim drugim merilima više nisu jednaki. jednima društvo nudi bolje šanse, generacijama ih je procentualno sve više, još više se učvršćuje sistem sa novom vrednošću itd.

Banalno, razmišljam o genezi nekih kolektivnih osobina u nekim društvima. Moderno doba i novo obrazovanje sve to menja, naravno.

AlexDunja AlexDunja 16:49 11.10.2009

:)

Bez nekih zajedničkih vrednosti nemoguće je razumeti druge.

cesto i sa njima:)

ps. de me nadje sa slonovima:)
nema na jutjubu naslovna pesma....ali i ova ce proci:)
Milan Novković Milan Novković 19:03 11.10.2009

Re: :)

de me nadje sa slonovima

Voliš slonove, voliš umetnost vidi ovo
AlexDunja AlexDunja 19:45 11.10.2009

Re: :)

Milan Novković
de me nadje sa slonovima

Voliš slonove, voliš umetnost vidi ovo

omg:)
prelepi, intuitivni,
trbusasti, kao moj dragi....
docicemiglavejadatikazem...
al ako, ne zalim...
johnny011 johnny011 16:59 11.10.2009

S obzirom da...

...pretpostavljam da ti je neposredna inspiracija za ovaj blog bio onaj 800+, samim tim mi je manje jasan.

Ali da probam.

Vrednosti nisu večne, ljudi koji to zaboravljaju liče na životinjke u staklenoj radnji, a oni koji pozivaju na nove vrednosti možda i jesu lunatici, ali ne znači da nisu u pravu... ? Ili tako već nešto.

Ipak, imam utisak da mi izmiče šta-je-to-Milan-zaista-hteo-da-kaže...
johnny011 johnny011 17:04 11.10.2009

+ malecka ilustracija


D. Arbus, Bez naziva, 1970-71
Milan Novković Milan Novković 19:25 11.10.2009

Re: S obzirom da...

pretpostavljam da ti je neposredna inspiracija za ovaj blog bio onaj 800+

Nema veze sa 800+ temom, iako sam deo inspiracije verovatno našao i tamo.

Otkad sam došao u UK, sad preko 22 godine, me fascinira kod tih tamo naših ljudi taj odnos izuzetnog gostoprimstva sa jedne strane i vanredne sposobnosti za prepucavanje u kom na kraju nema pobednika, a zna se i unapred da ga neće biti.

Od prvih utisaka ovde do sad su mi, između relativno malo njih, ostali:
- Hladnokrvnost britanca da kaže kad nema novca i kad mu je nešto skupo. Ne pravi se na silu da može nešto da priušti ako ne može.
- lakoća sa kojom ti kažu kad imaju neku boljku.
- Beskrajno strpljenje za tvoje bubice kad se sprijatelje sa tobom i volja za uspostavljanjem prijateljstva uopšte.
- Njihova "zavist" prema nama na našem rasponu osećanja, darežljivosti, iracionalnosti kad se žrtvujemo za decu (žrtvuju se i oni, ali planirano)
- itd.

Ok, nabacujem bez razmišljanja, bolje da stanem pre nego što duboko zalutam. Uglavnom se radi o opuštenosti do granica gde nama počinju da zavide na neopuštenosti.

Pošto su oni, obični ljudi, ništa elita, mnogo ranije zapatili neke vrednosti, imaju dugu tradiciju, ja ih pomalo, bez obzira na neki apsolutan kvalitet, rado uzimam kao referencu u posmatranju naših ljudi.

Vrednosti nisu večne ali bi neke trebale jako sporo da se menjaju.

Šta sam hteo da kažem - ništa posebno, impresioniraju me ljudi koje je teško pomeriti u njihovoj opuštenosti i druželjubivosti, pored svih pritisaka sredine i junk sistema vrednosti.

johnny011 johnny011 20:07 11.10.2009

Re: S obzirom da...

Čitajući ovo što si napisao padaju mi na pamet Pekićeva "Pisma iz tuđine", ono što su mi razni ljudi s dužim stažom u UK govorili o Englezima i Londoncima pre svega (među njima i Olga), kao i neki moji utisci, s obzirom da sam imao priliku da par godina radim s njima (ovde u Beogradu, part time job, znači nije bila baš svakodnevna komunikacija)....

Sve to je doprinelo da se razbije i ono malo uvreženih stereotipa koje sam imao o Britancima, plus naravno svi oni fantastični filmovi, serije, muzika...

impresioniraju me ljudi koje je teško pomeriti u njihovoj opuštenosti i druželjubivosti, pored svih pritisaka sredine i junk sistema vrednosti.

Apsolutno! :)))
Milan Novković Milan Novković 22:08 11.10.2009

Re: + malecka ilustracija

D. Arbus, Bez naziva, 1970-71

Kad si se već dotakao Diane Arbus i jedinstvenog unutrašnjeg života pojedinca, a pričamo i o zajedničkom, sistematizovanom simbolizmu, razmišljam kako jedna grupa profesionalnih "ludaka" mora da vidi drugu grupu kao autističnu.

Bolje da ne elaboriram na temu IT ljudi koji 2 decenije programiraju 12 sati dnevno, nego se sećam jedne vesti sa BBC-ja, a nikad nisam predaleko od njihovih Science & Environment, pa Technology linkova, gde devojka od 12 godina, autistična do granice gde skoro uopšte ne može da komunicira sa okolinom, dobija kompjuter i ubrzo počinje preko tastature normalno da priča, inteligentna više nego što joj je bilo dovoljno da kasnije lako ide kroz fakultetske godine.

Tako počnem da pratim temu nešto pažljivije i u jednom trenutku, evo ubih se da nađem preko Googla i BBC-ja, ali ne mogu, BBC donosi proglas ovde nekog društva autističnih iznerviranih pogrešnom upotrebom reči "autistično".

Za mene bilo takvo otkrovenje, tako inteligentno i provokativno sročeno, i tako iznenadno kao kad se iz košmara naglo probudi.

Neverovatno koliko smo mi "manje autistični" bučni za njih, i oni su to tako rekli da je par nedelja najbolje bilo ćutati.

Neverovatno i do kojih granica reči umeju da "rastegnu" te zajedničke vrednosi, i kako ponekad izgleda to neko zajedničko kao da ga nema, nego je zajednička rupa koju smo oformili tako što smo se oko nje okupili.
Kazezoze Kazezoze 22:32 11.10.2009

Re: + malecka ilustracija

Bolje da ne elaboriram na temu IT ljudi koji 2 decenije programiraju 12 sati dnevno, nego se sećam jedne vesti sa BBC-ja, a nikad nisam predaleko od njihovih Science & Environment, pa Technology linkova, gde devojka od 12 godina, autistična do granice gde skoro uopšte ne može da komunicira sa okolinom, dobija kompjuter i ubrzo počinje preko tastature normalno da priča, inteligentna više nego što joj je bilo dovoljno da kasnije lako ide kroz fakultetske godine.

Ovo sam postavio kod Dragana 5775 (mislim da sam pogodio brojeve:))))
a verujem da ce pasovati i na tvoju temu...Ted predstavlja:

Jill Bolte Taylor's stroke...
Milan Novković Milan Novković 23:15 11.10.2009

Re: + malecka ilustracija

Jill Bolte Taylor's stroke

Fascinantno, hvala Kaze, neverovatna žena.
Kazezoze Kazezoze 10:25 12.10.2009

Re: + malecka ilustracija

Milan Novković
Jill Bolte Taylor's stroke

Fascinantno, hvala Kaze, neverovatna žena.

Napisala je i knjigu My Stroke of Insight, a meni je interesantna jer govori o mozgu iz lichnog iskustva kada je imala mozhdani udar. Tek tad je jasno razdvojila svoju levu od desne hemisfere mozga, odnosno, bolje je reci da je tek tad postala svesna svoje desne hemisfere koja je povezana sa univerzumom ili, ako je lakshe za razumeti, sa onim shto mi zovemo objektivna realnost. Takav osecaj dobijesh kroz meditaciju jer totalno iskljuchish levu stranu mozga i prebacish svoju svest na desnu hemisferu. Drugim rechima, postajesh svestan svoga pravog Ja.
johnny011 johnny011 11:21 12.10.2009

Re: + malecka ilustracija

Mislim da je Dajen to jako dobro shvatala, možda delom jer je i sama bila "drugačija".

Ono što nije jasno, niti će ikada biti, jeste da li je njeno samoubistvo posledica stalne komunikacije sa ljudima "van sistema", tj konstantnog boravka u njihovom svetu, ili je njen umetnički rad dobrim delom efekat njene mentalne bolesti (u uskom psihijatrijskom kontekstu), te da je samoubistvo pre svega time uslovljeno.

Mada, meni je kod nje isključivo važan artistički proizvod, da se tako izrazim, dok ove biografske elemente, o kojima se i inače kada je reč o umetnicima i previše raspreda, zaista stavljam u neki drugi, treći plan.
Milan Novković Milan Novković 19:54 12.10.2009

Re: + malecka ilustracija

o kojima se i inače kada je reč o umetnicima i previše raspreda, zaista stavljam u neki drugi, treći plan

Sigurno se previše raspreda, samo ponekad nije lako to stavljanje u drugi plan. Meni, najčešće, skoro nemoguće.

Često nit koja spaja umetnika i "objekat" puno znači i puno ti fali dok je jedan kraj te niti u izmaglici.

Vidi ovaj članak o rvanju sa Diane Arbus.

Ja se slažem da negativna osećanja mogu da proizvedu dobru umetnost.

Ne u svim slučajevima, ali znati nešto o nekim umetnicima kod mene donosi veliku razliku. Odjednom ti, koji kao konzument ionako imaš pravo na deo značenja umetničkog dela, daješ svojoj slagalici još jednu kockicu.

Dok ne znaš ništa o Diane Arbus i prelistavaš fotke posle nekog vremena misliš da te ona gleda sa dobro osvetljene pozornice. Kad pročitaš nešto o njoj možeš da odeš ubeđen da te je do tog trenutka gledala iz tame, dok sad, odjednom, počinješ da nazireš njene obrise u očima njenih likova na fotkama.

Evo poslednjeg pasusa iz članka. Što kažeš teško je reći, meni se bar ovako, add-hoc, formira još jedno ili-ili: ili joj emocija nije "disgust" (odvratnost), ili je mazohista.

A meni je mazohizam jedan od neuhvatljivijih pojmova i ne bih znao ni odakle da počnem u pokušaju da u njega udenem i odvratnost.

"...To say that Arbus's creativity was driven by disgust is not to dismiss her as an artist. It is a curiously moralistic view of art that says it cannot be generated by negative emotion. Good haters can make good art, but their despair and indignation ought to be called forth by something more sinister than mere human imperfection and self-delusion. Arbus is not an artist who makes us see the world anew; she embeds us in our own limitations, our lack of empathy, our kneejerk reactions, our incuriosity and lack of concern. Hers is a world without horizons where there is no escape from self."

johnny011 johnny011 21:12 12.10.2009

Re: + malecka ilustracija

Ne znam, Milane.... Vrednost ovog članka vidim pre svega u tome što je ovo jedna od izuzetno retkih ispovesti nekog od Dajeninih modela. I to prilično isfrustriranog situacijom, rekao bih uplašenog njenom energijom i apsolutno subjektivno doživljenom namerom.

Znaš, ovaj tekst više mi daje materijala za analizu (u koju se ipak neću upuštati, hahaha) modela, tj. objekta, nego Dajen, tj. subjekta. Autorka je shvatila da joj je D. A. namenila ulogu objekta i to joj se evidentno nije svidelo. Ipak je ona femini-zvezda... Izvini zbog ove ironije... Ali, to je jednostavno tako... Model je uvek objekat. Objekat onoga iza kamere. Onaj iza kamere je takođe objekat. Kamere kao naprave i ideologije i istorije koju on/ona u sebi nosi.

Takođe, jasno potcenjivanje Sarkovskog je potpuno jasno - on je i danas, od pre koju godinu pokojnik, meta postmarksističke, antiformalističke kritike. A dovoljno je reći da je on taj koji je V. Eglstona uveo u MOMA.

Inače, iz samog teksta je potpuno očigledno autorkino nepoznavanje umetničke istorije i prakse. Naravno da D. A. nije prva koja je proizvodila freak-photography (kakva užasna kovanica). Njeni direktni prethodnici su Weegee i Lisette Model (njena mentorka), kao i njujorški street fotografi iz 1950-ih.

Znam da ovo što sam napisao se znatno razlikuje od tvog analitičkog pristupa, ali sam morao da prokomentarišem ovo nesretno "rvanje"
Milan Novković Milan Novković 22:38 12.10.2009

"a perfect monument to self-destruction"

Vrednost ovog članka vidim pre svega u tome što je ovo jedna od izuzetno retkih ispovesti nekog od Dajeninih modela

Znaš, ovaj tekst više mi daje materijala za analizu (u koju se ipak neću upuštati, hahaha) modela, tj. objekta, nego Dajen, tj. subjekta.

Pa da, i što se mene tiče može da bude ne ispovest modela nego priča posmatrača sa strane.

Kao što su Welles i Mankiewicz odmah ubili Građanina Kejna (ok, čin je deo umetničkog dela :) da bi ga rekreirali iz upletenih priča onih koji su ga poznavali, tako, kome se hoće, možemo da ubijemo fotografa, modela i popalimo sve fotke, ako je bilo nekih posmatrača, i uživamo u priči tih posmatrača.

Umetničko delo je žitka tvorevina, onog trenutka kad si dao konzumentu umetničkog dela i najmanje vlasništvo nad delom značenja uveo si igre bez granica.

Naravno, razni ljudi razne ćudi, meni kao inženjeru sad interesantno da nikad nisam pogledao šta znalci misle o korenima posebnog značaja autentičnosti u umetnosti.
johnny011 johnny011 22:57 12.10.2009

Re: "a perfect monument to self-destruction"

Milan Novković

Pa da, i što se mene tiče može da bude ne ispovest modela nego priča posmatrača sa strane.

Kao što su Welles i Mankiewicz odmah ubili Građanina Kejna (ok, čin je deo umetničkog dela :) da bi ga rekreirali iz upletenih priča onih koji su ga poznavali, tako, kome se hoće, možemo da ubijemo fotografa, modela i popalimo sve fotke, ako je bilo nekih posmatrača, i uživamo u priči tih posmatrača.

Ja, jednostavno, priči ovog posmatrača niti verujem, niti mi je estetski, inteelektualno, kako god uzbudljiva. Zvuči mi osvetnički i frustrirano.

Umetničko delo je žitka tvorevina, onog trenutka kad si dao konzumentu umetničkog dela i najmanje vlasništvo nad delom značenja uveo si igre bez granica.

Igre bez granica počinju čim to delo ode preko kućnog praga umetnika. Ili čim ga vide i neke druge oči, osim njenih/njegovih. I to je normalno i ok, i umetnik tu ne može ništa.

Naravno, razni ljudi razne ćudi, meni kao inženjeru sad interesantno da nikad nisam pogledao šta znalci misle o korenima posebnog značaja autentičnosti u umetnosti.

Kakva crna autentičnost. I ko šiša znalce, meni baš zanimljiv "inžinjerski um", hehehe Ova autorka je imala neku rečenicu gde negira (mislim da ne kaže čije) tvrdnje o "originalnosti" dela D. A. i to "osporava" pozivajući se na potpuno pogrešne primere iz istorije. Naravno, možemo sve relativizovati, pa povezivati motive s fotografija D. A. i sa, na primer, dagerotipijskim portretima. I to je kao intelektualna razbibriga sasvim legitimno.

Milan Novković Milan Novković 23:08 12.10.2009

Re: "a perfect monument to self-destruction"

Ja, jednostavno, priči ovog posmatrača niti verujem, niti mi je estetski

Ok, ok, i ja sam je zaboravio već, zaboravio se, i samo odlutao u pokušaju pokazivanja zašto su meni uopšte značajne i priče sa strane, o umetniku, okruženju, situaciji itd.
Kakva crna autentičnost. I ko šiša znalce, meni baš zanimljiv "inžinjerski um", hehehe

I zašto se ljudi svađaju na ovom blogu nikad mi neće biti jasno
johnny011 johnny011 23:16 12.10.2009

Re: "a perfect monument to self-destruction"

Milan Novković
Ok, ok, i ja sam je zaboravio već, zaboravio se, i samo odlutao u pokušaju pokazivanja zašto su meni uopšte značajne i priče sa strane, o umetniku, okruženju, situaciji itd.

Ok, to razumem, ali mnogo me je, bre, iziritirala, ona da dira my precious Diane i sliku koju sam o njoj tako lepo izgradio, hahaha
I zašto se ljudi svađaju na ovom blogu nikad mi neće biti jasno

Ko se sad svađa? Moja poenta je bila da tzv inžinjerski um (šta god to značilo) može dati sjajne nove perspektive u već okoštale strukture koje su postavili tzv. znalci. Uh, umorih se od objašnjavanja
Milan Novković Milan Novković 23:23 12.10.2009

Re: "a perfect monument to self-destruction"

Ko se sad svađa? Moja poenta je bila da tzv inžinjerski um (šta god to značilo) može dati sjajne nove perspektive u već okoštale strukture koje su postavili tzv. znalci. Uh, umorih se od objašnjavanja

Ma drugi se svađaju, ne ti i ja. Mislio sam na ovom B92 URL-u (blog je dvosmislena reč)
johnny011 johnny011 23:28 12.10.2009

Re: "a perfect monument to self-destruction"

Milan Novković
Ko se sad svađa? Moja poenta je bila da tzv inžinjerski um (šta god to značilo) može dati sjajne nove perspektive u već okoštale strukture koje su postavili tzv. znalci. Uh, umorih se od objašnjavanja

Ma drugi se svađaju, ne ti i ja. Mislio sam na ovom B92 URL-u (blog je dvosmislena reč)

Ma daj, zbunio si me, osećam se... nesigurno, kao ova femini-zvezdica sa Diane
background noise background noise 17:18 11.10.2009

Pa oni znači žive u staklenim radnjama?

Jel' im to kuća?

A ti ceniš predvidljivost? Ili obrnuto?

A koliko si uspešan u predviđanjima. Ja sam do sada bio u pravu samo u intuitivnim priedviđanjima koja sam zbog njihovog intuitivnog karaktera zanemario. Pa se posle kajao.

Ceniti nepredvidljivost je kao deklarativan stav pogrešno odnosno beskorisno. . . Čini mi se.

Sa nepredvidljivošću se mirim, kad već ne mogu protiv nje. Ponekad uživam u nepredviđeno lepim trenucima.

Paralela je lepa, samo da je nisi naknadno objasnio Vilovuku, teško da bi je iko ukapirao.

Kao i uvek mnogo tema za razmišljanje u tvom postu.

Milan Novković Milan Novković 19:28 11.10.2009

Re: Pa oni znači žive u staklenim radnjama?

Ja sam do sada bio u pravu samo u intuitivnim priedviđanjima koja sam zbog njihovog intuitivnog karaktera zanemario

Meni glavom-kroz-zid skoro uvek radi, retko zanemarujem, ostalo je sa promenljivim uspehom
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 19:45 11.10.2009

U odbranu bika

Vrlo jako pričanje priče, ....kao bik u sezoni parenja, ... ne čuje muziku, ne vidi partnerku....".

Mislim da je komparacija uvredljiva za te plemenite mužjake, ionako ugrožene od nelojalne konkurencije - veterinara.

112358oo 112358oo 22:09 11.10.2009

.

Samo, ako ne postoji sistematski simbolizam onda ne mogu da razmišljam. Ako ne mogu da razmišljam onda ludim.

dakle, ako ne postoji sistemski simbolizam, onda ludim ,)

a ludilo je na pola puta pojedinačnog ka sistemskom, raščlanjena kreativno metaforička analiza asocijacija emotivno obojenih ideala, haos koji ne traži da bude shvaćen i kojeg vreba misao koja bi da udene smisao i poput konca uveže taj paketić pravilnosti. naravno, do prve sledeće prilike kada odstupanje od pravila postane pravilo ,))
Milan Novković Milan Novković 22:44 11.10.2009

Re: .

kojeg vreba misao

Misao stvarno ume da vreba i da iznenadi kad se niko tome ne nada

One gore su uglavnom vrebale Stirnera, a meni bile interesantna ilustracija koliko nove ideje nekog vremena umeju da budu prejaka odskočna daska.

Vrebale su i Ničea.

Onomad je ludilo bilo ono sa kojim nije moglo da se komunicira. Komunikacija je danas širi pojam nego pre. Estetskih, etičkih modela ima mnogo više. Elita je masivniji entitet, čuvar civilizacijskog, kumulativnog znanja, mi imamo ne bolji nego skoro add-hoc pristup.

Još malo pa će svako sa svakim moći na neki način da komunicira.
112358oo 112358oo 21:46 12.10.2009

Re: .

prejaka odskočna daska
add-hoc

u pravu si, i meni tako deluje. prejako je postalo posebno, kvantno je dopunilo klasično, bozoni ne idu bez fermiona, traži se ukupna slika i svaka je pojedinost važna. nekada je bilo ludilo, danas je još jedna perspektiva.

stirner, niče i njima slični su promašili vreme, ostale dimenzije su im išle od ruke ,)

svest o ukupnom je zapravo svest o pojedinačnom, ovo drugo tražimo, ali ne ide bez da prvom težimo.
jasnaz jasnaz 11:58 12.10.2009

partija sa dva dobitnika

-- Neverovatno i do kojih granica reči umeju da "rastegnu" te zajedničke vrednosi, i kako ponekad izgleda to neko zajedničko kao da ga nema, nego je zajednička rupa koju smo oformili tako što smo se oko nje okupili.

pomerimo se:
Rupa nestane?

ok

ali ima i ●rupe-koje-mogu-da-ponesem-sa-sobom

ok?
ok

i rasprostrem ih tamo gde smo stali
kada ponovo dođemo
= neophodne

jednokratne su korisne / poučne / zabavne:
koliko sebe možeš lako razmeniti sa totalnim strancima = inspirativne






+ ćutanje: kao zaštitnik većih vrednosti od napada manjih (Pazi šta ćeš da me pitaš, molim te!)






Milan Novković Milan Novković 20:11 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

Vidi sledeću profesionalnu deformaciju

Gledam tvoj bullet point...
jednokratne su korisne / poučne / zabavne:
koliko sebe možeš lako razmeniti sa totalnim strancima = inspirativne

...pa tvoj 3D šah (on je 2D, ali ovom prilikom ima zgodna 3D brda i doline).

Mi ponekad radimo optimizacije gde treba da nađemo najdublju dolinu u kompleksnom višedimenzionalnom okruženju.

Ok, nađeš se u nekoj dolini i uposliš logiku - zaviriš iza svakog brda.

Problem nastaje kad iza svakog brda vidiš pliću dolinu od ove u kojoj si se zatekla, pa se pitaš da li si završila sa pretragom (vireti iza svakog brda svake susedne doline može da traje duže od tvoje večnosti).

I tu je, uglavnom, sila najbolje rešenje - zapamtiš gde si bila, neko te "zvekne" tako da nasumice preletiš više dolina, nasumece i po smeru i po daljini, pa tamo probaš istu logiku.

I kad ovo "šamaranje" dosadi ti se vratiš na najbolje, zapamćeno rešenje
jasnaz jasnaz 21:35 12.10.2009

tobogan na podešavanje


-- I kad ovo "šamaranje" dosadi ti se vratiš na najbolje, zapamćeno rešenje


xe(ex): moramo ponekad i da se odmorimo !





vishnja92 vishnja92 21:54 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

Mi ponekad radimo optimizacije gde treba da nađemo najdublju dolinu u kompleksnom višedimenzionalnom okruženju.

...i sve potrage su uzaludne, a prvo resenje je uvek ono pravo.
background noise
Ja sam do sada bio u pravu samo u intuitivnim predviđanjima koja sam zbog njihovog intuitivnog karaktera zanemario. Pa se posle kajao.

Milan Novković Milan Novković 22:12 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

...i sve potrage su uzaludne, a prvo resenje je uvek ono pravo

"Baksuzluk" nam prirodno stanje, samim rođenjem upadamo u najdublju rupu, i nije nam dovoljno nego uporno tražimo još dublju
johnny011 johnny011 22:31 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

Milan Novković
...i sve potrage su uzaludne, a prvo resenje je uvek ono pravo

"Baksuzluk" nam prirodno stanje, samim rođenjem upadamo u najdublju rupu, i nije nam dovoljno nego uporno tražimo još dublju

Sumnjam da ona razmišlja tako



Ovo mu dođe kao poziv na... pozitivniji pristup
Milan Novković Milan Novković 23:01 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

pozitivniji pristup

I najdublja rupa je pozitivan pristup gore

Jedan od polu-problema analitike je što je guliverski korak bliže matematici.

A u matematici je nula "opipljivija" od beskonačnosti i standardan "trik" je da se traži globalni minimum pozitivne funkcije, umesto globalnog maksimuma kod nekih naših optimizacija (možeš prstom da pokažeš gde bi voleo da stigneš kad je nula u pitanju)

Jezik je mnogo veći anarhista od matematike - ode Gedel pokušavajući da ga smiri, odoše mnogi njegovi sledbenici, a i blogeri se nisu najbolje osećali pre nedelju dve

Ja sam iz zezanja zamenio "dolina" sa "rupa", još jedan primer kako logika i dinamika metafora ubrzo postanu besmisleni, osim ako se ne radi o zezanju.
johnny011 johnny011 23:11 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

Milane, uh...... Poslednji pasus sam razumeo. Verujem, i pretposlednji. Prvi, valjda. Ali 2. i 3, ič. Eto, tako....
Milan Novković Milan Novković 23:31 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

Ali 2. i 3, ič

Ništa posebno, mi u stvari koristimo dosta matematike u poslu, pa ja pokušao da opišem tu matematiku planinama i dolinama, pa onda rupama od rođenja, iz zezanja.

Nula nam je dobra u ovoj matematici na poslu, pa tako najdublja dolina, pa tako najdublja rupa - smešne, iskrivljene paralele

Dobili smo ono najbolje rođenjem, život, a celog života tražimo još bolje.
vishnja92 vishnja92 23:39 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

cek bre malo!
Problem nastaje kad iza svakog brda vidiš pliću dolinu od ove u kojoj si se zatekla, pa se pitaš da li si završila sa pretragom (vireti iza svakog brda svake susedne doline može da traje duže od tvoje večnosti).


I po ko zna koji put, odgovor na pitanje iz detinjstva - sta je iza brda? - ne znaci nista, jer nas problem, nase prokletstvo i sreca nisu brda, nego pitanja.

biciklisti

odgovori su uvek tu :)



(a ovo nas opet vraca na maksin link, mada je ovaj putokaz ubedljiviji. ne favorizuje judging tipove, ako nista drugo - iako su oni, bar naizgled, daleko pripremniji za ovo parce vremena.

nema veze, proci ce i to. jednom )
johnny011 johnny011 23:41 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

Vidiš, metafore matematičkog uma....
Tražimo, tražimo, zato imamo mostove, i vozove, i fudbal, i sladoled, i dugotrajno mleko, i umetnost, i science (fiction), i kinoprojektore.... Ok, kinoprojektora ima sve manje... :))))
vishnja92 vishnja92 23:43 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

sladoled nije mogla da stvori matematika!!!

prigovor!
johnny011 johnny011 23:50 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

vishnja92
sladoled nije mogla da stvori matematika!!!

prigovor!

Ali kornet je morala! I frižider za sladoled! I onu dršku za sladoled koji nije u kornetu! (kako li se zove, uffff, ja volim ili kornet ili ona velika pakovanja:))))
Milan Novković Milan Novković 23:51 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

sladoled nije mogla da stvori matematika!!!

Kako nije !!! Onaj ko je bio na vrhu brda morao je da nađe dolinu gde ima krava
I eto ti prvih izvoda, Gausa i ostalog :)
johnny011 johnny011 23:56 12.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

ne favorizuje judging tipove, ako nista drugo - iako su oni, bar naizgled, daleko pripremniji za ovo parce vremena.

Putokaz je trenutno mnogo komplikovan za moj napaćeni um, ali maksin link deluje prijemčivo i, hahahaha, nudi jednostavna rešenja
Milan Novković Milan Novković 00:12 13.10.2009

I meni još samo perje fali....

za moj napaćeni um

....pa može da mi peva ko hoće

"Papageno: Many lands? People? Prince? Are you telling me that besides these mountains other lands and peoples exist?"

mirelarado mirelarado 01:13 13.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

johnny011
I onu dršku za sladoled koji nije u kornetu! (kako li se zove, uffff, ja volim ili kornet ili ona velika pakovanja:))))


Зове се штапић. Сладолед који ти није омиљен зове се сладолед на штапићу. :)
marco_de.manccini marco_de.manccini 06:14 13.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

Mi ponekad radimo optimizacije gde treba da nađemo najdublju dolinu u kompleksnom višedimenzionalnom okruženju.

Ok, nađeš se u nekoj dolini i uposliš logiku - zaviriš iza svakog brda.

Problem nastaje kad iza svakog brda vidiš pliću dolinu od ove u kojoj si se zatekla, pa se pitaš da li si završila sa pretragom (vireti iza svakog brda svake susedne doline može da traje duže od tvoje večnosti).

I tu je, uglavnom, sila najbolje rešenje - zapamtiš gde si bila, neko te "zvekne" tako da nasumice preletiš više dolina, nasumece i po smeru i po daljini, pa tamo probaš istu logiku.

не знам зашто ми кроз главу иде неко предавање о метрополис алгоритму? нешто као случајна шетња по суседним долинама (не свим, увек само једна), пропраћена повременим случајним одбијањима да се иде у бољу долину, чисто да се не би заувек залутало у неку рупу која је локално добра, али глобално и није. све сам заборавио, али принцип је важан.

учини некад нешто субоптимално!!!
vishnja92 vishnja92 06:26 13.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

учини некад нешто субоптимално!!!

mozda pomogne

marco_de.manccini marco_de.manccini 06:49 13.10.2009

Re: partija sa dva gubitnika

milan novković
I zašto se ljudi svađaju na ovom blogu nikad mi neće biti jasno
vishnja92 vishnja92 06:54 13.10.2009

Re: partija sa dva gubitnika

marco_de.manccini
milan novković
I zašto se ljudi svađaju... ... nikad mi neće biti jasno

Milan Novković Milan Novković 09:07 13.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

субоптимално

mozda pomogne

Suboptimalno, my middle name

Ima suboptimalnog koliko hoćeš, variant Nelder-Mead method or downhill simplex method or amoeba metoda.

Neka vrsta "otkačene" amebe za kategorije problema gde su velike šanse da je uvek neka od susednik traka u gužvi na putu brža od moje

Pa Levenberg–Marquardt algorithm za curve fitting.

Kalmanovi filteri za praćenje "puteva u magli", još šačica sitnica, relativno skroman asortiman.

Kad smo kod suboptimalnog, već sam pričao, jednom sam ja napravio ozbiljnu grešku u temelju Kalmanovog filtera, nisam primetio pa toliko "silovao" parametrizovani nad-algoritam dok sve skupa, "nešto", nije solidno proradililo (pijan čovek što u 2D uvek nađe kuću, što ti negde reče)
johnny011 johnny011 12:33 13.10.2009

Re: partija sa dva dobitnika

mirelarado
johnny011
I onu dršku za sladoled koji nije u kornetu! (kako li se zove, uffff, ja volim ili kornet ili ona velika pakovanja:))))


Зове се штапић. Сладолед који ти није омиљен зове се сладолед на штапићу. :)

jasnaz jasnaz 12:40 13.10.2009

Like eating winter with a spoon!




vladimir petrovic vladimir petrovic 11:21 13.10.2009

Razmišljati, čemu?

Više tema pokrećeš u ovom postu. Vrlo zanimljivo.
Milan Novković
...Samo, ako ne postoji sistematski simbolizam onda ne mogu da razmišljam. Ako ne mogu da razmišljam onda ludim.

Pa ne zna se da li je gore ludeti od razmišljanja (ima takvih), ili zbog nemogućnosti razmišljanja.

U svakom slučaju, ne treba se kloniti razmišljanja, jer su u pravu oni koji kažu: “Razmišljanje je samo onda opasno kada se njime bavi nerazvijena inteligencija”.
Kazezoze Kazezoze 13:18 13.10.2009

Re: Razmišljati, čemu?

U svakom slučaju, ne treba se kloniti razmišljanja, jer su u pravu oni koji kažu: “Razmišljanje je samo onda opasno kada se njime bavi nerazvijena inteligencija”.

koji to kazhu ?...i zashto je opasno ?
vishnja92 vishnja92 13:29 13.10.2009

Re: Razmišljati, čemu?

:))))))))))))))))))))

e propas'

kaz, evo ti, spakovano u loptice:

Kazezoze Kazezoze 13:32 13.10.2009

Re: Razmišljati, čemu?

hvala, volim grozhdje
Milan Novković Milan Novković 17:58 13.10.2009

Re: Razmišljati, čemu?

hvala, volim grozhdje

Kazeu se zarumeneli obraščići od grožđa
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:21 13.10.2009

volim

što uvek kreneš onako...kako da ti kažem:
nepredvidljivo,
a onda zakrivudaš
u neke mentalne ekosisteme
iz kojih
valja nikad izaći.
Milan Novković Milan Novković 17:51 13.10.2009

Re: volim

uvek kreneš onako...kako da ti kažem:
nepredvidljivo,
a onda zakrivudaš
u neke mentalne ekosisteme
iz kojih
valja nikad izaći

johnny011 johnny011 16:51 13.10.2009

O pričanju priče



J. Wall, Storyteller, 1986.
Milan Novković Milan Novković 17:35 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

johnny011
J. Wall, Storyteller, 1986.

...analitičkom, i heurističkom

Nat Farbman - Bushman chief acts out story for some of tribe's young people, Botsuana
vishnja92 vishnja92 18:11 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

uuu, ove fotke se secam odnekud... mislim da je bila kod nsarskog, sjajna je :))

a ovu je maksa kacio kod Pizona



(sasvim druga tema, mali foto-trol)
...ja idem okolo i skupljam ko hrcak...
Milan Novković Milan Novković 18:40 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

uuu, ove fotke se secam odnekud... mislim da je bila kod nsarskog, sjajna je :))

Jeste, on je koristio kao ilustraciju za blog, a ja je već godinama lepuckam u komentarima
...ja idem okolo i skupljam ko hrcak...

I ja, samo ja sam navukao i dosta knjiga sa fotografijama, isto ko hrčak

Ova i mnoge druge su iz knjige The Great LIFE Photographers.

E sad, ne znam što mi vrag ne da mira, što bi rekli moji seljaci, pa se opet vraćam na temu, ja sam onomad poslao u Bgd oko 150 knjiga i mnogo časopisa, sa idejom za neki klub i mnogo više knjiga i časopisa (i drugi blogeri su obećavali kjnige ali nisam hteo da ih zivkam dok ne probam)..

Šestomesečni pilot sa jedno 10-15 blogera i 10-15 raznih mešanaca iz privatnog života je pokazao da interesovanja ima koliko i života na Marsu, jedva smo pobrisali prašinu sa knjiga kad smo rešili da više ne plaćamo prostorije

Sad sam ubeđen da sam baksuz za iole angažovaniji profit-free/charity posao pošto mi to nije bio prvi put, a kad jurim projekte za lovu ok se snalazim, pa do daljnjeg "baratam-lovom" i čekam penziju

E sad, pomenuo sam sa razlogom, više emotivnim nego intelektualnim, meni je "klubarenje" od osnovne pa dok nisam došao u UK bilo značajan deo života. Video, kompjuteri, igrice, Internet su to sve pobili ko zečeve, samo, naravno, doneli novo i mnogo više, pa ja sad, opet naravno, kao svaki "normalan" i "zdrav" roditelj moram da potegnem sentimentalnu prošlost s vremena na vreme

Brooklin je onomad bila jedina koja je "vikala" da batalim, da nema šanse.

johnny011 johnny011 19:12 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

Milan Novković
johnny011
J. Wall, Storyteller, 1986.

...analitičkom, i heurističkom

Nat Farbman - Bushman chief acts out story for some of tribe's young people, Botsuana

Primećuješ razliku između pričanja priče u kulturi ovoj i kulturi onoj...
vilovuk vilovuk 19:52 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

Primećuješ razliku između pričanja priče u kulturi ovoj i kulturi onoj...

Ovo ...
Nat Farbman - Bushman chief acts out story for some of tribe's young people, Botsuana
je
Vrlo jako pričanje priče
Milan Novković Milan Novković 20:06 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

Primećuješ razliku između pričanja priče u kulturi ovoj i kulturi onoj...

Da, ali ljudi hoće razliku, autentiku, ponekad kao osnovni cilj.

Neka.

Ali, čisto eksperimentišem , kad izbaciš ono "intelektualno" iz onoga što te žari i pali, i ta bujica mora da krene sa stereotipnim, opustiš se, pa ostaviš "samo" Arbusin unutrašnji život u najabstraktnijoj formi, i Wallove detalje, ogoljene, bez potke, možeš ovo dvoje da nabacuješ na gomilu, kombinuješ i prosto vidiš kako smo mi neki genetski rezonator za umetnost koja nam samo "produžuje" čula.

Šta god da nabacaš na gomilu mašta ume da zalepi.

Vidi ovo dole, autor djafrica93, amater kakav bismo danas morali svi da budemo, nalepila dancing baby (3D Studio Max tvorevina), prost ritam iz mašine (hteo sam Dancing baby da stavim kod AlexDunje, ali ljudi su već krenuli sa kvalitetnijim prilozima), ne moraš ni da sinhronizuješ potpuno.

Ubaci par "veličanstvenih" simbola u to početno mentalno stanje, protok vremena, život, ljubav, smrt i ode ti, umetnik bez treninga ako treba, pričaš kao da si se rodio pričajući.

Neko ti dobaci sa strane: "Franz Liszt" dve reči samo, pričaš jedno, "Rimsky-Korsakov", pričaš nešto sasvim drugo.

Ok, pričaš samom sebi, al tu te čekaju, nauka, tehnika i algoritmi odmah iza ćoška bliske budućnosti - vidi link na dnu, ljudi sviraju mislima, nemoj da se smeješ, daj im još 10 godina



World premier of brain orchestra


johnny011 johnny011 20:10 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

vilovuk
Primećuješ razliku između pričanja priče u kulturi ovoj i kulturi onoj...

Ovo ...
Nat Farbman - Bushman chief acts out story for some of tribe's young people, Botsuana
je
Vrlo jako pričanje priče

Jako je i ono prvo. Samo manje... ekspresivno... Tiše... Pripovedačica, indijanka, kao da je zastala da izletnicima ispriča Priču... Slušaju je poluodsutno... Raštrkani su.... A kvalitet njene Priče - sumnjam da je slabiji od ove bušmanske. Kao i snaga. Njen sunarodnik, sam, posmatra sa strane.
johnny011 johnny011 20:28 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

Milan Novković
Da, ali ljudi hoće razliku, autentiku, ponekad kao osnovni cilj.
Neka.

Slažem se. Još kad bi se zapitali šta je to "autentika", ima li je (više), da li je ikada i bilo, da li je moguća uopšte, u kojoj meri...
Ali, čisto eksperimentišem , kad izbaciš ono "intelektualno" iz onoga što te žari i pali, i ta bujica mora da krene sa stereotipnim, opustiš se, pa ostaviš "samo" Arbusin unutrašnji život u najabstraktnijoj formi, i Wallove detalje, ogoljene, bez potke, možeš ovo dvoje da nabacuješ na gomilu, kombinuješ i prosto vidiš kako smo mi neki genetski rezonator za umetnost koja nam samo "produžuje" čula.Šta god da nabacaš na gomilu mašta ume da zalepi.

Mislim da je takav "čist" doživljaj nemoguć. Naslage ideologije su u našem umu. Naučeni smo da sliku posmatramo na određeni način, gotovo kao životinje što prepoznaju određene gestove. Ali da umetnost "produžuje" čula, slažem se. I tu nam nikakve hippy drugs egzibicije nisu potrebne :)
Vidi ovo dole, autor djafrica93, amater kakav bismo danas morali svi da budemo, nalepila dancing baby (3D Studio Max tvorevina), prost ritam iz mašine (hteo sam Dancing baby da stavim kod AlexDunje, ali ljudi su već krenuli sa kvalitetnijim prilozima), ne moraš ni da sinhronizuješ potpuno. Ubaci par "veličanstvenih" simbola u to početno mentalno stanje, protok vremena, život, ljubav, smrt i ode ti, umetnik bez treninga ako treba, pričaš kao da si se rodio pričajući. Neko ti dobaci sa strane: "Franz Liszt" dve reči samo, pričaš jedno, "Rimsky-Korsakov", pričaš nešto sasvim drugo.

Sjajan primer. Ali, moraš naučiti da pričaš. Da za veličanstvene simbole koristiš svima poznate saobraćajne znake. Dancing baby, da bi napravila korak dalje od početnog ritma, mora da prestane da bude baby. Da izgubio deo sebe zarad opštenja s Drugima.
Ok, pričaš samom sebi, al tu te čekaju, nauka, tehnika i algoritmi odmah iza ćoška bliske budućnosti - vidi link na dnu, ljudi sviraju mislima, nemoj da se smeješ, daj im još 10 godina

Ne, nije za smejanje. Izuzetno snažan potencijal vidim u ovome. Ipak, osećam i priličnu bojazan kuda to svet ide. Mada, bilo bi čudno da tog straha nema.

Milan Novković Milan Novković 20:59 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

Sjajan primer. Ali, moraš naučiti da pričaš. Da za veličanstvene simbole koristiš svima poznate saobraćajne znake

Da li moraš? Brain orchestra je i bio deo ovog pitanja.

Milom ili silom civilizaciji ne gine telepatija jednog dana.

A tu, par blogova unazad potegao sam Jerrold Levinsona, samo sam sad na poslu pa nemam njegove eseje pri ruci pa mi Wiki ostaje.

I Wiki kreće kao što i ti pričaš - odnos muzike prema mišljenu (biram muziku zbog intuitivno loše artikulabilnosti) sličan jeziku (tj, treba paziti sa prevodom Wiki priloga, trebalo bi da stoji "ima neke sličnosti", po meni zato što Levison ne misli potpuno ovako). U stvari Wittgensteinove reči su reprezentativne:

"...Music is not understood in a vacuum, as a pure structure of sounds fallen from the stars, one which we receive via some pure faculty of musical perception. Music is rather inextricably embedded in our form of life, a form of life that is, as it happens, essentially linguistic. Thus music is necessarily apprehended, at least in part, in terms of the language and linguistic practices that define us and our world..."

Ovo što sam boldovao je važno, ne radi se o neminovnoj i potpunoj artikulabilnosti, nego delimičnoj.

I Levinson priča o dva puta po kojima nas muzika dotiče, samo jedan je intelektualni.

Pa onda link ide na apsolutnu muziku, pa dolazi do duhovnog apsolutizma.

Ja mislim da duhovni apsolutizam postoji po defaultu, i samim fenomenom da smo mi kompozicija neurona, ne moraš u verovanju dalje da ideš.

Da ne postoji mogao bi duh da dekonstruišeš, a ne možeš zato što dekonstrukcija traje i kroz to trajanje uništavaš sebi sposobnost dalje dekonstrukcije (zamisli, npr, da sebi ubijaš neuron po neuron).

A kombinovani trud nije moguć - dva čoveka, dva duha.

Tako, po lepom danu si na brdašcetu, proplanku, svež vazduh, pirka vetar.

U doživljaju ima duhovnog apsolutizma, puna pluća i plavo nebo u očima su došli pre prvih koraka, reči i razumevanja.
jasnaz jasnaz 21:08 13.10.2009

O pravljenju priče & pauzama


dostupnost !
kombinovanje:
pauze /
opt*sub*pro*for
strahopoštovanje nad svime što nam je ostavljeno
&
слагаlice

a onda moram sve da pogasim
i neko vreme gledam talase

moram da nema nikog i ničeg
između mene i elemenata bez kojih nema
ove
igre
________________________
pisala dok si kačio gornji kom. !


edit: blogovanje / klubarenje ?

šteta


johnny011 johnny011 21:19 13.10.2009

Re: O pričanju priče...

Milan Novković
Sjajan primer. Ali, moraš naučiti da pričaš. Da za veličanstvene simbole koristiš svima poznate saobraćajne znake

Da li moraš? Brain orchestra je i bio deo ovog pitanja.

Milom ili silom civilizaciji ne gine telepatija jednog dana.

A tu, par blogova unazad potegao sam Jerrold Levinsona, samo sam sad na poslu pa nemam njegove eseje pri ruci pa mi Wiki ostaje.

I Wiki kreće kao što i ti pričaš - odnos muzike prema mišljenu (biram muziku zbog intuitivno loše artikulabilnosti) sličan jeziku (tj, treba paziti sa prevodom Wiki priloga, trebalo bi da stoji "ima neke sličnosti", po meni zato što Levison ne misli potpuno ovako). U stvari Wittgensteinove reči su reprezentativne:

"...Music is not understood in a vacuum, as a pure structure of sounds fallen from the stars, one which we receive via some pure faculty of musical perception. Music is rather inextricably embedded in our form of life, a form of life that is, as it happens, essentially linguistic. Thus music is necessarily apprehended, at least in part, in terms of the language and linguistic practices that define us and our world..."

Ovo što sam boldovao je važno, ne radi se o neminovnoj i potpunoj artikulabilnosti, nego delimičnoj.

I Levinson priča o dva puta po kojima nas muzika dotiče, samo jedan je intelektualni.

Pa onda link ide na apsolutnu muziku, pa dolazi do duhovnog apsolutizma.

Ja mislim da duhovni apsolutizam postoji po defaultu, i samim fenomenom da smo mi kompozicija neurona, ne moraš u verovanju dalje da ideš.

Da ne postoji mogao bi duh da dekonstruišeš, a ne možeš zato što dekonstrukcija traje i kroz to trajanje uništavaš sebi sposobnost dalje dekonstrukcije (zamisli, npr, da sebi ubijaš neuron po neuron).

A kombinovani trud nije moguć - dva čoveka, dva duha.

Tako, po lepom danu si na brdašcetu, proplanku, svež vazduh, pirka vetar.

U doživljaju ima duhovnog apsolutizma, puna pluća i plavo nebo u očima su došli pre prvih koraka, reči i razumevanja.

Teško se snalazim u iole dubljim analizama fokusiranim na muziku, ipak sam tu suviše okrenut popularnoj kulturi, i briljantna lakoća kojom pišeš o tome meni je, na žalost, ne baš lako pojmljiva.

Kao što mi je i teško da pojmim autentičnost doživljaja, oslobođenog svega onoga što sam ranije pominjao. Na žalost, suštinski gledano, teško mi je da verujem u takav nivo slobode čovekove, istinske slobode.

Što se, naravno, ne sme dovoditi u vezu s nivoom njegovih ljudskih prava i građanskih sloboda (ovo kažem da bih se jasno ogradio od istoricizma, fatalizma i svake vrste ideologizovanog pesimizma).

U ovome što pišeš, u ovom inspirativnom opisu oslobođenog čoveka (poslednji pasus), vidim u tebi toliko romantizma da je to zaista zadivljujuće :)))
vilovuk vilovuk 21:58 13.10.2009

Re: O pravljenju priče & pauzama

jasnaz

dostupnost !
kombinovanje:
pauze /
opt*sub*pro*for
strahopoštovanje nad svime što nam je ostavljeno
&
слагаlice

a onda moram sve da pogasim
i neko vreme gledam talase

moram da nema nikog i ničeg
između mene i elemenata bez kojih nema
ove
igre

moram da nema nikog i ničeg
između mene
i scene
krcate budućnosti.


edit: blogovanje ludom klubovanje

maksa83 maksa83 21:08 14.10.2009

value of great story

Never underestimate the value of a good story:

mirelarado mirelarado 22:31 14.10.2009

Наравоученије

Milan Novković
Naravoučenije - dok živimo u društu, komuniciramo. Delimo neki zajednički, sistematski simbolizam - to nas čini ljudima. To nas čini normalnim.


Ово ме подсетило на песму за децу Ђанија Родарија:

ЉУДИ МОТОРИ

Јованче Згубиданче
велики је путник био
у Земљи људи мотора
једном се задесио.

Уместо срца
мали су мотор имали
увече што се гаси
а дању што се пали.

Уместо стопала
точкиће су имали
а као ланчаници
трегери су их покретали.

Уместо носа
имали су трубицу
да брже пређу пут
и стигну у своју улицу.

Јурили су поваздан
никад се нису заустављали
нису имали времена
па се нису ни поздрављали.

Разговоре нису водили
ни добар дан називали
злосрећни људи мотори
неми су тако постали.

Једва би се огласили:
"брррм-брррм" и "ту-ту-ру-ту",
Јованче стога закључи:
"Не бих живео у овом месту."

vishnja92 vishnja92 22:39 14.10.2009

Re: Наравоученије

Уместо срца
мали су мотор имали
увече што се гаси
а дању што се пали.

Уместо стопала
точкиће су имали
а као ланчаници
трегери су их покретали.

Уместо носа
имали су трубицу
да брже пређу пут
и стигну у своју улицу.

Јурили су поваздан
никад се нису заустављали
нису имали времена






Boza je pre par sati izmisljao pricu o dva vanzemaljska naroda - smestio ih je na Jupiterovu Evropu, a manji narod je bio upravo ovakav.

zblanuta sam :))

pokazacu mu sutra.

(zblanuta sam iz razloga sto je ceo koncept potpuno prevazidjen kada su danasnja deca u pitanju a on se docepao upravo toga, tako malkice anahronog. ne znam odakle mu (mada je sklon predikciji, pitam se sa kog je Marsa to dete palo uopste))
zatvorena zagrada
mirelarado mirelarado 23:02 14.10.2009

Re: Наравоученије

vishnja92
Boza je pre par sati izmisljao pricu o dva vanzemaljska naroda - smestio ih je na Jupiterovu Evropu, a manji narod je bio upravo ovakav.
zblanuta sam :))
pokazacu mu sutra.
(zblanuta sam iz razloga sto je ceo koncept potpuno prevazidjen kada su danasnja deca u pitanju a on se docepao upravo toga, tako malkice anahronog. ne znam odakle mu (mada je sklon predikciji, pitam se sa kog je Marsa to dete palo uopste))
zatvorena zagrada


Божа је цар, само то могу да ти кажем! :)
Родари је био одличан писац причица и песама за децу. Штета што нису преведене. Јесте ово помало застарело, али само на први поглед. Нема зиме док има маштовите деце попут Боже.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana