Ima li neko hrabrosti, imamo li ličnog i nacionalnog dostojanstva da uz “Kaljinku” bude odsvirano i “Sa ovčara i Kablara”jer to su pevali i svirali oni koji su za Beograd izginuli, a mi im naručujemo “Čoček”.
Baš me čudi kako se niko nije setio da trubači ne pevaju već samo sviraju pa ne vidim razloga da ne bude na repertoaru stara melodija i himna trubača “Sa Ovčara i Kablara”.Poznato je da su tu pesmu pevali i svirali i četnici i partizani, uz male razlike u tekstu, pa bi to bila prilika za još jedno pomirenje jer bi svi slušali istu melodiju a svako pevao svoju pesmu, kako se inače kod nas radi.Važno je da svi pevaju jer dok pevaju zlo ne misle.
Poseta predsednika Rusije je nesumnjivo od ogromnog političkog značaja, verujem da nema niti će biti spornih pitanja u političkim razgovorima ali može biti neslaganja oko istorijskih događaja, a već ih ima.
Ocenjujući predstojeću posetu Medvedeva Srbiji, bivši ambasador Rusije u Beogradu
Aleksej Alesijev je istakao da je to veliki politički događaj. To što on dolazi na 65. godišnjicu oslobođenja Beograda ima dopunski simbolički značaj. Naša zajednička istorija je blistava. U Drugom svetskom ratu bili smo saveznici. Nismo samo bili na istoj strani, nego smo zajednički oslobađali teritoriju bivše Jugoslavije. Poseta baš 20. oktobra je tim važnija što se pojavio ozbiljan problem nove interpretacije istorije. Mnogi istoričari - istraživači, naime, pokušavaju da zamene istorijsku istinu i zato će naše zajedničke tvrdnje o vlastitoj ulozi u pobedi nad Hitlerom i fašizmom imati veliki politički značaj.
U vezi ukidanja pa i vrćanja naziva ulica u Beogradu kaže da mu .” Zaista nije jasno zašto su bili promenjeni nazivi ulica koje su dobile imena po sovjetskim vojskovođama koje su oslobađale Beograd. To nisu obične vojskovođe, već učesnici borbi za oslobađanje Beograda. O toj temi sam mnogo puta razgovarao. Obećavali su da će se to pitanje rešiti, ali do sada nije ništa učinjeno. Mislim da bi povratak naziva ulica imao ozbiljan značaj. Bilo bi zaista logično da srpski političari, koji sebe smatraju prijateljima Rusije, nastoje da se vrate nazivi ulica po sovjetskim herojima. U Moskvi bismo takav postupak visoko cenili.”
Sadašnji ambasador Aleksandar Konuzin, da li sa ironijom, kaže :“ Zahvaljujem se vlastima što poklanjaju brigu sovjetskim, srpskim i jugoslovenskim oslobodiocima. Nadležni organi, ali i Beograđani, više pažnje bi trebalo da obrate na svoje komšije veterane iz Drugog svetskog rata.”
Očekuje se da će ruski predsednik zajedno sa Borisom Tadićem položiti venac na spomen-obeležje Oslobodilaca Beograda 1944, na kome gradske vlasti poslednjih dana izvode opsežne radove.
U planu je da završni deo posete bude obeležen u „Sava centru“, gde će biti održana svečana akademija povodom Dana oslobađanja Beograda. Tu će predsednici Medvedev i Tadić održati govore, biće odsvirane himne dve države, a sprema se specijalni filmsko-scenski program na temu antifašizma.
Navodno je jedan od organizatora svečane akademije u „Sava centru“rekao za “Blic”da će sve će biti u znaku antifašizma. Nekoliko dana pred sam događaj po Beogradu će biti postavljeni bilbordi na temu antifašističke borbe, a biće snimljeni i video spotovi koji će biti koncipirani po sličnom principu. Pa je onda odvalio da je “Antifašizam je planetarni problem, pa ćemo se 20. oktobra više baviti njime, a manje oslobađanjem Beograda “.
Izgleda da bi naši voleli da po svaku cenu izbegnu da pomenu partizane, čak i po cenu da
seni na svečanoj akademiji ne govori o oslobođenju Beograda.
Ako je tako, onda su ambasadori Aleksejev i Konuzin džaba krečili, što ne znači da neće ignorisanje duplo naplatiti. Ako se po tom pitanju osramotimo prema sopstvenoj istoriji i zamerimo Rusiji džaba smo i trubače doveli.
Sviraće se „Kaljinka“, „Kazačok“, „Svilen konac“, „Za Beograd“, pesme „Kada padne prvi sneg“ i „Da zna zora koju dragu ljubim ja“, kola „Rumenka“ i „Gocino kolo“. Trubački program biće završen izvođenjem specijalne tačke, za ovu priliku nazvane „Čoček sto truba“.
Što se ulica i principijelnosti i poštenja onih koji su ih menjali tiče, dovoljno govori tekst Mirka Radonjića u “Novostima “:
“ĆORSOKAK SRPSKE KONFUZIJE
Kada uđete u voz na pogrešnoj stanici, sve naredne stanice su pogrešne. Konfuzija nastala uoči dolaska rukog predsednika Medvedova, zbog menjanja imena ulica sovjetskim oslobodiocima, navodi nas da se zapitamo i o pravcu kretanja naše kompozicije.
Zašto su Srbija i grad Beograd sada u ovolikom problemu? Verovatno zato što su negde pogrešili. Da li se to desilo 1945? Sigurno, ali to nije bio razlog da grešimo i pola veka kasnije.
Kako smo, dakle, menjali imena beogradskih ulica, odmah pošto je naša prestonica prestala da bude „crvena“? Zastupnici teze da je sve urađeno kako treba kažu da smo samo vratili stara, „tradicionalna“ imena, a da se nikome nismo svetili. Nisu u pravu. Da jesu, Ruzveltova ulica danas bi se zvala - Grobljanska, kao pre rata.
Postojala je, očigledno, tendencija - kriterijum kome ulica može da se „uzme“, a kome ne može. I stradali su Rusi, jer je tada, priznajmo, bilo popularno da se kaže da su oni „oslobodili Beograd od Beograđana“. Izgleda da se nije mislilo na Beograđane pogušene gasom u kamionu - dušegupci, streljane u Jajincima i povešane na Terazijama tokom tih „zlatnih“ godina, pre nego što su „ljudi iz šume“ sa sovjetskim tenkom T-34 obrnuli krug „dvojke“, preskačući tramvajske šine da ih ne ubije struja.
Bulevar Crvene armije je ideološko ime? Onda to važi i za pariski Trg Staljingrad. Kako god, Južni bulevar danas je besmisleno ime za saobraćajnicu na tom mestu, jer se Beograd u međuvremenu dramatično proširio - na jug. A, namera da se Ulica maršala Birjuzova, oslobodioca Beograda 1944. poginulog u avionskoj nesreći 1964. baš nadomak Beograda (ista sudbina zadesila je i generala Ždanova), preimenuje u Stara Kosmajska, iako je Kosmajska ulica već postojala na teritoriji grada, može da se tumači kao nezahvalnost, ili kao nešto gore. Na sreću, pukim slučajem, Birjuzovu je ulica - ostala.
Čudni su bili kriterijumi za imenovanje ulica u Beogradu. Zaslužuju li dve vladarske žene - kraljice Natalija i Marija - onolike ulice u centru prestonice? Budimo pošteni i prema komunistima, i recimo da Jovanka Broz nikada nije dobila svoj sokak. Da bude još gore, Marijinom suprugu, kralju Aleksandru Karađorđeviću (koji je, valjda, od nje značajnija istorijska ličnost), nismo dali ulicu - Bulevar kralja Aleksandra zove se po poslednjem vladaru iz loze Obrenovića. Na njegovu ženu, kraljicu Dragu, nismo pomislili...
Ovim uopšte ne želimo da kažemo kako bi Ulica kralja Milana trebalo ponovo da se zove Maršala Tita. Samo da je već jednom potrebno podvući crtu. Izaći na bilo kojoj stanici i kupiti kartu za ispravan voz “