Kada Umrem Drugi Put...

wuyah RSS / 06.10.2009. u 22:14

Internet...Savremana tehnologija,donela nam je mnogo mogucnosti.Ali,ma shta ko prichao i mislio o netu,doneo nam je i tu mogucnost,da umremo dva puta.Sad mislite,da sam opet prs`o?Ako,uopshte,neko i chita ovo.Ali kao shto reche jedna dama u komentarima,pishemo za sebe,ne za druge.A druga dama reche meni,da sada zna da imam i srce.Hmmm...Oduvek sam imao,mnogo vece od mnogih koje poznaje.Ali,izgleda,da se to ovde teshko primecuje.PogotoWu po onome,shto napishete.
Zhivot je surov.Sagledajte realnost.Nije med i mleko,ma kolko imali para,ili privilegija.Najgore protraceni zhivot je,opterecivati se oko karijere,tokom zhivota.To je barem moje mishljenje.Jer onda i ne primetite,koliko lepih stvari se deshava,ili postoji oko vas.Ne primetite shta ste sve mogli,a niste.Zhivot treba zhiveti,a ne dozvoljavati da "prolazi pored vas".Treba "utrchati u klinch",stati ispred zhivota i zhiveti njega,a ne dozvoliti da on zhivi vas.Tako da,takve osobe mi ne prijaju,niti su mi drage.Da ne kazhem da ih mrzim,jer nikog ne mrzim,ne zna Yah kako se to radi.Tako da,voleo bi Yah da pishe sve najlepshe,sve najbolje.Ali nije tako,zato ne zhelim da budem kao Hollywood.
Opet mrachna tema.Smrt.Prati nas,ona je sastavni deo zhivota.Drage osobe ispracamo u nadi,da cemo ih opet sresti.Ponekad nam se uchini u galami,da chujemo njihov glas.Ponekad u tudjim ochima,vidimo njihove ochi.I onda nam je teshko.Onda nas srce boli,kad posle tog delica sekunde srece,glas u glavi nam javi,da te osobe davno nema.Da su to tudje ochi...Da je to tudji glas...Da se to samo secanja,poigravaju sa nama...Secanja,kao i neka potsvesna nada koja kazhe da nije tako,kako jeste.Te osobe,koje su nam drage,ostaju da zhive i posle smrti,u nashim glavama,nashim srcima...Ali,mi imamo potrebu i zhelju,da ih zagrlimo,da ih poljubimo u chelo...
Poshto ono shto se rodi,mora i da umre,tako dodje i red na nas.Dodje vreme,kada cemo morati ispred Boga.Tada nema izlaza.Kada dodje taj tren,nema nazad,nema necu.Tako je kako je.Ne treba se toga plashiti,niti time opterecivati.To se mora,a sve shto se mora,nije teshko.Nije ni strashno.Na to ne mozhemo uticati.Neki kazhu,"tako je zapisano".Ne zna Yah ko to zapisuje i pishe,niti kakav mu je rukopis,ali mozhda i u tome ima istine.Ne znamo gde idemo i da li negde idemo.Gde cemo stici,ili gde cemo ostati.Ali jedno je sigurno,ovde vishe necemo biti.
Kada kazhem ovde,mislim na ovaj zhivot,medju ovim ljudima.Mislim da necemo tipkati po ovim tastaturama,niti gledati u ovaj monitor.Yah misli,da cemo sigurno negde biti,neshto ce se deshavati.Nece biti mraka i tishine.Bice nam mnogo bolje nego ovde.Od ovog,teshko da ima gore.Zatvoreni i zarobljeni u svojim glavama,svojim srcima.
I kako to mozhemo umirati dva puta?Neki od nas,umrece na netu,mnogo godina,meseci,dana,pre nego umru fizichki.Mozhda nekom dosadi net,ili iz drugih razloga ne dolazi vishe ovde.Ili,jednostavno,probudi se jednog jutra i shvati,oseti,da nema ovde shta da trazhi.Da ovde njemu mesto nije.Tako ce on umreti za nas.Vishe ga necemo vidjati,slushati,chitati njegove misli...Otici ce iz nashih zhivota...Nekima ce nedostajati.Nekima ce biti drago,shto ga vishe nema.Ali svi mi smo samo ljudi,daleko od savrshenstva,tako da je to,u neku ruku,normalno.Neki ce zheleti da ga nadju,"osete" opet.Trazhice ga po drugim sajtovima,pokushavati da se raspitaju za njega,i o njemu.Ali njega nece biti,nece postojati.
Drugi nachin,ili mogucnost,je da neko umre fizichki,pre nego na netu.Mnogi ce se pitati,gde je,shta je...Nije bio juche.Nije bio,danas...Da li ce doci sutra...A da se nije na mene naljutio!?Da mu nisam neshto loshe rekao?Mislim da nisam.Mozhda ga je neko drugi iznervirao,ili naljutio?A nije stigao da mi kazhe...Zashto nije doshao danas?
A onda...Onda ce se chuti,na ovaj,ili onaj nachin,shta se zapravo desilo.Srecnici ce briznuti u plach...Mnogima ce biti teshko...Mnogi ce pomisliti,i kajati se,za sve one stvari koje su mu radili,koje nije zasluzhivao.Tek onda ce to mnogi shvatiti.Da ovo nije trebalo,da ono nije bilo ispravno prema njemu.Srecnici ce plakati...A mi?
Shta je sa nama,koji ne plachemo,a bio nam je drag?Kako cemo mi?Hoce li nam opasti kosa,josh vishe,ili cemo od stresa dobiti neku bolest?Hocemo li tek onda shvatiti,kako smo zhiveli kroz tu osobu,kako nam je Nick X bio ,ustvari,mnogo drag?Kako smo ga voleli,kako nam sada puca srce od boli?!Kako smo uchili od njega,ili kako smo voleli njegove rechi iskuckane,mashinskim jezikom napisane...
Treci nachin...Neko umire istovremeno na netu i u zhivotu.Njegov prijatelj,ili njegov blizhnji,javlja samo jednoj osobi koja je na netu.Sledeceg minuta,svi znaju,svi prichaju.Mnogima je zhao,neki su ravnodushni...Mnogi posecuju njegov profil,sa nevericom,da ga vishe nema.I opet plach,opet tuga...Opet zashto je tako,kako je...Zashto je morao bash on...Zashto bash uvek dobre osobe umiru,a one loshe,ostaju da zhive?I shta sada ovo znachi?Jesmo li mi svi loshi,zato shto nismo umrli...Jesam li Yah losh,shto josh uvek pishem,a vi loshi,zato shto chitate?!
A sada...STOP!Stanite...Vishe da vas nisam chuo,da se svadjate...Vishe da vas nisam chuo,ili osetio,da radite neshto namerno,shto bi povredilo drugog,makar bio on "samo na netu"!Makar on bio samo josh jedan *e*e*i Nick,koji ste negde prochitali.Ili znate dosta o njemu,pa to koristite u negativne svrhe.To koristite,da biste ga povredili!Mozhda cete se kajati posle zbog toga!Mozhda cete zazhaliti,shto niste postupili drugachije!Nikad se ne zna,shta zhivot nosi!Nemojte da povredjujete druge!Ne radite ono shto ne biste zheleli vama neko da radi!Stavite se u "njegovoj kozhi",gledajte iz "njegovog ugla".Lako je povredjivati,teshko je usreciti!Budite iznad sebe!Birajte tezhi put uvek u zhivotu!Samo taj je ispravniji,samo taj put je vredan zhivljenja!

WuYah...

The Last Shall Be First...

Tagovi



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana